U susret Osmom martu, dok nam sa svih strana stižu poruke o popustima i poklonima, odlučili smo da provjerimo šta o ovom prazniku misle one kojima je on i posvećen. Pitali smo naše sugrađanke kako ga proslavljaju, znaju li kako je ovaj datum nastao i da li je za njih simbol borbe za prava ili dan darivanja. Takođe, zanimalo nas je kakvo je njihovo mišljenje o ravnopravnosti žena u današnjem društvu.

Za Slavicu, Osmi mart je povod za druženje sa koleginicama, ali i trenutak da se glasno ukaže na probleme koji i dalje postoje. Ona smatra da borba žena za prava i bolje uslove i dalje traje, te ističe da žene ni danas nisu dovoljno uvažene.

„Žene i dalje nisu ravnopravne. Na mnogim radnim mjestima imaju niže plate od muškaraca, što je nedopustivo jer su često efikasnije i odgovornije. Uz to, žene su i majke i domaćice. Stari su govorili da kuća počiva na ženi, a ne na zemlji“, kaže Slavica, dodajući da je posebno zabrinuta zbog sve učestalijeg nasilja nad ženama u našem društvu, što baca sjenku na svaki praznik.

Sa njom dijeli mišljenje i Jovana, koja smatra da se termin „ravnopravnost“ ponekad koristi kao izgovor da se ženama nametne još više obaveza.

„Mislim da žene još nisu ni blizu ravnopravnosti. Umjesto da nam se olakša, muškarci često koriste našu snagu da nam ‘uvale’ još više posla. Žene danas obavljaju sve: majke su, kuvarice, čistačice“…, ističe ona.

Zanimljivo je da mlađe generacije, uprkos tome što možda nisu sigurne u precizan istorijski datum nastanka praznika, Osmi mart vide kao važan društveni putokaz. Jasna ističe da je ovo definitivno simbol borbe, ali da je put do cilja još dug.

„Nismo još ravnopravne, ali smo na dobrom putu. Ipak, trebaće još mnogo godina da se stvari istinski promijene“, kazala je Jasna, koja 8. mart provodi skromno, u krugu prijateljica.

Za Miku, ovaj datum je i simbol borbe i dan za poklone. „Nastao je pobunom žena, ali ja volim i onaj ljepši dio. Obožavam da poklanjam i da primam poklone. Smatram da smo danas izuzetno blizu ravnopravnosti“, optimistična je ona.

Sa druge strane, za Marijanu i Jelenu, Osmi mart je prvenstveno dan za pažnju i darivanje unutar porodice. Marijana ističe da je to dan kada kćerka i majka obraduju jedna drugu poklonima. „Osmi mart je dan za poklone, ne za prava. Smatram da su žene donekle ravnopravne u društvu“, navela je Marijana, dok Jelena dodaje: „Mislim da je danas Osmi mart više dan za poklone“.

Dajana na ovaj datum gleda kao na vrstu društvenog rituala i znaka pažnje. „Nisam najsigurnija kako je nastao, ali mislim da je prije stotinjak godina počeo borbom žena za svoja prava. Porodično ga tradicionalno ne proslavljamo, mada se desi da nam neko uruči cvijet. Mislim da je Osmi mart više postao društveni ritual, znak pažnje onima koji to poštuju. Žene su koliko-toliko ravnopravne nakon svih ovih borbi, ali ne trebaju biti potpuno ravnopravne, nego da se poštuju svačija prava“.

Najsnažniju poruku šalje Alma, koja smatra da ravnopravnost nije nešto što se čeka, već nešto što se živi i nameće sopstvenim stavom.

„Mi se borimo ne samo za ravnopravnost, nego za sve u životu, otkako se rodimo. Žena je uvijek bila pomalo zapostavljena, ali moramo same sebi usaditi u glavu da smo ravnopravne, pa će tek tada i muškarci shvatiti da smo možda čak i moćnije. Sve kreće iz porodice, kako te vaspitaju roditelji i kako se postaviš prema porodici, tako će te tretirati i društvo. Vaspitana sam da budem ravnopravna sa braćom, pa mi je tako sada i sa mužem i sa prijateljima. Tamo gdje me ne smatraju ravnopravnom, ne pokušavam da se dokazujem, jer smatram da sam iznad toga“, jasna je Alma. Ona poručuje da svaka žena treba da udovolji sebi ne samo 8. marta, već svakog dana.

Dok Baranke polako planiraju svoje osmomartovske izlaske, ostaje zaključak da je ravnopravnost u našem gradu, baš kao i u ostatku države, proces koji se ne završava jednim cvijetom tog dana, već treba da traje cijelu godinu.