Sa komandantom Mornarice Vojske Crne Gore, komodorom Darkom Vukovićem, juče smo razgovarali o tome koliko je Mornarica spremna da odgovori osnovnom zadatku – obezbjeđenju sigurnosti i bezbjednosti našeg mora i teritorijalnih voda, ispuni zahtjeve koje nameće članstvo u NATO alijansi, kada će biti završena izgradnja dva nova broda koja će označiti prekretnicu u njenom razvoju, šta se očekuje od spora sa Hrvatskom u vezi sa Školskim brodom “Jadran” i razgraničenjem na Prevlaci, kao i drugim pitanjima.
RB/BI: U septembru ste preuzeli dužnost komandanta MVCG – ovu važnu funkciju obavljali ste i prije desetak godina, u periodu intenzivnih priprema za ulazak naše zemlje u NATO alijansu, što se i desilo u trenutku kada ste Vi bili na čelu Mornarice. Mnogo ste i naporno radili na tome, osvrnućemo se na to… Prije toga, što za Vas znači ponovni izbor na ovu funkciju i šta će biti Vaši prioriteti u njenom obavljanju?
Vuković: Mornarica, u kontekstu vremena u kojem živimo, ima profesionalne izazove i dalje planove razvoja svojih kapaciteta i sposobnosti. Ja sam, kao što ste kazali, bio komandant Mornarice od 2012. do 2018. godine. Tada smo imali druge prioritete i ciljeve, između ostalog, i pristupanje Crne Gore NATO savezu. Nakon osam godina od kada sam predao dužnost, ponovo sam na čelu Mornarice u jednoj novoj etapi njenog razvoja, periodu intenzivne modernizacije, nabavke novih sredstava i prelaska na tehnologije XXI vijeka. Za mene je veliki izazov i čast što sam ponovo na ovoj dužnosti. Trudiću se da na osnovu svog iskustva i znanja koje sam stekao na međunarodnom nivou, pomognem mladim kolegama da taj proces što uspješnije sprovedemo.
RB/BI: Prošlo je osam godina od članstava u NATO Savezu, radili ste, kao što sam kazala, intenzivno na tome. Koliko je to bio zahtjevan proces, šta nam je obećavao i da li su ciljevi ostvareni?
Vuković: Mislim da jesu. Naravno, u procesu pristupanja bili smo u obavezi da ispunimo NATO standarde u smislu razvoja određenih kapaciteta i sposobnosti. Vojsku i Mornaricu smo svakako spremali za izvršavanje osnovne misije i zadataka, koji su propisani strategijskim dokumentima države Crne Gore, a u okviru svega toga, opredjeljivali smo dio snaga i sredstava za međunarodne obaveze, prvenstveno sa aspekta učlanjenja u NATO vojnu alijansu. Uz iskren dijalog i podršku NATO partnera, uspjeli smo u tome i utrli put Crne Gore ka punopravnom članstvu. Nakon ispunjenja određenih ciljeva, i dalje se radi na unapređenju, jer to je kontinuiran proces. Danas su izazovi nove tehnologije veoma prisutni u ratnim vještinama, koje su dio egzaktne nauke, tako da svako vrijeme donosi nove zahtjeve i potrebe, a mi pratimo svjetske, savremene trendove i tome se prilagođavamo. U okviru NATO saveza imamo paket ciljeva koji se odnose na spremnost i sposobnosti u razvoju našeg sistema, edukaciju ljudstva, na kolektivnoj i individualnoj osnovi, nabavku određenih platformi, odnosno, hardvera koji se koriste u našoj struci. Sve to prate savremene informacione tehnologije kao softverski paket, kao i pravilno usmjeravanje kadra, najvažnijeg resursa koji ima svaka država i svaka vojska. Kroz NATO članstvo, mi smo ostvarili direktnu komunikaciju sa svim našim saveznicima, mogućnost pristupa njihovim centrima za obuku, njihovim dokumentima, u smislu izrade strategijskih i drugih važnih akata, što su sve benefiti za nas. Sljedeći strateški cilj je EU, i mi ćemo težiti da damo puni doprinos tome.
RB/BI: Učlanjenje u EU donosi i konkretnu materijalnu pomoć – u aprilu je saopšteno da je Crnoj Gori obezbijeđeno šest miliona eura vojne pomoći, prošle godine Mornarica je dobila od SAD patrolne čamce kao donaciju, ali i država izdvaja sve više novca za Vojsku. Trenutno najvažnije je što se u Francuskoj grade dva nova broda za Mornaricu. U kojoj fazi je taj proces, iz Ministarstva je to najavljeno kao značajna prekretnica u modernizaciji i razvoju naše Vojske. O kakvim brodovima je riječ i što će oni značiti za Mornaricu?
Vuković: Nova dva broda znače i novu eru u razvoju Mornarice. Biće to prva dva broda koja država Crna Gora nabavlja iz sopstvenih sredstava, a koja su namijenjena odbrani naše i bezbjednosti naših saveznika. Oni su budućnost i za naše mlade oficire i podoficire, označiće pristup savremenim tehnologijama, mogućnost učešća u međunarodnim misijama i operacijama, a u Južnom Jadranu i Mediteranu predstavljaće sigurnost i pokazati da je Mornarica ravnopravan partner u rješavanju svih potencijalnih izazova i prijetnji na moru. Jednostavno označavaju svijetlu budućnost Mornarice i naše Vojske. Grade se u Francuskoj, radovi su u poodmakloj fazi, porinuće prvog broda očekuje se u septembru naredne godine, a drugog u februaru 2027. godine. Nukleus sastava posade biće iz Mornarice, to su ljudi koji imaju znanje i iskustva, a uz obuku koju će proći u Francuskoj, vjerujem da će vrlo brzo savladati sve moderne tehnologije.
RB/BI: Kakvi su drugi kapaciteti Mornarice VCG, da li je to dovoljno za ostvarivanje njene osnovne uloge, obezbjeđenje zaštite, sigurnosti na moru i naših teritorijalnih voda?
Vuković: Mornarica trenutno u svom sastavu ima 14 brodova, odnosno plovnih sredstava. Uglavnom, to su patrolni brodovi, posjedujemo četiri brza patrolna čamca (donacija SAD), imamo po nekoliko pomoćnih brodova, Školski brod “Jadran”, nekoliko brodova za obuku u jedrenju, nekoliko manjih za prevoz, uglavnom u zalivu Boke Kotorske. Ja bih, kao čovjek od struke, mogao da kažem da je to malo i da treba još sličnih sredstava, jer su misija, zadaci i obaveze svakog dana sve veće, ali Mornarica je tehnički dio Vojske i to su, kada je riječ o nabavci i o održavanju, izuzetno skupa sredstva.
RB/BI: Da li su na zadovoljavajućem nivou sistemi za nadzor mora?
Vuković: Mi smo sa razvojem obalskih senzora za kontrolu i nadzor teritorijalnog mora Crne Gore i šireg područja Južnog Jadrana i Mediterana, počeli 2012. godine. Taj projekat se odvijao u nekoliko faza i mogu sa velikim zadovoljstvom da kažem da smo prije dvije godine zaokružili kompletan sistem, koji se smatra savremenim vrhom tehnologije koji se danas koristi u svijetu. Možemo da kontrolišemo pomorski saobraćaj u potpunosti, da razmjenjujemo podatke sa partnerima, saveznicima, zemljama regiona, odnosno na nivou cijele zemaljske kugle. To je bio jedan od NATO ciljeva koji smo morali da ostvarimo, i uspjeli smo. Danas država može da se pohvali da smo u tom segmentu sigurno među najboljima u regionu.
RB/BI: Rekli ste da bi bilo potrebno još brodova, a u kakvom su stanju postojeći, da li imamo brodove koji su na remontu u Bijeloj, i što je urađeno sa onima koji su proglašeni za višak?
Vuković: Ministarstvo odbrane ima okvirnu ugovor o održavanju i dokovanju brodova sa firmom “Adriatic 42” iz Bijele. Revitalizacijom te grane industrije u Crnoj Gori, kroz formiranje te kompanije, ponovo smo dobili mogućnost da svoje brodove održavamo u Crnoj Gori. To je za nas izuzetno značajno. Mi se, naravno, trudimo, i u saradnji sa tom kompanijom, ali i oslanjajući se na sopstvene snage, jer posadi je jedan od osnovnih zadataka održavanje brodova, na dnevnom, sedmičnom i mjesečnom nivou, da to radimo na najbolji način. Mornarica i dalje ima jedan mali broj brodova koji su van operativne upotrebe, koji su višak i oni su u procesu prodaje. Ministarstvo odbrane kroz tenderske postupke pokušava da te brodove valorizuje na tržištu kroz prodaju, kako bi dio operativne obale koju koristimo bio oslobođen za korištenje onih u upotrebi. Taj proces je ograničen i propisan zakonskom regulativom o javnim nabavkama, što sve zahtijeva dugotrajan i mukotrpan rad, ali se na godišnjem nivou ostvaruje napredak. Radi se o malom broju brodova, smatram da možemo i u tom dijelu biti zadovoljni i da će taj problem u kratkom roku biti prevaziđen.
RB/BI: Alijansa često ističe da su za postizanje potpune interoperabilnosti neophodne pomorske snage za odvraćanje, sposobne za protivpodmorničku borbu i elektronsko ratovanje. Koliko smo i da li smo daleko od toga?
Vuković: Mi Mornaricu i Vojsku Crne Gore uopšte, razvijamo prvenstveno sa aspekta nacionalnih interesa, potreba i zadataka, a osnovna misija jeste odbrana naše države i saveznika. Na drugom mjestu je učešće u međunarodnim pomorskim operacijama i misijama, a treće polje našeg djelovanja jeste pomoć civilnim institucijama. Ono na što je Mornarica usmjerena jesu pomorske operacije zabrane – borba protiv piraterije, terorizma, oružja za masovno uništenje, zaštita kritičnih objekata i infrastrukture na obali i na moru. To je operacija pomorske blokade ili embargo određenog pomorskog područja i primjena zakona obalne države u okviru njenog teritorijalnog mora. Protivpodmornička borba i elektronsko ratovanje je nešto što trenutno prevazilazi naše mogućnosti, misije i potrebe, što ne znači da se u nekoj doglednoj budućnosti nećemo i time baviti. Naravno, u strategijskim dokumentima imamo dio koji se tiče elektronskog ratovanja, dok protivpodmorničko ratovanje iziskuje posebne, specijalizovane platforme, u smislu brodova, sredstava ratne tehnike, naoružanja, senzora i drugog. To su ogromni sistemi koji prevazilaze naše ljudske i materijalne resurse.
RB/BI: Geopolitički i bezbjednosni stručnjaci upozoravaju na opasnost od sajber napada. Znamo da su gotovo sve Vladine institucije bile napadnute 2022. godine, kada je gotovo cijela država bila u blokadi. Sistemi, na sreću, nisu pali u Ministarstvu odbrane i Vojsci CG, ali moramo imati eksperte za zaštitu podataka. Luka Bar, gdje su smješteni brodovi Mornarice, označena je kao jedna od ključnih institucija koja bi mogla biti izložena takvim napadima. Da li ulažemo u sajber bezbjednost i infrastrukturu, digitalne transformacije?
Vuković: Sajber je danas jedan od pet domena u kojima se projektuje izvođenje borbenih dejstava. Ranije je to bilo vezano za more, kopno i vazduh, a danas je, u kontekstu razvoja savremenih tehnologija, to i sajber, kao četvrti domen. Peti je svemir. Mi, naravno, radimo u tom pravcu, učinjen je značajan napredak i kao što ste rekli, u vrijeme kada smo kao država pretrpjeli sajber napad, sistem Ministarstva odbrane je bio netaknut. Koristeći sredstva i tehnologiju koje imamo, bili smo u potpunosti zaštićeni. Imamo nekoliko nivoa zaštite i mreža koje koristimo, a mislim da u tom smislu Ministarstvo odbrane prednjači u državi. Ljudi koji se time bave veoma su stručni, edukovani i pružaju pomoć svim ostalim institucijama.
RB/BI: Imamo li adekvatan i obučen kadar za sve ostale poslove u Mornarici i koliko su u tom smislu značajne zajedničke vježbe sa američkim i drugim partnerima u NATO alijansi?
Vuković: Ljudski resurs je naš najvažniji i najvredniji potencijal, tome poklanjamo posebnu pažnju. Školujemo oficire na prestižnim vojnim akademijama u zemljama saveznicama, prije svega, u Grčkoj, Hrvatskoj, Italiji, u ranijem periodu u SAD i Njemačkoj. Iz tih škola dobili smo izuzetno dobar kadar. To su danas mladi oficiri sa dvije, pet ili šest godina staža, sposobni i edukovani, stekli su akademska zvanja, vraćaju se sa magistarskim titulama, sa pripremljenim i doktorskim disertacijama koji su dobra i zdrava budućnost Mornarice VCG. Podoficirski kadar školujemo u državi, to su uglavnom, vojnici po ugovoru. Biraju se najbolji koji žele da nastave profesionalnu karijeru u okviru Vojske Crne Gore. Prolaze specijalističke kurseve, dobijaju podoficirske činove i raspoređuju na određena formacijska mjesta. Svi oni govore najmanje dva strana jezika, potpuno su ravnopravni sa kolegama iz savezničkih država i možemo biti ponosni na takav kadar.
RB/BI: Koliko su mladi ljudi uopšte zainteresovani da budu dio sistema Vojske CG, nekada je to, prije višestranačja, bilo prestižno zanimanje, dobro plaćeno, sa značajnim beneficijama. Danas su plate dosta niske, kako ih animirati i koji je to kadar koji fali Mornarici ?
Vuković: Biti vojnik, to nije profesija, to je poziv, životno opredjeljenje način života. Međutim, interesovanje varira, i to je trend prisutan ne samo u Crnoj Gori, već i u svim drugim državama, u šta se uvjeravamo komunicirajući sa kolegama iz tih zemalja. Danas živimo globalno vrijeme, tržište rada je bogato, otvoreno, mladima se pružaju značajne mogućnosti. Trenutno, nije veliki odziv, ali uvijek ima zainteresovanih. Pažljivo im pristupamo, omogućavamo školovanje, usavršavanje, šansu za učestvovanje u raznim misijama. Posebno je to atraktivno za pomorske oficire, jer biti ukrcan na strani ratni brod – Mornarice Španije ili Italije, Grčke, ploviti mediteranskim morem, Sueckim kanalom, Crvenim morem, Indijskim okeanom, je veoma atraktivno. Često sam ljubomoran na njih, jer zbog svoje pozicije i čina nisam u takvoj mogućnosti.
RB/BI: Ali, i Vi ste imali prilika za obrazovanje i usavršavanje , jedan ste od najškolovanijih oficira Vojske, kazao je to i predsjednik države kada Vas je podržao za ovu važnu funkciju – školovali ste se na Pomorskom koledžu Ratne Mornarice SAD, Beogradu, govorite nekoliko stranih jezika, obavljali ste veoma važne dužnosti u Generalštabu, Ministarstvu odbrane, vojno – diplomatskoj službi, bili ste oficir za vezu NATO SHAPE Mons, vojni savjetnik pri Misiji Crne Gore u NATO štabu u Briselu, izaslanik odbrane Crne Gore u Ujedinjenom kraljevstvu u Londonu, nosite brojne nagrade i počasna zvanja. Izdvojiću – doživotni ste član Fondacije Pomorskog ratnog koledža Mornarice SAD, počasni građanin američke države Island, Vaše ime je na zidu slavnih na Koledžu Mornarice SAD, počasni ste major Bokeljske Mornarice, a tokom službe u Londonu stekli ste i zvanje oficira Konjičkog gardijskog puka Njenog kraljevskog veličanstva kraljice Elizabete… Koliko Vas je sve to lično obogatilo i šta je i sa tog aspekta Vaša preporuka mladim ljudima?
Vuković: Da prihvate izazove. Ja jesam obavljao, i imao tu privilegiju, mnoge značajne dužnosti, dugo sam u Vojsci i na komandnim dužnostima, još od 1996. godine. Sljedeće godine obilježiću jubilej – trideset godina na komandnim dužnostima. Uvijek sam rado prihvatao profesionalne izazove i u vojnoj diplomatiji, štabnim dužnostima u Generalštabu, Ministarstvu. Treba da imaju hrabrost i htijenje da se suoče sa izazovima, nečim novim i kroz svoj rad doprinose ukupnom sistemu odbrane.
RB/BI: Važite za veoma strogog i zahtjevnog u poslu, je li tako?
Vuković: Vojska podrazumijeva određen nivo discipline i odgovornosti. Prvi čovjek u Mornarici mora, prije svega, da bude samodisciplinovan da bi to tražio od ostalih zaposlenih. Neophodno je striktno primjenjivati zakone, propise, ne praviti kompromise, niti improvizacije.
RB/BI: Koliko je Školski brod “Jadran” osim simbolike, tradicije, značajan za obuku naših kadeta?
Vuković: Na Jadranu se svi pripadnici Mornarice, oficiri, podoficiri, mornari, a vrlo često studenti i učenici pomorskih škola i fakulteta, uče nizu pomorskih vještina, a možda najvažnije u svemu jeste stvaranje timskog duha, jer brodska posada jeste tim i treba tako da funkcioniše.
RB/BI: Dakle, Školski brod “Jadran” u čije je renoviranje Ministarstvo odbrane uložilo značajna sredstva, opremljen je i savremenim sistemom za elektronsku navigaciju, ali je i važan dio naše istorije. Nažalost, predmet je sporenja sa susjednom Hrvatskom, koja je formirala Komisiju za njegov povraćaj, a sporno je i razgraničenje na Prevlaci. Sada taj spor ima i posebnu konotaciju u procesu EU integracija. Što Vi mislite o tome, i da li je formiran pregovarački tim sa naše strane?
Vuković: Školski brod “Jadran” je brod Mornarice Vojske Crne Gore. On je upisan u flotnu listu naših brodova, mi u skladu sa tim radimo i ponašamo se. To su politička pitanja koja će se rješavati u međusobnom odnosu dvije države. Prvenstveno, to je nadležnost Ministarstva vanjskih poslova koje je nosilac tog zadatka. Mi, kao Mornarica, Vojska, možemo samo da pružimo stručnu pomoć u vezi sa nekim informacijama, a ono što je domen politike, to je izvan našeg djelovanja. Na Prevlaci važi privremeni protokol iz 2002. godine, on u praksi funkcioniše i nama u Mornarici ne predstavlja nikakav problem. Mi imamo slobodu plovidbe kroz ulaz u Bokokotorski zaliv, nemamo problema sa kolegama iz Hrvatske, a kako će se to riješiti, zavisi od nadležnih organa, a mi možemo i u tom slučaju samo da pružimo stručnu, tehničku pomoć.
RB/BI: Vojska, odnosno Mornarica, uvijek je u kriznim situacijama podrška civilnom stanovništvu. Znamo koliko je to značajno, na primjer, prilikom požara. Nažalost, ove godine jedan pripadnik Vojske je nastradao. Vojska je bila tu i u vrijeme epidemije koronavirusa, pripadnici Mornarice bili su akteri herojskog čina u spasavanju hrvatskog sportiste Ivice Kostelića – zbog toga ih je nominovao za prestižnu regionalnu nagradu Hrvatske “Plava vrpca” koja se upravo dodjeljuje za spašavanja na moru. Bilo je to po prvi put da je kandidovan neko iz strane države – jeste li u tom smislu opremljeni adekvatno?
Vuković: Da, mi u Vojsci imamo, kako često kažemo sadejstvovan sistem, stalno spreman da odgovori takvim izazovima, imamo timove koji reaguju u svakom slučaju kada zatreba civilnom stanovništvu. To je treća misija Vojske. Mornarica je tu specifična, jer smo dio sistema traganja i spašavanja na moru. Isto tako reagujemo u slučajevima zagađenja mora. Neposredno sarađujemo sa Upravom pomorske sigurnosti i upravljanje lukama, zajednički djelujemo i koristimo opremu i sredstva.
RB/BI: Da rezimiramo razgovor, da li je Crna Gora faktor stabilnosti u regionu, koji su rastući bezbjednosni izazovi, rizici i prijetnje na moru, da li se pojavljuju i novi, kakva je saradnja sa susjedima?
Vuković: Saradnja je odlična. To je dio Jadranskog i Jonskog mora, Mediterana, to su sve sada države članice NATO-a. Imamo tu vrstu saradnje kroz mehanizme NATO aktivnosti, naravno, i na bilateralnom planu. Mi jesmo faktor stabilnosti, kumulativno svi. Svjedočimo da je Jadransko more danas sigurno i bezbjedno, ne postoje nikakvi rizici, niti prijetnje koje bi mogle ugroziti bilo koju državu u regionu. Postoje incidentne situacije, ali one su više u civilnom domenu, i to su pojave prisutne u svim djelovima svijeta, poput zagađenja mora koje, između ostalog može negativno da utiče na turizam. Migracioni tokovi morem nisu danas prisutni, jer Jadransko more je po samoj konfiguraciji usko, sa uskim Otrantskim tjesnacem, tako da je na našoj obali priliv migranata veoma mali i zanemarljiv. Nekih drugih izazova i prijetnji nemamo, što znači da možemo biti sasvim spokojni i mirni. Mi doprinosimo našoj nacionalnoj bezbjednosti i sigurnosti, a kumulativno sa svim partnerima i saveznicima, široj, regionalnoj stabilnosti.
