Povodom Dana državnosti i Dana ustanka Crne Gore, predsjednik Udruženja boraca narodnooslobodilačkog rata i antifašista Bara Đuro Marković i predsjednik Opštine Bar Dušan Raičević položili su danas cvijeće na spomen-obilježje u Domu revolucije i ispod spomenika na Virpazaru.
Događaju u Domu revolucije su prisustvovali predstavnici javnog i kulturnog života, članovi porodica boraca i Izviđačkog odreda “24. novembar”.
Predsjednik Opštine Dušan Raičević istakao je važnost današnjeg praznika.
“Slavimo danas 13. jul, dan za pamćenje i ponos, simbol crnogorske postojanosti koja nas obavezuje da se sa posebnim pijetetom prisjetimo svih onih koji su ujedinjenim snagama i uz herojski napor ustali protiv fašizma i svoje živote ugradili u slobodu naše države. Uvijek se iznova moramo prisjećati ovog datuma, da bi obilježili priznanje crnogorske nezavisnosti na Berlinskom kongresu, ali i da ne zaboravimo zlo vrijeme oličeno u tada moćnoj fašističkoj ideologiji i naš 13. jul – ustanak protiv moćnijeg neprijatelja, šaljući jasnu poruku da je crnogorski slobodarski duh jači od bilo koje ideologije”, istakao je on.
Đuro Marković je, čestitajući Dan državnosti i Dan ustanka, ukazao da je “13. jul duboko urezan u biološku matricu crnogorskog naroda svih vjera i nacija”. On je podsjetio da su na referendumu 21. maja 2006. građani Crne Gore “sebe darivali državom, slobodom, nezavisnošću, suverenitetom i međunarodnim ugledom”.
“Naši spomenici, stratišta, monografske i dokumentarističke knjige, naša još živa sjećanja, kazuju o tegobama i uspjesima i poimenično nas obavezuju na nezaborav, na trajno sjećanje kako na virpazarski, tako i na sve druge crnogorske, trinaestojulske, slobodoljubive i antifašističke ustanke”, kazao je Marković.
Polaganju cvijeća u Virpazaru prisustvovali su potomci ustanika, žitelji ovog dijela barske opštine, predstavnici UBNORA…
U prigodnom govoru predsjednik Opštine je istakao da “svi moramo biti svjesni važnosti datuma koji obilježavamo i mjesta na kojem se danas nalazimo. Zahvaljujući hrabrosti i prkosu neprijatelju, sa ponosom danas možemo reći da je Virpazar mjesto na kojem je zasijala iskra slobode”.
“Virpazar, ali i Crmnica i Crmničani, su ne samo te 1941. godine, nego i mnogo ranije, ali i kasnije, odgovorili svim iskušenjima koja su pokušavala zatirati državni i nacionalni crnogorski identitet i očuvali i dopinjeli borbi za slobodu i nezavisnost. Ovdje je vjekovima čuvana vizija slobodarske, nezavisne i evropske Crne Gore. Nije slučajno ni to što se ovdje, u zoru 13. jula 1941. godine, u već tada zarobljenoj i pokorenoj Evropi od strane jednog od najvećih zla u ljudskoj istoriji, čuo glas nepristajanja na pokornost i potčinjenost. Prvi pucanj crmničkih bratstvenika i rođaka bio je poziv svima da se usprave pred neprijateljem, da ga ponosno gledaju u lice poručujući mu da će svojom žrtvom čuvati slobodu. Uradili su upravo onako kako su i poručili. Znali su već tada da njihova žrtva neće biti uzaludna, uprkos tome što je bila prva u čitavoj Evropi. Nije se crmnička ustanička puška čula samo u Baru ili Crnoj Gori, nego i mnogo dalje, širom zarobljene Evrope, kojoj je vijest o malom, ali ponosnom ustaničkom narodu dala nadu da neprijatelj nije nepobjediv i da se za slobodu vrijedi boriti. Talas slobode započet na ovom mjesta omogućio je ujedinjenje mnogim narodima i afirmaciju antifašističke ideje. Moramo biti svjesni žrtve koja je data za našu slobodu i vječno im na tome biti zahvalni. Sve svoje ideje i ideologije moramo zasnivati na antifašističkom duhu, jačati mir i stabilnost, unaprijeđivati poštovanje različitosti i stvoriti uslove za prosperitet svih naših sugrađana, kako bi časno i dostojanstveno opravdali podnijetu žrtvu naših predaka”, rekao je u Virpazaru Dušan Raičević.
