„Projekat je zamišljen kao otvoreno djelo u kojem svaki posjetilac može ostaviti lični trag, odabrati boju, uzeti četkicu ili špahtlicu i svojim potezom postati dio kolektivnog likovnog djela inspirisanog ambijentom i istorijom drevnog Starog grada. Cilj je stvaranje jedinstvenog umjetničkog zapisa koji će objediniti emocije i utiske svih koji kroz Stari grad prolaze. Svaki potez četkice postaje dio zajedničke memorije i svjedočanstvo susreta različitih ljudi i kultura. Posjetioci se pozivaju da se upišu u knjigu – dnevnik nastanka slike, ostave svoje ime i kontakt adresu kako bi, nakon završetka rada, mogli dobiti fotografiju konačnog izgleda zajedničkog umjetničkog djela“, stoji u pozivu iz Kreativnog haba.

Svi učesnici mogu napraviti fotografiju sa slikom i podijeliti svoje utiske na Instagram profilu @creative_hub_bar.

„Pozivamo vas da budete dio umjetničke priče Starog grada Bara“, zaključili su iz Kreativnog haba.

The post Kreativni hab pokreće projekat Interaktivno platno – Upiši se u memoriju Starog grada first appeared on BARinfo.

Posebna novina ove godine jeste da je tokom septembra obezbijeđen i besplatan upis za sve srednjoškolce na nivou opštine Bar, čime se najmlađim i mladim sugrađanima dodatno približava bogat knjižni fond kojim biblioteka raspolaže.

Članarina za sve učenike koji se upišu važiće godinu dana od dana učlanjenja, a sve što je potrebno jeste da zainteresovani učenici posjete biblioteku i izvrše upis najkasnije do kraja septembra.

Članovima područnog odjeljenja u Virpazaru i Ostrosu na raspolaganju su svi naslovi iz fonda matične biblioteke u Baru.

The post U septembru besplatan upis u biblioteku za srednjoškolce, za ostale đake tokom čitave godine first appeared on BARinfo.

U Baru je, u okviru bARS programa “Barskog ljetopisa”, realizovan projekat “Lutum Sacrum” Joka Lekića koji je publiku uključio u stvaranje umjetničkog djela. Takvi primjeri ponovo otvaraju pitanje kome je savremena umjetnost namijenjena i da li izlaskom iz galerija uspijeva da pronađe publiku, ali i šta ostaje kada se festivali završe – samo sjećanje na događaj ili djela koja vremenom mogu postati dio identiteta jednog grada.

O tome je, pored ostalih, za “Pobjedu” govorio Joko Lekić, profesor italijanskog jezika i književnosti, prosvjetni radnik i vizuelni umjetnik.

Lekić smatra da savremena likovna umjetnost, bar što se tiče Bara, pokušava da pronađe publiku izvan uskog kruga ljudi koji redovno obilaze galerije.

“Ne bih govorio generalno za čitavu Crnu Goru, jer slabo pratim šta se sve dešava vani, ali za Bar mogu da kažem. Čini mi se da se ovdje Kulturni centar i lokalna ekipa baš trude da malo rašire tu priču. Imamo hab u Starom gradu, Kuću maslina i programe Ljetopisa po trgovima i ulicama. Na korzu i šetalištu često budu izložbe fotografija. Jeste da je mali krug ljudi koji redovno obilazi galerije, ali čini mi se da za ove stvari na otvorenom i te kako ima publike”, smatra Lekić.

Kada ode u galeriju, Lekić kaže da hoće mir jer je posmatranje umjetnosti za njega intiman čin.

“Na klasičnim otvaranjima u zatvorenom obično bude stotinu ljudi koji jedu, piju i pričaju o politici i svakodnevnim stvarima, pa ti to odvuče pažnju. Na livadi ili trgu nema tog pritiska, sve je rasterećenije i ljudi prilaze radu potpuno prirodno”, istakao je on.

Odgovarajući na pitanje šta od intervencija u prostoru ostaje poslije festivala i izložbi, Lekić je kazao da u Baru “rijetko šta ostaje na duže staze“.

“Jedino mi pada na pamet primjer od prije dvije godine sa ‘Barskog ljetopisa’, kad je David Husić, umjetnik iz Bara, uradio murale poznatih barskih oriđinala po gradu. Ti murali su ostali i dan-danas kao pravi landmark pored kojeg svakodnevno prolazimo. Ali, osim toga, ne vjerujem da ima još nešto što je ostalo tako trajno u prostoru”, rekao je Lekić.

On smatra da promjena prostora apsolutno mijenja način na koji publika doživljava umjetničko djelo.

“Meni je, recimo, zanimljivo kad napravim neku figuru, pa je ponesem na Rumiju ili Sutorman i ostavim u srcu planine. Kad neko tamo u divljini naleti na nju, ima potpuno drugačije iskustvo nego neko ko je gleda u galeriji na bijelom zidu. Isto važi i za grad, šetalište ili pored mora – pozadina daje skroz drugu percepciju onome ko gleda”, kazao je Lekić.

On smatra da umjetnost u javnom prostoru može promijeniti način na koji građani doživljavaju grad ili pejzaž.

“Evo primjer kod nas u Baru: mural Stane Tomašević na zgradi pored ‘Jadroagenta’. Ta zgrada i čitav taj prostor sada me odmah asociraju na nju, na njenu borbu i na zaostavštinu u Crnoj Gori i Baru. Tako da umjetnost u prostoru i te kako može da promijeni vizuru grada, samo zavisi i od stanovnika kako će to da prihvate” – kazao je Lekić.

Joko Lekić smatra da djelo koje ostaje u javnom prostoru prestaje biti samo umjetnički rad i postaje dio identiteta mjesta.

“Ajfelova kula je napravljena kao privremeni eksponat za izložbu, pa je postala glavni simbol Pariza. Kad rad ostane u prostoru, on sraste sa tim mjestom. Pogledajte druge gradove po svijetu – male lokalne intervencije često postanu njihovi glavni landmark po kojima ih ljudi prepoznaju. Kod nas je samo potreban sluh nekoga na poziciji i volja da se to pokrene. U Baru, a i Crnoj Gori, imamo gomilu umjetnika koji su voljni da rade – samo im pruži materijal i prostor, a ideje su njihove” – kazao je Lekić.

The post Joko Lekić: Djelo u javnom prostoru postaje dio identiteta mjesta first appeared on BARinfo.

Postavka, čija je autorka mr Maša Seničić, umjetnica iz Beograda, otvorena je 19. avgusta kao završeno veče programa „bARS“ 39. Barskog ljetopisa, a posjetiocima kroz fotografije, audio i video-zapise, arhivsku građu, dokumenta, hotelski inventar, plažni mobilijar, razglednice i druge predmete vratila sjećanje na vrijeme kada je hotel „Inex Zlatna obala“ bio jedno od prepoznatljivih mjesta društvenog i kulturnog života Bara i Crne Gore. Izazvala je veliko interesovanje.

Priča o nekadašnjem hotelu i njegovom značaju za lokalnu zajednicu zainteresovala je i upravu nedavno otvorenog „Iberostar Selection Montenegro“ hotela u Sutomoru, a Perello je nakon obilaska izložbe za Radio Bar i Bar Info kazao da ga je sve što je vidio i čuo podstaklo na razmišljanje o organizaciji sličnog događaja u novootvorenom hotelu.

„Kroz izložbu u galeriji, a naročito kroz predavanje selektora koji je, kako sam saznao, i sam lično vezan za ovaj lokalitet, shvatio sam da je INEX od sedamdesetih do devedesetih godina prošlog vijeka za stanovnike grada bilo zaista posebno mjesto. Iznenađen sam koliko su ljudi voljeli hotel, koji je sada, naravno, potpuno drugačiji. To jeste bilo sjajno mjesto, kakvo je i danas. Sada jeste drugačije, ali i dalje je važno za ovaj grad i ljude koji u njemu žive“, kazao je Perello.

Nakon obilaska izložbe, kako dodaje, uvidio je da „INEX Zlatna obala“ nije bio samo hotel.

„On je bio socijalno značajna tačka, simbol druženja sa prijateljima i porodicom, mjesto gdje su se organizovale razne proslave. Mislim da bi bila sjajna ideja da se slična izložba organizuje i u samom hotelu, koja bi približila našim gostima kako je hotel nekada izgledao, ali bismo taj nekadašnji povezali sa sadašnjim izgledom hotela“, precizirao je  i dodao da bi izložba takve vrste bila svakako značajna za turiste, ali i za ljude iz Crne Gore, koji bi na taj način mogli da se neposredno upoznaju sa razvojem samog objekta.

Izložba autorke mr Maše Seničić bavi se odnosom prostora, sjećanja i njegovih novih značenja. Seničić projekat „Zlatna obala“ razvija više od deset godina, a njeno interesovanje za nekadašnji hotel „Inex“ posebno je intenzivirano nakon njegove prodaje 2013. godine i rušenja glavne zgrade 2017. godine. Izložba je, u drugačijem obliku, prethodno predstavljena i u Zagrebu.

Za ovaj dio Sutomora ovog ljeta počelo je potpuno novo poglavlje. „Iberostar Selection Montenegro“ otvoren je 17. juna, a Perello ističe da u hotelu mogu biti zadovoljni rezultatima ostvarenim tokom ovogodišnje sezone.

„Dostigli smo visok nivo zauzetosti smještajnih kapaciteta, a posebno nas raduje činjenica da već imamo rezervacije za narednu sezonu. Ponosni smo što imamo još jedan uspješan projekat u Crnoj Gori, uz naše dosadašnje hotele u Budvi, Bečićima, Herceg Novom…“, saopštio je Perello.

Otvaranjem hotela u Sutomoru, grupacija „Iberostar“ je proširila prisustvo na crnogorskom primorju. Perello precizira da se objekat sastoji od glavne zgrade i vila koje ga okružuju, te da je kapaciteta 292 sobe.

„Imamo četiri restorana i četiri bara, spa od oko 3700 kvadratnih metara, sa unutrašnjim bazenom i brojne druge sadržaje. Naravno, imamo i nevjerovatni plažni dio, gdje su zalasci Sunca zaista posebni…“, naglasio je generalni menadžer hotela.

Izložba koju je mr Maša Seničić kreirala uz pomoć brojnih građana Bara mogla bi, izgleda, da predstavlja most između dva vremena i dva hotela – jednog koji je čvrsto urezan u kolektivno sjećanje Barana i drugog koji će tek postati dio memorije novih generacija.

The post Delegacija novog hotela Iberostar Selection Montenegro obišla izložbu posvećenu INEX-u, hotelu prethodniku first appeared on BARinfo.

Autorka mr Maša Seničić, beogradska umjetnica, kaže da je za nju realizacija ove izložbe predstavljala veliku odgovornost, posebno jer dolazi iz drugog grada i jer je postavka nastala na osnovu brojnih privatnih arhiva.

“Ovo je, zapravo, jedan kolektivni čin, koji ja samo nadgledam. Čini mi se da bih djelovala malo neozbiljno kada bih preuzela autorstvo. Godinama sam se, iskreno, snebivala da li bih ovo trebala da uradim, jer ko sam ja da pravim izložbu o ‘Zlatnoj obali’, o kultnom hotelu za Barane, decenijama, ali sam shvatila da neko mora i da ću vjerovatno takvim postupkom obradovati neke ljude. Ispostavilo se da jesam i jako mi je drago zbog toga“, kazala je Seničić.

U slikovitoj uvali između Sutomora i rta Ratac 1971. godine otvoren je turistički kompleks beogradskog Inexa, nazvan „Zlatna obala“. Sa više od hiljadu i stotinu kreveta u bungalovima, smještenim u borovoj šumi, predstavljao je, kako je zapisano u knjizi „Koralno more“, pravi dragulj u obogaćivanju turističke ponude. Inex, koji generacije Barana vezuju za lijepe uspomene, više ne postoji, a ovog jula na mjestu nekadašnjeg kompleksa otvoren je luksuzni rizort. Jedna od onih čija su najljepša sjećanja nastala baš u ovom turističkom zdanju je i mr Maša Seničić, rođena Beograđanka koja je odrastala u naselju Ivan Milutinović, koje se graničilo sa INEXOM.

Izložba je, objašnjava autorka, koncipirana kao arhiv i podijeljena je na više segmenata. Posjetioci galerije “Velimir A. Leković” mogu da vide originalne djelove i tragove nekadašnjeg hotela, stare prospekte, knjige u kojima se pominje “Zlatna obala”, dokumentaciju, fotografije, razglednice gostiju, originalno posuđe, ključeve bungalova, ali i ugovor o prodaji i video snimak rušenja hotela.

„Izloženi su neki opšti i čak neki doslovni djelovi hotela, poput table koja je stajala na plaži, potom, stari, originalni prospekti, materijali iz arhiva, državnog i YouTube arhiva… Bilo mi je važno da prostor ove galerije, koja mi je arhitektonski bila jako uzbudljiva, iskoristim na najbolji mogući način, tako da sam raščistila i neke ćoškove koji se inače ne koriste, poput dijela pored samih stepenica. Tu su neki materijali koje sam našla na internetu, uglavnom turistički aranžmani. Postavku čine i fotografije, a najveći dio su predmeti iz privatnih arhiva ljudi iz naselja Ivan Milutinović i turista, naravno i radnika hotela Inex „Zlatna obala“ i njihovih porodica. Bez njihovog povjerenja da mi daju svoje fotografije, predmete, različitu dokumentaciju, ova izložba se ne bi ni desila“, kazala je Seničić i naglasila da „izložba prirodno pripada Baru“.

“Nisam očekivala tako dirljive reakcije ljudi, a pogotovo mi je drago što su intuitivno odreagovali i na taktilne, prostorne intervencije – ne samo na fotografije. Takođe, izložba nije shvaćena kao samo nostalgična, jer to i nije bila moja namjera, već su ljudi bili suočeni sa elementima gradnje i rušenja istovremeno, pa su doživeli moju namjeru i kritički. Ambijent galerije, takođe građene u socijalizmu, bio je idealan za ovu temu, kao i uostalom program bARS-a. Jako sam zahvalna Baranima i Barankama na učešću u sakupljanju materijala, ali i na posjeti i lijepim rečima”, istakla je Seničić za Bar Info i Radio Bar.

Seničić je ranije, gostujući u programu Radio Bara, uputila poziv našim sugrađanima, ali i svim ljudima koji čuvaju određene uspomene na hotel „Inex Zlatnu obalu“, da je kontaktiraju. Takođe, na više lokacija u Baru lijepila je plakate. Na njeno iznenađenje, veliki broj građana je ovim povodom nazvao.

„Ljudi isprva nisu bili sigurni ko sam ja i šta to radim, ali su počeli da mi se javljaju po preporuci. Jedan radnik INEX-a bi javio drugom, pa bi me onda on nazvao, i taj krug se širio. Nisu svi imali materijale, ali su imali priče. I jedini propust, jedina rupa ove izložbe koju ja vidim je što je nemoguće materijalizovati sve te priče i anegdote, jer u ovom kontekstu one mogu da djeluju i malo patetično. Naći ću načina da ih prikažem“, poručuje Seničić.

Jedna od priča koju je posebno zapamtila je naredba o obaveznoj pripremi tri košulje.

„Upravnik Ilija Milović, inače otac Željka Milovića, urednika bARS-a, uveo je kao šef sale pravilo da svi konobari moraju u svakom trenutku da imaju tri čiste košulje – jednu na sebi a dvije u pripremi, za slučaj da se isprljaju da se odmah zamijeni. I ja sam tri takve bijele konobarske košulje postavila u prostoru, ilustrujući tu priču“, ispričala je Seničić, napominjući da je priča iz hotela toliko da se može knjiga napisati.

Postavka će moći da se obiđe do 1. septembra, a reakcije publike su za Senićić “vrlo ohrabrujuće”.

„Po reakcijama ljudi na otvaranju vidjela sam da je izložba doprla do mnogih. Ljudi su se prisjetili prostora koji više ne postoje, ljudi koje dugo nisu sreli… Za mene ovo nije kraj, voljela bih da napravim knjigu i nadam se da će izložbu posjetiti još neko ko posjeduje predmete. Vjerujem da će se priča o izložbi još više pročuti“, navela je Seničić i naglasila da je arhiv „Zlatna obala“ i dalje otvoren.

Umjetnicu iz Beograda u septembru očekuje odbrana doktorske disertacije “Mesta sećanja: Analogni, digitalni i postmediji” promijenila upravo zbog „Zlatne obale“, pa je sa istraživanja filma prešla na istraživanje mjesta sjećanja.

The post Mr Maša Seničić: Izložba o INEXU je kolektivni čin, neozbiljno je da sama preuzmem autorstvo first appeared on BARinfo.

Uvod u noć pripao je jednom od traženijih bendova u Crnoj Gori – „Čardak bendu“, koji je publiku podigao na noge već od prvih taktova bezvremenskog hita Zdravka Čolića „Zelena si rijeka bila“. Uslijedile su, potom, neke od trenutno najpopularnijih numera „Ja volim“ Jakova Jozinovića i „Da Bog da“ Magla benda, ali i brojni poznati klasici Željka Samardžića, Dina Merlina, Aca Pejovića…  koje je publika pjevala uglas.

Frontmen benda, Petar Piper istakao je da im posebno znači što su dio manifestacija koje okupljaju veliki broj ljudi.

„Ovo je u suštini naša, barska i ulcinjska publika Mi smo na tom potezu jako često zastupljeni i, kao i uvijek, najbolja publika je naša, barska. Jako nam znači da budemo dio ovakvih manifestacija i nekako mi se čini da, kako vrijeme prolazi, sve više pripadamo ovakvim događajima“, kazao je Petar.

„Čardak bend“ već sarađuje sa Turističkom organizacijom Bar, a ovog ljeta ostvarili su saradnju i sa turističkim organizacijama drugih crnogorskih gradova.

„Imali smo samostalne koncerte u Bijelom Polju i Andrijevici i jako smo zadovoljni odzivom ljudi. Već smo u studiju odradili našu autorsku pjesmu i očekujemo da ćemo spot snimiti u narednih mjesec. Još uvijek razmišljamo o naslovu, ali mogu reći da je nešto nesvakidašnje i da sama tema pjesme odstupa od ustaljenog“, najavio je Piper.

Nakon jednočasovnog zagrijavanja uz barski bend, uslijedio je vrhunac večeri – nastup Tee Tairović. Puna dva sata Tea nije stala, priredivši nastup koji je nadmašio sva očekivanja uz razne plesne koreografije, nevjerovatnu harizmu i neumornu energiju, ali i konstantnom komunikacijom sa publikom. Koncert je otvorila hitom „Dva i dva“, a zatim su se nizale i pjesme „Severna Latina“, „Španija i Argentina“, „Hajde“, „Balerina“, „Dubai“, „Balkanija“… Posebnu pažnju izazvala je tačka trbušnog plesa, kojom je Tea uvela publiku u izvođenje svoje najnovije pjesme „Bonita“, koja je već oborila sve rekorde slušanosti.

Publika ju je nagrađivala aplauzima, vriskom i pjevanjem uglas, potvrđujući da je njen nastup bio jedan od najiščekivanijih događaja ovog ljeta na barskoj rivijeri.

Tea Tairović kazala je da je za Bar vežu lijepe uspomene iz djetinjstva.

„Ljetovala sam u Baru prije 20 godina, u djetinjstvu. U ovom hotelu sam prvi put i oduševljena sam. Terasa mi gleda na more, tako da sve najljepše imam da kažem“, kazala je Tea.

Govoreći o koncertu, istakla je da od nje publika uvijek može da očekuje mnogo energije i dobru zabavu.

„Publika na mojim koncertima dobije ono što najavljujem na početku svakog koncerta – najbolju žurku na Balkanu. Daću sve od sebe zajedno sa svojim bendom, jednu dobru energiju, mnogo dobrih pjesama i mnogo ljubavi. Kada izađem na scenu, najvažnije mi je kako se ja osjećam, jer ja dosta diktiram raspoloženje, ali i publika. Nekako uzajamno diktiramo jedni drugima raspoloženje. To je ozbiljna interakcija“, rekla je Tairović.

Pjevačica je kazala da je pjesma „Bonita“ sa posljednjeg albuma oborila sve rekorde slušanosti. „Hit ’Bonita’ je oborio sve rekorde slušanosti kada je u pitanju cjelokupna moja diskografija, ali i generalno svega što je izašlo ove godine. Veoma sam aktivna, a što se tiče narednog perioda, imam američku turneju koja me očekuje krajem novembra“, najavila je Tairović.

Publika je na Veliki Pijesak stigla iz različitih krajeva.

Ajna i Morena iz Bara kažu da su na koncert došle upravo zbog Tee Tairović.

„Koncert je odličan, kao i atmosfera, baš onako kako smo očekivale. Ovo nam je drugi put da je slušamo, a vratile bismo se još sto puta ako treba. Tea je fantastična, kao i uvijek, atmosfera je fenomenalna“, kazale su.

Sonja iz Bora prvi put je bila na manifestaciji „Noć Velikog Pijeska“. „Odlična je manifestacija, ljudi su super, a domaćini ekstra. Za Čardak bend smo čuli i u Srbiji, a Tea je šampion. Dovoljno je samo da zaigra – predivna je“, rekla je Sonja.

Sanela iz Vrbasa kaže da godinama ljetuje na Velikom Pijesku, ali da je prvi put prisustvovala ovoj manifestaciji. Na koncert je došla sa kćerkom, koja je veliki fan Tee Tairović. „Ćerka obožava Teu Tairović i oduševljena je. “Nadam se da će Tea doći blizu mene“, kazala je njena kćerka koja je sa oduševljenjem pratila koncert.

Nađa iz Čačka prvi put je na odmoru sa porodicom na Velikom Pijesku. „Jako mi se sviđa atmosfera, izvođači su pun pogodak. Volim da čujem sve njene pjesme, pravi odličan provod“, kazala je.

Predsjednik Savjeta Mjesne zajednice Mrkojevići Senad Arabelović, zadovoljan je što je manifestacija po šesti put okupila veliki broj posjetilaca.

„Ovo već postaje i tradicija. Mislim da ovaj kraj zaslužuje ovakvu manifestaciju, jer cijela Mjesna zajednica Mrkojevići u posljednjih nekoliko godina svjedoči velikom progresu u turizmu. Ovoliki broj ljudi svakako opravdava ovu manifestaciju“, kazao je Arabelović.

On je istakao da Veliki Pijesak iz večeri u veče bilježi rekordnu posjećenost, a da je takav slučaj bio i sinoć.

„Odabir izvođača koji je odradila Turistička organizacija Bar bio je pravi, što pokazuje i ovoliki broj ljudi. Očekujemo da će sljedeće godine manifestacija biti još bolja. Moramo zahvaliti Opštini Bar i Turističkoj organizaciji Bar, koji su glavni pokrovitelji ove manifestacije, i očekujemo da će ovakve i slične manifestacije podržavati i ubuduće“, poručio je Arabelović.

The post Tea Tairović i Čardak Bend priredili spektakl na Velikom Pijesku first appeared on BARinfo.

Ova potresna i društveno angažovana predstava, nastala je u produkciji Baletske trupe „Ballo“, uz logističku podršku Crnogorskog narodnog pozorišta i uz finansijsku podršku Fondacije „Miloš Karadaglić“. Uz snažan scenski izraz i gotovo potpuno oslanjanje na pokret, prikazano je nasilje, njegovi korijeni i tragovi koje ostavlja na pojedinca, porodicu i društvo.

O odrastanju u nestabilnim društvenim okolnostima sinoć je „govorilo“ šestoro mladih glumaca, glumica i balerina: Anja Misović, Miloš Kašćelan, Nevena Penava, Luka Stanković, Kristina Mrkić i Staša Radenović. Autorke predstave su Julija Milačić Petrović Njegoš i Tamara Vujošević Mandić, muziku je komponovala Irena Popović Dragović, kostimografiju potpisuje Lina Leković, a dizajn svjetla Damjan Pejanović.

Za Baranina Luku Stankovića nastup pred barskom publikom bio je posebno lijepo iskustvo. Iako je otvorena scena zahtijevala određeno prilagođavanje, ističe da ga je reakcija publike prijatno iznenadila.

„Pravo da vam kažem, ja sam prijatno iznenađen. Malo nam je manja scena, pa je trebalo tu malo da se akomodiramo, ali lijepo je bilo. Očekivao sam da će biti toplije. Baš je prijatno bilo i neka lijepa energija, generalno“, kazao je Stanković dodajući da mu je posebno značila pažnja publike tokom brojnih trenutaka tišine u predstavi.

„Mnogo mi je prijalo što se u trenucima tišine, kojih dosta imamo u našoj predstavi, nisu čuli žamor ili neko ćakulanje u publici. Osjetio sam na sebi oči i uši koje pomno prate. Iako nemamo teksta u predstavi, uši su, ipak, uključene.“

Za Stankovića, koji se prvenstveno bavi glumom, ulazak u svijet savremenog plesa bio je novi i zahtjevan izazov. Posebno ističe disciplinu i fizičku spremnost koju zahtijeva rad sa baletskim ansamblom.

„Ovo nije primarno čime se bavim u pozorištu, ali kao još jedan novi izazov bilo je baš lijepo i zahtjevno, naravno. Taj ‘contemporary dance’ i ono što radi baletska trupa ‘Ballo’ je za ljude koji su mnogo spremni“, kaže Stanković uz podsjećanje da su pripreme za predstavu podrazumijevale svakodnevne intenzivne treninge.

„To dvomjesečno spremanje koje smo imali prošle godine, bilo je intenzivno uz svakodnevne treninge od po tri-četiri sata. I sad, naravno, godinu dana nakon toga ta kondicija se mora održavati. Ne mogu ja sad poslije tri mjeseca da dođem da igram predstavu, a da nisam u formi, dakle, postoji određena odgovornost“, kazao je Stanković naglašavajući da je od svojih koleginica balerina naučio da bude disciplinovan.

„Od balerina se može naučiti disciplina. To mogu da kažem i za koleginicu Nadu Vukčević, s kojom sam prošle godine igrao ’Medeju’, isto na ’Barskom ljetopisu’. To je posebna vrsta discipline, vojničke discipline. To je na veoma zavidnom nivou i meni služi kao uzor“. Govoreći o radu ansambla, Stanković ističe da su tokom procesa razvili posebnu povezanost.

„Mi imamo svoje rituale pred svako igranje. Nas šestoro smo kao švajcarski sat. Koliko god da se ne vidimo, kad dođemo na probu da igramo ’Koliko do kraja?’, znamo kakav je princip.“

Sa druge strane, balerina i glumica Kristina Mrkić ističe da joj je upravo savremeni ples omogućio da kroz pokret istražuje teme koje se teško mogu izraziti klasičnim baletom.

„Savremeni ples je za mene uvijek bio nešto potpuno novo i u čemu pronalazim nešto što možda nisam uvijek mogla u klasičnom baletu. Upravo u ovoj koreodrami više smo se bavili savremenim plesom. To je nešto što sam ja kasnije istraživala kako kroz baletsko školovanje, tako i kasnije kroz studije. Mislim da savremeni ples otvara dosta toga kada istražujemo neke teme kroz pokret. Tada ulazimo duboko u sebe i pokret nas vodi. Kada znamo o čemu govorimo i koja je problematika kojom se bavimo, mislim da iz tog ugla nije bilo teško. Ja stvarno mislim da nas tijelo vodi i da, kada znamo čime se bavimo, tijelo jednostavno krene samo. Nije nam to predstavljalo prepreku, ali smatram da bi možda bilo interesantno kroz klasični balet se baviti nekim mračnim, težim temama.“

Za nju je proces rada sa glumcima donio i drugačije razumijevanje vlastitog umjetničkog pristupa. Nakon godina provedenih u baletskoj školi, kaže da je morala da nauči da se oslobodi potrebe za savršenstvom.

„Taj prelaz od plesača do glumice, kada sam upisala Akademiju, bio mi je malo teži iz razloga što sam izašla iz baletske škole i bavljenja baletom i plesom. Generalno, ja sam dobila neku vrstu discipline iz koje mi je bilo teško da izađem. Disciplina jeste vrlina, ali može postati i prepreka ukoliko preraste u potrebu da sve bude savršeno. Treba dati najbolje od sebe svakog dana. I mislim da sam sa kolegama glumcima, u ovom procesu i generalno, baš naučila da dan po dan samo treba ići naprijed, baviti se sobom i svojim kreacijama, a ne uvijek juriti za perfekcijom.“ Otvorena scena Starog Bara za nju je bila poseban izazov, ali i prostor koji nosi sopstvenu ljepotu.

„U tehničkom smislu mnogo je drugačije nego scena u pozorištu. Ne samo zbog oblika i veličine, nego u smislu svih faktora koji utiču na igru i na osjećaj gdje se nalazimo. Ali, sa druge strane, ja sam uvijek voljela otvorene scene. To donosi neko potpuno drugačije iskustvo, igrate pod otvorenim nebom, uz svjež vazduh i publiku koja osjeća povezanost glumaca na sceni. Dakle, otvorena scena ima svoje dobre i loše strane, ali svakako volim ta iskustva. Mislim da su za nas umjetnike veoma značajna jer se moramo prilagođavati drugačijim prostorima.“

Za Kristinu Mrkić nastup u Baru nije bio prvi susret sa „Barskim ljetopisom“. Na festivalu je ranije gostovala sa baletskim predstavama, zbog čega mu se, kako kaže, „uvijek rado vraća“.

The post Koreodrama Koliko do kraja: Kada tijelo i scenski pokret govore umjesto riječi first appeared on BARinfo.

“Tokom desetodnevnog boravka umjetnici će zajednički stvarati u jedinstvenom ambijentu Kuće Pekića i prirode šavničkog kraja. Rezidencija ŠAV! ima za cilj da podstakne zajednički rad umjetnika i razvije nove kreativne prakse spajanjem različitih umjetničkih disciplina. Tokom trajanja rezidencije biće organizovano javno predstavljanje umjetnika tokom kojeg će posjetioci imati priliku da se upoznaju sa njihovim dosadašnjim stvaralaštvom, kao i sa procesom rada i idejama razvijanim tokom boravka u Šavniku”, piše u saopštenju ŠAVI.

Brano Mandić je novinar, iz bara nastanjen u Podgorici, pisac i vizuelni umjetnik. Objavio je zbirku kratkih priča “Feb je čekao olovku”, a 2024. knjigu eseja i kolumni “Zbogom novine”. Video radove, slike i grafike izlagao je u muzejima savremene umjetnosti u Crnoj Gori, Sloveniji i Hrvatskoj. Glavni je urednik portala Normalizuj.me i suosnivač izdavačke platforme Žuta kornjača. Autor je radijske emisije Zinzula.

Petar Peđa Garić rođen je u Podgorici 1980. godine, gdje je završio srednju muzičku školu, i to dva odsjeka, opšti-pedagoški i vokalno-instrumentalni – klarinet. Redovne i magistarske studije klarineta završio je na Muzičkoj akademiji na Cetinju, u klasi profesora Ante Grgina. Još kao student počeo je da radi u Simfonijskom orkestru RTCG, na mjestu Prvi klarinet – Solista. U simfonijskom orkestru RTCG radio je sve do prestanka rada te institucije. Od osnivanja Muzičkog centra Crne Gore radi u Crnogorskom simfonijskom orkestru na mjestu Prvi klarinet – solista. Od 2006. godine radi na Muzičkoj akademiji na Cetinju kao profesor klarineta. Paralelno sa muzikom, bavi se ilustracijom, grafičkim dizajnom i animacijom. Devedesetih je bio član prvog crnogorskog sastava koji se bavio elektronskom muzikom – barskog Kokot benda.

The post Brano Mandić i Petar Garić u Umjetničkoj rezidenciji u Šavniku first appeared on BARinfo.

Radionicu će voditi Miloš Radović, koji će polaznike kroz interaktivan i praktičan rad uputiti u osnove 3D modelovanja, digitalnog oblikovanja i 3D štampe. Učesnici će imati priliku da saznaju kako nastaje 3D model, od početne ideje i rada na računaru do same realizacije na 3D štampaču.

Kroz kreativne zadatke i igru, djeca će razvijati maštu i digitalne vještine, uz podsticaj da svoje zamisli pretvore u konkretne modele. Radionica je osmišljena sa ciljem da najmlađima na pristupačan i zanimljiv način približi mogućnosti savremenih tehnologija.

Broj mjesta je ograničen, a prijavljivanje je obavezno. Prijave se mogu poslati putem direktne poruke na Instagram profilu cretive_hub_bar ili na imejl-adresu: creativehub85000@gmail.com.

The post Kreativni hab: 3D radionica za djecu 19. avgusta u Starom Baru first appeared on BARinfo.

Ovu izložbu skulptura, kojom se zaokružuje ovogodišnji bogati likovni program festivala, potpisuje selektor, akademski slikar Goran Ćetković. Barska publika i likovna kritika imaće priliku da se susretnu sa radovima koji predstavljaju izuzetnu pojavu i donose autentičan jezik skulpturalne introspekcije u savremenoj regionalnoj umjetnosti.

Stvaralaštvo Jovete Ljumovića, posebno u okviru ciklusa „Bestiarius“, svjedoči o dubokoj posvećenosti obliku kao misaonoj kategoriji i o rijetkoj dosljednosti u izražavanju unutrašnjih zakonitosti skulpturalne forme.

„Ljumovićev rad u kamenu nije zasnovan na nadvladavanju materije, već na osluškivanju i poštovanju njenog prirodnog ritma, otpora i gustine. Njegove forme odlikuje izrazita unutrašnja kohezija, zatvoren volumen i jasna, centralizovana statika bez ikakvih viškova i dekorativnih gestova. Bestiološki element u nazivu ciklusa ne nosi zoološki ili mitološki karakter, već predstavlja oblike koji posjeduju sopstvenu životnost, ravnotežu i stabilnu samobitnost. Ove skulpture ne traže brzu interpretaciju, već od posmatrača zahtijevaju tišinu, vrijeme i sabranost, ostajući u prostoru kao tačna i misaona mjesta u kojima je forma ostvarena do kraja“, riječi su istoričarke i teoretičarke umjetnosti Kristine Senić koja će i otvoriti izložbu.

Joveta Ljumović je rođen 1967. godine. Diplomirao je na Fakultetu likovnih umjetnosti na Cetinju, na odsjeku za vajarstvo. Svojim višedecenijskim radom ostavio je značajan trag na crnogorskoj likovnoj sceni, a član je Udruženja likovnih umjetnika Crne Gore (ULUCG) još od 1994. godine. Prepoznat je po izuzetnoj koherentnosti izraza i beskompromisnom vajarskom postupku koji se temelji na kontemplaciji mase i unutrašnjoj tačnosti odnosa između materije i prostora.

The post Barski ljetopis: Izložba Bestiarius, priroda u obliku first appeared on BARinfo.