Naši mladi sugrađani, Aldijan Bahović i Danilo Janković, predstavljaće Crnu Goru sredinom maja na Međunarodnoj filozofskoj olimpijadi u Bariju.
Učenici Gimnazije “Niko Rolović” su na nedavnom Državnom takmičenju u Podgorici bili najbolji. Aldijan je osvojio prvo, a Danilo drugo mjesto. Supertalentovani srednjoškolci su bili gosti naše medijske kuće.
“Takmičenje, na kome je učestvovalo 18 učesnika/ca iz cijele Crne Gore, održano je na Ekonomskom fakultetu u Podgorici. Na računarima smo, u digitalnom formatu pisali esej, a sve se radilo na engleskom jeziku. Bile su četiri teme. Obrađivao sam onu koja se doticala djela Karla Marxa i glasila je ‘Nije svijest ono što definiše socijalnu egzistenciju, već je socijalna ekzistencija ono što definiše svijest’, naravno iz kultne knjige ‘Kapital’. Sve je trajalo dva sata. Danilo je obrađivao temu ‘Čovjekov odnos sa modernom tehnologijom”. U žiriju, koji je bio veoma kvalifikovan, učestvovali su priznati filozofi iz Regiona, bilo je članova iz Makedonije i Hrvatske”, upoznao nas je sa ovim nesvakidašnjim takmičenjem Aldijan Bahović.
Danilo objašnjava da se, vezano za temu koju je obrađivao “najviše dotakao Martina Heideggera, filozofa ontologije i fenomenologa koji se upravo bavio i napravio distinkciju između tehnike i tehnologija”.
“Tehnika je ovdje definisana kao čovjekov odnos sa tehnologijom, između ostalog i pristup ka radu i djelanju i uopšteno svijetu. Koristio sam Emmanuela Levinasa, francuskog filozofa, koji je postavio etiku i moralnost u centar filozofije, nazvao je prvom filozofijom, tj. dao joj je primat. Tu sam argumentovao kako čovjek previše dodaje bitnosti, tehnologiji da vodi njegov razum, zato što svako novo otkriće koje čovek porodi iz sebe, neminovno postane i dio njegovog života. Integriše ga u svoj život i koristi ga i jednostavno, što je složenija ta tehnologija, to manje i razumije neke elemente svog života”, dodao je Janković.
Obrazovani i zreli mladići objasnili su i kako se rodila ljubav prema filozofskom promišljanju života i svijeta.
“Naš prvi susret sa filozofijom desio se veoma rano. Naravno, preteča svega bilo je naše prijateljstvo, jer smo Danilo i ja razvijali tu filozofsku misao upravo kroz naše međuljudske odnose i kroz neko intelektualno rivalstvo. Ali, naravno, ostajalo je sve u okvirima prijateljstva. Podrazumijeva se da Danilo i ja uvijek želimo sreću jedan drugom na takmičenjima i radujemo se uspjehu drugog. Kako je vrijeme prolazilo, shvatili smo da samo od razgovora nećemo zaživjeti kao filozofi, ili kao neko čija se filozofska misao vrednuje. Od nemjerljivog značaja nam je profesionalno mentorstvo Nele Dabanović, profesorke fiolozofije u barskoj Gimnaziji. Ona je prepoznala naš talenat na njenim izbornim sekcijama, gde sam se ja prvobitno susreo sa knigom Friedricha Nietzschea ‘Tako je govorio Zaratustra’. To je kod prof. Dabanović probudilo znatiželju zbog čega učenik čita neko ozbiljnije filozofsko djelo. Profesorica Nela nam je saopštila da postoji Državno takmičanje koje se odvija više godina.
Ranije je organizovano i podržano dobrom voljom Udruženja filozofa iz Crne Gore, a sada u okviru Ispitnog centra Crne Gore. Međutim, od prošle godine, kada smo se nas dvojica prvi put takmičili, zahvaljući podršci Ministarstva prosvjete i resorne ministarke, kao i zalaganju Udruženja, sve je podignuto na mnogo veći stepen, odnosno bile su obezbijeđene i novčane nagrade. Takmičenje je prepoznato kao vrijedno i boduje se na isti način kao i ostala koja organizuje Ispitni centar. Učesnici su tako jednako tretirani kao i svi koji se nadmeću u znanju iz empirijskih nauka, matematike ili ostalih oblasti. Danilo i ja smo se prošle godine ‘solidno proslavili’. Danilo je prošlogodišnji pobjednik u Podgorici i otišao u Helsinki na Olimpijadu, dok sam ja osvojio treće mjesto. Ove godine je bilo obrnuto, ja sam bio prvi, a Danilo drugi. Naravno, nijesu to bile neke velike razlike, ali smo opet uspjeli da dokažemo našu intelektualnu sposobnost i talenat. Ostvarila nam se želja, pa ćemo i ove godine ćemo zajedno učestvavati u Bariju i predstavljati našu državu na Svjetskoj olimpijadi filozofa”, sa ushićenjem i ponosom priča Bahović.
Aldijan je učenik četvrtog, a Danilo trećeg razreda barske Gimnazije. Od prvog osnovnog se bukvalno ređaju sve same petice. Pored toga, Danilo je prošle godine bio učesnik Svjetske olimpijade u Helsinkiju i svakako ima određenu sliku što ove mlade talente čeka u Italiji.
“U Helsinkiju sam bio sa profesorkom Nelom, mojom mentorkom i sa još dvoje kolega – Bojanom Šolajom i Milanom Krkovićem, koji su priznati filozofi. Finska je bila jako interesantno iskustvo za mene jer, pored toga što sam vidio novu sredinu, bio je to veliki kulturni šok, prvobitno zbog klime (bilo je jako hladno, čak i u maju). Kao što je poznato, Finska je blizu polarnog kruga, tako da su dani trajali jako dugo. Čak i u 23:30 sati se moglo vidjeti Sunce, što mogu da poistovjetim sa pejzažom njegovog izlaska kod nas. Nikad nije u potpunosti zalazilo, tako da mi je bilo teško spavati. To je možda uticalo na performanse svih nas (od pisanja eseja prije svega), ali svakako sam potpuno zadovoljan mojim rezultatom, gdje sam osvojio počasnu nagradu, odnosno ušao u ‘top 30’od preko 100 učesnika. Ove godine ćemo kolega Aldijan i ja mnogo ozbiljnije da shvatimo ovu oriču, neću da krijem, jurimo medalju. Ništa manje ne prihvatamo”, ističe Danilo.
Sagovornici Radio Bara i Bar Infa su izuzetno talentovani mladi momci, i to ne samo kada je filozofija u pitanju. Ipak, upravo je filozofija njihova velika ljubav i inspiracija koja datira od najranijeg doba.
“Još od osnovne škole sam se bavio poezijom i književnošću, mada, iako nisam prepoznavao filozofski značaj u svojim ranim godinama, donekle sam živio neku svoju filozofiju, kao i svaki normalnan čovjek, Od malih nogu, još od osnovne škole, počeo sam druženje sa filozofijom. Čovjek ne može da živi život bez nekih svojih principa, bez svojih sistema vrijednosti. Moja filozofija se uglavnom ispoljavala striktno kroz poeziju koju sam pisao u tom periodu, pa je ona bila apsolutna refleksija mog dotadašnjeg nivoa zrelosti. Na taj način sam bio upoznat sa filozofijom, čisto kao konceptom, do kraja osnovnog školovanja. Međutim, konačno je to zaživjelo kada sam došao u srednju školu i uspio da konačno zagrebem tu površinu i krenem da plovim filozofskim vodama.
Filozofija je nešto što me jednostavno vuče od malih nogu, a da toga nijesam bio ni svjestan. Ali, uspio sam da prepoznam taj talas i da znam kud on ide. Čak sam počeo da ga usmjeravam u svoje slobodno vrijeme, što je upravo dovelo do ovako visokog plasmana. Smatram da ako čovjek odbije da prihvati filozofiju kao opšteprihvaćenu i apsolutnu nauku, on ne može da živi svoj život bez nekih svojih principa, bilo da si ti fudbaler, bilo da si zemljoradnik, stočar, da se baviš nekim državnim poslom, politikom – filozofija je apsolutno neizostavan dio svakodnevnog života”, kategoričan je Aldijan.
I Danilo je na sličan način ušao u svijet filozofije.
“Žao mi je jedino što muzikom nijesam stigao da se bavim do nedavno, iako je jedna od mojih ljubavi. Zapravo, ona je često bila najviše zaslužna da se neka filozofska interesovanja uobliče. Ipak, što se tiče samih korijena, to je počelo onim dječjim pitanjima koja su uvijek počinjala sa ‘zašto’? ‘Zašto je Sunce na nebu? Majko, možeš li da mi spustiš Mjesec?’ i ‘Zašto ne možeš?’. Te neke standardne dječje nedumice. Velika radoznalost je polako prerasla u apstrakna pitanja na koja su odrasli već imali sve manje i manje riječi, odnosno odgovora. Na kraju, sve bi se završavalo sa onom poznatom: ’Aj, ne filozofiraj’. Tako sam se prvi put i susreo sa riječju filozofija.
Sada kad sam malo stariji, shvatio sam da se filozofija ne bavi samo metafizičkim pitanjima, recimo, razlozima nastanka svijeta ili razlozima zašto svijet funkcioniše po principima koji trenutno jesu i koji su ti principi, što su, svakako, bitna pitanja. Međutim, bavi se i etikom, i radom, u suštini djelanjem, filozofija se živi. A, što se tiče moje spoznaje filozofije kroz muziku, tu sam prepoznao čak i jednog predsokratovca Heraklita, koji je u svojoj filozofiji imao oscilacije. I šta je muzika bez čista frekvencija, ona je jedno od najapstraktnijih umijeća koje čovjek spoznaje. Ne bavi se nekakvim konkretnim stvarima, kao što se poezija bavi riječima (naravno ne želim da umanjim bitnost poezije, to je svakako predivan oblik umjetnosti). Smatram da je muzika tu najapstraknija, jar se bavi nečim što nije konkretno, kao riječi ili slika što vide oči, već zvuk koji je bezprostoran skoro”, dodao je Janković.
Spomenuli su u razgovoru u nekoliko navrata profesoricu filozofije u školi, Nelu Dabanović. Kazali su da im je ona dosta pomogla i da imaju slobodu da je bukvalno u bilo koja doba dana ili noći pozovu, kada su u nekoj dilemi ili tome slično.
“Naravno! Pored profesorice Nele, tu imamo i Udruženje filozofa koje nam je uvijek na raspolaganju. Ipak, prije svih, profesorica Nela je uvijek tu kad god smo Danilo i ja u nekoj etičkoj, metafizičkoj ili bilo kakvoj vrsti dileme. Eto, i dok raspravljamo oko kafe ili nečega drugog, jednostavno možemo da je pozovemo u bilo koje doba dana i ona će izdvojiti vrijeme da nama objasni taj koncept ili da nam ga približi koliko god je moguće da bi ga mi konačno ‘upili’ kao cjelovit produkt.
Ovdje se naravno najviše vrednuje naša originalnost, tako da profesorka, prije svega, uvijek insistira i govori nam da budemo originalni, da ne uzimamo ničije znanje kao apsolutno, već da ga koristimo samo kao metod sopstvene samospoznaje, zato što se upravo na tom takmičenju najviše cijeni originalnost. Tako da sada moramo malo da stanemo na noge što se tiče škole. Za sada je sve kako treba, ali naravno treba da se vratimo na taj režim koji je bio, jer smo dosta vremena posvetili upravo filozofiji. Danilo je treća godina, on ne mora toliko da razmišlja o tome, ali ja sam četvrta, završna godina srednje škole. Ubrzo me očekuje eksterna provjera znanja, zaključivanje ocjena i to će da bude neka determinanta za moj dalji način života i čime ću se baviti. Nadam se da će uspjeti sve to da iskombinujem i ispoštujem svoju maksimu, da ispoštujem očekivanja naše drage profesorke, samim tim naših sugrađana i čitave države koje polaže nadu u nas”. ističe Bahović.
Pripreme za Međunarodnu filozofsku olimpijadu, koja se održava od 15. do 18. maja u Bariju su uveliko u toku.
“Što se tiče spremanja, radi se punom parom. Kao i Aldijan, tako i ja, mada na mnogo manjem stepenu, jer sam u trećem razredu, moram paralelno da ‘saniram’ ocjene u školi. Ne bih da impliciram da su pokvarene ili tako nešto, nego jednostavno moram malo više da im se posvetim, jer sam dosta vremena posvetio takmičenju iz filozofije. Što se tiče Barija, 14. ćemo da budemo tamo, 15. smo već na prijemu. Svi troškovi su pokriveni od strane Ispitnog centra i Vlade Crne Gore, tako da i njima dugujemo veliku zahvalnost što su nam pomogli, jer u suprotnom bi bilo teško izvodljivo poći za Italiju. Esej se radi četiri sata, a očekuju nas i četiri teme po izboru. Možemo da naslutimo po temama sa prošlih olimpijada kako će to da izgleda, ali je to u ovom trenutku strogo čuvana tajna do dana takmičenja”, zaključuje Danilo.
