Barka „Klara“ Kalafatske radionice „Bokovac“ nedavno je na šestom festivalu „Dani u Vali“ održanom u Starom Gradu na Hvaru, osvojila prvo mjesto u ukupnoj konkurenciji. O izazovima, kalafatskom zanatu, pomorskoj tradiciji i planovima, u emisiji „Sunčanom stranom ulice“ ragovarali smo sa direktoricom Jedriličarskog kluba „Latinsko jedro“ Miroslavkom Lalom Bokovac i jedriličarem Emiliom Gavranom.

RB/BI: Na početku čestitke na izvanrednom rezultatu. Koliko je bilo teško i izazovno zavrijediti titulu najboljeg?

Bokovac: Cijela organizacija putovanja u Stari Grad je bila veoma zahtjevna, a rezultat je poseban zbog kvalitetne konkurencije i različitih tipova tradicionalnih plovila koja su učestvovala. Kod ovakvih manifestacija, rezultat ne zavisi samo od brzine barke, već i od pravilnog trimovanja jedra, poznavanja karakteristika plovila, taktike i usklađenosti posade. „Klara“ je pokazala odlične performanse, ali je za nas najvažnije što je rezultat potvrdio i kvalitet rada koji godinama ulažemo u obnovu, održavanje i očuvanje tradicionalnih drvenih plovila.

RB/BI: Kako je uopšte došlo do vašeg učešća na „Danima u Vali“?

Bokovac: Još 2019. smo, kao počasni gosti pozvani na „Dane u Vali“ Stari Grad. Od tada datira, volim da kažem – prijateljska saradnja, a ne partnerska, jer gajimo istu ljubav prema tradiciji. Ove godine smo treći put bili u Starom Gradu tim povodom, a i oni su dolazili na regatu koju mi organizujemo 21. maja u Baru. Uvezali smo se u pokušaju da oživimo nešto što nam je ostavljeno u nasljeđe. U Stari Grad smo otišli, prije svega, da predstavimo Bar i Crnu Goru kroz autentičan segment naše pomorske baštine. Nastup sa tri barke  omogućio nam je ne samo da predstavimo takmičarski potencijal, već kompletan kontekst tradicijskog brodograditeljstva i života uz more.

RB/BI: „Dani u Vali“ njeguju upravo ono što je nama na Jadranu zajedničko – more, barke, pomorsku tradiciju i vještinu kalafata. Jeste li zadovoljni organizacijom manifestacije i uslovima koji su vam, kao učesnicima, bili ponuđeni?

Bokovac: Već u trenutku kada pristupate Starom Gradu, shvatite koliko je uloženo. Tako lijepa i ozbiljna organizacija ne može da se svede na samo jednog inicijatora i realizatora. Organizatori manifestacije su „Cronaves“ na čelu sa Plamenkom Bavčevićem, Turistička organizacija Starog Grada, a nije izostala ni podrška državnih institucija. Iako je prisutan impozantan broj učesnika i posjetioca, oni svakog gosta ispoštuju na najvećem nivou, svi osjećaju da su dobrodošli. Posebno sam fascinirana činjenicom da su svi mještani tog malog mjesta na ostrvu uključeni u organizaciju i daju doprinos. To me potaklo da se zapitam kako uključiti građane Bara u slične priče, da rade nešto značajno za opštinu i zajednicu. Institucije sa državnog nivoa treba da se uključe, jer je to jedini način da dosegnemo visine koje je, zbog potencijala koje posjedujemo, uz malo napora i dobre volje moguće valorizovati. Ne trebamo da kopiramo ni Stari Grad, ni Hvar, niti Murter i Betinu, treba da imamo nešto svoje, autentično.

RB/BI: Emilio, kako su domaćini prihvatili da ste apsolutni pobjednik regate? Složićete se da nije jednostavno tu titulu ponijeti u stranoj državi koja se diči jedriličarstvom.

Gavran: Podsjetiću na riječi koje je prije godinu i po, u izjavi vašim medijima, dao Rambo Amadeus kada je pobijedio na Jedriličarskoj regati u Baru: „Danas sam ja imao najviše sreće“.

RB/BI: Razgovarajući tom prilikom sa Rambom Amadeusom, nisam se u potpunosti složila sa njim. Sreća jeste važna, ali utiču i drugi faktori. Šta je još presudilo da prvi prođete kroz cilj?

Gavran: Poklopile su se i kockice. S obzirom da sam znao kakve su performanse broda kojim upravljam, nešto sam „čačkao“ dan prije takmičenja, podešavao, gledao vremenske prognoze. Bazirao sam se na to da budemo što konkurentniji, jer sam procijenio da su plovila sa kojima ćemo se nadmetati odlična, a svaki brod ima i svoju priču, zanimljivu istoriju… Zadovoljan sam i što smo se dobro uklopili i bili lijepo primljeni od strane kako domaćina, tako i ostalih takmičara. Tog dana nam je sve, nekako, išlo u korist: imali smo dobar start, a od presudnog značaja je bio flokista koji je i koordinirao regatom. Sve smo odradili timski usklađeno i prilagodili se uslovima koji, s obzirom da je padala kiša, i nisu bili najpovoljniji. Iako je u konkurenciji bio i brod za koji sam procijenio da ima najbolje performanse i najveću šansu za pobjedu, bolje smo se snašli, iskoristili neke „prelete“ i – rezultat je tu.

RB/BI: Koliko je za Vas bilo značajno to što je „Klara“ predstavljala Bar i barsku tradicijuna ovakvom događaju?

Gavran: Onaj ko nije iz jedriličarskih voda, ne može u potpunosti razumjeti o kakvim se imenima u jedriličarskom svijetu radi. Svi oni rastu s morem. Vrlo sam ponosan što su mi drugoplasirani takmičari prvi čestitali. Zahvaljujem im se na tome.

RB/BI: Barka „Klara“ nije samo plovilo – iza nje stoje znanje, ruke i vrijeme ljudi koji čuvaju jednu gotovo zaboravljenu vještinu. Koliko je danas teško sačuvati kalafatski zanat?

Gavran: Sve u vezi sa tim poslom je u Kalafatskoj radionici „Bokovac“ prepušteno Nenadu Bokovcu. On ima najbolju viziju. U taj dio posla se ne razumijem. Mogu da pogledam, dam savjet ili preporuku ali, Nenadova riječ je presudna. Ja više volim da štelujem jedra, trimujem brod i prilagodim ga za uslove regate na kojoj nastupamo. Što se kalafatskog zanata tiče, rastužuje me što on na čitavom Jadranu izumire, pa je to razlog više da budemo ponosni što upravo u našem gradu imamo radionicu „Bokovac“ i vrsnog majstora Nenada.

RB/BI: Da li ste na Hvaru imali priliku da razgovarate sa ljudima koji se bave istim ili sličnim poslom i da razmijenite iskustva?

Bokovac: Naše susrete u regionu uvijek počinjemo i završavamo istom rečenicom: da brodogradnja nije prošlost, već aktivan segment savremenog pomorskog identiteta. Komunikacija vrlo brzo prevazilazi samu manifestaciju. Upravo u razmjeni iskustava u vezi sa konstrukcijom barke, izboru drveta, jedrenju, načinima gradnje, restauraciji, iskustvima kalafata, vidim najveću vrijednost ovakvih događaja. Oni su prilika za živu razmjenu znanja i iskustava i stvaraju mrežu ljudi koji čuvaju jadransko pomorsko nasljeđe. Dakle, najvažnije je očuvati živo znanje. Kalafatski zanat je vještina koja se pronosi praktičnim radom. Dokumentacija je važna, ali sama po sebi nije dovoljna. U školi se može naučiti teorija, ali je jako bitno provesti vrijeme sa majstorom, upoznati se sa načinom izrade, sa svim segmentima brodogradnje. Upravo zato očuvanje kalafatskog zanata treba posmatrati kao proces zaštite, prenosa i revitalizacije nematerijalne kulturne baštine. Tokom boravka u Hrvatskoj saznala sam da u tamošnjim školama formiraju tri odjeljenja čiji će đaci imati pravu stručnu obuku koju će držati kalafati brodograditelji. Neka ta tri odjeljenja iznjedre tri kvalitetna brodograditelja, misija je uspjela. Po tom principu bi mogli i mi da djelujemo, jer je Crna Gora u deficitu sa tim zanimanjem. Malo je neukusno da potenciram kako bi bilo korisno da u toj priči bude angažovan i moj suprug, ali sam sigurna da Nenad ima znanje i iskustvo i da bi odlično odgovorio izazovu. Kod nas dolaze učenici na praksu, ali su potpuno nezainteresovani kada im profesori govore i drže lekciju. Vjerujem da bi bilo potpuno drugačije da ih uključimo u neke aktivnosti, damo im zaduženja, obučimo ih kroz praktičan rad.

RB/BI: Nakon pobjede u Starom Gradu, koje aktivnosti imate u planu?

Bokovac: Već krajem sedmice putujemo ponovo u Hrvatsku, na „Feštu forske pulene“ koja slavi tamošnju pomorsku baštinu kroz tradicijske brodove, izložbe, predavanja i kulturni program povezan sa dugim odnosom ostrva i mora. Nadam se da ćemo posle toga barke ostaviti da malo odmore na zimovniku. Sredićemo ih za našu tradicionalnu Jedriličarsku regatu 21. maja, za koju već imamo najave preko 20 plovila. Podsjećam da kompleksan teret organizacije treba da podijelimo, jer nismo u mogućnosti da ga sami iznesemo. Trenutno nam samo Opština Bar pomaže, jer je lokalna samouprava prepoznala značaj aktivnosti i procijenila da na taj način zapravo ulaže u međunarodnu promociju grada kroz njegov autentični kulturni identitet. Bilo bi korisno da naše aktivnosti naiđu na podršku i Ministarstva pomorstva i Ministarstva turizma, jer je regata krajem maja najbolja predsezonska aktivnost i uvertira u ljetnju sezonu.