U Baru se na nekoliko mjesta može pojesti ukusan burek. Jedno od takvih je prekoputa OŠ „Blažo Jokov Orlandić“, u burekdžijsko-poslastičarskoj radnji, čiji je vlasnik Goranac Hamza Kibres (49), rodom iz Dragaša, selo Zli potok.
Hamza je iz Niša, gdje je radio u poslastičarnici svog strica, došao u Bar 2007. godine. I njegov djed, otac i drugi stričevi bavili su se ovim ugostiteljskim poslom. Osim u Nišu, porodica je imala lokale i u Vranju, u kojem je odrastao.
„Prije 18 godina, kada sam došao u Bar, prvo sam radio, kratko, građevinske poslove, onda ovaj svoj zanat, sezonski, u Sutomoru, a 2010. skrasio sam se u Ulici Mila Boškovića. Ne bih Bar promijenio ni za jedan drugi grad, toliko sam ovdje lijepo prihvaćen, uostalom kao i čitava moja porodica.“
Hamza sa svojom suprugom Agnezom (47) ima sedmoro djece. U Dragašu su se rodile Adelisa i Ajla, u Nišu Adela, a u Baru bliznakinje Ina i Sena, najmlađa kćerka Bina (ime je dobila po babi) i sin Kan koji jedini ide u vrtić. Tri „Baranke“ idu u osnovnu školu, a tri starije kćerke rade sa ocem i uporedo uče zanat.
Njih tri su zaštitni znak poslastičarnice i buregdžinice „Mornar Rex“. Vrijedne, uvijek nasmijane, uslužne, spremne da priskoče i pomognu svakom ko je u blizini njihove radnje, i komšijama i mušterijama i slučajnim prolaznicima.
„Stvarno su dobre. Najvažnije je da su vaspitane i da znaju šta je red i poštovanje prema starijima. Nama dobro ide posao jer je ovo porodični biznis u kojem ne smije da bude kiksa. I nema ga“, veli Hamza.
Na pitanje u čemu je tajna dobrog bureka, za koji i neke Sarajlije kažu da bolji nego u njihovom gradu na Miljacki („ovdje je burek lagan, tanji, tamo je debeo kao pita“), Hamza skromno odgovara:
„Najbitnija je smjesa, dobre ruke i ljubav prema ovom poslu! Samo tijesto pravimo mašinski, sve ostalo ručno: od razvlačenja kora do fila.“
U njegovoj buregdžijsko-poslastičarkoj radnji može da se dobije burek sa sirom, s mesom, spanaćem i krompirom, kao i tulumbe, baklave i urmašice. Od svega, najbolje prolazi burek sa mesom.
Mušterije mogu da naruče i mantije, koje prave Hamzina tri brata, čiji je lokal u Makedonskom naselju. Braća se ispomažu kad zatreba.
Na startu bila su mu prioritet djeca iz obližnje škole („kako se prema njima postaviš, tako ti uzvraćaju“), sad dolaze mušterije iz svih djelova grada. Nikad nije želio da se reklamira njegova radnja, jer ističe da je kvalitet njegova najbolja reklama, po sistemu „od uva do uva“.
