U crkvi sv. Marije u Šušanju, u nedjelju je svečano obilježen Svjetski dan misija pod geslom „Hodočasnici nade među narodima“. Misu je vodio don Dejan Turza, upravitelj Papinskih misijskih djela u Kotorskoj biskupiji, a propovijed je održao pater Damjan Cichy SVD, bivši misionar u Paragvaju.

U organizaciji događaja učestvovali su saradnik za misijske aktivnosti u Kotorskoj biskupiji Zdravko Paladin i župni animator Božidar Vučetić.

Don Dejan podsjetio je da Svjetski dan misija podstiče molitvu, misijski duh i aktivno učestvovanje vjernika u širenju jevanđelja kroz djela ljubavi i solidarnosti. Vjeroučenik Vuk Buntić pročitao je kratki prikaz o Paragvaju – zemlji u kojoj je pater Damjan proveo šest godina.

U propovijedi on je opisao život u Paragvaju i svakodnevne izazove:

„Hrišćanska zajednica slična je šumi – svako stablo ima svoju ulogu. Jedni druge podupiru, zajedno rastu i štite se. Tako i mi, kao zajednica, trebamo jedni druge da bismo rasli u vjeri i ljubavi“, rekao je.

Prisjetio se i brojnih anegdota iz misijskog života:

„Može se nama činiti da je ova župna crkva mala, no u usporedbi s crkvama u Paragvaju, ona je prava katedrala.“

Mnoge crkve su tamo građene od drvenih dasaka, a ponekad je, kako je u šali rekao, morao paziti da ga „guska ne ugrize kroz letve“. Život u Paragvaju bio je zahtjevan – vlažan i vruć, uz oskudicu i naporan rad – ali snaga vjere i zajedništva bila je iznimna. Ljudi tamo dijele sve poteškoće i radosti svakodnevnog života, pomažući jedni drugima u svemu.

Nakon misnog slavlja župljanke su ponudile kolače i domaća jela uz simboličnu donaciju za misije. Posebnu pažnju je privukao bigos, tradicionalno poljsko jelo od kiselog kupusa i mesa, koje je pripremio pater Damjan.

Ukupno je prikupljeno 560 €, što će u cijelosti biti predano za potrebe misija u svijetu putem Uprave Papinskih misijskih djela.

Papinska misijska djela je ustanova katoličke crkve koja podupire djelovanje misionara u siromašnim i nerazvijenim zemljama Afrike, Azije, Južne Amerike i Oceanije. Tamo, zbog siromaštva i nerazvijenosti, stanovništvo, posebno djeca, često gladuju.

„Misionari i misionarke, ne samo da šire vjeru i osnivaju nove hrišćanske zajednice, nego pomažu i razvoju lokalnih sredina: otvaraju škole, obrazuju djecu i odrasle, poučavaju zanatima te pružaju zdravstvenu zaštitu“, objasnio je don Turza.