Danas je 22. oktobar, 295. dan u godini, do kraja 2026. ostalo je 70 dana.

1499. Lirika u testamentu – Đurađ Crnojević, gospodar Zete, napisao je testamentno pismo svojoj ženi Lizbeti (Jelisaveti) Erico; taj dokument, kojim je precizno izražena posljednja volja zavještaoca u odnosu na raspodjelu njegove imovine u slučaju smrti, poznat je po tome što je pisan sa posebnom toplinom i ljubavlju prema ženi sa kojom je gospodar Zete stupio u drugi brak 1490. godine

1896. Obavljeno je vjenčanje Vittoria Emanuele III di Savoia i crnogorske princeze Jelene u velikoj sali rimske palate Kvirinale; pri sklapanju ugovora o braku, sačinjena je i usvojena klauzula da “bračnom vezom princa od Napulja sa crnogorskom princezom Jelenom, niti njeni potomci mogu doći na crnogorski prijesto, niti Petrovići Njegoši na italijanski”.

1918. Predsjednik Francuske republike Rejmon Poankare izvijestio je kralja Nikolu da mu se ne može dozvoliti povratak u Crnu Goru, navodno zbog ratnih uslova u zemlji, ali da će mu povratak ubrzo biti omogućen, čim se za to stvore prilike, iako se u Crnoj Gori uveliko pripremao teren za održavanje Velike podgoričke skupštine

1979. U Kairu i Luksoru počelo zasjedanje Međuvladinog komiteta UNESCO-a, na kome su grad Kotor i njegovo područje, zahvaljujući svojim prirodnim i kulturno-istorijskim vrijednostima, upisani u listu svjetske baštine

1717. GODINE:

Okončan je neuspjeli višednevni pokušaj mletačke vojske da oslobodi Bar od Turaka uz pomoć crnogorskih snaga.

Snažni napadi počeli su sedam dana ranije iz pravca Ulcinja, a 1200 Crnogoraca satjeralo je Turke u bedemima opasanu tvrđavu. U sastavu crnogorskih jedinica koje su za tu vojnu uslugu plaćene sa 1000 dukata, bili su Bokelji, Paštrovići, Spičani i Šestani. Mlečani su na grad i okolinu pucali iz topova, ali sa položaja koji nisu bili srećno izabrani pa nisu mogli uticati na konačan ishod bitke. Uz to, pošto nije bio odsječen put, iz Ulcinja i Skadra je stiglo preko 3000 vojnika u cilju razbijanja opsade i povratka teritorija u zaleđu. Tursko topništvo sa bedema i pješadija koja je pristigla učinili su da se mletačke i crnogorske strane uz znatne gubitke povuku iz okoline grada.  

***

1902. GODINE:

U Dubrovniku je umro Filip Đokić, kapetan više crnogorskih luka.

Rođeni Baranin, nakon školovanja u Skadru i Trstu, zaposlio se u Carigradu na Francuskim željeznicama, a potom i u Ministarstvu finansija Turske sve do izbijanja rata sa Crnom Gorom. Nakon što se prijavljuje kao dobrovoljac, pri osvajanju Ulcinja odlikovan je Danilovim krstom. Bio je pomoćnik lučkog kapetanstva u Baru, a potom 16 godina kapetan u Ulcinju i u luci Sveti Nikola. Nakon penzionisanja imenovan za sekretara Uprave Primorske nahije gdje je radio do smrti.

***

1910. GODINE:

Jedan od inženjera pruge Pristan – Virpazar, Vittorio Paganini, rođeni brat glavnog projektanta Roberta, poginuo je nesrećnim slučajem.  

Želio je da obiđe trasu, ušao u mali vagon i “na ler” krenuo ka Baru. Kada je stigao na krivinu blizu željezničke stanice u Zupcima, vidjevši da mu prijeti opasnost jer je vagon jurio nekontrolisanom brzinom, a on ga nije mogao zaustaviti, iskočio je ali se strmoglavio niz most i na mjestu ostao mrtav. Sahranjen je na barskom groblju Sveti Vić, a na grobu je stajala mesingana ukrasna traka sa krstom i motom: “Sopstveno djelo ga je koštalo života”. Na mjestu njegove pogibije je sve do devedesetih stajao krst kao spomen-obilježje tragičnog događaja, ali je tada uništen i odnešen, a mesingana traka sa groba je ukradena prije nekoliko godina i nikad nije pronađena.

***

2017. GODINE:

Iz sektora Zelenilo Komunalne djelatnosti doo objavijestili su javnost da je crveni palmin surlaš počeo da uništava palme u užem gradskom jezgru.

Prisustvo crvenog palminog surlaša evidentirano  je na tri palme, od kojih se jedna u Ulici Jovana Tomaševića u potpunosti morala ukloniti, a na dvije se odradila dendrohirurgija – jednoj u Ulici maršala Tita i jednoj na Šetalištu kralja Nikole. Kasnije su se i one osušile.