Jasmin Đurović i njegov brat Enes na Bijeloj Glavici u Dobroj Vodi na dvadeset hiljada kvadrate zemlje uzgajaju više od 800 stabala – maslina, smokava, šipkova, dunja, krušaka, japanskih jabuka, kivija, zinzula, kao i autohtonih vrsta grožđa. Osim poljoprivrede planiraju da se narednih godina bave i etno turizmom. Korisnici su subvencije Opštine Bar za razvoj poljoprivrede. Od dobijenih sredstava kupili su neophodnu mehanizaciju, a Jasmin planira da pohađa edukacije koje se odnose na maslinarstvo, naročito za orezivanje masline. Nekada se, ističe Jasmin, njihova porodica bavila i stočarstvom, ali se već nekoliko generacija bave samo poljoprivredom. Ipak, na imanju imaju dvogodišnju kobilu Silu, koja je ljubimica cijele porodice.

RB/BI: Nekada se bogatstvo porodice mjerilo brojem korijena maslina, jer je maslina bila hraniteljka u najtežim vremenima. Na gazdinstvu porodice Đurović, dok razgovaramo sa Jasminom, gledamo lijepe zasade maslina, ali i smokava, dunja, šipkova i ostalog voća. Kada ste odlučili da će maslinarstvo i poljoprivreda biti vaš životni poziv?

Đurović: Čitav život sam proveo na ovom imanju, od malih nogu sam počeo da radim i pomažem, to je bila moja svakodnevica i odluka je nekako prirodno došla.

RB/BI: Na prvi pogled se vidi da se u ovo imanje dosta ulagalo. Imate nove zasade šipkova.

Đurović: Ukupno imamo 200 korijena šipkova, od toga je pedeset starih, ostalo su novi. Takođe, imamo 230  korijena maslina. Maslina imamo na ovoj parceli, ali i na još nekoliko parcela u Dobroj Vodi. Stari zasadi su odvojeni, to je 40-50 maslina, a sve ostalo su novi zasadi, starosti od pet do 20 godina.

RB/BI: Imate li svu potrebnu opremu za održavanje ovolikog voćnjaka i maslinjaka?

Đurović: Imamo skoro sve. Skoro sam, kao mladi poljoprivrednik, dobio subvenciju od opštine, za projekat „Unapređivanje porodičnog domaćinstva kroz mehanizaciju i opremu“. Od te subvencije kupljeno je ono što je bilo potrebno za lakše održavanje imanja: motorna šega, trimer, električne makaze i šegicu na baterije, tresač maslina, koji nisam imao do sada i koji jako puno znači za proizvodnju ekstradjevičanskog maslinovog ulja. Kupljena je i čeona kosilica, jer je mnogo lakše sa njom održavati ovu površinu, nego sa trimerom.

RB/BI: Očigledno je, na prvi pogled, da se ovdje radi o dosta velikoj kvadraturi.

Đurović: Ovdje imamo preko 800 korijena raznovrsnih biljaka, zasađenih na površini od oko 20.000 kvadrata. To sve, kao što vidite, redovno kosimo i održavamo.

RB/BI: Da li se vaša porodica bavi poljoprivredom?

Đurović: Brat i ja prvenstveno radimo na imanju. Prije su to bili otac i majka, sad su se oni malo povukli i ustupili mjesto nama.

RB/BI: Je li bilo komplikovano da kao mladi poljoprivrednici aplicirate za subvenciju?

Đurović: Nije. Vidio sam da Opština nudi subvencije i odlučio sam da apliciram. Nakon što sam predao dokumentaciju i biznis plan, dobio sam sredstva od kojih sam kupio mašine. Moram da napomenem da Ministarstvo poljoprivrede, odnosno Agencija za plaćanja, svake godine uplaćuju subvencije, koje se obračunavaju po kvadraturi zasada.

RB/BI: Jeste li član nekog maslinarskog udruženja i jeste li išli na obuke koje su organizovali?

Đurović: Do sada nisam stizao, a volio bih da odem na obuku za krašćenje maslina. Po tom pitanju sam samouk, gledao sam  majstore na imanju kako to rade, editorijale na Youtubu, raspitivao se, ali već nekoliko godina želim da odem na obuku koju organizuju barski maslinari. Nadam se da ću ove ili sljedeće godine tu želju i ostvariti.

RB/BI: Što biste poručili mladim ljudima koji imaju uslove da se bave poljoprivredom?

Đurović: Poručio bih im da treba da se bave poljoprivredom. Kad smo u prirodi osjećamo mir, mnogo ljepše dišemo. Umor je tu, ne kažem da nije, ali i psihički odmor, kao i zadovoljstvo kad čovjek vidi rezultat svog rada.

RB/BI: U pripremi za ovaj razgovor pominjali ste ideju da se bavite agro turizmom. Kako vi to vidite?

Đurović: To vidim kao budućnost ovog gazdinstva, jer imamo sve preduslove: živimo između dvije obale, tu su Skadarsko jezero i Jadransko more, udaljeni smo nekih pet-šest minuta od plaže.

RB/BI: Gosti bi eventualno, mogli da provedu dan na plaži, a jutro i veče u ovom prelijepom ambijentu, u hladu drveća, uz žubor vode, domaće voće i povrće i mir.

Đurović: Htio bih da naglasim da je sve na ovom gazdinstvu ekološko – bez ikakve hemije, samo zalivanje i stajsko đubrivo.

RB/BI: Reklo bi se da ćete imati dobar rod šipkova. Iako je ljeto bilo vrelo, zalivali ste ih i uspjeli ste da očuvate dobar dio roda.

Đurović: Stari šipkovi se dobro drže, njihovo korijenje je dublje i imali su više vlage, dok mladi zasad je malo pretrpio štetu, ali se nadam da će sljedeće godine biti bolja situacija sa vodom i da će sve biti u redu, ako Bog da.

RB/BI: Bijela Glavica ima svoj izvor, sa koga zalivate voćnjak?

Đurović: Imamo seoski izvor, kaptažu odnosno vir, koja je na vrhu imanja. Od nje su sprovedene cijevi, tako da svaka kaskada ima česmu. Tako navodnjavamo.

RB/BI: Imate li problema sa plasmanom svojih proizvoda?

Đurović: Djelimično. Što se tiče ulja i maslina to prolazi, kupuju turisti. Šipkove prodajemo na barskoj pijaci, ali to ide sve na veliko. Tu su i kruške, grožđe, dunje, kojih imamo i stari i novi zasad i tek će u narednim godinama biti većeg roda. Najbolja reklama je zadovoljan kupac, kada ljudi čuju od drugih za vaše proizvode. Najveći dio šipkova prodajemo na veliko, jer se radi o rodu od dvije-tri tone.

RB/BI: Da li prerađujete nešto od toga?

Đurović: Od šipka pravimo domaći sok. Na imanju imamo i divlje šipkove i dividiše, od njih pravimo sirup. Pravimo maslinovo ulje, ekstradjevičansko. Plodove tresemo i nosimo u uljare. Po novome, maslina se trese. Prije su se masline sakupljale, jer nije bilo načina da ih beru. Sada se primjenjuju nove metode, koje čuvaju kvalitet ploda, a samim tim i ulja.

Intervju sa Jasminom Đurovićem biće emitovan u nedjelju, 20. septembra od 10 sati u okviru emisije “Selu u pohode” na programu Radio Bara.