Gošća Vjere Knežević Vučićević u emisiji Sunčnom stranom ulice bila je doc. doktorka Snežana Barjaktarović Labović, specijalista higijene, uži specijalista dijetoterapije. Direktan povod za gostovanje u programu Radio Bara je zanimljiv i koristan projekat koji sprovodi Institut za javno zdravlje, gdje je dr Barjaktarović Labović radno angažovana. Naziv projekta je „Istraživanje učestalosti nedostatka vitamina i minerala u ishrani stanovništva u Crnoj Gori“.
RB/BI: Procjenjujem da bi bilo dobro da krenemo od početka, od suštine, dakle, zašto su minerali i vitamini važni?
Barjaktarović Labović: Svi nutrijenti, odnosno hranljive materije su podijeljene u dvije velike grupe – makro i mikro nutrijente. U makro nutrijente spadaju bjelančevine, masti, ugljeni hidrati i voda. U mikro nutrijente spadaju upravo minerali i vitamini. Međutim, to što mikro nutrijenti nama trebaju u malim količinama, pa su po tome i dobili ime, ne znači da oni imaju manji značaj za naše zdravlje. Njihov dovoljan unos tokom dana putem hrane je izuzetno važan iz razloga što utiču u velikom broju metaboličkih i enzimskih reakcija u organizmu i njihov deficit, odnosno nedovoljan unos, itekako može da dovede do različitih poremećaja zdravlja.
RB/BI: Šta znamo o nutritivnom statusu populacije Crne Gore i da li se on razlikuje od onog koji karakteriše stanovništvo u zemljama regiona?
Barjaktarović Labović: Nažalost, u Crnoj Gori, ali i zemljama u okruženju se mnogo rjeđe sprovode javna zdravstvena istraživanja koja nam daju upravo ovakve vrste podataka o nutritivnom statusu, odnosno stanju uhranjenosti, statusu makro i mikro nutrijenata, navikama u ishrani…, u odnosu na neke kompleksnije studije, tako da smo mi iz Instituta prezadovoljni što konačno imamo priliku da sprovedemo ovakvo istraživanje sa ciljem dobijanja pravih i relevantnih i, što je mnogo važno, uporedivih podataka. Veliki broj zemalja je već sprovelo istraživanje upravo po metodologiji prema kojoj će se ono raditi i kod nas. Ono je vrlo korisno za našu državu, prije svega što će na osnovu tih rezultata, kako mi iz Instituta, tako i Ministarstvo zdravlja (koji kreiraju politiku zdravlja u Crnoj Gori) moći da isplaniraju kako preventivne, tako i korektivne akcije u smislu poboljšanja nutritivnog statusa kompletne populacije.
RB/BI: Šta je osnovni cilj i zbog čega se uopšte sprovodi istraživanje o mikronutrijentima?
Barjaktarović Labović: Osnovni cilj je da vidimo do koje mjere je prisutan deficit u pojedinim mikronutrijentima koji će se na ovaj način ispitivati. Danas znamo da je jedan od velikih globalnih, javno-zdravstvenih problema učestalost pojave anemije. Imamo osnovane sumnje da Crna Gora ne zaostaje sa tim problemom, već je i kod nas izražen visok stepen anemije i to naročito kod ženske populacije. Kroz ovo istraživanje imaćemo priliku da to utvrdimo, jer je obuhvat ispitanica vrlo velik. U ispitivanje su uključene žene u reproduktivnom periodu, dakle između 15 i 49 godina i djeca od navršenih šest mjeseci do pet godina. Želim da pozovem sve dame da otvore vrata kada im popisivači koji sarađuju sa MONSTAT-om, pokucaju, jer je ovo jako dobar, mogu slobodno da kažem elegantan način, da u svom kućnom amibijentu odradi analize krvi i sazna svoj nutritivni status bez odlaska u zdravstvenu ustanovu, uputa. Tokom posjete naše ekipe, ne rade se samo minerali i vitamini, već se u domu ispitanice mjere i krvni pritisak, obim struka, a sve u cilju procjene metaboličkog rizika. U parametrima koji će biti poznati nakon analize, nalaze se još i vrijednosti HDL holesterola, triglicerida, ali i tzv. glikoriziranog hemoglobina (tromjesečnog hemoglobina).
RB/BI: Ko sprovodi istaživanje, kada i gdje se ono realizuje?
Barjaktarović Labović: Istraživanje sprovodi Institut za javno zdravlje sa partnerom Domom zdravlja Podgorica, a pod pokroviteljstvom UNICEF-a i Evropske Unije. Plan je da se obiđu sve tri regije Crne Gore (južna, centralna i sjeverna). U pojedinim gradovima su medicinski timovi (kojih je ukupno 11na terenu) već otpočeli realizaciju projekta. Neposredan povod gostovanja u programu Radio Bara je što su popisivači krenuli da vrše odabir i u našem gradu. Razloga za strah nema, jer su naši laboranti angažovani za uzorkovanje krvi osobe sa dugogodišnjim iskustvom. To mi je potvrdilo i nekoliko ispitanica koje su imale isključivo pozitivne komentare i svjedočile da je momenat uboda prilikom vađenja krvi, zbog „lake ruke“, bio gotovo bezbolan. Moja Nina ima tu „laku ruku“. Mnogo je veća korist pristati i saznati svoj nutritivni status i, eventualno, ako ima razloga reagovati na vrijeme, nego rizikovati da se razvije ozbiljniji poremećaj.
RB/BI: Šta treba očekivati da ćemo konkretno saznati ovim istraživanjem i koji su benefiti?
Barjaktarović Labović: Očekujemo da ćemo dobiti tačne podatke o tome koliko nutrijenata koje ispitujemo naše žene i djeca unose tokom dana, odnosno da ispitamo stepen deficita, a možda čak i suficita. U odnosu na rezultate koje dobijemo, razvijaćemo programe kojima ćemo pokušati da utičemo da, ako bude potrebno, sliku popravimo. Ako stanje bude dobro, pred nama će biti zadatak da programima, preventivnim aktivnostima, promocijama, održavamo dobar mikronutritivni status. U velikom broju siromašnijih zemalja izražen je problem anemije kod stanovništva. Postoji sjajna preventivna metoda, koju i mi u Crnoj Gori primjenjujemo, a zove se fortifikacija. Kod nas, recimo, fortifikujemo kuhinjsku so jodom, u cilju prevencije deficita ovog minerala. Države u kojima je izražen problem anemije, vrlo često fortifikuju brašno. Dakle, dodaje se element koji nedostaje namirnicama u širokoj primjeni. U svijetu postoji puno primjera koji će nam pomoći u slučaju da bude bilo potrebe da reagujemo u tom smislu.
RB/BI: Šta ispitanici koji se odluče da učestvuju u projektu mogu očekivati, na koja pitanja će u upitniku odgovarati?
Barjaktarović Labović: Da bismo što približnije mogli da procijenimo mikronutritivni status i prave i tačne vrijednosti parametara koje ćemo analizirati iz krvi, jako je važno da znamo kako se neko hrani. To iz razloga jer je status tih parametara direktno uslovljen unosom nutrijenata putem hrane. U upitniku se nalaze pitanja koja se odnose na navike u ishrani, u smislu koliko često se jede povrće, koja vrsta (da li konkretno ona koja je bogata vitaminom D i A, folnom kisjelinom), zatim koliko se tokom dana osoba izlaže Suncu, kako se štiti od Sunca ali će, naravno, biti uzeto u obzir i to koliko je članova domaćinstva, koliki su mjesečni prihodi…, što će nam sve pomoći da dobijemo podatke i odredimo mikronutritivni status.
RB/BI: Ono što je svakako u velikoj mjeri određujuće kada osoba odlučuje da li da uopšte učestvuje u ovakvom i sličnim projektima je kakva je sama procedura. Kazali ste da vađenje krvi nije bolno, ali, da li su medicinski podaci zaštićeni u smislu tajnosti i, naposljetku, šta učesnik dobija učešćem u ovom istraživanju?
Barjaktarović Labović: Prilikom razgovora sa potencijalnim učesnicama u projektu nailazite na različite odgovore. Neko se veoma obraduje i prepozna mogućnost da vrlo lako, kod kuće dobije dobar uvid u svoj status zdravlja. Neko je oduševljen, neko ispituje do tančina, a ima i onih koji kažu da ne žele da traumatiziraju djecu… Pokušavam da objasnim da procedura traje deset do 15 sekundi, a roditelji potpisuju pristanak da njihovo dijete učestvuje u istraživanju. Dok smo u njihovom domu, učesnici istraživanja imaju mogućnost da sa nama popričaju o zdravlju uopšte, naročito o savjetima u vezi sa ishranom. Preko portala e-zdravlje već sjutradan imaju uvid u rezultate krvne slike, a ostalih parametara za sedam dana, jer se neke analize rade van Crne Gore. Naš posao se time ne završava, pa ako je potrebno izdajemo upute za preglede u specijalističkim ambulantama. Takođe, istraživanje je osmišljeno da se ništa ne prepušta slučaju. Kada mjerimo pritisak (s obzirom da se mjere tri uzastopne vrijednosti i računa prosječna na licu mjesta) u slučaju da su vrijednosti povišene, izdajemo uput za izabranog ljekara ili specijalističku ambulantu.
RB/BI: Jasno je da je Institut za javno zdravlje ovoj problematici pristupio ozbiljno ali, konkretno, šta radi na polju unaprjeđenja prehrane u skladu sa parametrima koje propagira Svjetska zdravstvena organizacija?
Barjaktarović Labović: U Institutu za javno zdravlje sam tek nešto više od godinu. Moram da kažem da sam tamo zatekla ekipu koja vrlo vrijedno radi i da je do sada napravljeno jako puno korisnih dokumenata prema metodologiji koja je, po međunarodnim standardima, prepoznata kao važna. Tiče se preporuka o ishrani djece u predškolskim ustanovama, preporuka za smanjeni unos hrane bogate šećerima, masnoćama i solju, rade se istraživanja o unosu soli u različitim populacionim grupama, procjena unosa joda… Ono što je veoma važno je da ta istraživanja daju rezultat u smislu uticaja na promjenu aktuelne regulative (kao što se prije nekoliko godina promijenio pravilnik koji uređuje upravo fortifikaciju kuhinjske soli jodom, u smislu da se poveća njegova količina). Kada je u pitanju prevencija, ne možemo očekivati poboljšanje tokom noći, to je proces. Važno je na početku imati rezultate, jer oni služe kao baza za izradu programa i aktivnosti kojima se popravlja stanje. Imamo podršku stranih institucija, ali i menadžmenta Instituta za javno zdravlje. Vjerujem da će Institut biti prepoznat kao institucija od maksimalnog povjerenja i da će svaki građanin Crne Gore na sajtu koji će uskoro biti inoviran, moći da pronađe sve što se tiče zdravlja, a naročito preventivnih mjera.
RB/BI: Koje poruke valja uputiti u vezi sa ovom problematikom, na šta treba obratiti pažnju, šta korigovati kada govorimo o navikama ishrane i stilovima života?
Barjaktarović Labović: Elementarno je da stručna lica, u ovom slučaju specijalisti higijene, a nadam se da ćemo uskoro imati i uže specijaliste dijetoterapije, budu oni koji se slušaju. Ovu struku moramo omasoviti. Ako kažemo da je ritam obroka nešto što je važno, da doručak ne treba preskakati, da između obroka treba da prođe tri-tri i po sata, da tokom dana treba da jedemo raznoliko svježe povrće, da ograničimo unos voća (jer sadrži šećer koji u većim količinama dovodi do gojaznosti), da se meso ne izbacuje iz ishrane, već da se ograniči (ribu treba jesti najmanje dva puta nedjeljno, a crveno meso najviše dva puta sedmično), da se svakodnevno unosi mlijeko i mliječni proizvodi (pri čemu nema potrebe da stariji od tri godine unose punomasno mlijeko i mliječne proizvode), da se svakog dana popije najmanje osam čaša vode, navodimo osnovne principe koji omogućuju dobar nutritivni status. Trebamo da jedemo koliko nam treba, a ne koliko možemo, vodeći računa kako je ta hrana pripremljena, da je ne zamastimo, da joj bez razloga ne uvećavamo energetsku vrijednost i ne gomilamo tjelesne masti i, naravno, da budemo fizički aktivni. Volim da kažem da je svaka kalorija važna, kao i svaki korak, svaki obrtaj pedale, svaki zamah tokom plivanja – to su fizičke aktivnosti koje nam trebaju u trajanju od najmanje pola sata svakog dana….
