Iako je, prema prvobitnom planu, zgrada za penzionere trebalo da bude završena u novembru prošle, a potom, u maju ove godine, ni danas, nakon pola godine, nema zvanične potvrde kada bi penzioneri mogli da se usele u svoje stanove.
Svi penzioneri su uredno platili kompletan iznos za kupovinu stanova, a pitanje kada će i hoće li se uopšte završiti radovi na ovoj zgradi, i dalje “visi u zraku”. Mučno čekanje bi, prema riječima podizvođača radova Milorada Vujovića iz firme „Lipa Ing“, moglo biti okončano za dvadesetak dana.
Izrevoltirani zbog situacije u kojoj su se našli, penzioneri su se danas okupili tražeći odgovore od nadležnih za projekat. Oko 20-ak penzionera, od ukupno 63, na sopstvenu odgovornost uselilo se u svoje stanove, a “prikačeni” na građevinsku struju, koja im nerijetko stvara probleme, pa dolazi do izbacivanja sa mreže.
Prema riječima Aleksandra Šoškića, čiji je otac po povoljnim uslovima kupio stan, od ono što bi trebalo da bude razlog radosti i rasterećenja, od starta prate brojni problemi.
„Od samog početka je mijenjan plan zgrade, dorađivan je više puta. Ovdje su se već neki penzioneri uselili, čuli smo da ima problema sa strujom, ispadaju osigurači… Oko 20 ljudi je useljeno i koriste građevinsku struju. Zvali smo, molili, pokušali smo da idemo linijom manjeg otpora kako bi završili stvari, ali niko se u ime Udruženja penzionera nije udostojio da dođe, da stane ovdje ispred ovih ljudi, iako su pozvani. Prebacivali su svi loptu s jednoga na drugog, govoreći ‘nije do mene nego do ovog drugog i tako sve u krug’“, objašnjava Šoškić.
Penzionerka Slavka Miković istakla je da je na nju, ali i na sve ostale, vršena presija iz Udruženja penzionera da se druga rata uplati što prije.
“Svakih 15 dana su me zvali iz Udruženja penzionera. Rečeno je bilo za Dan Bara da treba da bude gotova zgrada, pa ništa od toga. Nakon toga u ugovoru je predloženo da završetak radova bude 12. maja, međutim evo novembar je i još uvijek ništa nije riješeno. Uslovljavali su iz Udruženja penzionera da uplatimo ratu, da bi mogao da se skupi novac kako bi se nastavili radovi, jer kako su nam govorili, nije bilo novca. Prva polovina je trebala da se plati potpisivanjem ugovora 8. marta, kada smo potpisali predugovor, a druga polovina, rečeno nam je mjesec pred useljenje“, priča Miković.
Ona je u ovoj zgradi kupila garsonjeru od 27,5 kvadrata, po cijeni od 490 eura po kvadratu i garažu za 3.500 eura.
„Kupila sam garažu, a rečeno je da će ona morati da se isplati do kraja, sa drugom ratom. Morala sam ipak da platim garažu u cjelosti, ispoštovala tu polovinu druge rate od 8.480 eura. Tražila sam aneks ugovora, ali njega nema, a iz Udruženja penzionera mi je rečeno da ne postoji mogućnost da se uradi. U svoj stan ne mogu da uđem, jer nije završen i ništa nije ispoštovano od onoga što je dogovoreno“, ogorčena je Miković.
Još jedna od okupljenih penzionera, Ljiljana Raičević ističe da su kao penzioneri pogriješili od samog starta jer su vjerovali svojim kolegama.
„Ispalo je sve suprotno. Ja sam ovdje kupila stan, jer sam morala. Od prvog dana u projektu nije valjalo ništa, ovo je bilo predviđeno za poslovne prostore, slike su postojale u Klubu penzionera. Kada sam kupila stan, ispalo je da su poslovne prostore pretvorili stanove. Kada sam ih pitala u Udruženju, kazali su da nemaju veze sa tim, već Opština Bar, a insistirali su da se sve to uplati“, priča Raičević.
Zastupajući svoju majku, Emilio Gavran je kazao da im je iz Udruženja penzionera Bara rečeno da je zgrada završena i da se samo čekaju strujomjeri.
„Kad god bi pozvali Udruženje, uvijek bi ista priča bila, da se čekaju samo strujomjeri i da je zgrada gotova. Govorili bi nam i da uzmemo građevinske ključeve i da ‘slobodno počnemo da unosimo stvari’. Podstanari smo, krediti su tu i kirija, svi smo u velikoj finansijskoj krizi. Neki ljudi čak i žive ovdje pod svijećama, kuvaju na plin, nadajući se zvaničnom datumu kada će zgrada biti završena. Prvi put danas čujem da je ovo gradilište. Penzioneri su izmirili plaćanje stambenih jedinica, u pitanju su uglavnom garsonjere. Samo zahtijevam i apelujem na Udruženje penzionera da, ako postoji mogućnost, što prije obezbijede strujomjere, kako bi ovi ljudi mogli da žive regularno i, s obzirom da je zima na vratima, da se što prije usele“, poručio je Gavran.
Iako je glavni izvođač radova firma „Eurozox“, radove je, kao podizvođač, izvodila firma „Lipa Ing“. Izvršni direkor ove kompanije Milorad Vujović tvrdi da su radovi počeli na vrijeme, ali da je bilo velikih problema tokom njihovog izvođenja.
„Projekte smo dobili, po njima smo i radili, a projektant je Nikola Drakić. Mi kao izvođači sa projektima nismo imali ništa, čak ni po ugovoru o projektu izvedenog stanja nismo imali nikakve obaveze, već je to bila obaveza Udruženja penzionera. Mislim da smo mi priveli radove na zgradi u ugovorenom roku, ali smo imali drugi problem – nekoliko mjeseci nismo mogli prići zgradi zbog kanalizacije i lošeg pristupnog puta. Svi smo pomalo krivi – prvo projektant (da li je on bio upoznat sa situacijom terena, priključenjem objekta na vodovodnu mrežu, da li su imali te podatke i da li su radili te bušotine na ovoj lokaciji…). Kao izvođač nije moje bilo da to tražim, niti da utvrdim. Osim toga, bili su u obavezi da urade projekat izvedenog stanja. Ja sam, kao podizvođač, prihvatio i uplatio 12.000 eura, a za reviziju mi traže 6.800 eura, što nije moja obaveza, ali ću vjerovatno biti primoran i to da prihvatim, kako bih sebe napokon sklonio odavde i ovim ljudima izašao u susret. Spreman sam i to da platim da bi se to revidovalo i otpočela priprema tehničkog prijema objekta za dobijanje upotrebne dozvole“, kazao je Vujović.
Prema njegovom mišljenju, penzioneri bi za mjesec mogli dobiti ključeve „ako sve prođe kako treba sa revidovanjem“.
Vujović je kazao da su „Eurozox“ i „Lipa Ing“, kao podizvođač radova dobili poslovni prostor od 150 kvadrata koji je pretvoren u stambene jedinice. On je istakao da je taj projekat posebno plaćen 19.800 eura sa revizijom, te da to nije uticalo na sadašnji problem.
Ipak, glavni nadzorni organ za elektroinstalacije, Mihailo Vorotović smatra da je upravo to najveći problem – izmjena projektnog zadatka kojim je investitor određene prostorije namijenjene za Klub penzionera prenamjenio u stambene.
„To su stvari koje moraju proceduralno-formalno-pravno da se uobliče i, u skladu sa zakonom, sprovedu. Mi trenutno, što se nas tiče, imamo problem što to nije do kraja sprovedeno. Te izmjene moraju da se dovede do kraja“, objasnio je Vorotović.
On je podvukao i to da zgrada nije završena, te da ne zavisi od njih kad će biti.
„Promjena projektnog zadatka od strane investitora izazvala je pomjeranje rokova do završetka. Mi samo treba da ispratimo zakonsku proceduru, a zapelo je jer izmjene nisu sprovedene. Objekat nije završen, potrebni su atesti i ostala testiranja, dok se sve to ne završi, mi nemamo potpunu dokumentaciju i ne možemo da damo izjave. Bez naše izjave CEDIS neće da ugradi brojila, a ateste treba da sprovede izvođač radova. Kada se urade sva testiranja i atesti od strane izvođača, mi možemo potpisati sve. Što se naše izjave tiče, projekat mora biti kompletno gotov da bi mi istupili. Osnov svega je izjava nadzornog organa“, naveo je.
Vorotović je kao glavnog krivca naveo investitora, koji je inicirao izmjene.
„Prvo treba da vidimo da li je dokumentacija validna, jer ako se ispostavi da taj projekat koji se nama dostavi ne odgovara ovome, moraće opet da se piše. Pod uslovom da je izvođač sproveo sve kako treba i da je sve odobreno, nama treba nekoliko dana da sve istestiramo i pregledamo, pa onda tu izjavu možemo relativno brzo dati“, pojasnio je Vorotović.
U ime penzionera, Šoškić je kazao da im je najbitnije da se ljudi usele, te da će se ponovo sastati za mjesec da vide na čemu su.
„Kada bi počeli da ‘kopamo’ od samog početka, ovdje bi trebalo da dođe 100 policajaca i da pohapse redom – iz Opštine do Udruženja penzionera. Pokušavao sam da dođem do ugovora između firme ‘Eurozox’ i investitora Udruženja penzionera Bara, ali taj ugovor ne postoji“, istakao je Šoškić.
Podsjetimo, 26. avgusta 2020. godine postavljen je kamen temeljac kojim je označen početak izgradnje ovog stambenog objekta za penzionere. Zgrada je trebalo da bude završena do kraja 2021. godine, a pravo na stan da ostvari 70 barskih penzionera.
Tadašnji direktor Fonda PIO, Dušan Perović kazao je da su finansijska sredstva za izgradnju zgrade obezbijeđena i naglasio da „radovi mogu da se nesmetano odvijaju i završe u planiranom roku“.
“Prvi put su sva potrebna finansijska sredstva obezbjeđena na samom početku izgradnje, zahvaljujući Vladi Crne Gore koja je opredijelila 900.000 eura. To je veliki uspjeh i garancija da će objekat biti završen na vrijeme. Drugi dio sredstava izdvojiće korisnici, a izvođaču radova će dio troškova biti nadoknađen kroz kompenzaciju”, kazao je Perović 2020. godine na polaganju kamena temeljca.
Opština Bar je ustupila Udruženju penzionera urbanističku parcelu od 2.290 m2 u naselju Popovići i investitora oslobodila obaveze plaćanja naknade za komunalno opremanje.
