Danas je 13. novembar.
1877. GODINE:
Započela je borba za crnogorsko oslobođanje ovog dijela primorja od Turaka.
Na Virpazaru, knjaz Nikola se priključio vojsci od 16 bataljona Crnogoraca. Namjera je bila da se topovi iznesu na Sutorman, što je, uz velike teškoće, i urađeno. Trinaestog novembra osvojena je prva tvrđava na ovoj planini. U isto vrijeme, iznijet je još jedan top na Bijelu skalu i odatle pod vođstvom vojvode Ilije Plamenca gađane kule na Ribnjaku. Vojvoda Mašo Đurović je krenuo sa Sutormana i zauzeo Tuđemile, dok su Zupci blagonaklono dočekali crnogorsku vojsku. Uveče se knjaz ulogorio u Zupcima, gdje su došli plemenski glavari svih rimokatoličkih sela da mu se poklone kao gospodaru. U kasnim večernjim satima vojvoda Mašo Vrbica je postavio topove iznad Bara.
***
1908. GODINE:
Dr Rudolf Havas, potpredsjednik Ugarskog geografskog društva održao je u Budimpešti predavanje o opasnosti koja vreba austro-ugarski dio primorja, prije svega Kotor, zbog činjenice da je Bar izabran kao krajnje mjesto željezničkih pruga ka moru.
Dr Havas je, pored ostalog, istakao da je prevoz od Bara do Podgorice tri puta jeftiniji nego iz Kotora, te da se može očekivati da će turisti „u gomilama posjećivati ove predjele pune romantičnosti“. Bar i Crnu Goru on vidi kao etapu u velikoj balkanskoj politici Italije, naročito ako ova zemlja dođe i do luke u Valoni, čime bi se pomorski povezale tri države.
***
1913. GODINE:
Povodom stogodišnjice rođenja Petra II Petrovića Njegoša, „Glas Crnogorca“ je u dva broja objavio telegrame koji su pristigli Proslavnom odboru stogodišnjice rođenja. Među njima su i četiri iz barskog sreza.
Nadbiskup barski Nikola Dobrečić napisao je: „Na današnji dan, kada čitavo Srpstvo ushićeno slavi stogodišnjicu velikog pjesnika Petra II, čiji duh sa visine gordog i ponositog Lovćena leti nad svim srpskim zemljama, kličem: Slava neumrlom Vladici, Gospodaru nepredobitne Crne Gore“.
Muftija crnogorskih muslimana, Starobaranin Murteza Karađuzović, takođe se javio telegramom: „Gordi Lovćen ponosi se grobom genijalnog pjesnika vladike Rada, čijim se imenom ponosi cijelo Slovenstvo, a osobito Srpstvo. Što se više udaljujemo od Njegova rođenja, sa višim pijetetom čitamo Njegova djela. Njegov slavni potomak koji danas sjedi na crnogorskom prijestolu, ostvario je idealne želje Tvorca Gorskog vijenca jer braća od tri vjere a njegove narodnosti zajednički mu kliču: Slava ti“.
Telegram je poslao iz Starog Bara i dvorski protođakon Radičević. „Današnje narodno slavlje stogodišnjice velikoga genija uma ljudskoga, najsrdačnije čestitam. On je natprirodnim svojim duhom obesmrtio paćeničko ime Srbinovo“. U svoje ime, u ime oficira i vojnika Crmničko-primorske brigade rođendan velikog Njegoša čestitao je komandant Mašan Lekić.
***
1987. GODINE:
U 8 sati i 25 minuta u silosu za žitarice Luke Bar na Volujici odjeknula je snažna eksplozija, u kojoj je povrijeđeno 11 radnika, od čega dva teško.
Ekipe obezbjeđenja, vatrogasaca, policije I prve pomoći ugasile su vatru koja se razbuktala nakon eksplozije i izvukle povrijeđene. Na konferenciji za štampu koju je organizovala Luka Bar rečeno je da je remont silosa trebao da se uradi prije 10 mjeseci, ali je zbog velike količine posla odlučeno da se odloži za bolje vrijeme. Zanimljivo je da su glavne komore silosa u kojima je bilo oko 8000 tona žitarice, ostale neoštećene.
