Hol Doma kulture večeras je bio pun slika, ljudi i uspomena – najavljena aukcija umjetničkih slika iz privatne kolekcije pokojnog Hamze Đenčića okupila je brojne poslenike kulture, privrednike, javne ličnosti, njegove prijatelje iz Bara i Crne Gore…
Aukcija gotovo stotinu vrijednih umjetničkih djela je započeta uz zvuke harmonike prof. Safeta Drljana.
Dr Milun Lutovac kazao je da je sve prisutne „okupio jedan neobičan čovjek, koji je u svom karakteru sažimao sve kvalitete koje čovjek može da ima“. Istakao je da govori o prijatelju koji je imao „poseban dar kada je u pitanju umjetnost“.
Pri tom je, kazao je Lutovac, „pokazao senzibilitet koji obično ljudi njegove profesije, angažovanja, putovanja, biznisa – nemaju. Međutim, Hamza je bio poseban, imao je i taj prostor, da nas, na neki način, i sada kada ga nema, okupi da govorimo o njemu“.
U ime porodice, Melisa Katana se zahvalila svima koji učestvuju na aukciji, kao i Đenčićevim prijateljima, posebno Dragutinu Dadu Martinoviću i Fahrudinu Zaganjoru. Kazala je da je Hamza Đenčić za života imao želju da organizuje aukciju kao podršku sinovima koji studiraju u Americi.
„Pored toga, porodica je donijela odluku da jedan dio sredstava od aukcije donira medicinskom centru ‘Blažo Orlandić’, gdje je proveo posljednje dane“. Za organizaciju ovog događaja zahvalila je Kulturnom centru, Foto studiju “Petović” i restoranu “Knjaževa bašta”.
Dragutin Dado Martinović kazao je da broj prisutnih prijatelja najbolje dokazuje „ko je bio Hamza i šta je svima nama značio“.
Emotivno je govorio o prijateljstvu koje je trajalo preko pedeset godina: „To su one najljepše godine djetinjstva i mladosti, ali sam imao tu privilegiju i sreću da sa njim budem i u ovim zrelim, ozbiljnim godinama, kada smo imali formirane porodice, privatne poslove i kada smo se intenzivno družili, sve do posljednjih dana”. Istakao je kako žali što nema dara za pisanje, jer bi priča o životu njegovog prijatelja bila vrlo bogata i zanimljiva. Stihove posvećene njemu pročitao je večeras, dodavši da je teško pričati o nekom ko je bio tako „složena, višeslojna ličnost, nevjerovatan odan i iskren prijatelj, svestran čovjek, koji je iz prvog razreda, sa prvog polugodišta Gimnazije, otišao i nikad se više nije vratio, niti smirio, do onog dana, kad smo ga položili, 4. januara, podno svete planine Rumije“.
Novinar, pisac, scenarista i glumac Mihailo Radojičić kazao je da je život sveden na činjenicu da “možete da se družite i da pamtite“. Podsjetio je na njihovih 35 godina prijateljstva, „a da nikad nijesmo imali ništa što bi nas sukobilo, što bi jedan drugome osporili. Toliko se toga desilo u Crnoj Gori na njegov račun, da pomalo strahujem da mu to nećemo dovoljno dobro zapamtiti“. Istakao je kako je Đenčić bio mecena mnogih događaja, podsjetio na njegov doprinos povezivanju dijaspore sa Crnom Gorom, osnivanje crnogorskog iseljeničkog kluba „Rumija“ u Americi, ali i na to što je posao kojim se bavio „digao na mnogo veći nivo od kovačkog posla, na nivo umjetnosti koja krasi i svjetske metropole“.
Banja Kaluđerović je rekao da je teško govoriti o nekom za koga vežu mnoge uspomene. „Ali kad čovjek počne da priča priču, onu životnu, našu, onda je o Hamzi lako pričati. Nas su povezale devedesete godine i ista ljubav, prema njegovoj i našoj Crnoj Gori“, istakao je, dodavši da je upravo preko njega upoznao mnogo dragih ljudi iz Bara, sa kojima je i danas prijatelj. „Od devedesetih do posljednjeg dana bili smo na istom putu, ljudskom. Biti patriota, trideset i nešto godina, a uvijek biti nekome težak, to je strašno teško. Jedan od takvih ljudi je bio Hamza“, kazao je Kaluđerović.
Šukrija Žuti Serhatlić je, uz pratnju prof. Safeta Drljana, otpjevao omiljenu pjesmu svog prijatelja “Podgoričani”. “Upoznao sam mnogo ljudi i samo je trebalo da kažem da sam Hamzin drug, meni su sva vrata bila otvorena“, kazao je Serhatlić, navodeći da su se upoznali na susretima crnogorske dijaspore u Čikagu.
Dr Milun Lutovac potom je predstavio kolekciju slika koja je na aukciji.
„Mi smo večeras samo odškrinuli vrata, jer je u pitanju životno djelo jednog čovjeka koji zaslužuje svu našu pažnju. Večeras smo pokušali da ispišemo jedan mali dnevnik njegovog životnog puta. Upravo preko ove aukcije otkrivamo jednog novog Hamzu Đenčića i večeras u Domu kulture imamo to zadovoljstvo da okupimo njegove prijatelje koji će uzimanjem nekog djela pomoći kliniku ili studenta. Na taj način, te će slike da putuju. To govori o tome da treba uvijek ulagati u umjetnost, što je Hamza na lijep način prepoznao. Velika je stvar što je Bar imao Hamzu Đenčića“, zaključio je Lutovac.
Poznati crnogorski glumac Slobodan Marunović je u izjavi za Radio Bar i Bar Info rekao kako je Hamza Đenčić bio poseban čovjek: “Posebne ljepote, ne samo fizičke, nego i duhovne, širokih nazora, građanske provenijencije, građanske svijesti. On je bio pravi primjer kako je nekada ovdje čovjek funkcionisao, kako je ovaj narod živio. Pored nesumnjive harizme koju je nosio kao čovjek, pored svoje porodice, porijekla, imao je posebnu dimenziju altruizma, želje da se pomogne drugima i da se sve podijeli sa onima kojima je to potrebno. To je krasilo i njegovu ličnost, a i njegov posao koji je bio razvio do ne samo majstorskih, nego i do estetskih visina”.
Aukcija je započeta večeras, jedan dio slika je prodat, dok su preostale dostupne preko društvenih mreža.
