U „Promenadi četvrtkom“ Radio Bara gosti su bili Zoran Tajić, izvršni direktor, i Tihomir Mirković, komercijalni direktor „Barske plovidbe“ AD.
RB/BI: „Barska plovidba“ AD osnovana je 20. oktobra 2000. godine. Poslovala je pod nazivom AD „Putnički terminal“ koji je 2002. odlukom Skupštine akcionara promijenjen u „Barska plovidba“ AD Bar. Od osnivanja do decembra 2016. svoju osnovnu djelatnost ostvarivala je kroz prevoz putnika i vozila, feribotovima „Sveti Stefan“ 1 i 2, na relaciji Bar – Bari – Bar i Bar – Ankona – Bar. Sada je vlasnik dva teretna broda za prevoz rasutih tereta, „Bar“ i „Budva“, i to od 2014. kada je počelo njihovo komercijalno eksploatisanje. Jesam li dobro saopštio ličnu kartu „Barske plovidbe“ AD?
Tajić: Sve ste dobro rekli, ali možda je dobro pomenuti i da je „Barska plovidba“ nasljednica „Prekookeanske plovidbe“, velike, svjetske firme koja je, nažalost, u onim događajima devedesetih potpuno propala nakon zapljene svih brodova. Onda imamo, zbog toga, stečajni postupak i formiranje nove kompanije koja je u početku životarila sa jednim ili, u jednom trenutku, dva broda: „Sveti Stefan“ i „Laburnum“. To je trajalo negdje do 2007-2008. kada je država odlučila da obnovi pomorsku flotu Crne Gore. Prva odluka je bila kupovina dva broda za „Crnogorsku plovidbu“, novoosnovanu kompaniju sa sjedištem u Kotoru, gdje je uzet kredit, mislim, od šezdesetak miliona dolara za kupovinu ta dva broda. Poslije par godina je taj postupak nastavljen, kupljena su i dva broda za „Barsku plovidbu“, ukupno četiri.
RB/BI: Vi ste 1. maja 2021. godine preuzeli mjesto izvršnog direktora „Barske plovidbe“. Kakvu ste situaciju zatekli, bolju ili goru nego što ste ste očekivali?
Tajić: Otprilike sam zatekao to što sam i očekivao. Dugovi su takvi da mi imamo rate blizu dva miliona dolara na svakih šest mjeseci koje moramo vratiti, a pošto je država uzela brodove, ona garantuje ukoliko mi ne platimo. I do sada je plaćala i nakupilo se tu dosta duga. A ugovori sa zakupcima brodova su potpisani na godinu dana i tek krajem decembra smo uspjeli da iskoristimo povoljno stanje na berzama i potpišemo znatno povoljnije ugovore. Firma ima 38 zaposlenih, imamo dobre uslove, zgradu, poslovni prostor koji izdajemo.
RB/BI: Nikako da izdate restoran na odličnom mjestu?
Tajić: U pravu ste.Meni je to stvarno čudno. Restoran je na dobrom mjestu, sa vrlo dobrom opremom. Objavljivali smo oglase, da li zbog ove korone ili zbog nečeg drugog, uglavnom u posljednjih par godina nije izdat. Evo i sada pozivam, ako je neko zainteresovan iz grada, neki ugostitelj, neka se javi…
RB/BI: Tihomire, vi ste 20 godina u „Barskoj plovidbi“. Bili ste komercijalni direktor, pa izvršni direktor, pa opet komercijalni direktor, što ste i u ovom času. Šta je lakše biti – izvršni ili komercijalni direktor?
Mirković: Znate kako, nije lako biti na mjestu komercijalnog direktora ukoliko ne znate makar dio komercijale, a isto tako nije jednostvno biti u današnje vrijeme na mjestu izvršnog direktora jer ste nekako na udaru sa svih strana, naročito kada je u pitanju državna firma, iz prostog razloga što svi imaju neka svoja očekivanja. Nosite jednu veliku odgovornost. Kompanija smo koja ima veoma značajnu imovinu, imovinu koja se se procjenjuje na nekih četrdesetak miliona eura. Upravljati takvom imovinom nije jednostavno, nije lako donositi odluke i, naravno, uvijek ste na oprezu da procijenite koja je odluka najbolja i dugoročno najperspektivnija za kompaniju kojom upravljate. Tako da biti izvršni direktor je vrlo odgovorno i ne mogu sada reći šta je teže ili lakše od ta dva posla. Komercijala i izvršni direktor se međusobno prožimaju. U pomorstvu komercijala je veoma interesantan posao, to je nesporno, jer poslujete na međunarodnom tržištu, imate brojne kontakte sa inostranim partnerima, a to nosi neku svoju čar i neko svoje zadovoljstvo. A opet kažem: biti izvršni direktor je odgovorno i zahtjevno.
RB/BI: U kakvom je stanju „Barska plovidba“? Niste radili u „Prekookeanskoj plovidbi“, već isključivo u „Barskoj plovidbi“. Koje je teže vrijeme za komercijalnog direktora, ono prije ili ovo sada?
Mirković: Svako vrijeme nosi neko svoje breme i neku svoju težinu rada. Nesporno da je u doba postojanja „Prekookeanske plovidbe” postojala i velika tadašnja Jugoslavija koja je imala svoje veliko tržište i u takvom velikom tržištu lakše ste mogli da opstanete. I, naravno, radilo se o jednoj stabilnoj državi koja je bila uređena, pa je i poslovanje u tako urađenom sistemu bilo olakšano. U današnje vrijeme ne možete da imate očekivanja kao u prethodnom periodu. Ovo vrijeme je vrijeme u kome se promjene brže dešavaju i morate hitro da se prilagođavate tim promjenama, a opet, sa druge strane, razvoj nekih komunikacionih tehnologija u operativnom smislu olakšava poslovanje „Barske plovidbe“. Danas imate situaciju da pomorci bez problema mogu da se javljaju kući svakodnevno putem interneta, vajbera, raznih aplikacija, njihove porodice u svakom momentu znaju gdje su, kako su. To nekada nije bilo moguće, komunikacija sa potencijalnim unajmiteljima, sa vlasnicima tereta, sa agentima po lukama je mnogo lakša, mnogo brža i jednostvanija i, sa druge strane, dosta zahtjevnija.
RB/BI: Imate li vi neku ekskluzivnu vijest, pozitivnu ili negativnu, za Radio Bar i Bar Info, kao na primjer: „Barska plovidba“ duguje toliko i toliko, ili „Barska plovidba“ izlazi na zelenu granu, naplatićemo potraživanja, i tako dalje?
Tajic: Baš takvu vijest i nemamo. Ali imamo stanje koje je mnogo bolje, vozarine su znatno skočile, mi smo znatno povoljnije ugovore potpisali, ali, nažalost, mi kao firma i nemamo mnogo efekata od toga zato što nam država, da kažem, stalno stoji za vratom. Mi smo već vratili, tj. uplatili jednu ratu u januaru koja je bila redovna, sada uplaćujemo jednu zaostalu ratu u aprilu, pa ćemo opet redovnu u julu, plaćamo duplo više nego što su nam redovne obaveze. Tako da te efekte za sada ima država, a ne mi. Ako to potraje u ovim uslovima još godinu, dvije, ako potraju ove povoljne tarife, maltene, sve dugove bismo otplatili.
RB/BI: Tihomire, isplaćuje li „Barska plovidba“ redovno sve svoje obaveze prema 38 zaposlenih?
Mirković: Moje je zadovoljstvo da kažem da su u posljednjih dvadeset godina plate zaposlenima redovno izmirivane i sve ostale obaveze prema našim poslovnim partnerima. I to zahvaljujući redovnom poslovanju naših brodova i ostvarivanju zarade od naše osnovne djelatnosti, a to je pomorski prevoz. Da napomenem: najveći dio svojih osnovnih prihoda ostvarujemo od uposlenja dva teretna broda i djelimično od putničke linije između Bara i Barija.
RB/BI: Zašto „Barska plovidba“ ne može da opslužuje liniju Bar-Bari, a može hrvatska „Jadrolinija“?
Mirković: To je dobro pitanje. Niko od zaposlenih u „Barskoj plovidbi“ ne bi bio srećniji da se sirene našeg putničkog broda začuju ovdje ispred Luke Bar ponovo, kao što je to nekad bilo sa dosadašnjim brodovima „Sveti Stefan“. Odgovor na to pitanje je jednostavan: „Barska plovidba“ nema dovoljno sopstvenih sredstava da samostalno kupi brod. Za kupovinu broda nama bi trebala finansijska podrška bilo od države, bilo od neke finansijske institucije. Mi smo se u ranijem periodu više puta obraćali finansijskim institucijama i bankama da vidimo kakve su mogućnosti za dobijanje nekog kredita za kupovinu putničkog broda i ono što bankari prvo gledaju jeste da li vi već imate neki kredit, a mi imamo kredit za teretne brodove u iznosu od 46 miliona i 400 hiljada, i da li vi taj kredit redovno vraćate. Nažalost, u dosadašnjem periodu „Barska plovidba“ nije bila u mogućnosti da samostalno vraća kredit i to je prvi signal bankama da nam ne daju novi kreditni aranžman, ako vi već postojeći ne možete samostalno da finansirate. Znači, taj dio nismo mogli da realizujemo putem kredita kod neke poslovne banke. Naše ekipe su u ranijem periodu obišle nekoliko putničkih brodova. Radi se o polovnim brodovima koji su iz našeg ugla bili dobro održavani. Mi smo čak i uradili projekat isplativosti nabavke takvog jednog broda. Radi se o brodu iz Egipta. Brod je relativno star, ali je dobro održavan, imao je svoju klasu i mogao je u narednom periodu da održava kvalitetno ovu liniju. Obraćali smo se ministarstvu, državi, međutim, nismo uspjeli da dobijemo finansijsku podršku za takav jedan projekat. Obraćali smo se Investiciono-razvojnom fondu gdje smo precizno informisani da IRF može da odobri sredstva do pet miliona, a ova investicija bi bila oko 6,5 milona. Nažalost, za sada se nisu mogle sklopiti finansijske konstrukcije kako bismo nabavili sopstveni brod. Iz tog razloga imamo poslovnu saradnju sa kompanijom „Jadrolinija“ iz Rijeke, koja svojim brodom „Dubrovnik“, u periodu od četiri do pet mjeseci, održava liniju jednom sedmično. Nekad nas pitaju: pa kako se isplati „Jadroliniji“? Znate kako, „Jadrolinija“ prvenstveno održava liniju između Dubrovnika i Barija, i na toj liniji njihov brod „Dubrovnik“ već ima plaćenu posadu, već ima plaćeno osiguranje, ima plaćeno održavanje i sve ostale troškove, tako da njima ova linija dođe kao neka nadopuna. Ukoliko bi oni vozili samo na liniji između Bara i Barija, ta linija ne bi bila toliko atraktivna, kao što je nekada bila, jer broj putnika je, nažalost, mnogo manji nego što je bio. To ne znači da brod ne treba nabaviti, s obzirom na značaj koji ta linija ima za cijelokupnu privredu Crne Gore. Kada ta linija plovi, onda nekako svi imaju šta da rade, jer i taksisti imaju posla, carinici, policija na graničnom prelazu ima svoju svrhu, špediteri imaju posla, upošljavate nekih 80 pomoraca, u dvije rotacije, dvije smjene na brodu koji opet obezbjeđujuju prihode svojim porodicama, turisti dolaze… Znači, jedan višestruki efekat na cjelokupnu privredu Crne Gore ima ta linija i treba je svakako ponovo uspostaviti sopstvenim brodom, ali smatramo da bi tu liniju na neki način trebalo malo i subvencionisati od strane države upravo zbog značaja koji ima.
RB/BI: A stari feriboti su u starom gvožđu, izrezani?
Mirković: Ti brodovi su bili dosta stari. Fizički su mogli još da plove, međutim, novi standardi po pitanju sigurnosti i bezbjednosti plovidbe nametnuli su potrebu da izvršimo velike investicije u tako stare brodove i onda se postavilo pitanje da li je isplativo ulagati u svu tu opremu. I prosto se tadašnje rukovodstvo opredijelilo za prodaju brodova u staro željezo.
RB/BI: Zorane, pošto u našoj Crnoj Gori svako sve zna, mnogi misle da je finansijski efekat saradnja sa „Jadrolinijom“ mogao da bude veći. Koliko ste zadovoljni tim efektima?
Tajić: Zadovoljni smo. Obavljamo samo agencijske poslove prodaja karata i neke lučke poslove. Shodno ugovoru, moramo biti zadovoljni. Toliko je – koliko je. Još bih ovo dopunio kolegu Tihomira: nekako sam sebi dao zadatak kad sam došao ovdje, da je osnovno da regulišemo to pitanje feribota. Bar je bez feribota kao grad bez duše. On je nekako za ovih 60 godina postao zaštitni znak grada i Crne Gore, kao i linija Bar – Bari. Međutim, sad se, osim finansijskih problema, koje je kolega pominjao, još nekoliko negativnih činjenica uklopilo. Prvo, korona je na sve uticala. Italija je u protekle dvije godine bila potpuno blokirana za redovne ulaske, izuzev kamiona. Ne znam ni „Jadroliniji“ kako se isplatilo, najviše su imali nekih stotinjak putnika na brodu koji ima kapacitet 1000 mjesta. Ove godine popustila je Italija sa mjerama. Nadamo se da će biti bolje.
Prvo je, dakle, pitanje korone, a drugo je to što mi, 4-5 godina, nemamo stalnu liniju, i svi prevoznici su se polako orijentisali na Drač ili Dubrovnik. Vrlo je teško sada nabaviti novi brod, sigurno sad da nam neko i pokloni brod, mi bismo godinu-dvije morali raditi negativno dok ne bismo povratili sve te stare korisnike. Treća stvar se odnosi na velike promjene u vazdušnom saobraćaju. Vi sada do Rima možete poći za 50-60 eura. Na našem feribotu je, recimo, 80 eura povratna karta bez ležaja. Onome ko je bez prtljaga, bez kamiona, bez vozila, sigurno je brže i lakše da ode avionom do Rima.
RB/BI: Šta je vama činiti, a šta državi, da nam se vrati stari pomorski sjaj?
Tajić: Na nama je da ubijedimo državu da pomogne, ako već može i pomaže „Montenegroairlines“ ili „To Montenegro“, a znamo i da se redovno uplaćuje pomoć željeznici svake godine. Dakle, ako se pomaže jedan i drugi vid saobraćaja, što ne bi i treći? „Jadrolinija“ ima čak 35 odsto donacije od svoje države Hrvatske koja shvata značaj pomorskog saobraćaja i turizma. Istina, oni imaju vezu sa ostrvima, pa i zbog toga moraju da to dotiraju. Sad je problem i to što je u Vladi nestabilnost i svi čekaju neki rasplet situacije, da vidimo sa kim možemo da razgovaramo. U svakom slučaju, tu temu ćemo držati stalno na stolu.
RB/BI: Šta je bilo sa onom idejom da se „Crnogorska“ i „Barska plovidba“ objedine?
Tajić: To je u jednom trenutku bilo rečeno iz nadležnog Ministarstva, evo sad u posljednje vrijeme i to je stalo, vjerovatno kao i sve.
RB/BI: „Bar“ i „Budva“ su teretni brodovi koje ste iznajmili. Tihomire, tu ima prilično neznanja, ljudi misle kad nekome iznajmite brod da je to isto kao kad iznajmite stan: vrati mi ključ za godinu dana, ti brini o svemu. U pomorstvu, izgleda, nije baš tako?
Mirković: Pa, jeste, to je česta zabluda sa kojom se mi susrećemo i koju često čujemo. Nama često kažu „lako je vama, izdali ste brodove i sada možete da nakrivite kapu i da uživate dok taj ugovor ne istekne“. Međutim, u praksi to uopšte nije tako. Mi smo izdali brod na vremenski najam, zadatak unajmitelja tokom tog vremenskog najma jeste da brodu pronađe teret, znači da nađe njegovu osnovnu namjenu, da ga uposli, da pronađe teret koji će iz jedne luke da preveze do druge, gdje će on na tom prevozu da zaradi, a sve ostalo je na nama kao vlasnicima broda. Kad kažem ostalo, mislim prvenstveno na tehničko održavanje broda koje mi obavljamo, na obezbjeđenje posade, koje takođe mi rješavamo, na smjeni te posade, na snabdijevanju broda raznim potrepštinama, na ugovaranju kontrole tereta, praćenju poštovanja ugovora, itd. U praktičnom smislu, mi imamo možda čak i više posla nego što to ima unajmitelj brodova, ali unajmitelj brodova ima onaj krucijalni dio, a to je da pronađe teret.
Nama je unajmitelj kompanija „Norden“. To je jedna od najrenomiranijih pomorskih kompanija koja ima veliki broj brodova u svojoj floti i koja ima dobre kontakte, a koja zahvaljujući tim kontaktima uspjeva da pronalazi adekvatne terete za naše brodove. Inače, naši brodovi su za rasute terete, oni su u takozvanoj transferskoj plovidbi, što znači da idu od luke do luke i nikad se ne zna gdje će biti sledeća luka. Može put i teret da ih odvede uvijek u različite zemlje. Trenutno, brod „Bar“ se nalazi u Portugaliji gdje iskrcava čelične koturove ukrcane na istoku Japana i Južnoj Koreji, a brod „Budva“ se nalazi u Bangladešu gdje iskrcava neko staro željezo koje je ukrcao u SAD. Njihov iskrcaj se završava za nekoliko dana, a mi još uvijek ne znamo gdje će biti naredno uposlenje brodova, baš iz tog razloga što unajmitelj pronalazi terete koji se često pronađu dan ili dva pred put.
RB/BI: I za kraj, Zorane, kakva je perspektiva „Barske plovidbe“? Pada li vam na um ponovo neka ostavka sličnoj onoj iz avgusta?
Tajić: Očekivao sam i to pitanje. Ta ostavka je bila vezana za problem kupovine brodova. Kad su kupljena naša dva broda, država je napravila grešku jer to nije išlo na Skupštinu akcionara „Barske plovidbe“. Za sve velike promjene moraju akcionari da se saglase, a to nije učinjeno. Ja sam siguran da bi akcionari svi digli, ne jednu nego dvije ruke, da vam neko, takoreći, pokloni dva broda. Međutim, nije bilo Skupštine akcionara i dan-danas se pozivaju na taj problem manjinski akcionari, pa pošto su brodovi kupljeni nezakonito, sve odluke vezane za njih proglašavaju nezakonitim, čak i ovaj dug. Kažu, zašto vraćate dug državi kad brodovi nisu zakonito kupljeni? Stvarno je tu napravljen propust. Tako da je tu bio mali nesporazum koji smo nekako izgladili, možda zato što su sad nekako mnogo bolji uslovi u firmi, bolji prihodi. To smo prevazišli za sada, a trajno se to nikada ne može riješiti.
Za proteklo vrijeme uspjeli smo nekoliko aktivnosti da sprovedemo: četvoro vozila smo imali, prodali smo troje, napravili racionalizaciju u voznom parku. Onda smo neke tehničke probleme rješavali i elektrosistem malo unaprijedili, smanjili potrošnju struje. Planirali smo i projekat izgradnje solarne termoelektrane, to je sada moderno u Crnoj Gori i šire, zbog nestašice energije. Mi imamo idealan krov na sunčanom mjestu, idealne preduslove da to uradimo, angažovali smo projektanta i nadamo se da ćemo i tu jedan dodatni prihod ostvariti. Osim od brodova, mi imamo prihode i od poslovnih prostora, imamo 27-28 lokala. Imamo i agencijske usluge koje vršimo prema brodu „Jadrolinije“. Dogovor je napravljen sa „Jadrolinijom“ – 7. juna uveče kreće brod iz Italije, 8. juna u srijedu ide nazad za Italiju i tako sve do novembra. Problem jedini koji nismo uspjeli sa njima da riješimo jeste to što nemamo povratnu vožnju. Možete da odete u srijedu veče, a u četvrtak ne možete da se vratite u Bar, nego u Dubrovnik, pa da vas neko sačeka.
Za kraj bih pomenuo još jednu inicijativu, zanimljiva je i za sugrađane. Planiramo da pokrenemo prema nadležnima u Opštini inicijativu za promjenu lokacije spomenika Andrije Dabanovića, koji je sada na neprikladnom mjestu. Imao sam priliku da lično sarađujem sa njim, ostavio je na mene jak utisak tako da ću se potruditi da spomenik stavimo na pravo mjesto.
RB/BI: Možemo li da zaključimo ovaj razgovor da „Barska plovidba“ ima perspektivu, i da se u njoj domaćinski posluje?
Tajić i Mirković: Trudimo se, sigurni smo u to.
