Gost Radio Bara bio je dr Dalibor Pelević, izvršni direktor MSC kompanije u Baru , saradnik u nastavi na Fakultetu “Adriatic”, zamjenik predsjednika Koordinacionog odbora za tranzitni saobraćaj u Privrednoj komori Crne Gore, koji je nedavno na Pomorskom fakultetu u Kotoru, doktorirao na temu “Aktivnosti u zaleđu morske luke koje determinišu njenu konkurentnost u intermodalnom transportu, s osvrtom na  Jugoistočnu Evropu”.

Sa dr Pelevićem razgovarali smo o tome šta ga je posebno podstaklo da se dugi niz godina bavi ovom tematikom, koliko je ona značajna za privredu naše države, posebno Luku Bar, koja bi trebalo da bude generator njenog razvoja i koliko su donosioci odluka spremni da čuju i poslušaju riječ struke i nauke.

Pelević je završio Pomorski fakultet u Kotoru, magistrirao na Univerzitetu u Beogradu – Fakultet organizacionih nauka, a doktorirao na fakultetu u Kotoru. Namjera mu je bila, zbog nepovoljnih prilika u našoj privredi, da ode iz zemlje i radni angažman nastavi u inostranstvu. Upravo u tom periodu  osnovana je kompanija MSC u Baru, pojedinačno najveća brodarska kompanija u svijetu, gdje se zaposlio.

“Imao sam sreću da je MSC, danas najveći brodar na svijetu, otvorio kancelariju u Baru, i tu sam sa kolegom dočekao prvi brod, daleke 2007. godine. U međuvremenu sam magistrirao i nastavio karijeru u oblasti logistike. Tada su  počele moje preokupacije pitanjem kako usmjeriti teret ka Luci Bar i povećati obim pretovara. Sjećam se da je tada, 2007. godine, roba iz Vojvodine, Srbije tranzitirala preko Luke Bar. Kako su godine odmicale, sve manje tereta je stizalo u Bar sa tog područja. To me je ponukalo da saznam zašto. U razgovoru sa pojedinim uticajnim ljudima koji kreiraju logističke tokove, otkrili smo da je problem mnogo složeniji, nego što smo mi u Baru mislili – da Luka ne radi dovoljno dobro, da je gaz neodgovarajući, što može biti jedan od razloga, ali ne i osnovni, glavni. Moj cilj je bio da Bar dobije direktnu brodsku liniju Azija – Bar, kao što ima Rijeka i kao što je u tom trenutku imala Luka Kopar. Stručni ljudi, koje izuzetno cijenim, rekli su mi da je to gotovo nemoguće i da sumnjaju da će do toga ikada doći. To me nije obeshrabrilo, nego ražestilo, ako tako mogu da kažem, i podstaklo da se na naučni način bavim problematikom, uz već četrnaestogodišnje iskustvo u praksi”, kazao je Pelević, kojem je tadašnji dekan Pomorskog fakulteta u Kotoru Špiro Ivošević, preporučio za mentora profesora Mima Draškovića, inače Pelevićevog kolegu i prijatelja iz perioda studiranja.

“Mogu reći da je moju doktorsku disertaciju, na neki način, oblikovao sada, nažalost, pokojni prof. dr Veso Drašković, otac mog mentora i moj nekadašnji profesor. On me predvodio kroz sve korake istraživanja, dok je njegov sin, Mimo bio u svemu podrška”, naveo je Pelević, koji je objasnio i odgovorio na pitanje – koliko smo uopšte spremni u Crnoj Gori da slušamo riječ nauke i struke.

“Nama je lakše da živimo u nekim svojim zabludama i uvjerenjima, nego da sagledamo problem iz više uglova. Osnovni krivac je veliko neznanje i naša popustljivost, jer često dozvoljavamo da političari manipulišu nama. Svoje razmišljanje i djelovanje ne smijemo bazirati na dnevno političkim interesima, već na činjenicama i znanju, posebno kada se sve to uveže sa iskustvom i praksom. Imali smo garnituru koja je vladala trideset godina, sada imamo već pet godina novu vlast, a stvari se nisu mnogo promijenile u mentalitetu i ponašanju. U tom kontekstu, mogao bih u ovom trenutku da pohvalim Privrednu komoru Crne Gore, koja u odnosu na ostalu našu administraciju, vodi računa o ovome, i sa ljudima u toj instituciji imam veoma lijepu saradnju. Oni vrlo brzo sagledaju što je korisno za privredu Crne Gore, makar razumiju, i pokušavaju da  rade na tome. Međutim, i oni nailaze na prepreke, jer kod nas se svi ‘vrti‘ oko politike. Loše upravljanje Crnom Gorom decenijama unazad glavni je razlog što teret zaobilazi Luku Bar. Mi smo srušili gradić Pristan kako bi luka rasla i razvijala se, a danas imamo neiskorišćene lučke kapacitete. Nekada smo dnevno imali dvadeset brodova u luci, u međuvremenu, loši politički odnosi sa Srbijom, kao i ruinirana željeznička infrastruktura, učinili su svoje. Vlade dvije države bi trebalo da sarađuju i zajednički obnavljaju drumsku i željezničku infrastrukturu. U ovakvim uslovima, Srbija je bila prinuđena da teret usmjeri ka Rijeci. Mi sada imamo nosivost voza 1060 tona, dok je nosivost na relaciji Rijeka – Beograd 1800 tona.  U luci Rijeka je više od osam puta veći pretovar nego u našoj luci, a kada je riječ o punim kontejnerima, više od deset puta. Od te količine 40 do 45 posto se prevozi vozom, a kod nas svega dva posto, što sve govoril. Ne vidim ni da nova vlast nešto ozbiljno radi da se to promijeni, a predsjednik Privredne komore Srbije je izjavio da ta država treba da formira zeleni koridor prema sjevernojadranskim lukama. Dobro je što će, kako je najavila naša ministarka saobraćaja, biti značajno uloženo u rekonstrukciju željezničke pruge, samo da ne bude kasno”, smatra dr Pelević, koji je naveo i podatak da Luka Drač danas ima četiri puta veći pretovar nego barska, a sada u Albaniji grade novu, savremenu luku Porto Romano, čiji je kapacitet 600.000 teusa.

“Sa time oni mogu da ‘poklope’ ne samo Crnu Goru, nego i druge luke u okruženju. Generator razvoja Crne Gore, ne treba da bude samo Luka Bar, već kompletan saobraćajni sistem koji se naslanja na Luku Bar. Nama treba i proizvodnja. Često čujemo polemiku da li se isplati ulaganje u auto put. Sa ovolikim teretom, koji gravitira prema Luci Bar, svakako da se ne isplati, ali ako stvari postavimo na pravi način i radimo na formiranju koridora Bar – Beograd – Budimpešta, onda bi to bilo drugačije. Danas imamo oko 3.000 ljudi koji rade na poslovima otpreme robe preko barske luke. Imamo dva lučka operatera sa 800 zaposlenih, sistem željezničkih preduzeća, firme koje se bave prihvatom brodova, na stotine špedicija, agencija, firmi za ekotoksikološku zaštitu, državnu administraciju, a plate u toj oblasti su iznad prosječnih u Crnoj Gori. Potencijal je dvadeset i pet puta veći, što znači da bi za toliko imali i više posla i više zaposlenih. Kada ima više robe, budžet države dobija više novca. Srbija i Mađarska su nam u tom smislu komparativna prednost i trebalo bi se povezati sa Budimpeštom. Dodatni problem jeste i ‘ekonomija obima’, o čemu bi , takođe, trebalo razmišljati. Danas su u upotrebi sve veći brodovi. U Rijeku iz Azije stižu brodovi sa 15 do 20.000 kontejnerskih jedinica”, upozorava dr Pelević, koji se osvrnuo i na panevropske koridore, iz kojih je Crna Gora ranijih godina bila izopštena (sada više nije), a značajno je i to, kazao je, što se naša država približava članstvu u Evropskoj uniji, što će omogućiti realizaciju značajnih projekata.

“To je neophodno i zbog mladih ljudi. Predajem na Pomorskom fakultetu, studenti su zainteresovani da rade, isto tako visokoškolci sa Ekonomskog fakulteta. Umjesto što im dajemo zastave da mašu, dajmo im posao i bolje uslove za rad i život. Ukoliko nešto ne preduzmemo, uradiće to, i već jesu, naše komšije. Trebalo bi da učimo od Hrvatske i Slovenije, a u poslednje vrijeme i od Albanije. Osim nove luke Porto Romano, na mjestu luke Drač, Albanci grade ekskluzivnu marinu – investiciju od dvije milijarde eura, da ne govorim o avionskoj saobraćajnoj povezanosti u čemu naši albanski susjedi, takođe, značajno prednjače. Indikativan je i podatak iz Strategije razvoja Bara 2021 – 2025, u kojem je navedeno da sektor saobraćaja i skladištenja doprinosi našem budžetu duplo više nego turizam i ugostiteljszvo. Petnaest posto našeg stanovništva radi upravo u tim sektorima. U tom kontekstu, dodaću da je imperativ vratiti liniju Bar – Bari i nanovo formirati robno – putničke tokove iz Italije. Preko Barija i Luke Bar oni dalje mogu voditi ka regionu i Istočnoj Evropi”, zaključio je dr Dalibor Pelević.