Veliku četvorodnevnu smotru oldtajmera u nautičkom naselju Luštica Bay obilježili su i četvorica Barana. Među najpopularnijim i najfotografisanijim eksponatima ovog „muzeja na točkovima“, bili su i motocikli i automobili Anesa Đulamerovića, Valentina-Tina Marđokića, Ilije Vukotića i Bronislava Hupke.
Mnogobrojnim posjetiocima sa svih strana Crne Gore, Đulamerović je predstavio dva retro-velikana, Mercedesa „reponju“ i Pežo404, a Marđokić svog, na ovakvim smotrama višestruko nagrađivanog ljubimca Volvo 544 iz 1959.
Hupka, kapetan duge plovidbe, izložio je terensko vozilo džip FIAT „Kampanjola“, i to vojnu-JNA verziju iz 1977, „kompletno restauriranu“, te motocikl BMW R 51/3 iz 1954.
Vukotić, građanski aktivista i pasionirani kolekcionar dvotočkaša, ovog puta je predstavio BMW R 25 iz 1951, koji je i zvanično bio najstariji eksponat ove veoma posjećene izložbe na lukobranu Luštica Bay.
“Bili smo dosta iznenađeni kako su posjetioci reagovali. Starije osobe su više pažnje poklanjale Rols Rojsu, Korveti i BMW 502, dok su mlađe oduševljavali neki naši stari ‘domaći prozivodi’, kao što je milicijska ‘Fića’. Pravi dragulj ove postavke bio je Landrover bivše Teritorijalne odbrane, u originalnom stanju, nefarban, sa svega 27.000 pređenih kilometara”, priča Hupka za Feral.bar.
Najstariji izloženi autombil bio je BMW 502 iz 1952, a najmlađi Rols Rojs, 1991. godište, koji je upravo ove godine ušao u kategoriju oldtajmera.
“Ova revija priređena je pored ostalog i zbog promocije novog zakona o oldtajmerima, po kojem će njihova registracija ubuduće biti jefitnija. U Baru ima dosta oldtajmera, sretni smo što su organizatori i domaćini smotre baš nas prepoznali i pozvali. Kao vid svojevrsnog podstreka za naš trud uložen u restauriranje i brigu o oldatjemrima, dobili smo i prigodna priznanja”, ističe Vukotić za Feral.bar.
Za svoju privrženost oldtajmerima, Hupka kaže da je „čisto generacijska“: otac mu je mašinski inženjer „i od njega sam povukao zanimaciju za stara vozila i motore“, a sve je, ističe, poteklo iz Poljske, odakle je starinom: “Došao sam u posjed djedove vozačke dozvole br 2-64 iz 1913. godine, a tada su u Poljskoj vozačku dozvolu mogli imati samo visokidržavni službenici i činovnici. Djed mi je bio mašinovođa, i po tome se vidi koliko je njegova profesija bila uvažavana. Povučen time, i sam sam počeo da istražujem tehničku zaostavštinu”, kaže Bronislav.
Njegovi „starovremenski“ mezimci su u perfektnom, naravno i voznom stanju. Ipak, ističe, oni „nisu za svaki dan“.
“Predstavljaju više ljubav prema toj vrsti tehnike koja je ranije postojala, a koju oldtajmeraši smatraju boljom od današnje. Zašto? Pa, tada nije imalo šta da se pokvari, nije bilo kompjutera, nije bilo klima-uređaja… Moj BMW ima par žica i akumulator, i to je to, zato i dalje radi”, kaže u šali Hupka.
Ilija Vukotić napominje da u Baru sada ima dosta automobila i motora koji su u fazi restauracije, čemu i sam daje konkretan doprinos-trenutno u svojoj garaži reparira dva motocikla, stari BMW R 50 od 500 kubika i Guzzi od 238 kubika iz 1934. godine.
“Malo je teže izvoditi ovakve zahvate, jer smo daleko od centara gdje se mogu nabaviti originalni djelovi, a i malo je stručnih majstora koji to vole da rade. Na ovom BMW-u koji sam izložio, sam morao sam da radim punih pet godina. ‘Generalisan’ je totalno, djelovi su mi dolazili sa svih strana bivše Jugoslavije, svi šarafi i ležaji su rastavljeni i promijenjeni, pjeskaren je, farban, sve po proceduri”, dodaje Ilija, napominjući da ga je ovaj motocikl „odlično služio“.
“Mladi ne mogu da shvate da je bilo takvih vozila, moj BMW od 250 kubika ima 13 ‘konja’, a danas ta kubikaža vuče 500 konjskih snaga. Takvi motocikli su kompletni bili od željeza, nije tu bilo lima, zato je i ovaj BMW težak 180 kilograma. U jednom njegovom blatobranu ima više željeza nego u prosječnom današnjem cijelom motociklu, koje uglavnom rade od reciklirane plastike”, naglasio je Vukotić.
