Biti posvećen, medijima, novinarstvu, kulturi, zadržati lični i profesionalni stav, snagu i mudrost  na medijskom nebu Crne Gore jedno ime među damama se posebno izdvaja Vesna Šoškić. Dama i žena koja svojim snagom ličnosti, kulture i medija na najljepši mogući način predstavlja danas veoma tešku i složenu formu novinara. Možda bih Vesnu Šoškić najljepše opisao riječima Eleonore Ruzvelt, američke humanitarke i političarke: „Žene su, bilo suptilno ili glasno, uvijek bile ogromna snaga u sudbini svijeta.“ Takva je i naša barska i crnogorska dama Vesna.

Od 1990. godine, kada je kročila u prostorije Radio Bara kao spikerka, započela je karijera koja će decenijama kasnije biti upisana u medijsku istoriju Crne Gore. Kroz voditeljski i novinarski rad, gradila je povjerenje sluašalaca i postajala prepoznatljiv glas jedne sredine koja je kroz njen ton i izbor tema, dobijala dostojanstvo i identitet. Od 2007. do 2015. godine bila je urednica Radio Bara, a potom, od 2015. do 2016. v.d. direktorka, te u dva mandata od 2016. do 2024. godine i zvanična direktorica ovog medija.

U vremenu kada lokalni mediji sve teže odolijevaju izazovima digitalnog doba i finansijske nestabilnosti, Vesna Šoškić je pokazala kako jedna vizija, uz znanje i odanost, može preobraziti Radio Bar u savremenu medijsku instituciju. Zahvaljujući njenim naporima, oprema je obnovljena uz pomoć donacije TIKA-e u iznosu od 26.000 eura, signal je pojačan na teritorijama Volujice, Možure i Crmnice, a medij dobija digitalnu komponentu i video produkciju. Šoškić je neumorna u unaprjeđenju uslova rada, uvođenju sistemskih rješenja i njegovanju kulture profesionalnog izvještavanja. Od 2000. do 2021. godine, kao dopisnica RTCG iz Bara, kroz reportaže, vijesti i intervjue, donosila je istine o ljudima i događajima koji su oblikovali identitet grada. Njen doprinos nije prošao nezapaženo jedan ugledni intelektualac iz Ulcinja svojevremeno je rekao da bi Barani Vesni Šoškić trebalo da podignu spomenik zbog svega što je učinila za promociju i dignitet grada.

Ne treba zaboraviti ni da je pod njenim vođstvom Radio Bar, i pored svih izazova, ostao jedan od rijetkih lokalnih javnih servisa koji su proizvodili sopstveni sadržaj, njeguje tematske emisije, dokumentuje važne trenutke grada i regiona, i što je možda i najvrednije  otvara vrata svim generacijama i svim slojevima društva. Godine profesionalnog rada i doprinosa bez isključivosti, čine da se Vesna Šoškić odlučno opredjeljuje za inkluziju, razumijevanje i mostove među ljudima.

Kao kulturna neimarka, od 2000. do 2020. godine bila je medijator književnih programa u Narodnoj biblioteci “Radosav Ljumović” u Podgorici, a njena saradnja sa CEKUM-om i drugim ustanovama kulture dokaz je širokog spektra njenih interesovanja i doprinosa. Bila je moderator brojnih manifestacija, promocija i kulturnih događaja, uvodeći u javni prostor ličnosti, djela i ideje koje obogaćuju crnogorski duhovni prostor. Njeno prisustvo kao moderatora na brojnim književnim i kulturnim večerima nije bilo samo formalno vođenje programa, već stvaralački čin, istinska medijacija između autora, djela i publike. U toj ulozi, Vesna Šoškić nije svojim lijepim jezičkim darom predstavljala biografije, već ih je osjećala, razumijevala i sa ljubavlju prezentovala. Niko, sa toliko dostojanstva, unutrašnje snage i misaone širine, ne otkriva slojeve ličnosti pisaca, njihovih knjiga i duhovnih svjetova kao što to čini Vesna. Njeno predstavljanje autora uvijek je spoj preciznosti i emocije, analize i empatije, uz umijeće da se publici približi ono što je često nekazano i složeno. Zahvaljujući njenom daru govora, kulturi izraza i neupitnoj pripremljenosti, mnoge promocije i književne večeri širom Crne Gore  od Podgorice do Bara, od Ulcinja do Cetinja dobile su na dubini i značaju. Vesna nikada ne nastupa sa visine, već iz blizine. Ona svakom autoru prilazi sa poštovanjem, svakom djelu sa razumijevanjem, a publici sa brižnom pažnjom. U njenim riječima osjeća se poezija i istina, u njenom glasu povjerenje i sigurnost. Biti moderator u kulturnom životu znači prepoznati nekazano, spojiti ljude, otvoriti prostor za misao i osjećanje. A upravo to je ono što Vesna Šoškić čini već decenijama mirno, nenametljivo, ali uvijek sa velikim odjekom. Zato je njeno prisustvo u kulturnim događanjima neprocjenjivo  jer đe je Vesna, tamo je smisao.

Humanitarna i inkluzivna dimenzija njenog rada posebno se ogleda u dvodecenijskoj saradnji sa Organizacijom slijepih kroz zvučni časopis “Pravo na riječ”. Sama Šoškić opisuje: “Osjećaj da radimo nešto značajno i lijepo za ljude oštećenog vida… jeste onaj najvažniji aspekt naše saradnje i njen najdublji smisao i značaj.” Upravo ta dimenzija njene ličnosti osjećaj odgovornosti prema nažalost često nevidljivim, marginalizovanima, grupama čini Vesnu Šoškić ličnošću za poštovanje i divljenje. I kao članica Rotary kluba Bar, čija je danas i počasna članica, svojim djelovanjem svjedoči vrijednosti zajedništva, odgovornosti i humanosti. Njena biografija nije niz titula i dužnosti, već arabeska jedne profesionalne sudbine kroz koju probljeskuju predanost, mudrost i vjera u misiju novinarstva kao služenja zajednici.

U moru onih koji su dotakli teški novinarski hljeb i koji zaboravljaju da je osnovna svrha novinarstva da služi istini, javnosti i ljudima Vesna Šoškić ostaje simbol profesionalnosti, nepokolebljive posvećenosti i moralne etike. Ona je glas koji traje, koji ne podilazi trendovima, već im se suprotstavlja čovječnošću i mudrošću. U njenoj riječi, čujemo grad, čujemo ljude, čujemo istinu. U vremenu kada su mnogi mediji svedeni nažalost često na formu portala a sadržaj postaje zahtjevan,  Vesna Šoškić ostaje vjerna suštini da novinarstvo ne postoji zbog “lažne ekskluzive” već zbog čovjeka. Njena riječ nije nikada služila senzacionalizmu, već odgovornosti. Njen ton nije odjekivao amaterizmom, već znanjem i samopouzdanjem. Njeno novinarstvo bilo je i ostalo prostor dostojanstva, razuma i poštovanja.

Kada govori  to je promišljeno, argumentovano, sa mjerom koja se ne uči na fakultetu, već se nosi iznutra. Kada piše to je jasno, odgovorno, sa osjećajem koji nadilazi  deskripciju i postaje most između događaja i ljudske stvarnosti. Kada uređuje to čini sa instinktom iskonskog novinara, onoga koji zna da lokalna sredina sve budno prati ali da je to zajednica duša, glasova, života koji traže da budu viđeni, zapisani, sačuvani. U njenom profesionalnom angažmana sabrana je etika stare škole i vitalnost novog vremena. U vremenu koje često improvizuje medijske sadržaje i čini ih površnim nad suštinom, Vesna Šoškić dokazuje da integritet, temeljitost i znanje i dalje imaju moć. Ona ne traži ekskluzivu ona je stvara. Ne dozvoljava da javna riječ bude populistička ona je oplemenjuje. I sve to čini ne zbog publike, već zbog vrijednosti koje nosi u sebi.

Zato Vesna Šoškić nije samo medijski profesionalac, već paradigma odgovorne javne službe, oličenje kulture izraza i novinarstva kao poziva. Ona je putokaz –kako za one koji tek ulaze u svijet medija, tako i za one koji su zaboravili šta znači odgovornost pred mikrofonom, kamerom, i  što je najvažnije  pred čovjekom. Ona je i moralni koseks našeg vremena. A u njegovom centru stoji žena čije djelo ne traži priznanja već raste iz predanosti. Iako je dobitnica brojnih i prestižnih nagrada, Vesna Šoškić ostaje i postaje simbol. Simbol vjere da se u profesiji može opstati bez kompromisa sa sobom. Simbol hrabrosti da se saopšti ono što je važno, a ne neophodno ono što je poželjno. Simbol dostojanstva čije  pregnuće je nemoguće ignorisati. Američka filantropkinja i preduzetnica Sara Bekeli jednom je zapisala: „Nemoj se zastrašiti onim što ne znaš. To može biti tvoja najveća snaga i učiniti da radiš stvari drugačije od svih ostalih.“ Upravo je ta misaona odvažnost ono što Vesnu Šoškić izdvaja nije se bojala (ne boji se ni dalje) nepoznatog, naprotiv, njime je gradila puteve. I u tome je postala ono što jeste uzor, svjetionik, snaga žene koja ne pripada samo prošlosti jedne profesije, već i njenoj budućnosti.

Zato i ostaje pitanje koje prevazilazi ovaj esej da li smo dovoljno svjesni vrijednosti koju imamo? Crna Gora treba da bude ponosna na Vesnu Šoškić. Ne samo zbog njene dosljednosti, znanja i etike, već zbog toga što ona predstavlja ono što novinarstvo može i mora biti  odgovorno, promišljeno, sa dubokim poštovanjem prema istini i ljudima. Neko bi možda rekao da se takvim novinarima postaje ali ja bih bez zadrške, rekao novinarka poput Vesne Šoškić se ne postaje. Ona se rađa. Sa osjećajem za zajednicu, darom za riječ, dubinom duha i hrabrošću da se služi istinskim vrijednostima. Njeno djelovanje i novinarska profesija, su istinski poziv za dobro kulture, zajednice, intelekta, identiteta i etike.