Učenici Srednje ekonomsko – ugostiteljske škole veoma su upoznati sa temom vršnjačkog nasilja, svjesni su ozbiljnosti problema, ali i koji su to potencijalni faktori koji izazivaju nasilje, te na koji način bi se ono moglo suzbiti. Kao i stariji sugrađani, i oni smatraju da se korijen problema nalazi prvenstveno u porodici.
Enesa ističe da je nasilje uvijek postojalo, ali da se sada mnogo više o tome priča.
„Ne mislim da je generacijski bilo porasta ili pada, smatram da je nasilje uvijek bilo na istoj ’talasnoj dužini’. Razlika je samo što se sada više o tome priča i napokon je krenulo nešto da se radi po tom pitanju u školama i ostalim nadležnim institucijama. Konačno ljudi koji preživljavaju sve to, ali i oni koji su i sami nasilnici, pričaju kako je sve to počelo i izgledalo – sad ta priča ima cjelokupnu i širu sliku“, objasnila je Enisa.
Prema njenom mišljenju, glavni okidač za to da li će neko postati nasilnik ili ne nalazi se, zapravo, u porodici.
„Ključ je u tome da li su oni preživljavali fizičko ili psihičko nasilje unutar porodice ili porodica nije reagovala kada su nasilnici sami pričali da su bili žrtve. Sve je to začarani krug. Naravno, nasilnik koliko je pretrpio nasilja, postaje nasilniji, buntovniji i dolazi do većih razmjera emocija i on nema tu granicu šta upotrebljava i kako to generalno može da utiče po njega i druge. Ukoliko se porodica ne zalaže dovoljno ili ne pruži podršku samoj žrtvi, to samo gradira. Ovdje je i dalje tabu tema da žrtva ide kod psihologa kako bi prevazišla traume koje je preživjela. I institucije bi trebale više da se zalažu. Ipak, mislim da je tu najgori dio što roditelji danas ne drže toliko za svoju djecu. Djeca su baš počela da pričaju o svemu, ali nemaju toliko podršku od odraslih osoba“, iskrena je Enisa.
I učenica IV razreda, Jelena smatra da sve počinje od ranog djetinjstva i da su djeca odraz ponašanja roditelja.
„Danas je sve više parova koji se razvode i to sve utiče na djecu, oni sve vide od roditelja i to ’upijaju’. Osim toga, veliku ulogu igra i društvo u školi, tako da smatram da svaka osoba, nebitno da li ima problem ili ne, treba prije svega da se posavjetuje sa roditeljima, a onda sa psihologom i drugim stručnim licima“, istakla je Jelena.
Prema njenom mišljenju, uzrok nasilničkih ponašanja kod starijih delinkvenata je, pored ostalog, i politička opredjeljenost.
„Nasilje je nasilje, nekako možemo da razumijemo mlađe generacije kada se potuku u školi, međutim što se tiče starijih, smatram da tu ipak veliku ulogu igra i politička opredjeljenost. U našoj školi, posebno u mom odjeljenju, sve se gleda po nacionalnoj osnovi i političkom opredjeljenju. Smatram da uopšte ne treba da se gledamo po tome, jer smo svi od istog boga. Mi smo sada u najljepšim godinama i treba da razmišljamo o obrazovanju i nekim drugim, bitnijim i korisnijim stvarima“, objasnila je.
Jelena je podvukla da ogroman uticaj imaju i društvene mreže i smatra da bi roditelji trebali više da nadgledaju djecu. Osim njih, veliku ulogu, prema njenom mišljenju, imaju i profesori – pedagozi.
„Prije svega smatram da veliku ulogu imaju i društvene mreže, jer pored pozitivnih, imaju i brojne negativne strane i roditelji bi trebali više nadgledaju svoju djecu, jer oni, ipak, mnogo više mogu da utiču na njih nego nadležne institucije“.
Jelena je navela i to da je psihičko nasilje takođe veoma zastupljeno, ali da mu se ne pridaje na značaju.
„Dijete dođe da se žali i želi da riješi problem zbog toga što je to zlostavljanje njegovog mentalnog stanja, dok nastavnik ili pedagog samo kaže ’ma, vi ste djeca’. Stvari se ne rješavaju tako, svi treba ozbiljnije da shvatimo taj problem, da je nasilje postalo učestalije. Prije svega, roditelji više da nadgledaju svoju djecu, jer baš zbog toga što ne vode računa o njima se sve ovo dešava“, decidna je Jelena.
Dejan je istakao da nedavni slučaj vršnjačkog nasilja u Šušanju nije jedini u Baru i Crnoj Gori i da bi mediji, ali i nadležne institucije, trebale više pažnje da posvete ovom problemu.
„Ovo nije prvi slučaj koji se dogodio u našoj opštini, posebno u posljednjih par mjeseci, ali se o njemu najviše govori jer je podstaklo medije i cjelokupno društvo. Niko nije pričao o ranijim događajima, ne znam iz kojih razloga. Samo bih htio da mediji obrate pažnju i na druge slučajeva koji se dešavaju kako u srednjim, tako i u osnovnim školama. Nadam se da se, nakon ovih nekoliko slučajeva koji su nadležni organi rješili, nasilje neće iznova ponavljati i da će ga ubuduće biti što manje“, naveo je Dejan.
On je objasnio i na koji način bi trebalo pristupiti rješavanju ovog problema.
„Najbitniji je razgovor, ništa se neće postići nasiljem ili kažnjavanjem. Kazne treba da daju nadležne institucije, a roditelji pričom treba da utiču na svoju djecu i da im skrenu pažnju na nedozvoljeno ponašanje. Jer, ako se delinkventu sazna šta je uradio, vjerovatno će osjećati neki sram, biće mu neprijatno ako se govori o tome i možda će mu u glavi biti da nije u redu to što je uradio“, kazao je Dejan i dodao da kazne ne treba budu samo novčane, već da takva lica odgovaraju na druge načine.
Dalibor je kazao da se sa vršnjačkim nasiljem prvi put susreo u osnovnoj školi.
„U mom slučaju mislim da je vršnjačko nasilje više bilo zastupljeno dok sam bio u osnovnoj školi, kada smo bili mlađi i nismo tačno ni znali šta to zapravo predstavlja – ni mi kao svjedoci, ni akteri, jer u mlađim uzrastima ne shvatamo ozbiljnost situacija u koje zapadamo. Ipak, sada u srednjoj školi smatram da treba da budemo ozbiljniji, da naše probleme ne pokušavamo da rješavamo fizičkim sukobom već razgovorom“.
On smatra da cjelokupno društvo treba da se uključi i razgovara na temu nasilja, te da edukacija počinje od najranijeg uzrasta.
„Smatram da treba da se podigne svijest više kod roditelja djece prvenstveno u osnovnim školama, zatim da bude veća odgovornost nadležnih, ali i da same žrtve nasilja treba da budu otvorenije, da zatraže pomoć od nekoga kome vjeruju, da se ne kriju, nego da jednostavno pokušaju ovaj problem što prije da riješe i da ga sasijeku u korijenu“, zaključio je.
