Galerija Centra za kulturu Prijestonice Cetinje sinoć je bila mjesto susreta sa stvaralaštvom istaknutog vajara Zlatka Glamočaka, čija je izložba „Pandemonium“ predstavljena u okviru programa obilježavanja 13. novembra – Dana Prijestonice i Dana oslobođenja Cetinja.
Glamočakov umjetnički put obilježili su obrazovanje na akademijama u Beogradu, Veneciji i Parizu, brojne međunarodne izložbe, priznanja i saradnja sa značajnim imenima savremene umjetnosti. O njegovom stvaralaštvu pisali su francuski akademici, intelektualci i likovni kritičari, a njegov rad zastupljen je i u stručnim publikacijama posvećenim savremenoj skulpturi i figuraciji.
Na otvaranju je govorila direktorica Centra za kulturu Prijestonice Cetinje, Jelena Lela Milošević, a o Glamočakovom umjetničkom opusu govorila je istoričarka umjetnosti i likovna kritičarka dr Anastazija Miranović.
“Zlatko Glamočak predstavlja jednog od najautentičnijih autora današnjice. Njegovo djelo ne dozvoljava ravnodušnost. Ono potire distancu pogleda sa strane i sigurnost ugodnog prizora. Glamočak ljudsku figuru vraća u središte umjetnosti/drame/života, a time i značenja, upravo onda kada je ona najranjivija: kada pati, strada, stari, raspada se, kada je izložena torturi i nasilju istorijskih tokova, margini društveno-političkih procesa i sopstvenoj smrtnosti. Zbog toga, Zlatkova figuracija nije i ne može biti simplifikovani izbor likovnog jezika. Ona je umjetnikov/umjetnički stav – glasnogovor pobunjenog, napaćenog, odljuđenog, ranjenog čovjeka današnjice koji se otkriva svijetu primordijalnim krikom anatomski ogoljenog, deformisanog tijela. Glamočakova figura/tijelo sasvim je suprotno idealizovanom tijelu klasične skulpture. Ono nema sklad antičkog atlete niti spokoj renesansne figure. Zlatkovo tijelo se grči, propada, otvara, krvari, trpi…
(…) Za Glamočaka crtež ne predstavljaju pripremnu radnju /skicu za realizaciju trodimenzionalnih formi/reljefa, instalacija i skulptura, već zasebni, autonomni entitet jasno iskazanog karaktera. Iako im je isti uporišno-ishodišni okvir, crteži zbog tehničkog postupka realizacije (hemijskom olovkom, ugljenom, bijelim ili crnim kredama, ugljenim praškastim bojama…), djeluju, donekle, manje stvarno/zastrašujuće od Zlatkovih skulptorskih ostvarenja. No, to nikako ne umanjuje njihovu znakovnu samosvojnost. (…)
Pred skulpturama Zlatka Glamočaka postajemo svjesni propadljivosti, ranjivosti, krhkosti, smrtnosti vlastitog tijela, kao i postojanja onog drugog i drugačijeg Ja – sopstvenog antipoda/alterega koji ljudsko tijelo povrijeđuje, ponižava i/ili uništava. U tom smislu Glamočakova umjetnost predstavlja etički zahtjev/lament osvješćenja. I baš zato njegova figuracija nije samo estetski izbor. Tijelo je štit, svojevrsna odbrana čovjeka. Čak i kada je izobličeno, ranjeno, poniženo ili dovedeno do ivice nestanka, Glamočak ga ne napušta. U svijetu koji čovjeka lako pretvara u broj, kod, statistiku, žrtvu ili algoritam Zlatko ga ponovo vraća tjelesnom/tijelu, mjestu, prostoru kroz svojevrsni egzodus u nostos”, rekla je, pored ostalog, Miranović
Zadovoljstvo što svoj rad predstavlja cetinjskoj publici izrazio je i sam umjetnik, ističući posebnu vezu sa gradom koji je opisao kao grad svjetlosti.
Izložba „Pandemonium“ biće postavljena u Galeriji Centra za kulturu do 4. decembra, a zainteresovani posjetioci imaće priliku da tokom narednog mjeseca pogledaju Glamočakov umjetnički opus.
