Gost Radio Bara bio je direktor Srednje stručne škole u Baru, Vučko Asović. Govorio je o jubileju vrijednom poštovanja – 150 godina postojanja ove obrazovne ustanove. Srednja stručna škola, naime, baštini tradiciju Knjaževske zemljodjelske škole, osnovane u Danilovgradu daleke 1875. godine.

RB/BI: Obrazovna ustanova koju danas poznajemo kao Srednju stručnu školu ima izuzetno dugu i bogatu istoriju. Možete li približiti najvažnije momente u njenom postojanju, od osnivanja 1875. godine do danas?

Asović: Osnovana je u teškim godinama crnogorske istorije, prožetim stalnim ratovima, nemaštinom, oskudicom na svakom koraku. Tadašnja dinastija Petrović htjela je da bude dio Evrope tako što će obrazovni nivo podići sa najnižeg stepena na neki veći, u smislu da se narod edukuje, kako bi uzdigli i poljoprivredu i sve druge grane. Cijeneći iskustva iz okruženja, a u deficitu sa kadrom, 1875. godine je formirana prva Knjaževska zemljodjelska škola u Danilovgradu, u neposrednoj blizini manastira Ždrebaonik. Prvi upravitelj škole bio je doktor Đorđe Radić, čuveni pedagog, veliki stručnjak za poljoprivredu i izuzetan intelektualac. U teškim vremenima, već krajem te godine, škola je prestala sa radom, zato što su njeni učenici i profesori školske knjige i sveske zamijenili puškama i jataganima.

Nastao je vakuum – period kada škola nije radila, da bi 18 godina kasnije, u Podgorici, 20. februara 1893. godine, ponovo bila otvorena Knjaževska zemljodjelska škola. Kako je tada, u inauguracionom govoru, na imenovanju i otvaranju škole, naglasio upravitelj Filip Jergović “u tim teškim vremenima nemaštine i oskudice, kada zakuca rat na kućni prag, kače se puške na rame i jatagani za pas, a rđaju rala i motike”. Upravo to govori dovoljno da je prioritet bilo odbraniti zemlju, a tek onda preći na obrazovni i kulturni razvoj i prosperitet. Škola je radila šest godina.

Potpuno novi period počinje 29. januara 1933. godine kada je otvorena Prva specijalna poljoprivredna škola u Baru, u Dvorcu kralja Nikole, gdje je bila i smještena, gdje je bio smješten, i upravnik i sve ekonomske i pomoćne zgrade koje su bile u posjedu Dvorca i okruženja. Tokom Drugog svjetskog rata imala je kontinuitet, ali ne nastavnog karaktera, jer se nije dolazilo na nastavu.

Poslije Drugog svjetskog rata krenulo se u formiranje i pojačavanje obrazovnog sistema, tako da je 25. maja 1946. godine u Baru formirana Srednja poljoprivredna škola, a već od školske 1949/50. godine nastava je počela da se izvodi u četvorogodišnjem trajanju. Naravno, tražilo je to i novi prostor i uslove, tako da je podignuta zgrada Poljoprivredne škole na sadašnjem prostoru Doma revolucije 1947. godine.

RB/BI: Koliko je značajno da jedna škola, posebno stručna, sačuva kontinuitet kroz toliko decenija, pa i kroz razne političke i društvene promjene koje su se dešavale u ovom regionu?

Asović: Škola je kroz ovaj dugi vremenski period prekidala rad na čak 35 godina, od momenta kada je počela da radi u Baru i ponovo se rađala kao feniks sa novom energijom, novim potencijalom i kvalitetom. Crna Gora je i prije Drugog svjetskog rata, i nakon njega, bila željna novog znanja, kadra i potencijala koji će urušenu zemlju i u ratnim dešavanjima nadograditi znanjima i iskustvima, kako u poljoprivredi, tako i u drugim privrednim granama.

Od momenta kada je 1933. godine formirana na prostoru barske opštine, mijenjala je imena, usavršavali su se u tom poslijeratnom periodu i nastavni planovi i program, pa je njen razvoj morao da prati napredak i sva dešavanja tog doba. Od 23. decembra 1959. godine nosi naziv Poljoprivredna škola “Dušan Vlahović”, a već školske 1966/67. godine prerasta u Poljoprivredni školski centar “Dušan Vlahović”. Nepunih deset godina nakon toga mijenja naziv i transformiše se u Biotehnički obrazovni centar “Dušan Vlahović”, a 1991/92. godine je preimenovana u JU Srednja poljoprivredna škola. Od 2016. godine djeluje pod nazivom Srednja stručna škola.

RB/BI: Ove godine proslavljate vijek i po od osnivanja. Kako ste odlučili da obilježite veliki jubilej?

Asović: Bila je velika dilema na koji način što kvalitetnije i sveobuhvatnije da organizujemo proslavu ovog velikog jubileja. Jer, biti u školi koja slavi vijek i po postojanja je privilegija, ali i izuzetna obaveza i odgovornost. Već samo trajanje, SSŠ svrstava u red najstarijih škola, ne samo u Crnoj Gori nego i šire. Malo škola se može pohvaliti sličnim jubilejem. Tim koji je formiran na početku školske godine se bavio planovima i projekcijama šta i kako najadekvatnije pripremiti, na koji način osmisliti veliku proslavu. Odlučili da napravimo film o školi koji će ići od Crnogorske zemljodjelske škole do JU SSŠ.

Naravno, angažovali smo sopstvene potencijale, gdje je glavnu ulogu dobila koleginica Marija Šušter, koja to odlično, na visokom nivou radi, uz angažman snimatelja. Računamo da će ovih dana biti finalno montiran film o školi koji će imati dvije verzije. Prva, kraća, biće za svečanu akademiju, a druga, dokumentarac, trajaće dosta duže i biće namijenjen za školsku arhivu. Inače, planiramo da svečanost traje četiri dana, a već smo jedan dio aktivnosti odradili. U ponedjeljak i utorak ćemo imati svečanu sjednicu Nastavničkog vijeća i promociju školskog lista “Lider”. Centralni događaj je svečana akademija, odnosno proslava koja će se održati u Domu kulture, gdje će biti održan program sa zvanicama i koktelom.

RB/BI: Dugi niz godina ste dio kolektiva ove škole. Kako Vi lično doživljavate jubilej?

Asović: Podsjetiću da sam još krajem osamdesetih počeo da radim u toj školi. Radio sam relativno kratko, neke četiri godine, ali to su prvi utisci koji su najjači. U radni odnos me je primio tadašnji direktor, velika ličnost i čovjek, profesor Milo Karanikić. Od njega i ljudi koji su tada bili dio kolektiva, naučio sam mnoge lijepe stvari. Sticajem okolnosti, našao sam se u toj školi 2006. godine, tada već kao iskusan profesor. Radio sam i kao pomoćnik direktora desetak godina. Posljednje dvije godine sam direktor škole, ne kao neko ko će da bude prvi čovjek, već samo da bih menadžerskim iskustvom i stilom motivisao sve mlade, posebno one koji se mogu pohvaliti  potencijalom i kvalitetnim radom, da postižu još veće i bolje rezultate.

RB/BI: Koliko se škola promijenila otkad ste Vi tu, a šta je ostalo isto, prepoznatljivo i vrijedno čuvanja?

Asović: Promijenjeno je ime škole. Postala je savremena obrazovno-vaspitna ustanova, opremljena modernim nastavnim sredstvima, koju pohađaju mladi ljudi raznih obrazovnih profila. Kadar je izuzetno spreman i stručan, iako, možda, bez dovoljno pedagoškog iskustva. Međutim, to se dobrim i kvalitetnim radom i odgovornošću može nadomjestiti. Na vrlo popularnim obrazovnim programima poljoprivrede, veterinarskog tehničara, agrotehničara, poljoprivrednog proizvođača, nastavu pohađa 12 odsto učeničke populacije. Ostali su iz domena drugih interdisciplinarnih područja – pomorskog saobraćaja, zdravstva, farmacije…

RB/BI: Mlad, obrazovan profesorski kadar, rekla bih, garantuje lijepu perspektivu škole. Da li pratite potrebe tržišta i interesovanja mladih pri formiranju programa?

Asović: Radi se o zbilja stručnom i podmlađenom obrazovnom kadru. Osnovni cilj u mom mandatu, kao i mojih kolega, jeste da nas naslijede mladi, kvalitetni i sposobni ljudi koji će da nadograde ili da isprave nešto što smo mi pogriješili. Tu se mogu pohvaliti i istaći da se ponosimo takvim pristupom i odnosom prema radu. Što se tiče tržišta rada, interesovanja privrede, tehnološkog trenda, inovacija i svega što prati modernističke pristupe, to se definitivno prenosi i na formiranje obrazovnog kadra i obrazovne politike, tako da neki smjerovi, obrazovni program i nastavni standardi nisu ostali isti, nego su morali da se organizuju u skladu sa produktivnim dešavanjima i kretanjima.

Već jedanaest godina obrazujemo kadrove iz sektora pomorskog saobraćaja, nautičke tehničare i brodomašinske tehničare. Stariji sugrađani se sjećaju da se ranije taj kadar obrazovao u Gimnaziji “Niko Rolović”, tadašnjem Školskom centru. Došlo je do  vakuuma, pa smo nastojali, uz veliko angažovanje bivšeg direktora, profesora Miška Kneževića, da u našu školu uvedemo pomorske kadrove, makar na “mala vrata” . Tu je interesovanje uvijek veliko. Sada je konkurencija i selekcija još veća, što znači obrazovni pragovi odnosno poeni koji se dobijaju prilikom upisa, garantuju kvalitet koji dolazi u školu. Ono što je jako interesantno, već drugu generaciju smo izveli iz dijela sektora Farmacija i zdravstvo (farmaceutski tehničar), a peta je godina kako smo usvojili programe i za zdravstvenog tehničara, gdje su ogromna interesovanja, i gdje bi kapacitet, i da ih je duplo više, bio popunjen. Međutim, interesantno je da je zainteresovanost za upis na poljoprivredne smjerove simboličan, ali to nije problem samo kod nas. Naravno, ne smijem zaboraviti smjerove koji su vezani za carinu, špediciju, gdje je interesovanje konstantno.

Moramo voditi računa, tri su srednje škole u Baru, da sa tom populacijom svršenih osnovaca moramo popuniti sve što traži i upisna politika i ove dvije škole. Moramo, naravno, imati korektan i kolegijalan odnos i pomoći jedni drugima. Ne želim da zaboravim ni učenike trećeg stepena – frizere, kozmetičare, automehaničare, instalatere… Na svim poljima postižemo uspjehe, na državnom i međunarodnom nivou. Svake godine sve je veći kvalitet učenika u smislu postignuća. Želio bih da iskoristim priliku da pozovem sugrađane, sve one koji su bili đaci ove škole, ali i one koji nisu, da prisustvuju svečanoj akademiji i pogledaju film o životu naše škole. Napravili smo dosta intervjua sa bivšim učenicima, profesorima, ljudima koji su trenutno tu, film je pun ne samo istorijskih činjenica, već i emocija koje su vezane za školu.

Vijek i po je iza ove škole, bio je veliki izazov kako na pravi način priču iznijeti do kraja i pokazati što je suštinsko, a ne zaboraviti mnoge bitne stvari. Toliki period ne može se smjestiti u sat, ali računamo da ćemo u narednom periodu pripremiti i jednu monografiju, pa će u tom dijelu biti više prostora da se iskaže i ono što nije moglo da se filmski obradi.