Gošća emisije „Od doručka do ručka“ na talasima Radio Bara bila je mr Seida Belegović, likovna umjetnica iz Podgorice, koja je protekle nedjelje barskoj publici u Zavičajnom muzeju, predstavila nove radove i instalacije iz ciklusa „ Kompozicija oblika i boja“.
Rođena je u Podgorici. Završila je Akademiju likovnih umjetnosti u Prištini i magisterij u Sarajevu. Usavršavala se u Italiji, Grčkoj, Rumuniji i Engleskoj, a kao stipendista Fonda „Moša Pijade“ u Parizu. Izlagala je na preko 300 pojedinačnih i grupnih izložbi u zemlji i inostranstvu. Bibliografija o njenom umjetničkom i preko četiri decenije dugom pedagoškom radu, sadrži preko 700 jedinica.
RB/BI: Kako biste što bolje predstavili likovni opus podijelili ste ga u četiri ciklusa. Da čujemo nešto o njima?
Belegović: Od samog početka stvaranja, a posebno nakon završene Likovne akademije do danas, nastojim da moje stvaralaštvo ne liči na nekoga i zato je ono dio mene. Nije bez razloga što sam za prvi motiv za svoju poetiku uzela čudesnu biljku mak, jer je to cvijet sa podgoričkog brijega Morače i cvijet mog djetinjstva. Slikajući makove osjećala sam snažnu emociju i ljubav koja me povezivala sa bezbrižnim periodom djetinjstva, a oni su uvijek budili snažne emocije i kod posmatrača. Na otvaranju izložbe u Dvorcu kralja Nikole u Baru, prišla mi je prijateljica koja prati moje stvaralaštvo i rekla: „Divne su ti slike, ali tvoji makovi su neprolazni i meni tvoja najljepša djela“ ….
Volim da stvaram i eksperimentišem. Likovno stvaralaštvo ostvarila sam u četiri ciklusa: “Makovi” (grafike-akvatinta i bakropis), “Masline”(crteži-tuš i pero), Etnorapsodija -“Toke i đerdani”(grafike-bakropis, vernis mou), “Kompozicija formi i oblika”(slike-akrilik). Zbog prolaznosti cvjetanja crvenog maka predstavila sam ga kao sitnoglavu biljku koju nazvah čovjekova glavica. “Mak” je čovjek, a “Makovi” ljudi. To je moj autoportret. To su okice djetinje i brižni pogledi majčini. To su vojnici i ratnici, namjernici i putnici, ljubavnici i tihe patnje mladih moma i zrelih žena. To je zov i poruka, osmijeh i suza, susret i bjekstvo, slutnja, želja i strah. To su cvjetovi života, iznikli iz duše čovjeka-sa velikim srcem. To su impulsi neprolaznog u prolaznom životu. To sveto drvo „Maslina“ sa novim likovnim izrazom u kojima dominira snažna forma sa figurativnim simbolima je nastavak mog umjetničkog istraživanja asocijativne evolucije čovjeka sa emocionalnim mijenama i psiho atributima vremena. U maslinama prezentiram monumentalnost mira i jednostavnost vizije prostora, vremena i čovjeka. Masline su jedinstvo života i stvarnog vremena. U crtežu dinamika kompozicije pulsira sa mojim jasnim i ličnim stavom neprekidne veze čovjeka s prirodom i maslinom. Maslina je u mojim radovima i simbol prostora, vremena i čovjeka-masline i dušu sakrivenu u maslinjaku doziva, a poruka mojih maslina je jedinstvo života i stvarnog vremena, nedefinisanog surovo-tvrdog-tajanstveno-mekanog, suptilno-agresivnog…
Moj treći ciklus Etnorapsodije „Toke i đerdani“ je nastavak obrađivanja ranije faze, sa novim likovnim akcentima. Nošnju predaka sam transformisala od tradicionalnog ka inspirativnom i modernom izrazu, utiskujući svoje ekspresivne matrice, biranim elementima nacionalne nošnje u okviru pročišćene kompozicije novootkrivenih bajkovitih dragulja u jasne poruke o ljubavi, sreći, radostima, vremenima, nostalgijama, čednostima, igrama radosti i mladosti, sudnjem danu, o ostacima grijeha, o bogatim gozbama, o nastalom i drugom ruhu, o jutrima, zenitima, i noćima ispod mediteranskog neba, o čudesnoj i prelijepoj flori… Da zaokružim, u simbiozi nošnje kroz grafike iz ciklusa etnorapsodije pričam priču o životu naših starih, o životu u kojemu se živjelo polako, nekad bogato, a nekad oskudno, ali i lijepo, u kojem sastav vrijednosti nije bio poremećen.
RB/BI: Slike iz opusa „Kompozicija formi i oblika“ predstavili ste barskoj publici. Izložba će biti u postavci do 2. jula.
Belagović: Čast i zadovoljstvo mi je što je u sali Dvorca kralja Nikole otvorena moja izložba slika i instalacija iz ciklusa “Kompozicija formi i oblika” i predstavim se likovnoj publici Bara, u kojem je bogat likovni život tradicija. Posebno se zahvaljujem na besprekornoj saradnji dr Anastaziji Miranović, istaknutoj crnogorskoj istoričarki umjetnosti i šire, koja je besjedom o mojem stvaralaštvu izložbu otvorila.
U Baru je ovo moja treća samostalna izložba, druga u saradnji sa dr Miranović, i biću iskrena, svaka njena aktivnost je primjer i potvrda uspješnog organizatora i lidera, sa puno entuzijazma, posvećenosti i profesionalnosti. Takođe, veliko hvala Kulturnom centru i direktorici mr Aleksandri Grabež.
Inspirisana geometrijom koja se nalazi u osnovi svega što postoji, odlučila sam se za oblik nepravilnog trougla, koji, sam po sebi je kreativan, stabilan, ima energiju, harmoniju i moć. Tako su nastale slike i instalacije poslednjeg stvaralačkog opusa pod nazivom “Kompozicija formi i oblika“. Kroz instalacije izlazim iz dvodimenzionalnog prostora slike u realni prostor koji je komunikacija sa publikom. U toku stvaralačkog zanosa slijedila sam onu mudru Sokratovu izreku da “život bez razmišljanja i traganja ne bi vrijedjelo živjeti”. Po tome analitički razmišljam, tragam i usklađujem od inspiraivnog ka modernom izrazu.
U kompozicionoj igri formi, oblika i boja radovi direktno komuniciraju jedan sa drugim, usmjeravajući im pravac na slici oni čine jedinstvo, dinamiku pokreta i akcije, a bojom potenciram kompozicioni sklad, liniju, ravnotežu, teksturu, ritam…
Na platno slikam jakim i čistim bojama akrilikom u više slojeva. Paletu boja sam suzila i u ovom opusu imaju značenje: crno -bijela, smjenjuje se kao dan i noć, kontrasna je i efektna boja rađanja i smrti, jer sve što dolazi i odlazi, to je proces trajanja života i smrti kao cjelina sve do beskonačnosti. Plava boja predstavlja svjetlost, vasionu i boju barskog neba, narandžasta, crvena i tamno crvena radost življenja, mladost, život, borbu kroz zivot, za ljubav, želju, nadanje…
RB/BI: Koji su vam planovi za naredni period?
Belegović: Dok stvaram osjećam mir, radost, sreću i samopouzdanje. Stvaraocu je potreban i podsticaj, ja ga pronalazim u putovanjima i promjeni sredine. Upravo ovo je vrijeme za putovanja, novu energiju i stvaralačku moć, a potom inspiracija sama dolazi jer meni je umjetnost potreba kao hrana. Godine 2004. iz ličnih sredstava kupila sam jednosobni stan za atelje i 15 godina vodila sudski spor. Spor je završen, a prostor zbog nemara graditelja ni danas ne mogu koristiti. Imam obećanje i vjerujem da će se ubrzo riješiti, jer već deceniju želja mi je da ostvarim novi grafički opus, koji je pripremljen za realizaciju, ali za koji su mi potrebni prostorni uslovi.
