Gost emisije “Uhvati dan” bio je ugledni akademski slikar, majstor sa četkicom Goran Ćetković. Već više od dvije decenije stvara u Sutomoru djela prepoznata širom zemlje i regiona. Ističe da nije toliko teško biti likovni umjetnik u današnjem vremenu ako se slike rađaju iz ljubavi.
“Biti likovni umjetnik je teško u svakom vremenu. Međutim, moja zvijezda vodilja je da sve to zavisi od samog umjetnika. Nikada nijesam tražio razloge i izgovore, nego sam taj put krčio sam. To je put mimo puta, i svaki umjetnik mora da zna sebe da prepozna”, kaže Ćetković.
Rođen u Kolašinu, već preko dvije decenije živi i stvara u Sutomoru.
“Sve je to uslovljeno mojim poslovnim angažmanom u OŠ ‘Kekec’ u Sutomoru. Čast mi je što sam stanovnik Bara. Svi moji životni putevi vezani su za ovu opštinu. Diplomirao sam 2000. godine u klasi profesora Nikole Gvozdenovića. To je jedna od poslednjih generacija koju je profesor Gvozdenović iznjedrio, tako da sam i tu bio privilegovan. Svoj likovni put sam počeo iz Bara, bez obzira što sam prvu samostalnu izložbu, kao dobitnik studentske nagrade, imao u galeriji ‘Spinaker’ u Herceg Novom. Međutim, moju drugu izložbu sam imao u Baru u okviru ‘Barskog ljetopisa’, tako da mi je suđen bio ovaj grad”, kroz osmijeh ističe Ćetković.
Put umjetnosti je put kojim se rjeđe ide. Ipak, sve je više mladih generacija koje se odlučuju za ovaj poziv.
“Oni talentovani koji se usude da krenu tim putem, vjerujem da će i uspjeti. Imam privilegiju da je jedan broj talentovane djece iz moje škole, već upisao Akademiju. Ima mladih naraštaja u Crnoj Gori i to me raduje. Međutim, ja se moram osvrnuti i na moju generaciju koja je bila jedna od talentovanijih na Cetinju. Iako nas je bilo dosta, danas se neveliki broj bavi ovim poslom. To je mukotrpan put na kojem su najbitniji rad i upornost. Volja se izgubi negdje usput i to jeste veliki problem. Baš kao i kod profesionalnih sportista. Džabe sav talenat ako nema mukotrpnog rada”, kategoričan je profesor Ćetković.
Slikarstvo je samo po sebi jedan skup projekat. Nekada nije dovoljno da posjedujete platno, četkice i boje.
“Pripremanje neke izložbe je izuzetno skupo. Ipak, našao sam način da sve te projekte sam finansiram. Imam saradnju i sa ljudima preko kojih nabavljam materijal. Mislim da jedan dio umjetnika nije spreman da odgovori tome, ali to ne smije biti izgovor. Imamo primjer Uroša Toškovića – šta je sve on postigao sa ugljem i papirom. Opravdanja za nerad nema. Čovjek se mora stalno usavršavati. Meni bi moglo opravdanje mogao da bude angažman u školi. Ponekad mi se i čude kolege kako sve uspjevam. Uspio sam sve da uskladim – obaveze koje imam kao nastavnik i one koje se tiču mog puta kao slobodnog umjetnika”, dodaje Ćetković.
Do sada je ovaj uvaženi slikar i pedagog imao 46 samostalnih izložbi, što je brojka za ponos.
“Poslednja je bila početkom ove godine u Centru za kulturu na Cetinju, što samo po sebi govori koliko sam truda i rada uložio. Faktički, tokom 25 godina otkada priređujem izložbe, imao sam 46 samostalnih. Prostom matematikom to je po dvije izložbe godišnje. I ponosan sam na tu činjenicu. Ne jurim brojke, ali sve ove cifre govore da iza svega stoji ogroman rad, a sada sam u situaciji da ga na neki način valorizujem. Sve ono što sam ostavio u ateljeu, danas nailazi na dobar odjek. Često se ljudi zapitaju odakle inspiracija. Ja sam od onih koji ne čekaju, pod inspiracijom podrazumijevam rad. I kad naiđete na likovni problem u ateljeu, on zna da bude dobar stimulans, jer vam donosi nešto novo. To je inicijalna kapisla za još bolji rad. Kad napravim retrospektivu, vidim da je moj rad sve bolji, na šta sam ponosan. Problem su društvene mreže koje su danas gledanije i posjećenije od svega. Međutim, kako je vrijeme došlo, danas se čovjek mora ‘reklamirati’ i preko njih”, kategoričan je Ćetković.
Poslednja u nizu je kolektivna izložba u Tivtu. Naš sagovornik najavljuje i planove za budućnost.
“Kolektivna izložba u Tivtu, nas šest umjetnika, je još uvijek u toku. Na njoj sam se predstavio sa uvaženim kolegama Zoranom Obrenovićem skulptorom, Naodom Zorićem slikarom, zatim Darijom Bajagić slikarkom i Rajkom i Vesnom Sušić, skulptorom i slikarkom. To je izložba satkana od različitih umjetnika i pravaca, ali fantastično uklopljena od strane kustosa. Priča je koja je usko vezana za ženu i zato se desila u martu. Svaka izložba je izazov sama po sebi, a ja sam se predstavio sa četiri slike većeg formata. To su slike iz ciklusa ‘Drvo života’, posvećene ženi i njenoj ljepoti. Krenuo sam sa manjim formatima i polako prešao mnogo veće. Dimenzije nisu bitne, važno je finalno djelo. Slikam poslednjih godina i veće formate. Važno je sve to uklopiti na pravi način. Kod mene uvijek postoji ‘glad’ za slikanjem. A ono što me očekuje u narednom periodu je rad. Evo najsvježije informacije za vaše čitaoce i slušaoce. Stigao mi je prije par dana mail da sam se plasirao u finale ‘Međunarodnog bijenala fantastike’ u Beogradu. Ovo je treće izdanje. Prošao sam među 25 najboljih autora. To je presjek scene iz zemalja regiona u ‘Kolarčevoj zadužbini’. Planiram još jednu samostalnu izložbu u inostranstvu, o čemu ćete biti obaviješteni”, zaključuje Ćetković.
