Danas je 20. avgust.
1888. GODINE:
Srpski pjesnik i izdavač novina Jovan Jovanović Zmaj je posjetio Bar.
Iako mu je knjaz Nikola ranije poklonio Ismail-pašin dvorac i u njegovu čast ga nazvao Zmajevac, u nadi da će pjesnika privoljeti da živi u Baru, Zmaj nije imao takve namjere. Prilikom posjete obišao je svoje imanje, koliko se zna prvi i posljednji put, ali nije noćio u njemu, već u Vili „Topolica“, današnjem Dvorcu kralja Nikole. Sa knjazom je razgovarao o mogućnostima unaprijeđenja crnogorske privrede i osnivanja industrijskih preduzeća, a „Glas Crnogorca“ bilježi da je bio oduševljen ljepotama Bara.
***
1941. GODINE:
Nedaleko od obale pod Volujicom, strijeljana je prva žena u Crnoj Gori, Vukosava Ivanović, skupa sa vjerenikom Tomom Mašanovićem. Imala je 21 godinu i mjesec dana.
Vukosava i Tomo su uhvaćeni u Crmnici i dovedeni pred okupatorski sud u Baru. Nuđeno joj je oslobođenje ako poljubi Musolinijevu sliku, ali se prkosno držala i pljunula na nju, čime je svjesno potpisala smrtnu presudu. Rođena je jula 1920. u Podgorici, na Pravni fakultet u Beogradu upisala se 1938. i iste godine primljena u Savez komunističke omladine Jugoslavije, a godinu docnije postala član Komunističke partije Jugoslavije. Poznanstvo sa Tomom Mašanovićem, zemljoradnikom iz crmničkog sela Orahovo i članom KPJ, završilo se vjeridbom. Poslije rata, posmrtni ostaci Vukice i Toma su prenijeti u Orahovo i sahranjeni u zajedničkoj grobnici. Iako se nisu vjenčali, porodice su se dogovorile da se, uz Vukicino djevojačko prezime, uvijek dopisuje i ono njenog nesuđenog muža.
***
1972. GODINE:
Južni Jadran je iznenada zahvatilo veliko nevrijeme, pa je parni brod “Kurk B“, koji je plovio pod grčkom zastavom i prevozio glinicu za Kombinat aluminijuma Titograd, čekajući slobodan prolaz do gata da istovari teret, nasukan ispod meteorološke stanice na pjeskovitu plažu Žutokrlice.
„Kurk B“ je ostao nasukan nekoliko dana, jer ga nisu mogli izvući remorkerima, a u tome nije uspio ni veliki remorker splitskog „Brodospasa“ koji je specijalno došao zbog toga. Na kraju, oslobodio ga je ogromni bager preduzeća „Ivan Milutinović” iz Beograda, koji je prvo okopao dno oko plovila da bi ga potom dovukli do luke. Posada je već bila napustila brod i vratila se u Grčku, a vlasnik ga je Luci Bar ostavio kao kompenzaciju, te je završio kao staro gvožđe.
***
1986. GODINE:
Veliki podvig priredili su košarkaši“ Mornara“ jer su u finalu Kupa Crne Gore, održanom u Bijelom Polju, savladali na opšte iznenađenje favorizovanog prvoligaša, titogradsku „Budućnost“ 109:99.
Ovo je bio, zapisale su „Barske novine“, prvi put da je „Mornar“ pobijedio „Budućnost“, bilo u regularnim, bilo u prijateljskim mečevima. Na turniru su učestvovali još hercegnovsko „Primorje“ i Bjelopoljsko „Jedinstvo“.
1988. GODINE:
U Titogradu je održan Miting solidarnosti sa kosovskim Srbima i Crnogorcima, što je bio početak tzv. Antibirokratske revolucije, nakon koje je na ulici smijenjeno dotadašnje crnogorsko rukovodstvo.
Na Trgu Ivana Milutinovića, i pored protivljenja tadašnjeg vlasti, održan je veliki miting na kome je bilo, po različitim procjenama, od 25.000 do 50.000 ljudi. Nekoliko stotina žitelja Bara došlo je organizovano tim povodom u glavni grad Crne Gore. Prvi put se pojavila ikonografija koja će Crnu Goru pratiti tokom čitave naredne decenije – transparenti, pjesme i skandiranje, nošene su slike Slobodana Miloševića, Njegoša i Karađorđa, a čuli su se i sasvim konkretni zahtjevi za obračun sa tadašnjim liderima drugih republika i pokrajina.
***
1988. GODINE:
Na ostacima manastira Prečista krajinska u Ostrosu održana je dugo najavljivana i pripremana premijera pozorišne predstave „Vladimir i Kosara“, prve produkcije prvog „Barskog ljetopisa“.
Režiser je bio Slobodan Milatović, a kompletan projekat je čitavim tokom rada nadgledao pisac komada Aleksandar Popović. U prvoj podjeli uloga, Varja Đukić je bila Kosara, Mladen Nelević knez Vladimir, Žarko Laušević centralni lik vojvoda Kavan, Boro Begović car Samuilo, Rade Marković otac Pantelija, Željko Ninčić glasnik… Međutim, dvije nedjelje pred premijeru, Laušević je napustio projekat, a iznuđeno rješenje bio je iskusni beogradski glumac Božidar Stošić. U međuvremenu je od uloge odustao i Rade Marković, koga je zamijenio Dragan Blagojević. Pred premijeru je vladala prava euforija u gradu, pa se u Ostrosu našlo između 1500 (po pisanju „Pobjede”) do 2000 ljudi (prema pisanju „Politike”). Među njima su bili i predsjednik Predsjedništva CK SKJ Stipe Šuvar i član predsjedništva CK SKJ Marko Orlandić, ali i selektor BITEF-a Jovan Ćirilov.
***
1989. GODINE:
U starobarskoj tvrđavi, u Gavadoli, pred oko 800 gledalaca, održana je premijera jedna od najboljih produkcija „Barskog ljetopisa“, pozorišne predstave „Balkanska carica“, na drugom „Barskom ljetopisu“.
Predstava je nastala po tekstu kralja Nikole, a u režiji Čeda Dragovića. Glavne uloge povjerene su Slobodanu Marunoviću i Mirjani Višnjić, a u predstavi su igrali i Vasja Stanković (kao Ivan-beg Crnojević), Vladimir Cerović, Milija Milić, Petar Kandić, Slavica Milenković, Dragiša Simović, Dušan Čejović, Milan Vujović, Nikola Đukanović, Ćazim Perazić, Mladen Stojović, Milan Popović i Dragan Ivković.
***
2011. GODINE:
U barskom naselju Črvanj je oko 13 časova izbio požar koji je zahvatio prostor iznad i ispod željezničke pruge i vrlo brzo se proširio na okolnu borovu šumu.
Vatra je zahvatila stabla i sitno rastinje u podnožju brda i širila se prema vrhu, a tokom noći zbog jake bure plamen se spustio na obje strane magistrale. Putnički i željeznički saobraćaj je bio prekinut u više navrata na po nekoliko sati, branjene su kuće i plažni barovi u neposrednoj blizini požara. Vjetar je nosio plamičke i otvarao nova žarišta, pa je borba vatrogasaca sa vatrenom stihijom trajala puna tri dana. Požar je, utvrđeno je, najvejrovatnije nastao bacanjem opuška iz voza, a svojim razornim djestvom je izazvao značajnu promjenu izgleda ovog dijela barske obale.
