Srpsko kulturno društvo „Slovo ljubve“ iz Bara organizovalo je sinoć u holu Gimnazije „Niko Rolović“, promociju knjige „Ukrštene reči“, poznatog rock muzičara Zorana Kostića Caneta, frontmena i vokalnog soliste beogradskih „Partibrejkersa“.
Na početku je iskazana jedinstvena želja svih prisutnih za brzo ozdravljenje nedavno teško povrijeđenog mladića, učenika Gimnazije.
Moderator je bio Slobodan Vasiljević, ali tu za njega nije bilo mnogo posla. Cane je brzo preuzeo mikrofon i uglavnom ga nije ispuštao do kraja promocije. Govorio je, na svoj lucidan i duhovit način, o svemu pomalo i kazivao svoje stihove.
Zbrika kratkih pjesama „Ukrštene reči“ nastala je tako što su, kako je kazao muzičar, iz gomile papira A4 formata uzeti stihovi da naprave iskaz njegove duše.
„Poezija je lijepa stvar koju je Bog dao ljudima. Tu čovjek ne može da ostane bez istine. Poezija bez istine je loša poezija. I liturgija je poezija“, naglasio je Cane, obraćajući se „braći iz prvih redova“.
Po njegovom mišljenju, ljudi se generalno plaše.
„Oni bi nešto da kažu, a da se ne čuje. Ljudi su prestravljeni, jer bilo šta da kažu, moraju da izađu iz mase. To su ljudi koji pričaju sa šakom u ustima, da ih neko ne čuje. Moraš da se pretvoriš u uvo da bi nešto čuo, a na kraju ne čuješ ništa. Malo ima slobodnih ljudi, malo je onih koji odolijevaju vremenu, koji su iznad vremena i koji su izrekli neke jako velike, istinite rečenice.“
Zbirku je počeo da sređuje u doba korone i da vezuje stihove – „brata za sestru, sestru za brata“, kako je slikovito objasnio. Pjesme su jako kratke i ima ih 147.
„Ne mislim da su pjesme moje. Ja sam samo provodnik nebeske istine, dostavljač, naručili ste – dobili ste. Gledao sam da pjesme, s obzirom da sam muzičar, osim stvaralačkog duha, imaju i ritam, da imaju muziku, da ne budu kao stanovi koji su super namješteni a duha nemaju, ne osjećaš se prijatno u njima. Osjećaš se, u stvari, da si sve vrijeme u nekoj geometriji koja ništa ne daje nego te primorava da joj budeš pokoran“, kazao je autor „Ukrštenih reči“.
On ističe da neko sve vrijeme podilazi ljudima, kao, daje im na značaju, a u stvari pretvara ih u jeftinu radnu snagu,
„Pretvara ih u količinu, oduzima im autentičnost i originalnost postojanja. Daje im lažnu vertikalu. Šarenu lažu, uvijenu u neki pak-papir. A mi dobro znamo da je prvo što nas privuče lažno svjetlo. Prava istina treba da zasvijetli i osvijetli mrak, ali mrak je sve gušći.
Ipak, imamo mnogo primjera da su neki ljudi prije nas dali život za neku svoju istinu. Krvlju svoga života napisali su pjesme koje i dan danas traju. Ne prazne riječi, nego jednu punoću koja nas stotinu, dvjesta godina dira. Gutamo knedlu dok ih čitamo“, kazao je Cane koji je zaključio da živimo u vremenu gdje su hrabrost i junaštvo sakriveni.
„Međutim, uvijek ima nekih ljudi koji će svojim stvaralaštvom i djelom da kažu ljudima da čovjek još postoji. A ko je junak? Svaki čovjek koji hoće pošteno da živi, koji neće da laže i krade. Koji će svoju porodicu po bilo koju cijenu da pokuša da zaštiti od pogubne mode ovog vremena, istakao je, pored ostalog, Cane u četrdesetminutnom obraćanju publici, koja je ispunila gimnazijski hol.
