Naći se na životnoj raskrsnici i odabrati „pravi put“, nije lak korak. Šta je uopšte pravi put? Da li greška postoji, i možemo li je napraviti svjesno? Na prvu takvu „prepreku“ naiđemo već kao mladi ljudi, možda i nesvjesni težine onoga što je pred nama.
A prvu takvu težinu, donosi nam izbor budućeg školovanja. Šta odabrati i biti siguran da je to „karta“ za budućnost, gdje ćemo izučavati i raditi ono što volimo?
Jedan takav težak izazov, pred sebe je imala Baranka Kristina Đenđinović.
Kao svestrana i radoznala djevojka, vidjela je sebe u različitim oblastima – od umjetnosti, do prirodnih i društvenih nauka…
A onda je radoznalost „pobijedila“ sve, pa je odlučila da se posveti svojoj prvoj ljubavi – biologiji.
„Kao dijete sam bila radoznala. Poslije sam bila svestrana. Ove dvije osobine su se često kosile jedna s drugom, jer ne možemo baš svime u životu da se bavimo, sve da probamo i u svemu da budemo dobri. Iako sam dugo vagala između prava, književnosti i baletske akademije, na kraju sam se, na iznenađenje svih, vratila svojoj radoznalosti. I prvoj ljubavi- biologiji. Mikrobiologija, genetika i molekularna biologija, tri su grane koje pokušavaju objasniti procese na molekularnom nivou, razumjeti prošlost i donijeti nam neku bolju budućnost. I one na tom putu nisu same. Prožete su etikom, poduprijete filozofijom, opisane matematičkim modelima, analizirane informatikom. Biologija je svuda, i to je ono što obožavam“, otkriva Kristina na početku razgovora za Kolektiv.me.
Želja za izučavanjem biologije, donijela je pred našom sagovornicom, posebnu promjenu u životu.
Odlazak iz rodnog Bara, u grad koji ima blizu dva miliona stanovnika – Beč.
U glavnom gradu Austrije upisuje studije mikrobologije i genetike na tamošnjem Univerzitetu, i započinje jedno novo poglavlje u svom životu, poglavlje čije stranice nastavlja da ispisuje iz dana u dan.
„Htjela sam da probam život u inostranstvu, i imala sam punu podršku porodice u toj namjeri. Beč sam izabrala zbog reputacije sigurnog grada, bogate kulture, ali pomalo i zbog činjenice da nisam predaleko od kuće. Slušala sam o tome kako je Beč grad za svakoga, a poslije četiri godine života tamo, ja mogu samo potvrditi ovo. Šta god da vi jeste, ovaj grad će prihvatiti , i šta god da tražite on će vam pružiti“.
O nekim potencijalnim preprekama, kako nam kaže Kristina, nije previše razmišljala, što joj je iz današnje perspektive, veoma drago.
Započinjanje studija u inostranstvu sa sobom je zaista nosilo teškoće: nepoznavanje jezika, komplikovanu birokratiju, iznenadnu i pretjeranu samostalnost… Ipak, kako dodaje, tinejdžerki od 18 godina tada ništa nije bilo teško ili nerješivo. Beč je, nakon te adaptacione faze, opravdao sva njena očekivanja.
Kao svugdje u svijetu, posljednjih godinu i po dana, zbog pandemije koronavirusa, nastava se preselila na online platforme, dok se praktična nastava odvija kao prije, uz distancu i obavezne maske, kako bi se širenje COVID-a 19 svelo na minimum.
A koliko se tamošnji sistem obrazovanja, razlikuje od ovog u Crnoj Gori?
„Što se sistema obrazovanja u Austriji tiče, on se u potpunosti razlikuje od našeg. Studiranje je ipak fleksibilno, predavanja nisu obavezna, a puno predmeta možete birati sami. Sve je podređeno odlukama studenata, izbor mogućnosti je velik i svako svoj studijski program može u jednoj mjeri prilagoditi svojim aspiracijama. Ipak, to je svakako mač sa dvije oštrice, jer sve zavisi od vas samih i vaše motivacije i volje. Ukoliko se desi da student padne bilo koji od ispita četiri puta, biva ispisan sa fakulteta, bez prava na ponovni upis. Ono što mi se posebno dopalo ovdje je zastupljenost praktične nastave i laboratorijskih vježbi, i voljela bih da to uskoro postane praksa i na fakultetima u Crnoj Gori. Teorija je važna, ali praksa donosi rezultate i mijenja svijet“, objašnjava Kristina za Kolektiv.me.
Iako prije odlaska na studije nije znala njemački jezik, to je nije sputalo.
Jezik je savladala na kursu, koji je trajao jedan semestar, i to joj nije bilo teško. Međutim, na fakultetu su je dočekalo stručni izrazi, koje je priznaje, jedva znala i na našem jeziku.
Ali, uz dvojezične bilješke, učenje je išlo mnogo brže.
Tako se Kristina danas, nakon četiri godine marljivog rada, sa ponosom može pohvaliti da je diplomirala biologiju i genetiku!
Koliko je bolje mikrobiologije i genetike još uvijek neistraženo, šta nam sve taj svijet „krije“?
„Poslije ovoliko vremena, i nebrojeno mnogo istraživanja i eksperimenata na globalnom nivou, možemo slobodno reći da ništa ne znamo. Taj svijet je toliko velik, a otkriven je i razumljiv svega jedan njegov djelić. Još uvijek pronalazimo nove vrste, otkrivamo procese, pokušavamo da razumijemo evoluciju, viruse, bakterije, tragamo za uzrocima bolesti, i rješenjima svih zagonetki koje biologija kao nauka krije. Ovo je polje koje se rapidno mijenja usljed novih saznanja, ali ovo je polje zbog koga smo svi mi danas ovdje gdje jesmo i zdravi, jer imamo antibiotike, vakcine, antiviralne ljekove i razne terapije“.
Sada iz ove perspektive, Kristina se ne kaje zbog svog izabranog puta na životnoj raskrsnici.
Strpljivo ostvaruje i gradi nove snove, snove od kojih ne odustaje tako lako.
Nakon diplomiranja, odlučila je da nastavi magistarske studije na istom Univerzitetu u Beču – na odsjeku za molekularnu biologiju, i to na smjeru molekularna medicina.
Za sve one koji su u nedoumici da li svoje usavršavanje da nastave van granica Crne Gore, ima samo jednu poruku.
„Ja uvijek kažem – probajte. Svaka tačka na planeti može biti dom“, zaključila je Kristina Đenđinović za Kolektiv.me.
