Baranin Branko Vuković, pisac i aforističar, dobitnik je nagrade “Radoje Domanović” za najbolju knjigu aforizama u 2021. godini.
Ovu nagradu tradicionalno dodjeljuje Udruženje književnika Srbije, a njegova zbirka “Sizifove fusnote” ravnopravno je najbolja u toj kategoriji, zajedno sa zbirkom aforizama “Umnjaci izrastaju kasnije”, autora Stanislava Tomića iz Zvornika. Priznanje, koje se sastoji iz plakete i likovnog portreta Radoja Domanovića, dobitnicima će biti uručeno tokom aprila, na svečanosti u UKS.
RB/BI: “Sizifove fusnote” je Vaša prva knjiga aforizama. Prestižna nagrada “Radoje Domanović” ukazuje da ste na dobrom putu da postanete jedan od najistaknutijih crnogorskih (i regionalnih) aforističara. Kako ste reagovali kada ste saznali da je Vaša knjiga odabrana (ravnopravno sa zbirkom autora Stanislava Tomića iz Zvornika) u kategoriji za najbolju knjigu aforizama i koliko Vama lično ova nagrada znači?
Vuković: Iznenadila me je i obradovala vijest da sam jedan od laureata ovog prestižnog priznanja. Dobiti tako značajnu nagradu u epicentru regionalne satire i šire, posebno kada je u pitanju aforizam, događaj je sam po sebi, za mene lično, kao i za aktuelnu crnogorsku aforističarsku scenu. Znamo kolika je produkcija knjiga iz ove oblasti na godišnjem nivou iz pera poznatih, priznatih i osvjedočenih majstora ove kratke forme. Da se podsjetimo, prošlogodišnji dobitnik ovog cijenjenog priznanja je Ninus Nestorović za već kultnu knjigu “Bože, uprosti nam”. To lijepo govori o samom organizatoru, a i ohrabrenje je za autore iz drugih sredina da se njihov rad na pravi način prati i vrednuje.
RB/BI: Trenutna turbulentna društveno-politička situacija kod nas i u svijetu je pretpostavljam, inspirativna i za Vas, kao aforističara mlađe generacije.
Vuković: Refleksija Domanovićeve satire na društvo je zapanjujuća, iako je od njegovih ‘Vođe’i ‘Dange’prošlo više od 120 godina, stoga Domanović je svojevrsni arhetipski uzor i paradigma u koncentrisanom i koncentrovanom načinu mišljenja i sagledavanja stvarnosti. Drugim riječima, mijenjaju se države, poredci, režimi, ali, kako je u Stradiji autor na jednom mjestu zapisao daleke 1906. godine „mi ostajemo isti“ i „kao što ima ljudi kojima je zanat udvaranje kruni, isto tako ima ljudi kojima je zanat udvaranje demokratiji“. Ovo saznanje je značajan resurs nama satiričarima, da detektujući i razlažući fenomene svakodnevnice, prije svega, nepogrješivo pogađamo neuralgične tačke današnjeg društva koje jeste devijantno i koje treba razobličavati. Motiva ima na pretek.
RB/BI: Za “Sizifove fusnote” i Vaše pojavljivanje u ulozi aforističara kažu da ste “dokaz vitalnosti ovog žanra u Crnoj Gori”. Imponuju li Vam takve ocjene kritičara i koliko je u Crnoj Gori ovaj žanr po Vašem mišljenju “vitalan” ?
Vuković: Što se tiče, kako ste naveli u pitanju „vitalnosti ovog žanra“ kod nas, istina je, i to se dokazuje na brojnim drugim primjerima. Ne zaboravimo da je prošle godine nagradu za najbolji aforizam Satira festa u Beogradu dobio Dejan Tofčević. Crna Gora ima dva značajna festivala satire u Pljevljima i Danilovgradu, kao i brojne stvaraoce koji su veoma aktivni poslednjih godina: Bojana Rajevića (recenzenta nagrađene knjige), Dragana Koprivicu, Pericu Jokića, Vladislava Vlahovića, Velizara Radonjića, Milenka Šarca…Radojku Draganić, Esmu Sarić od mlađih autora, i da ne nabrajam dalje, jer ću mnoge nezasluženo preskočiti.
RB/BI: Da li već sakupljate aforizme za neku novu zbirku uskoro?
Vuković: Novi aforizmi se sabiraju, budući da ih redovno objavljujem u štampanim i elekronskim medijima u Crnoj Gori i regionu, ali zasigurno neću žuriti sa novom knjigom. Dug i obaveza više prema nagradi koju sam dobio, stručnoj javnosti koja me prati, kao i prema sadašnjim i budućim čitaocima. Slijede i promocije, a moj Bar je, svakako, nezaobilazna tačka na toj mapi.