Konferenciji su iz Crne Gore prisustvovali Merisa Čekić, predstavnica Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, predsjednik Društva maslinara Bar Ćazim Alković i sekretar klastera „Crnogorski pršut“ Ilija Ševaljević.

Skup je održan u sjedištu Kancelarije Evropske unije za intelektualnu svojinu (EUIPO), u organizaciji međunarodne organizacije oriGIn i španskog udruženja Origen España, u saradnji sa EUIPO-om. Okupio je predstavnike institucija, stručnjake i proizvođače s ciljem razmjene iskustava i unapređenja međunarodne saradnje u oblasti zaštite geografskog porijekla proizvoda.

Posebno priznanje za Društvo maslinara Bar predstavlja činjenica da je njegov predsjednik Ćazim Alković bio jedan od panelista. U okviru panela „Potrebe proizvođača“ predstavio je aktuelno stanje u Crnoj Gori, dosadašnja iskustva i izazove sa kojima se proizvođači suočavaju u postupku zaštite geografskog porijekla svojih proizvoda.

Alković je istakao da Crna Gora ima uspostavljen zakonodavni okvir i podršku Ministarstva poljoprivrede, posebno naglasivši doprinos Merise Čekić. Ipak, ključni izazovi ostaju organizovanje proizvođača, izrada specifikacija proizvoda i uspostavljanje sistema kontrole i sertifikacije.

Podsjetio je da Crna Gora već ima proizvode sa zaštićenim geografskim oznakama, među kojima je i „Crnogorski pršut“.

Posebna pažnja posvećena je mogućnostima zaštite geografskog porijekla maslinovog ulja proizvedenog od autohtone sorte žutica, kao i potrebi povezivanja maslinara. Naglašena je važnost saradnje sa evropskim institucijama i udruženjima proizvođača, posebno iz Hrvatske, čija iskustva mogu biti dragocjena u budućem procesu zaštite.

Značajno mjesto u izlaganju zauzela je Stara maslina u Baru, stara 2.251 godinu, predstavljena međunarodnom auditorijumu kao simbol viševjekovne maslinarske tradicije i snažan temelj za zaštitu geografskog porijekla maslinovog ulja u Crnoj Gori. Predstavljeni su i rezultati istraživanja starosti maslina na području Bara i Ulcinja, koje je Društvo sprovelo uz podršku UNIDO-a, a koji potvrđuju izuzetnu vrijednost maslinarskog nasljeđa ovog područja.

Učešće na konferenciji i prilika da pred međunarodnim auditorijumom predstavi iskustva crnogorskih proizvođača za Društvo maslinara Bar predstavljaju značajno priznanje dosadašnjem radu i dodatni podsticaj za nastavak aktivnosti na zaštiti barskog maslinovog ulja, očuvanju autohtone sorte žutica i valorizaciji maslinarskog nasljeđa, kao i za podršku zaštiti drugih poljoprivrednih proizvoda u Crnoj Gori.

The post Društvo maslinara Bar na međunarodnoj konferenciji u Španiji first appeared on BARinfo.

Prema riječima organizatorke akcije Ramize Vulić, inicijativa je okupila 115 učesnica različitih generacija, od najmlađih djevojčica do starijih žena. One su se ujedinile oko zajedničkog cilja da pruže podršku članicama udruženja koje svojim radom godinama pomažu ljudima u nevolji.

Pored žena porijeklom iz Mrkojevića i iz drugih krajeva Crne Gore, u šetnji su učestvovale i Amerikanke, dok su akciju podržale i brojne donatorke koje nijesu bile u mogućnosti da prisustvuju, već su svoje priloge uplatile putem interneta. Iz ženske grupe RIC navode da je odziv premašio njihova očekivanja, posebno imajući u vidu da su ovakvu akciju organizovale prvi put.

“Pošto nam je ovo bila prva šetnja ove vrste, nijesmo znale šta da očekujemo, ali nas je prijatno iznenadio odziv. Pridružilo nam se 115 žena različitih generacija, uključujući i djevojčice”, kazala je Vulić.

Ona je dodala da je bilo i žena koje nijesu mogle da dođu na događaj, ali su svoj prilog uplatile onlajn. “Šetnja je bila veoma uspješna i prikupile smo ukupno 11.110 dolara”, istakla je Vulić.

“Drago nam je što smo imale priliku da podržimo Žene Bara i njihov rad, posebno pomoć koju pružaju onima kojima je najpotrebnija”, poručila je ona.

U saopštenju se dodaje da posebnu vrijednost akciji daje činjenica da je okupila različite generacije žena oko ideje solidarnosti i međusobne podrške.

Vijest o uspješno realizovanoj akciji i prikupljenoj donaciji primljena je sa velikom zahvalnošću među članicama humanitarnog udruženja “Žene Bara”. U ime te organizacije, Jasmina Rabrenović zahvalila je organizatorkama, svim učesnicama šetnje i donatorima, ističući koliko ovakvi gestovi znače ljudima kojima je pomoć najpotrebnija.

“Sve moje koleginice su veoma prijatno iznenađene, oduševljene ovom viješću i, naravno, veoma su vam zahvalne. Koliko god da smo u ovom poslu, uvijek nas dirne ljudska dobrota, veliko srce pojedinca, koje kada se udruži sa ostalima može čudo da napravi”, izjavila je Rabrenović.

Ona je posebnu zahvalnost uputila Sabriji Vuliću, koji je povezao organizatorke humanitarne šetnje iz Čikaga sa udruženjem “Žene Bara”, kao i svim ženama koje su svojim učešćem i donacijama doprinijele uspjehu ove akcije.

“Hvala svim učesnicama šetnje i donatorima. Vazda imali i svako dobro djelo neka vam Bog namiri”, navodi se u obraćanju Rabrenović.

Nakon završene akcije, organizatorke su stupile u kontakt sa predstavnicama udruženja “Žene Bara” kako bi dogovorile prenos prikupljenih sredstava. Iz ženske grupe RIC zaključuju da je njihova prva humanitarna šetnja potvrdila snažnu povezanost dijaspore sa zavičajem, te pokazala da udaljenost ne predstavlja prepreku za konkretnu podršku onima kojima je pomoć potrebna.

The post Humanitarnom šetnjom u Čikagu prikupljeno 11.110 dolara za Žene Bara first appeared on BARinfo.

O osam godina rada, mnogobrojnim ljudskim sudbinama koje su obilježile njihov put, podršci građana i izazovima sa kojima se  suočavaju, razgovarali smo sa predsjednicom NVU „Žene Bara“, Ljiljanom Vujović.

„Tog šestog novembra 2018. godine ni sanjala nisam da će jedan pokušaj da pomognemo nepoznatom čovjeku prerasti u svojevrsnu fabriku dobrote. Nismo tada razmišljale o godinama koje dolaze, o hiljadama ljudi kojima ćemo pomoći, niti o stotinama hiljada obroka koje ćemo pripremiti. Vodila nas je samo želja da nekome olakšamo život, makar za jedan dan. Osam godina kasnije, kada se osvrnem na sve što smo prošle, shvatam da smo, pokušavajući da promijenimo nečiju svakodnevicu, zapravo stvorile nešto mnogo veće od Narodne kuhinje – mjesto na kojem ljudska solidarnost svakodnevno dobija najljepši smisao“, priča za Radio Bar i Bar Info Vujović.

Danas se broj korisnika, uz manje oscilacije, kreće oko 250 dnevno, a pomoć se pruža za približno 75 porodica. Među njima je veliki broj djece, ali i starih, bolesnih i nemoćnih ljudi, kao i onih koji, uprkos svim naporima, nijesu u mogućnosti da obezbijede ni najosnovnije životne potrebe.

Vujović smatra da Bar nije izuzetak kada je riječ o siromaštvu, već da je riječ o problemu koji se tiče čitavog društva. Posebno je zabrinjava činjenica da među korisnicima humanitarne pomoći ima toliko djece, jer, kako ističe, nijedno dijete ne bi smjelo da odrasta sa osjećajem da je obrok neizvjestan ili da siromaštvo određuje njegove mogućnosti i budućnost.

„Što se tiče novih zahtjeva, trudimo se i, za sada, donekle uspijevamo da ne odbijemo čovjeka u potrebi. Koliko će to još biti moguće, zavisi od naše sposobnosti da obezbijedimo sredstva za nastavak rada“, objašnjava ona.

Njihova misija od početka nije bila ograničena samo na pripremu hrane. Još prije otvaranja Narodne kuhinje, 2018. godine, podijelile su 240 školskih torbi sa priborom za djecu, a tokom avgusta i septembra iste godine izgradile su kuću porodici Huko iz Bara. Tokom narednih godina pomoć je obuhvatala različite životne potrebe – od osnovnih potrepština i ljekova, do podrške u liječenju i rješavanja stambenih pitanja.

„Svakodnevni susreti sa našim korisnicima naučili su nas da siromaštvo nije samo prazan tanjir. Ono je mnogo više od toga. To je i nemogućnost da djetetu kupite obuću, da bolesnom članu porodice obezbijedite lijek ili da svojoj porodici pružite sigurnost doma. Obrok je potreba koja znači opstanak, a sve drugo je potreba da se održi čovjekovo dostojanstvo“, iskrena je Vujović.

Ipak, upravo je kontinuitet obezbjeđivanja obroka danas najveći izazov. Rast cijena životnih namirnica i nedostatak stabilnih finansijskih sredstava, doveli su Narodnu kuhinju u situaciju u kojoj se mogućnost obustavljanja rada više ne može isključiti.

„Ne smijemo zanemariti činjenicu da smo tokom posljednje dvije godine imale izuzetno značajnu pomoć jedne anonimne porodice iz Berlina, koja je za nabavku namirnica izdvajala 2.000 eura mjesečno. Na toj podršci smo im neizmjerno zahvalne. Zahvaljujući podršci Opštine Bar, uz posebnu zahvalnost predsjedniku Opštine Dušanu Raičeviću, uspijevale smo da pokrijemo troškove zarada zaposlenih u Narodnoj kuhinji, kao i značajan dio zakupa prostora“, istakla je Vujović.

Ipak, kako ističe, sve je teže očekivati da donacije mogu dugoročno pokriti troškove pripreme tolikog broja obroka, posebno u uslovima kontinuiranog rasta cijena.

„Zato mogućnost obustavljanja rada Narodne kuhinje više ne možemo posmatrati kao nešto nezamislivo. To je realna opasnost sa kojom se moramo suočiti, koliko god nam teško bilo da o njoj govorimo. Jer iza svake naše odluke stoje ljudi kojima taj obrok nije dodatna pomoć, već često jedina sigurnost koju imaju tokom dana“, upozorava Vujović.

Podršku lokalne uprave ocjenjuje kao kontinuiranu i stabilnu, ali je posebno kritična prema odnosu državnih institucija, od kojih, nakon osam godina rada i brojnih obraćanja, kaže da više ne očekuje ništa.

„Koliko god sam se nadala i vjerovala da će se ta dugogodišnja ‘igra žmurke’ sa siromaštvom konačno završiti, danas imam osjećaj da smo u toj borbi poraženi. Ne zato što smo prestali da se borimo, već zato što smo, uprkos svim naporima, ostali gotovo sami pred problemima koji daleko prevazilaze naše mogućnosti. Ljudi kojima pokušavamo da pomognemo i mi koje o njima brinemo, bez plate i bez potrebe za pohvalama, ostali smo u mraku. A siromaštvo se ne može pobijediti tako što ćemo pred njim zatvarati oči“, podvukla je.

Uprkos svemu, podrška građana, barskih privrednika i dijaspore ostaje važan oslonac u radu Narodne kuhinje.

„Mostovima naših ruku, dobrota naših sugrađana, barskih privrednika i ljudi iz dijaspore stizala je, i još uvijek stiže, do onih koji su posustali pred težinom života. Svaka pomoć je nemjerljivo velika, bez obzira na njenu materijalnu vrijednost. Jer dobrota se ne mjeri iznosom donacije, već spremnošću čovjeka da dio onoga što ima podijeli sa onim koji nema“, jasna je Vujović.

Povodom osam godina postojanja, pozvala je građane da se u subotu, sedmog novembra, ispred supermarketa HDL „Laković“, pridruže akciji prikupljanja životnih namirnica za Narodnu kuhinju.

„Biće to naš način da obilježimo osam godina postojanja, osam godina zajedništva i snage dobrote koja će, duboko sam uvjerena, spasiti ovaj svijet“, istakla je.

Iza osam godina rada ostale su i brojne ljudske sudbine koje, kako kaže Vujović, nikada neće zaboraviti. Među njima su žene koje su preživjele nasilje i pokušavaju da podignu djecu, ljudi koji su nekada bili vrijedni radnici, a danas, oslonjeni na štake, čekaju možda jedini obrok tog dana, beskućnici, teško oboljeli i porodice koje se suočavaju sa zavisnošću svojih najbližih.

Posebno pamti majke koje su sa djecom prvi put u životu vidjele Djeda Mraza, ali i pismo djevojčice koja ih je molila da pomognu njenoj majci.

„Sve pamtim. I pamtiću dok sam živa. Kako se takve stvari zaboravljaju? Ako me pitate šta sam naučila za ovih osam godina, onda je to da nikada ne smijemo suditi o čovjeku čiju životnu priču ne poznajemo. I da ponekad ono što nama izgleda kao sitnica, nekome može značiti čitav svijet“, ističe Vujović.

Predsjednica „Žena Bara“ smatra da narodne kuhinje predstavljaju svojevrsnu „hitnu pomoć“ ljudima u nevolji, te da njihovo postojanje ne može biti zamjena za odgovornost socijalnog sistema.

„Vrijeme je da prestanemo da sklanjamo siromaštvo od očiju javnosti, da se prestane sa prikrivanjem stvarnih razmjera socijalne ugroženosti i da se svi zajedno suočimo sa realnošću postojanja čovjeka u nevolji. Jer samo kada problem priznamo i učinimo ga vidljivim, možemo početi ozbiljno da ga rješavamo. Naravno, uz puno poštovanje privatnosti i dostojanstva svakog čovjeka“, podvukla je Vujović.

Posebno upozorava da jednokratna novčana pomoć, poput iznosa od 120 eura, može privremeno olakšati nečiju svakodnevicu, ali ne može riješiti siromaštvo niti porodici obezbijediti dugoročnu sigurnost.

„Od institucija očekujem da rade. Da iskreno, odgovorno i predano rade svoj posao. Da iza svakog predmeta, zahtjeva i socijalnog dosijea vide čovjeka, njegovu porodicu i život koji ne može čekati“, poručuje Vujović.

Iako ne vjeruje da će narodne kuhinje ikada u potpunosti izgubiti svoju svrhu, uvjerena je da društvo može stvoriti uslove u kojima će mnogo manje ljudi zavisiti od ovakvih vidova pomoći.

Osam godina nakon što je pokušaj da se pomogne jednom nepoznatom čovjeku prerastao u „fabriku dobrote“, Vujović zaključuje: „Nikada nije kasno da se pomogne čovjeku u nevolji. Ali je krajnje vrijeme da prestanemo da čekamo!“

The post Vujović: Fabrika dobrote na ispitu opstanka – više od pola miliona obroka, a sve više gladnih first appeared on BARinfo.

Projekat je osmišljen sa ciljem da učenici kroz praktičan rad povežu znanja iz različitih oblasti, razvijaju svijest o značaju pravilne ishrane i upoznaju se sa osnovama razvoja prehrambenih proizvoda i preduzetništva.

Prva faza projekta bila je posvećena istraživanju prehrambenih navika, potreba i interesovanja učenika. Istraživanjem je obuhvaćeno 55% učenika škole. Dobijeni podaci poslužili su kao osnova za dalje projektne aktivnosti i razvoj ponude prilagođene potrebama učenika. Istraživački dio realizovan je uz aktivno učešće učenika, pod mentorstvom Teodore Dević, pedagoga škole i koordinatorke projekta.

U drugoj fazi učenici su učestvovali u osmišljavanju, razvoju i testiranju zdravih prehrambenih proizvoda. Posebna pažnja posvećena je kvalitetu, ukusu, sastavu i izgledu proizvoda, uz primjenu znanja iz oblasti teorije hrane i gastronomije. Značajnu mentorsku podršku pružila je Milica Radonjić, nastavnica gastronomske grupe predmeta, koja je učenike usmjeravala tokom osmišljavanja i testiranja recepata, kao i u praktičnoj pripremi hrane.

Treća faza bila je posvećena preduzetničkom i digitalnom predstavljanju projekta. Učenici obrazovnog programa ekonomski tehničar radili su na razvoju poslovnog koncepta i vizuelnog identiteta brenda STEM Food Lab. Kreirali su digitalni meni, izrađivali naljepnice za proizvode i promotivne postere, a radili su i na izradi biznis plana. Njihova mentorka bila je Jovana Milašević, nastavnica ekonomske grupe predmeta, koja im je pružala podršku u svim navedenim aktivnostima.

Koordinaciju projekta vodila je Teodora Dević, koja je bila uključena u sve faze njegove realizacije.

Završni promotivni događaj bio je prilika da se rezultati višemjesečnog rada predstave cijeloj školskoj zajednici. Za sve učenike organizovano je besplatno posluženje svježe pripremljenih zdravih obroka i napitaka, čime je projekat dobio i svoju praktičnu, neposrednu potvrdu. Učenici su imali priliku da probaju proizvode, upoznaju se sa razvijenom ponudom i uvjere da zdrava ishrana može biti ukusna, raznovrsna i privlačna.

Projekat „STEM Food Lab – Zdravi obroci budućnosti“ pokazao je da učenje može biti mnogo više od usvajanja teorijskih znanja. Učenici su bili aktivni učesnici svakog koraka, od istraživanja potreba svojih vršnjaka, preko razvoja proizvoda, do kreiranja brenda i njegovog predstavljanja. Na taj način razvijali su kreativnost, timski rad, odgovornost, praktične vještine i preduzetnički način razmišljanja.

Realizacijom projekta JU Srednja ekonomsko-ugostiteljska škola Bar još jednom je potvrdila značaj povezivanja obrazovanja sa stvarnim životnim potrebama. STEM Food Lab ostaje primjer kako se znanje, kreativnost i saradnja mogu pretvoriti u ideje koje doprinose zdravijem školskom okruženju i stvaranju novih prilika za učenje.

The post Zdravi zalogaji za sve – dan besplatne školske užine u SEUŠ first appeared on BARinfo.

Danas je profesorica biologije u Gimnaziji “Niko Rolović” u Baru, i predsjednica Akademske dijaspore Crne Gore, organizacije koja okuplja stručnjake različitih profila širom svijeta, a jedan od njenih najznačajnijih projekata je digitalna platforma Dokleana. Njen cilj je da poveže ljude koji posjeduju specifična znanja i iskustva sa institucijama, kompanijama, opštinama i univerzitetima kojima je takva ekspertiza potrebna.

Za Radio Bar, u emisiji Promenada četvrtkom, Kristina Đenđinović Živković govorila je o svom obrazovnom i profesionalnom putu, razlozima povratka u Crnu Goru, iskustvu povezivanja mladih ljudi u dijaspori, ali i o tome zašto odlazak obrazovanih ljudi ne mora nužno značiti i njihov gubitak za matičnu državu.

RB/BI: Kako je izgledao Vaš obrazovni i profesionalni put od Bara do Beča i zbog čega ste, nakon deset godina provedenih u inostranstvu, odlučili da se vratite u rodni grad i ponovo budete dio Gimnazije „Niko Rolović“, ovog puta kao predavač?

Đenđinović Živković: Moj obrazovni put nekako je zaokružen nakon deset godina, povratkom tamo gdje je sve počelo. Vratila sam se u kabinet biologije Gimnazije „Niko Rolović“, ali ovog puta sa druge strane katedre. Zadovoljstvo zbog toga je zaista nemjerljivo.

Nakon mature i oproštaja sa porodicom i prijateljima, otišla sam u Beč, gdje sam na Univerzitetu u Beču studirala mikrobiologiju i genetiku. Riječ je o instituciji sa izuzetnom reputacijom i za mene je bila velika čast da tamo studiram. Tokom trogodišnjih osnovnih studija, kao stipendistkinja programa Erasmus, provela sam jedan semestar i na Sveučilištu u Zagrebu, što je bilo veoma korisno i lijepo iskustvo.

Nakon toga je počela pandemija, ali je fakultet dobro organizovao nastavu i laboratorijske vježbe, tako da smo studije završili bez većih problema. Diplomirala sam na temi iz oblasti arheja, a potom upisala master studije molekularne medicine, takođe u Beču. Istraživanje za magistarsku tezu realizovala sam na relaciji Beč–Ljubljana.

U Ljubljani sam provela sedam mjeseci i taj period studija posebno mi je ostao u lijepom sjećanju. Istraživanje je kasnije pretočeno i u naučni članak, na šta sam veoma ponosna.

Narednih godina radila sam kao stručna saradnica na Medicinskom univerzitetu u Beču, u nekoliko istraživačkih grupa. Jedna se bavila aterosklerozom i metaboličkim bolestima, a na kraju sam radila i u oblasti neuronauke i neurofarmakologije.

U jednom trenutku odlučila sam da proširim svoje obrazovanje i u drugom pravcu, pa sam završila i master studije projektnog menadžmenta. To se pokazalo kao dobra odluka, jer sam posljednji radni angažman u Beču imala kao menadžerka laboratorije na Institutu za molekularnu patologiju.

Povratak nije bio odluka donesena preko noći. To je nešto što se godinama gradilo u meni. Kada odemo, često tek tada počnemo više da cijenimo ono što smo imali kod kuće – kulturu, domovinu, porodicu, domaću hranu i sve ono što čini naš život. Zajedno sa suprugom odlučila sam da se vratim u svoju Crnu Goru.

RB/BI: Tokom boravka u Austriji bili ste aktivni u Organizaciji crnogorskih studenata u inostranstvu, između ostalog i kao lokalna koordinatorka u Beču. Koliko je to iskustvo pokazalo u kojoj mjeri je važno da mladi ljudi koji se obrazuju van zemlje sačuvaju vezu sa Crnom Gorom?

Đenđinović Živković: Povezivanje ljudi u inostranstvu nešto je što se godinama gradi u svim oblicima naše dijaspore, najčešće kroz neformalne grupe. Organizacija crnogorskih studenata u inostranstvu ove godine u decembru obilježava 15 godina postojanja. Već toliko dugo uspješno povezuje naše studente, razvija lijepe projekte i, što je možda najvažnije, gradi prijateljstva.

Zahvalna sam što sam upravo kroz tu organizaciju upoznala ljude koje danas zovem svojim prijateljima. Bila sam dio njenih struktura skoro sedam godina – kao urednica, lokalna koordinatorka za Beč i članica Upravnog odbora. Kasnije sam, kao alumnistkinja, bila i članica borda povjerenika.

Sada je vrijeme da palicu prepustimo mlađima. Došli su neki novi klinci, novi studenti, i veoma sam srećna što organizacija i dalje postoji i funkcioniše.

RB/BI: Kako je nastala Akademska dijaspora Crne Gore i koju ste potrebu prepoznali kao razlog za njeno osnivanje?

Đenđinović Živković: Nakon Organizacije crnogorskih studenata u inostranstvu, sljedeći logičan korak bio je stvaranje organizacije koja bi povezala ljude koji su završili studije, izgradili profesionalne karijere i stekli iskustvo u različitim oblastima.

Prepoznali smo da ti ljudi, nakon završetka obrazovanja i ulaska u poslovni svijet, nemaju sistemsku organizaciju koja bi ih povezala i omogućila da njihov potencijal bude prepoznat i dostupan Crnoj Gori.

Iz te potrebe nastala je Akademska dijaspora Crne Gore. Organizaciju sam osnovala u februaru ove godine, zajedno sa kolegama i koleginicama Ajlom Amirom Idrizović, Katarinom Gačević, Omarom Radončićem i Vildanom Ramusovićem.

To je za mene bio lijep način da, nakon povratka u Crnu Goru, ostanem povezana i sa dijasporom, koja mi je veoma važna poslije deset godina provedenih van granica naše države.

RB/BI: Ko čini Akademsku dijasporu Crne Gore? Da li su to isključivo ljudi koji su rođeni i obrazovani u Crnoj Gori, a danas rade u inostranstvu, ili u mrežu uključujete i pripadnike druge i treće generacije dijaspore?

Đenđinović Živković: Često tu nastaje konfuzija, jer ljudi misle da smo ograničeni na jednu oblast ili samo jedan profil članova. Međutim, obuhvatamo četiri kategorije. Prvu čine ljudi koji su rođeni i odrasli u Crnoj Gori, ovdje se školovali, a zatim otišli da rade u inostranstvo. Drugu čine oni koji su rođeni u inostranstvu, ali imaju porodične ili druge veze sa Crnom Gorom. Treću predstavljaju povratnici poput mene – ljudi koji su ovdje rođeni i odrasli, školovali se u inostranstvu, a zatim odlučili da se vrate. Četvrtu čine oni koji su odlučili da ostanu u zemljama u kojima žive i rade.

Spektar zanimanja naših članova veoma je širok. Imamo ljude na gotovo svim kontinentima, što je zaista impozantno, posebno kada se ima u vidu da smo mlada organizacija. Širimo se prilično brzo i, kako volim da kažem, dobra riječ daleko se čuje.

RB/BI: U kojim oblastima vidite najveći potencijal akademske dijaspore – u nauci, medicini, tehnologiji, informacionim tehnologijama, vještačkoj inteligenciji ili privredi?

Đenđinović Živković: Ne bih izdvajala samo jednu oblast. Bila bih pristrasna kada bih rekla da je to nauka, jer sam za nju lično veoma vezana. Ipak, nauka je nešto što nam u Crnoj Gori nedostaje. Nemamo dovoljno razvijene institucije koje bi se sistematski bavile naučnim radom i istraživanjima. Naša država ima još mnogo toga da uradi kako bismo imali nezavisne institute koji se bave istraživanjem. Upravo je i to jedan od razloga zbog kojih sam morala da napustim zemlju kako bih stekla specijalizovano obrazovanje iz molekularne medicine i mikrobiologije.

S druge strane, veoma su nam potrebni stručnjaci iz oblasti vještačke inteligencije, digitalne transformacije i novih tehnologija. Ne smijemo zanemariti ni ekonomiju i privredu, koje moraju jačati u našoj zemlji. Zato je važno da okupljamo eksperte iz što šireg spektra zanimanja.

RB/BI: U javnosti se odlazak mladih i obrazovanih ljudi iz Crne Gore najčešće posmatra kao gubitak za državu. Vi zagovarate drugačiji pristup – da odlazak ne mora značiti prekid veze sa domovinom. Kako tu ideju pretvoriti u praksu?

Đenđinović Živković: Slažem se da moramo mijenjati narativ. Odlazak ne mora nužno značiti gubitak. Živimo u 21. vijeku i, zahvaljujući digitalnim tehnologijama, možemo biti blizu čak i kada smo fizički daleko. Odlazaka je uvijek bilo, a biće ih i ubuduće, posebno sada kada smo na pragu ulaska u Evropsku uniju. Ne plašim se toliko samog odlaska, koliko toga da ne stvorimo uslove da ljudi ostanu povezani sa svojom zemljom.

Postoji termin koji se zove cirkularne migracije – ljudi odlaze, a zatim se vraćaju. Čak i kada se ne vrate fizički, mogu se vratiti svojim znanjem, iskustvom i doprinosom matičnoj zemlji. Odliv mozgova jeste veliki problem. Vidjeli smo šta se dogodilo Hrvatskoj nakon ulaska u Evropsku uniju i svjesni smo da i nas mogu očekivati slični izazovi.

Ali, nikoga ne možete zadržati da ne ode. Uvijek sam zastupala stav da mladi ljudi treba da odu, vide svijet, obrazuju se, steknu iskustvo, a zatim odluče gdje žele da žive i čime žele da se bave. Nije rješenje u tome da ljude sprečavamo da odu, već da im stvorimo prostor i sigurnu sredinu u koju mogu da se vrate, ali i mogućnost da doprinesu iz daljine. Upravo je to cilj Akademske dijaspore – da prepoznamo te ljude, saznamo gdje su i čime se bave, kakvo iskustvo posjeduju i omogućimo našim institucijama da im se obrate kada im je potrebna određena ekspertiza.

RB/BI: Jedan od najznačajnijih projekata Akademske dijaspore je digitalna platforma Dokleana. Kako ste došli na ideju da, osim mreže kontakata i mapiranja stručnjaka, napravite sistem koji će ih konkretno povezati sa potrebama Crne Gore?

Đenđinović Živković: Prije Dokleane pokrenuli smo pilot-projekat mapiranja naših ljudi u inostranstvu. To se pokazalo kao veoma korisno i uspješno, ali smo shvatili da nije dovoljno samo prepoznati ljude, znati gdje se nalaze i čime se bave. Sama statistika nije dovoljna. Željeli smo da njihov potencijal učinimo dostupnim i korisnim našoj državi, jer i oni sami žele da doprinesu.

Vjerujte mi, mnogo ljudi nam se javlja sa željom da na neki način pomogne Crnoj Gori, ali nailaze na prepreke i ne znaju kako da priđu institucijama. Dokleana je upravo platforma koja treba da bude most između naših eksperata u inostranstvu i institucija u Crnoj Gori. Ne bih je nazvala društvenom mrežom, već platformom koja stručnjacima iz inostranstva omogućava da se prijave, predstave svoj portfolio, biografiju i radno iskustvo. Sa druge strane, institucije, organizacije, poslodavci, opštine i univerziteti u Crnoj Gori mogu da se obrate platformi kada im je potrebna ekspertiza koju ne mogu pronaći u zemlji.

RB/BI: Kako to izgleda u praksi? Može li, na primjer, neka crnogorska opština preko Dokleane pronaći stručnjaka iz inostranstva za rješavanje konkretnog problema?

Đenđinović Živković: Upravo tako. Recimo da je jednoj opštini potreban savjet o efikasnijem odlaganju otpada, a nema dovoljno stručnog znanja da samostalno pronađe najbolje rješenje. Ona se može prijaviti na našu platformu, a mi zatim mapiramo stručnjake iz te oblasti koji se nalaze u inostranstvu. Uz njihovu saglasnost, povezujemo dvije strane i omogućavamo im da uspostave komunikaciju. Nakon toga, na njima je da dogovore oblik saradnje – da li će to biti savjetodavna uloga, kratkoročni angažman ili možda dugoročnija saradnja.

RB/BI: Koji su sve oblici saradnje mogući preko platforme? Da li se radi o stručnim konsultacijama i analizama ili i o mentorstvu, predavanjima i radu na konkretnim projektima?

Đenđinović Živković: Ne bih unaprijed ograničavala mogućnosti, jer je kreativnost ljudi veoma velika. To mogu biti stručne konsultacije, analize, recenzije, kratkoročni ili dugoročni angažmani, saradnja na projektima, mentorstvo, gostujuća predavanja i različiti drugi oblici povezivanja.

Sve zavisi od potreba institucije ili poslodavca i mogućnosti eksperta. Naš zadatak je da te ljude prepoznamo, predstavimo i digitalno povežemo sa onima kojima su njihova znanja potrebna. Važno je naglasiti da saradnja ne mora biti volonterska. Uglavnom se ne radi o volonterskom angažmanu, već o obliku saradnje koji dvije strane međusobno dogovore.

RB/BI: Dokleana je trenutno dostupna u beta verziji. Posebno je zanimljivo što ste platformu razvili sopstvenim snagama, bez eksternih saradnika i posebnog finansiranja. Koliko je bilo zahtjevno od početne ideje doći do funkcionalne platforme?

Đenđinović Živković: Bilo je izazovno, ali i lijepo. Nas šestoro u osnivačkom timu imamo različite sposobnosti, a srećom, među nama je i jedan IT ekspert koji je uspio da platformu postavi na noge. Ostali smo svojim idejama doprinijeli njenom izgledu i funkcionisanju.

Predstavili smo je u beta verziji zato što nam je veoma važno kako je korisnici doživljavaju. Otvoreni smo za savjete, sugestije i povratne informacije, jer želimo da platformu dalje razvijamo u skladu sa potrebama onih koji je koriste. Otvoreni smo i za mogućnost da se drugi ljudi uključe u njen dalji razvoj.

Bilo je zahtjevno, ali sa ove distance vidim koliko je taj posao bio potreban. Posebno smo zadovoljni što smo uspjeli da ga završimo u tako kratkom roku, ako se ima u vidu da organizacija još nije napunila ni godinu dana.

RB/BI: Kako ćete mjeriti uspjeh Dokleane – brojem registrovanih stručnjaka, uspostavljenih kontakata ili konkretnim rezultatima saradnje?

Đenđinović Živković: Uspjeh je pomalo neobična riječ, jer uspjeh i metrika često ne idu zajedno. Naravno da ćemo pratiti statistiku, broj registrovanih članova i broj uspostavljenih kontakata. Međutim, najviše ćemo se fokusirati na to da saradnje budu uspješne. Ako uspijemo da povežemo deset saradnji, odnosno dvadeset strana, i iz toga proistekne nešto što je zaista korisno, smatraćemo da smo uspjeli kada je riječ o Dokleani.

Platforma će biti predstavljena 21. novembra na Brain Bridge forumu u Mariboru, gdje ćemo imati i panele i radionice. Riječ je o događaju međunarodnog karaktera koji Akademska dijaspora organizuje u saradnji sa CKD-om iz Maribora. Veoma smo ponosni i na tu saradnju.

RB/BI: Šta biste poručili mladim ljudima iz Bara i drugih crnogorskih gradova koji danas studiraju u inostranstvu, grade karijere i možda se pitaju može li njihovo znanje jednog dana biti korisno zemlji iz koje potiču?

Đenđinović Živković: U vremenu u kojem živimo, znanje može i uvijek mora biti korisno. Voljela bih da se svi polako vratimo pravim vrijednostima i vremenu u kojem je znanje zaista bilo cijenjeno. U moru svega lažnog, u vremenu vještačke inteligencije i brojnih novih tehnologija, važno je da znanje ponovo bude u centru svega. Veoma sam srećna i zahvalna zbog iskustva koje sam imala tokom deset godina u inostranstvu – zbog dva strana jezika, dvije master diplome i života u tri države. To je nešto što nekada nijesam mogla ni da zamislim. Mladima bih poručila da je na kraju dana najvažnije da budu tamo gdje su srećni. Ne treba da dozvole drugima da im kroje sudbinu, već da sami biraju svoj put.

The post Kristina Đenđinović Živković: Odlazak ne mora značiti gubitak – znanje i iskustvo dijaspore mogu biti dragocjeni Crnoj Gori first appeared on BARinfo.

Tokom sastanka razgovarano je o dosadašnjoj saradnji, lokalnim politikama usmjerenim na unapređenje položaja djece, mladih i porodica, kao i mogućnostima daljeg jačanja partnerstva u oblastima socijalne i dječje zaštite, obrazovanja i socijalne inkluzije. Opština Bar predstavila je ključne mjere i programe koje sprovodi radi stvaranja podsticajnog, sigurnog i inkluzivnog okruženja za odrastanje i razvoj svakog djeteta.

Potpredsjednica Spičanović istakla je da Opština Bar posljednjih godina sistematski razvija politike koje prevazilaze uobičajene oblike socijalne pomoći. Kroz međusobno povezane mjere podrške nastoji da odgovori na različite potrebe građana, od najranijeg djetinjstva do obrazovanja, zapošljavanja i ekonomskog osnaživanja.

Predstavljeni su programi socijalnih subvencija, podrške djeci sa smetnjama u razvoju, mjere socijalne inkluzije Roma i Egipćana, kao i pomoć porodicama u stanju socijalne potrebe.

Značajan dio razgovora bio je posvećen podršci roditeljstvu i ranom razvoju djece, uključujući besplatno predškolsko obrazovanje, mjere podrške rađanju, podršku medicinski potpomognutoj oplodnji i prenatalnom testiranju, kao i druge oblike pomoći porodicama. Spičanović je naglasila da je strateško opredjeljenje Opštine Bar da pojedinačne programe podrške postepeno povezuje u cjelovitiji i održivi sistem lokalnih usluga, zasnovan na prepoznavanju stvarnih potreba građana, međusektorskoj saradnji i aktivnom učešću zajednice.

„Naš cilj nije samo da povećavamo broj mjera i iznos sredstava koje izdvajamo, već da obezbijedimo da te mjere budu međusobno usaglašene, dostupne i da proizvode konkretne promjene u životima djece i porodica. Želimo da razvijamo funkcionalan sistem koji prepoznaje potrebe svakog djeteta i pravovremeno na njih odgovara. Upravo zato naš razvojni pristup možemo sažeti u poruci: od pojedinačnih mjera do zajednice po mjeri svakog djeteta“, poručila je Spičanović.

Na sastanku je istaknut značaj saradnje sa UNICEF-om, čija ekspertiza i iskustvo predstavljaju važan oslonac u unapređenju lokalnih politika, posebno u oblastima zaštite prava djeteta, ranog razvoja i jačanja institucionalnih kapaciteta.

UNICEF je pohvalio značajna ulaganja Opštine Bar i subvencije namijenjene djeci i njihovim porodicama, kao i posvećenost jačanju sveobuhvatnog sistema podrške u čijem je središtu dijete. UNICEF je takođe podstakao nastavak ulaganja u održive, kvalitetne usluge dostupne svakom djetetu, posebno najugroženijoj djeci.

Ukazujući na već uspostavljene čvrste temelje saradnje, Servadei je poručio: „UNICEF je spreman da podrži širenje programa podrške roditeljstvu zasnovanih na dokazima, proširenje obuhvata usluga porodično orijentisane rane intervencije (PORI) za djecu s razvojnim teškoćama i smetnjama u razvoju, kao i uspješno uspostavljanje i dugoročnu održivost Centra za podršku hraniteljstvu za južni region. Kontinuirana međusektorska saradnja i odgovarajuće finansiranje ovih usluga biće ključni kako bi svako dijete u Baru moglo da odrasta u sigurnom i brižnom porodičnom okruženju i dobije podršku koja mu je potrebna da ostvari svoj puni potencijal.“

The post Delegacija UNICEF-a u posjeti Opštini Bar: Jačanje partnerstva za unapređenje kvaliteta života djece i porodica first appeared on BARinfo.

RB/BI: Započnimo razgovor informacijom koja, sigurna sam, u ovom momentu najviše interesuje naše slušaoce. Šta Bar priprema za predstojeće novogodišnje praznike i dokle ste stigli sa pripremama?

Trceta: Još uvijek smo u fazi finiširanja cjelokupnog Novogodišnjeg hepeninga, pri čemu želim da istaknem da nam je intencija da ostanemo na nivou koji je do sada karakterisao tu višednevnu manifestaciju. Naime, prepoznatljivi smo po tome da uvijek pripremimo širok spektar dešavanja i raznovrsnih sadržaja, a sve sa namjerom da sugrađane i goste koji posjete našu destinaciju, obradujemo zanimljivim programom, u cilju kvalitetne i raznovrsne promocije grada.  

RB/BI: Hoće li se koncept Novogodišnjeg hepeninga razlikovati od prošlih izdanja?

Trceta: Želimo da iznenadimo najmlađe sugrađane i stavimo fokus na tu populaciju. Turistička organizacija Bar je, podsjećam, prepoznatljiva po dječjim vikendima i programima namijenim mališanima. Uspjeh prethodnog Dječjeg vikenda nam je ostavio u zadatak da osmislimo program uz koji će i djeca na pravi način uživati u novogodišnjim čarima i radovati se. Možda je, s obzirom da sam na čelu Turističke organizacije Bar od 1. aprila, malo nezahvalno da dajem osvrt na protekli period, jer planiram da lični pečat stavim na program koji će biti definisan za 2027. godinu. Smatram da Bar zaslužuje da, osim koncerata, Novogodišnji hepening obiluje i drugim sadržajima dužeg trajanja, poput, recimo, Novogodišnjeg bazara… Za sada ne bih odavala planove za narednu godinu.

RB/BI: Koliko TO Bar sarađuje sa hotelijerima, ugostiteljima i privatnim izdavaocima, kako bi novogodišnji praznici donijeli konkretne turističke efekte?

Trceta: To je bio jedan od prvih zadataka kojem sam se okrenula nakon imenovanja na poziciju direktorice. Cilj mi je bio da na sastanku sa predstavnicima turističke privrede definišemo planove od obostranog interesa, a zajednički zaključak je da su za uspjeh najvažniji kvalitetna saradnja i uvezanost. Gosti koji posjete destinaciju nam daju najjasnije smjernice šta nedostaje, čime možemo upotpuniti ponudu, šta možemo da poboljšamo, a cilj je zajednički – promocija grada kako dolikuje. 

RB/BI: Šta se, osim novogodišnjeg programa, nudi turistima koji Bar posjete van glavne sezone i može li naš grad postati prepoznatljiva destinacija i tokom zimskih mjeseci?

Trceta: Svakako da može. Naš najveći adut je upravo raznovrsnost ponude, iako se sve odvija na relativno malom području. Sve više smo svjesni da se trebamo okrenuti zdravim stilovima života, a Bar za to ima izuzetne potencijale. Vlada veliko interesovanje za aktivnim turizmom, kulturnim turizmom, a imamo prostora i potencijal za razvoj gastro turizma. Podijeliću informaciju da će se na proljeće u Baru održati Vinski festival, što je izvrsna prilika za unapređenje ponude destinacije, posebno ako uzmemo u obzir činjenicu da vinski turizam bilježi rast, a u prilog ide i što su to gosti visoke platežne moći.

RB/BI: Predlažem da sada napravimo retrospektivu protekle turističke sezone. Kako biste je ocijenili – jeste li zadovoljni ostvarenim rezultatima i, naravno, molim Vas za rezime konkretnih pokazatelja uspješnosti, pri tome mislim na broj turista, noćenja i prihod od boravišne takse?

Trceta: Prema preliminarnim podacima MONSTAT-a i Turističke organizacije Bar, u periodu od 1. januara do 30. septembra 2026. godine ostvareno je 277.539 dolazaka turista, što je 14 posto više u odnosu na prethodnu godinu. Zabilježeno je 2.184.388 noćenja, što je za devet posto više nego 2025. Ovi podaci nedvosmisleno ukazuju da Bar i dalje ima epitet atraktivne i turistima zanimljive destinacije.

RB/BI: Koja su bila najznačajnija emitivna tržišta i da li se struktura gostiju mijenja?

Trceta: Svakako da se mijenja, a to nam pokazuje i statistika koju vodi TO Bar. Uvođenjem viznog režima za pojedine države gubimo tri tržišta, o čemu smo razgovarali i na sastanku sa Nacionalnom turističkom organizacijom. Jasno je koliki gubitak nameće odlazak gostiju sa tih tržišta, pa je naš zadatak da se okrenemo nekim novim. Smatram da bi bilo dobro da se fokusiramo na zemlje Skandinavije. Danska je vrlo interesantna, a prilikom ispitivanja tog tržišta ustanovili smo da oni godišnje odmore koriste u periodu kada je nama popunjenost prijeko potrebna – početkom juna, dok su im školski odmori u septembru i oktobru. Tokom ove godine Bar je bio zanimljiv i Špancima, tako da nam je jedan od zadataka da osmislimo kvalitetno predstavljanje i na sajmu u Madridu. Bar ima potencijal da se širi na nova tržišta. Što se tiče kolektivnog smještaja, u ovoj godini je zabilježen rast sa poljskog, njemačkog, britanskog, francuskog tržišta. Kada govorimo o individualnom smještaju, osim gostiju iz regiona, zastupljeni su posjetioci iz Rusije i Ukrajine.

RB/BI: Koliko je na sezonu uticala globalna ekonomska situacija, a koliko regionalna konkurencija?

Trceta: Turizam je izuzetno osjetljiv i na ekonomska i na geopolitička kretanja. Troškovi prevoza, cijene smještaja i ugostiteljskih usluga, kupovna moć stanovništva i osjećaj sigurnosti, dosta utiču na odluku turista gdje će provesti odmor. Na inflaciju ne možemo uticati, a ona “kroji” politiku koji gosti će posjetiti našu destinaciju

RB/BI: Šta biste izdvojili kao najveći uspjeh ovogodišnje turističke sezone?

Trceta: Kao jedan od najvećih uspjeha izdvojila bih da Bar sve više pokazuje da turistička ponuda ne mora da bude ograničena samo na plaže i glavnu ljetnju turističku sezonu. Imali smo i dobru posjećenost manifestacija tokom ljetnjih mjeseci i nastavak razvoja kruzing turizma. Poznato je da smo vrlo mlada kruzing destinacija koja ima potencijal da se u tom segmentu još više širi, jer imamo najavu da će broj posjeta mega kruzera naredne godine biti veći. Podsjetiću da je kruzing sezona trajala od 31. marta do 26. oktobra.

RB/BI: Šta je, po Vašem mišljenju, najveći problem barskog turizma koji se iz godine u godinu ponavlja i koliko nedostatak parking prostora, saobraćajne gužve, komunalni problemi i neuređene javne površine utiču na turistički imidž grada?

Trceta: Slagala bih kada bih rekla suprotno. To su izazovi sa kojima se i svjetske metropole susreću. Nastojaćemo da ih, u saradnji sa institucijama iz našeg grada, rješavamo. Svjesni smo da neke stvari nisu u nadležnosti, niti spadaju u domen poslovanja Turističke organizacije i lokalne samouprave, već na njih mora da utiče i da se bavi država. Smatram da bi nam infrastrukturna povezanost donijela brojne benefite i mnogo olakšala frekvenciju tokom špica sezone.

RB/BI: Svaka sezona donese i pohvale i kritike. Koje su najčešće primjedbe turista koje ste ove godine registrovali?

Trceta: Izazovi, pored saobraćajnih gužvi su, kao što ste i Vi naglasili, nedostatak parking prostora, uređenost javnih površina. Zbog toga je i važno da tokom sezone postoji bolja koordinacija između svih nadležnih službi, jer neke stvari možemo riješiti u roku od 24 sata, a za neke nam treba mnogo više vremena. 

RB/BI: Koliko je izražen problem sive ekonomije u privatnom smještaju i neregistrovanih izdavalaca?

Trceta: Kao neko ko je u prethodnom periodu radio u Sekretarijatu za privredu koje izdaje odobrenja za rad izdavaocima privatnog smještaja, znam da su u saradnji sa Turističkom organizacijom Bar sprovođene akcije suzbijanja sive ekonomije. Ta problematika je vrlo široka i o njoj bih mogla dugo govoriti. Može se reći da bi prvo trebalo početi sa izmjenama u Zakonu o turizmu i ugostiteljstvu koji je, procjenjujem, zreo za neke promjene, kako bi se bitne stvari jasnije definisale i procedura kojoj podliježu izdavaoci privatnog smještaja, olakšala.

RB/BI: Da li TO Bar ima dovoljno uticaja na rješavanje problema koje turisti prepoznaju?

Trceta: Ima važnu ulogu u unapređenju turističkog iskustva uopšte, ali nema nadležnost da samostalno rješava neke probleme sa kojima se turisti susreću. Ipak, naš posao je da pomovišemo destinaciju, unapređujemo turističku ponudu, razvijamo manifestacije i sarađujemo sa privredom.

RB/BI: Koliko su manifestacije koje organizuje ili podržava TO Bar značajne za turističku ponudu grada i koje su se ove godine pokazale kao najuspješnije, i po posjećenosti i po efektima na turističku privredu?

Trceta: Manifestacije su važan dio turističke ponude Bara, jer stvaraju dodatni razlog za dolazak, obogaćuju boravak gostiju i promovišu specifičnosti našeg grada i njegovog zaleđa. Uskoro nas očekuju tradicionalne manifestacije – “Koštanijada” koja će se, ako vremenski uslovi dozvole, održati 14. i 15. novembra i “Maslinijada”. Ako bih izdvojila neku, biram nove manifestacije “Dan pomoraca” koji je vezan za pomorsku tradiciju Bara i “Starobarsko veče meraka”.

RB/BI: Koliko se vodi računa o kvalitetu programa, a koliko o masovnosti i broju posjetilaca?

Trceta: Masovnost jeste važna, ali smatram da treba voditi računa i o kvalitetu. Cilj našeg poslovanja je da manifestacije kreiramo u skladu sa nivoom koji Bar zaveđuje.

RB/BI: Ima li prostora za nove manifestacije koje bi bile autentične i prepoznatljive upravo za Bar?

Trceta: Svakako. Sljedstveno tome, program i aktivnosti kreiramo u skladu sa instrukcijama i preporukama da je potrebno uvoditi nove manifestacije. Novina će biti Vinski festival koji će trajati nekoliko dana početkom juna.

RB/BI: Da li TO Bar ima dugoročnu strategiju razvoja manifestacionog turizma ili se programi uglavnom planiraju od sezone do sezone?

Trceta: Ovo mi je interesantno pitanje. Voljela bih da postoji strategija manifestacija ali, znate i sami, na neke stvari ne može da se utiče. Nadamo se da će se kroz izmjene nekih zakona doći do toga. Glavni prihod turističkih organizacija je boravišna taksa. Trenutno smo u fazi iščekivanja da li će biti donešene izmjene i dopune zakona koje se tiču i povećanja boravišne takse. Ako do toga dođe, bićemo u prilici da planiramo i neke nove manifestacije i sadražaje.   

RB/BI: Možda da u ovom momentu napravimo okvirni rezime. Dakle, koji su prioriteti TO Bar u narednoj godini?

Trceta: Fokus će nam biti na kvalitetnijoj promociji destinacije, produženju turističke sezone i snažnijoj saradnji sa lokalnom turističkom privredom. Nastavićemo da posebnu pažnju posvećujemo razvoju aktivnog, kulturnog, ruralnog i gastronomskog turizma jer upravo ti segmenti mogu da doprinesu većoj posjećenosti van, za turizam glavnih, ljetnjih mjeseci.

RB/BI: Na početku intervjua pomenuli ste da ćete nastojati da ljepote Bara predstavite i potencijalnim posjetiocima iz skandinavskih zemalja. Na kojim još tržištima planirate intenzivniju promociju Bara?

Trceta: U turizmu ne postoji termin “zasićenje” nekog tržišta, tako da, svakako treba da smo vidljiviji i na regionalnim sajmovima, što je prilika da se poradi i na unapređenju međuregionalnih odnosa. Naravno da treba da se pozabavimo i statistikom i gostima koji posjećuju našu destinaciju, a uz to je i preporučuju porodici i prijateljima. Rijetki su gradovi koji poput Bara mogu da ponude ovoliku raznovrsnost na vrlo malom području. 

RB/BI: Kako unaprijediti saradnju sa turističkom privredom i lokalnim proizvođačima?

Trceta: Zalažem se za saradnju sa lokalnim proizvođačima. I kroz anketu turista svjedočimo kako manjkavostima, tako i onome što dobro radimo. Zadovoljna sam što su posjetioci izuzetno zadovoljni našom gastro ponudom i lokalnim proizvodima. Kao turistički djelatnici nastojimo da lokalne proizvođače uključujemo kao sudionike na manifestacijama kojima smo organizatori ili suorganizatori. Lokalni proizvođači su prošle sezone na lijep način iskoristili priliku, kada je svaka opština imala mogućnost da se predstavi na Kotor Cable.

RB/BI: Koji bi konkretan rezultat voljeli da TO Bar ostvari do kraja 2027. godine?

Trceta: Voljela bih da 2027. godinu, s obzirom da ću izraditi Program za narednu godinu, zaokružimo na način što ću se potruditi da ostavim lični pečat. Nastojaću da, prije svega, građani Bara budu zadovoljni, ali i da budemo prepoznati kao destinacija koja će živjeti svih 365 dana u godini.

RB/BI: Koliko ste lično zadovoljni radom Turističke organizacije Bar u od kada ste na poziciji direktorice?

Trceta: Iako je nekad strašno izazovno, jesam zadovoljna. Izazova se ne bojim, volim ih i čvrsto im se suprostavljam. Iza Turističke organizacije ne stojim samo ja. Stoji tim ljudi koji radi vrlo požrtvovano, srcem. Nijednu manifestaciju nije lako pripremiti. Ovom prilikom moram da im se zahvalim jer su se pokazali kao jedan veoma dobar tim.

RB/BI: Šta biste izdvojili kao najveći izazov koji Vas očekuje na poziciji direktorice?

Trceta: Sigurno će ih biti dosta. Moj zadatak je da izazove s osmjehom dočekam, a da ih tako i rješavam. Nadam se da ćemo za sve njih imati dobro rješenje. Nećemo ih se plaštiti.

The post Trceta: Bar nudi više od sunca i mora – gradimo cjelogodišnju turističku ponudu first appeared on BARinfo.

RB/BI: Koliko učenika i studenata trenutno boravi u domu?

Vukmarković: Nakon završenih konkursa, u domu je smješten 21 učenik i 46 studenata, odnosno ukupno 67 korisnika. Ove godine na raspolaganju smo imali 85 mjesta – 40 za učenike i 45 za studente. Kako interesovanje studenata raste u odnosu na broj učenika, nešto više mjesta opredijelili smo za studente. Tako da trenutno imamo još 17 do 18 slobodnih mjesta, koja su na raspolaganju studentima. Omogućili smo i naknadni upis. Zainteresovani studenti mogu podnijeti molbu direktoru ustanove, nakon čega, u skladu sa raspoloživim kapacitetima, postoji mogućnost prijema.

RB/BI: Interesovanje studenata očigledno raste. Šta je to što Dom učenika i studenata u Baru čini sve privlačnijim?

Vukmarković: Trudili smo se da unaprijedimo kvalitet ishrane i to je jedna od značajnijih promjena ove godine. Moram da istaknem da su naši kuvari i služba koja se time bavi i ranije nastojali da obezbijede kvalitetnu hranu i dobar jelovnik, ali ove godine smo, čini mi se, pogodili ono što mladi vole. Jelovnik je potpuno izmijenjen i vjerovatno je upravo to jedan od razloga zbog kojih je dom u Baru među studentima na boljem glasu. Cijena mjesečnog boravka u domu iznosi 40 e uz obezbijeđena tri obroka. Svakodnevno dobijamo molbe za naknadni upis, jer studenti međusobno čuju da su uslovi bolji i to nas veoma raduje jer predstavlja potvrdu da radimo u pravom smjeru.

RB/BI: Kada govorimo o unapređenju uslova boravka, šta je do sada realizovano, a šta predstoji u narednom periodu?

Vukmarković: Ono što je najbitnije, su tri velika projekta. Jedan je ostvaren, drugi je u toku, a treći tek najavljujemo. Naime, realizovan je projekat adaptacije restoranskog dijela krova i ja mislim da je to bio najbitniji projekat zbog stanja u kojem je restoran bio do početka ove godine. Adaptiran je restoranski dio krova. Sredstva je obezbijedilo Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija. Za radove i nadzor bilo je opredijeljeno ukupno 35 hiljada eura. S tim projektom smo počeli ovu kalendarsku godinu. Sljedeći, a slobodno mogu reći i da je to “istorijski projekat” je – ugradnja sistema grijanja i hlađenja, za koji je sredstva takođe obezbijedilo Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija. Vrijednost ovog projekta sa stručnim nadzorom, iznosi oko 270.000 eura. To je najveći projekat od osnivanja doma i od nemjerljivog je značaja. U toku su radovi koji su počeli 6. oktobra. Rok za njihovo izvršenje je 80 radnih dana. Radnici zaista daju sve od sebe da i prije navedenog roka završimo projekat. Do kraja decembra, ja sam sigurna, a možda i prije, imaćemo adekvatno grijanje. U pitanju su multi-split sistemi.

Treći projekat, na moje veliko zadovoljstvo realizuje Opština Bar.  Moram da se zahvalim predsjedniku opštine Dušanu Raičeviću i Opštini Bar jer su na prvo moje obraćanje i na sve to što sam im izložila, koliko je potrebno ulagati u Dom učenika Bar, prihvatili i pitali me šta je to što je bitno. S obzirom da sam već dogovorila s Ministarstvom prosvjete, nauke i inovacija za ova dva projekta, zamolila sam ih da renoviraju kompletno enterijer restorana Doma učenika i studenata. Vrijednost projekta je 70.000 eura.

RB/BI:  Na šta sve će biti utrošena ta sredstva?

Vukmarković: Biće u potpunosti zamijenjena keramika u restoranu, odnosno podovi, potom kompletno odrađeni molerski radovi, zidovi, zamijenjen kompletan mobilijar restorana kao i elektroinstalacija. Moram samo da napomenem da je tender u toku i nadam se da će se to u skorije vrijeme realizovati. Jer, ne možemo u bilo koje doba godine da obavljamo te radove u restoranu s obzirom da tu učenici i studenti jedu. Tako da bi dobro bilo da se u januaru, kad je zimski raspust, sve to papirološki završi i da se taj period iskoristi da bi negdje od februara – evo to su neke moje pretpostavke, još to nemamo tačno kada će biti – ali, očekujemo da bi negdje od februara djeca ušla u novi ambijent i da to bude na zadovoljstvo svih nas i da se oni još ljepše osjećaju nego sada.

RB/BI: Ukupna vrijednost ovih projekata pokazuje koliko se ulaže u unapređenje uslova. A jesu li stroga pravila boravka u domu?

Marina Vukmarković: Dom učenika i studenata nije samo smještajna ustanova, već i vaspitno-obrazovna ustanova. Razlikuje se od osnovnih i srednjih škola, jer nakon završenih časova učenici ne odlaze svojim kućama i roditeljima već funkcioniše 24 sata dnevno. Od učenika i studenata očekujemo odgovoran odnos prema imovini doma, poštovanje kućnog reda i međusobno uvažavanje. Kada je riječ o učenicima, očekujemo i redovno pohađanje nastave, što svakodnevno pratimo. Istovremeno, trudimo se da stvorimo prijatnu i podsticajnu atmosferu u kojoj će se osjećati sigurno i kao kod kuće. Veoma je važno da se poštuju pravila doma. Ona nisu postavljena kao ograničenje, već kao način da obezbijedimo sigurno, uređeno i prijatno okruženje za sve korisnike. Učenici i studenti koji borave kod nas povjereni su nam na brigu i čuvanje, a njihovi roditelji ukazuju nam veliko povjerenje. Svjesni smo te odgovornosti i svakodnevno se trudimo da to povjerenje opravdamo predanim radom i brigom o našim korisnicima.

RB/BI: Pretpostavljam da posebno vodite računa i o njihovoj bezbjednosti, naročito kada je riječ o učenicima koji su maloljetni i prvi put borave van porodičnog doma?

Marina Vukmarković: Upravo zbog toga postoje pravila u domu. Studentima je određeno da najkasnije do ponoći budu u prostorijama doma, a učenicima do 21.30 časova. O njihovom prisustvu brinu vaspitač i dežurni portir. Naravno, u hitnim slučajevima smo uvijek na raspolaganju, ali je neophodno da nas korisnici obavijeste i da se ispoštuje procedura. Ponavljam, studenti, a posebno učenici, koji su maloljetni, povjereni su nam na brigu i čuvanje. Kao direktorica, ne želim da preuzmem odgovornost za situacije u kojima bi djeca u gluvo doba noći bila van doma, bez našeg znanja.

RB/BI: Koje sadržaje u domu korisnici imaju na raspolaganju?

Marina Vukmarković: Od početka ove kalendarske godine trudili smo se da dodatno obogatimo sadržaje i dešavanja u domu. Potpuno smo opremili salu za učenje, koja je ujedno i TV sala, pa korisnicima omogućava druženje, gledanje filmova i druge aktivnosti, uz poseban akcenat na učenju. Imamo jasno definisan raspored korišćenja sale. U određenom periodu ona je namijenjena učenju, dok se nakon toga može koristiti za druženje i druge aktivnosti. U domu postoji i teretana koju koriste i učenici i studenti. Tu su i sala za stoni tenis i pikado, gdje vidimo da naši korisnici provode dosta vremena u druženju. To je veoma važno, jer razvijaju socijalnu interakciju, sklapaju prijateljstva i ostvaruju veze koje će trajati i nakon završetka školovanja.

RB/BI: Pored ulaganja u objekat i sadržaje, važno je pomenuti i ono što je već unaprijeđeno. Šta biste posebno izdvojili?

Vukmarković: Od početka godine opremili smo salu za učenje, salu za stoni tenis i pikado, zamijenili značajan dio namještaja, unaprijedili internet i u cijelom objektu uveli savremenu opremu. Nabavljena je i savremena oprema za potrebe ustanove. Želim da građanima Bara skrenem pažnju i na to da smo prije nešto manje od godinu dana postavili parking rampe ispred Doma učenika i studenata. Naš cilj bio je da unaprijedimo bezbjednost i bolju organizaciju prostora. Posebno nam je važno da u svakom trenutku obezbijedimo nesmetan pristup vozilima hitne pomoći i vatrogasnim vozilima, ukoliko za tim bude potrebe. Bezbjednost korisnika i zaposlenih među našim je najvećim prioritetima. Takođe, želimo da građani Bara uvaže da je prostor ispred dvorišta doma imovina ustanove i da je tu jasno istaknuta zabrana parkiranja i zaustavljanja.

RB/BI: Da li građani poštuju tu zabranu?

Marina Vukmarković: Nažalost, ne. Apelujem na građane da razumiju da se u zgradi Doma učenika nalazi uprava vrtića, kao i kuhinja vrtića. Mi dijelimo kuhinju sa vrtićem i često se dešava da hrana ne može da izađe iz objekta upravo zbog nepropisno parkiranih automobila. Svi znamo koliko je važno da djeca u vrtiću na vrijeme dobiju obroke, a nepropisnim parkiranjem dovode do veoma nezgodne situacije da je onemogućen nesmetan rad kuhinje. Zbog toga smo ponekad prinuđeni da pozovemo Komunalnu policiju, što zaista ne želimo, ali nekada nemamo drugog izbora. Parking rampe su bile neophodne. Njihovim postavljanjem donekle smo smanjili gužve i probleme sa pristupom domu, ali taj problem još uvijek nije u potpunosti riješen.

RB/BI: Za kraj razgovora da istaknemo i nešto na šta ste takođe posebno ponosni, a to je međunarodna saradnja. U domu povremeno borave i studenti iz drugih zemalja na razmjeni. Koliko je to značajno za mlade?

Marina Vukmarković: Posebno smo ponosni na međunarodnu saradnju koju ostvarujemo kroz programe studentske razmjene. Tokom godine u našem domu borave ERASMUS studenti koji dolaze na jedan semestar, odnosno na period od tri do četiri mjeseca. Riječ je o studentima iz različitih zemalja koji kroz ovaj program imaju priliku da dio svog obrazovanja provedu u Crnoj Gori, upoznaju naš obrazovni sistem, kulturu i način života. Do sada su u našem domu boravili studenti iz Turske, Slovenije, Srbije, Sjeverne Makedonije i drugih zemalja. Njihov boravak doprinosi stvaranju multikulturalnog okruženja, razmjeni iskustava i sklapanju novih prijateljstava među mladima. Imali smo mnogo lijepih primjera, da su i nakon odlaska iz doma ostali u kontaktu sa našim studentima iz Crne Gore. Vjerujemo da je ovakva međunarodna saradnja od velikog značaja. Ona stranim studentima omogućava upoznavanje naše zemlje, a našim studentima pruža priliku da upoznaju različite kulture i steknu nova iskustva bez napuštanja svog okruženja.

Razgovarali smo i sa studentima korisnicima doma Hanom Hrapović iz Pljevalja, studentkinjom Poslovnog menadžmenta i Ognjenom Vukovićem iz Mojkovca, studentom Pomorskog fakulteta, koji već dvije godine boravi u domu.

Hana Hrapović iz Pljevalja, studentkinja Fakulteta za poslovni menadžment u Baru

„U domu mi je odlično. Izabrala sam dom i zbog društva, a oduševljena sam što se tiče i smještaja i hrane. Bar mi se prvenstveno dopao kao grad, a poslije i zbog fakulteta koji sam htjela da upišem ovdje. Što se lokacije tiče, sve nam je blizu – i more, i centar, šta god da nam treba… i fakulteti su nam blizu, tako da je lokacija idealna. Iskreno, svega imamo, i što se tiče hrane i društva. Pravila nisu stroga. Svi su tu da nam pomognu – imamo vaspitača i direktoricu, uvijek možemo da im se obratimo. Što se toga tiče, sve je na mjestu.”

Ognjen Vuković iz Mojkovca, student Pomorskog fakulteta u Baru

„ Ja sam već dvije godine u domu i stvarno mogu da kažem da je sve na vrhunskom nivou – od druženja, ljudi koji rade u domu, uslova koje imamo, stvarno sve je odlično. Ja sam se već privikao na Bar i uvijek kažem da mi je Bar jedan od omiljenih gradova i sigurno grad u kojem bih volio da živim u budućnosti. U domu sam upoznao dosta ljudi s kojima smatram da ću se družiti čitavog života. Ne bih ništa mijenjao. Obezbijeđeno nam je sve – imamo teretanu, TV salu gdje možemo da se družimo, učimo, salu za stoni tenis…tako da studentima bih uvijek bih predložio da biraju dom umjesto stana da budu sami, jer dom je nešto posebno.“

The post Istorijska ulaganja, bolji uslovi i bogatiji sadržaji u Domu učenika i studenata first appeared on BARinfo.

Tim povodom, raspisan je Konkurs za učešće u Hakatonu na koji se mogu prijaviti takmičarski timovi u sastavu od 3 do 5 članova iz svih barskih srednjih škola, pri čemu timovi mogu biti sačinjeni od učenika iz različitih odjeljenja/srednjih škola.

Prijavljeni timovi mogu razvijati ideje koje se tiču oblasti zelene i održive ekonomije, digitalnog i cyber preduzetništva, održivog turizma, „pametnog grada“, EduTech-a odnosno digitalnih alata koji pomažu mladima da uče i razvijaju svoje vještine, društvenog preduzetništva te kreativne ekonomije koja podrazumijeva spoj umjetnosti, kulture i preduzetništva. 

Sa namjerom da mladima približi cilj Hakatona i da unaprijedi njihove vještine, Opština Bar organizuje radionicu za biznis model i pisanje biznis plana (17. novembar), kao i radionicu na temu “elevator pitch”-prezentacione vještine (21. novembar). 

Rok za prijavu timova i učešće na radionicama je 12. novembar 2026. godine. Ime i prezime, naziv škole, kontakt telefon i naziv biznis ideje uz kratak opis ideje (problema koji se rješava), potrebno je poslati na e-mail adresu ekonomskirazvoj@bar.me. Kratku prezentaciju (do 3 minuta) potrebno dostaviti najkasnije do 26. novembra u 12:00 časova.

Timovi finalisti Hakatona biće odabrani 30. novembra, a održavanje finalnog događaja zakazano je za 4. decembar kada će timovi imati priliku da odrade završne pripreme sa mentorima i “Pitch” prezentacije pred žirijem.

Za tri najuspješnija tima, Opština Bar obezbijedila je i novčane nagrade u iznosima od 1.000, 600 i 400 eura. 

Konkurs za učešće na Hakatonu dostupan je na zvaničnoj web stranici Opštine Bar: www.bar.me.

Ovom prilikom Opština Bar poziva sve mlade koji žele da nauče kako da ideju pretvore u realan projekat, rade sa mentorima iz oblasti preduzetništva i inovacija, steknu nova poznanstva i iskustva kroz timski rad, osvoje jednu od vrijednih nagrada i budu nosioci ideje koja može promijeniti lice Bara na bolje da se prijave.

The post Opština Bar: Drugi Hakaton za mlade Youth Bar 2026 first appeared on BARinfo.

Radionica na temu „Lokalna akciona grupa u ribarstvu (FLAG)“ biće održana u srijedu, 11. novembra 2026. godine, u hotelu „Monte Casa SPA & Wellness“ u Petrovcu (Obala b.b.), sa početkom u 9:30 časova.

Cilj skupa je da predstavi kako ribari, lokalne samouprave, privreda i civilni sektor mogu zajednički planirati razvoj ribarstvenog područja. Tokom radionice biće predstavljen evropski pristup lokalnom razvoju pod vođstvom zajednice (CLLD), primjeri uspješnih projekata, model partnerstva, kao i prvi koraci ka formiranju FLAG-a.

Događaj je zamišljen kao otvoreni razgovor uz praktične primjere, diskusiju i zajedničko prepoznavanje potreba primorske zajednice. Za sve učesnike obezbijeđeni su pauza za kafu i ručak.

Zainteresovani učesnici mogu se prijaviti slanjem imena, prezimena i naziva organizacije ili udruženja na e-mail adresu jovana.janjusevic@czip.me. Dodatne informacije mogu se dobiti putem telefona +38269812137 (kontakt osoba Jovana Janjušević).

Radionica se sprovodi u okviru projekta FishEBM MED i procesa NAP+ u Crnoj Gori.

The post Radionica posvećena jačanju saradnje, zajedničkom nastupu ribara i razvoju primorskih zajednica first appeared on BARinfo.