Barani koji su se danas zatekli na raskrsnici kod marketa „Aroma“ (nekadašnjeg „Okova“) imali su priliku da prisustvuju nesvakidašnjem uličnom spektaklu. Dok je na semaforu bilo crveno za automobile, jedan neobični putnik prolaznicima je priredio pravi cirkuski nastup – izvodio je akrobacije nasred raskrsnice. Mnogi vozači i prolaznici zastajali su da ga pogledaju, snime telefonom ili nagrade, a bilo je i onih kojima nije bilo do zabave, pa su prijetili i policijom.

Riječ je o Santiagu, uličnom umjetniku iz Buenos Ajresa, koji već godinama putuje biciklom i svoje žonglerske sposobnosti donosi direktno na ulicu.

„Više od svega pokušavam da donesem radost na ulicu. Nekad i iznerviram ljude, nije mi to namjera, ali dešava se“, kaže kroz osmijeh Santiago, koji za Radio Bar i Bar Info objašnjava da se uličnom umjetnošću bavi od 2016. godine.

On je trenutno na putovanju kroz Balkan, a u Crnu Goru, odnosno Bar, doveo ga je, između ostalog, dugogodišnji interes za ovaj dio Evrope.

„Još kao dijete želio sam da posjetim ovaj dio svijeta. Argentinci i bivša Jugoslavija imaju neku ludu vezu, posebno kada je u pitanju košarka. Veliki sam ljubitelj košarke. Mnogo puta smo igrali jedni protiv drugih između 2000. i 2010. godine. Nekad je Argentina pobjeđivala, nekad Jugoslavija, ali uvijek je postojao dobar odnos. Zato sam oduvijek želio da upoznam Srbiju, Crnu Goru i ovaj dio Balkana, da otkrijem različite kulture“, objašnjava on.

Kako nam je kazao, Santiago je cirkuski umjetnik, ali i pjesnik i muzičar. Svira gitaru, dok su ulični nastupi i različite cirkuske discipline njegov glavni način izražavanja.

Upravo ulica, kaže, za njega ima posebnu vrijednost jer umjetnost čini dostupnom svima.

„Mnogo puta morate da platite ulaznicu da biste pogledali predstavu. Kada radite na ulici, umjetnost mogu da vide i ljudi koji su takođe na ulici. Ne morate da imate novac da biste pogledali moj nastup. Neko će možda da doprinese, neko neće. I meni je drago kada ljudi to urade, jer je to način na koji živim, ali nema određene cijene koju morate da platite. To dolazi iz srca“, iskreno priča ovaj nesvakidašnji umjetnik.

U Bar je stigao tek juče, pa, kako kaže, još nije stigao da stekne pravi utisak o gradu.

„Ne mogu da lažem, možda je prerano da analiziram grad ili ljude. Ali djeluje mi kao veoma lijep grad. Sviđaju mi se planine, sviđa mi se more. Primjećujem i mnogo novih zgrada, vjerovatno ima dosta ulaganja. Da li je to dobro ili nije, ne znam, jer ne živim ovdje. Ali izgleda da grad veoma brzo raste.“

Koliko će se zadržati u Baru, još uvijek ne zna.

„Večeras sigurno ostajem, već sam platio hostel. Sjutra možda da, možda ne. Vidjeću. Vjerovatno ću pokušati da nađem neko jeftinije mjesto ili da postavim šator u parku i ostanem još jednu noć“, priča Santiago.

Inače, uobičajeni smještaj na ovim putovanjima mu je šator. Veći dio noći, kako priča, provodi u parkovima ili na plažama, zavisno od toga gdje se zatekne. Ovoga puta, kaže, poželio je krevet jer su noći postajale sve hladnije.

A publiku na koju nailazi na svom putu ne bira. Za Santiaga je umjetnost namijenjena svima, bez obzira na godine ili društveni status.

„Za mene je umjetnost za sve vrste ljudi. Ne mora da postoji određeno doba ili određena klasa. Umjetnost je za sve. Ali najčešće su djeca ta koja su najzahvalnija. Oni su ti koji kažu: ’Tata, mama, pogledaj šta ovaj čovjek radi!’ I zbog toga sam veoma srećan. Djeca su najbolja“, priča sa radošću.

A Santiago će, kada odluči da je vrijeme za dalje, ponovo sjesti na bicikl, spakovati šator i svoje rekvizite, te nastaviti svoj put i ono što najbolje zna da radi – da zabavlja i usrećuje druge.