U susret 23. aprilu, Svjetskom danu knjige i autorskih prava, u Gimnaziji „Niko Rolović“ u Baru promovisana je knjiga dr Miluna Lutovca „Na razmeđu svjetova i epoha“. Povod je bio susret dva velika jubileja – stogodišnjica postojanja barske Gimnazije i dvjestogodišnjica od rođenja Stefana Mitrova Ljubiše.
Članovi Kluba čitalaca „Biblioduh“ imali su priliku da razgovaraju sa autorom studije o Ljubiši, nekadašnjim gimnazijskim profesorom, a danas profesorom književnosti na Univerzitetu Donja Gorica.
Centralni motiv bio je Stefan Mitrov Ljubiša, njegov književni i politički rad, tlo na kojem je ponikao i kome je posvetio život. „Stefan Mitrov Ljubiša pripada plejadi južnoslovenskih ličnosti koje su svojim darom, radom i stvaralaštvom postavile državne i kulturne temelje svojih naroda. Bez države borio se za državu, bez episkopije za episkopiju, bez narodnog jezika u službenoj upotrebi za njegovo prisustvo u školama, sudovima i svuda gdje se ’naški zbori’. Bez postojanja osnovnih prava – za njihovu primjenu u narodu i, što je posebno značajno, bez kulturne i književne tradicije za njeno utemeljenje. Bio je na početku političke, kulturne i narodne emancipacije u Budvi i Paštrovićima“, istakao je Lutovac.
Govoreći o Ljubišinom Mediteranu, čije su granice krojili i prekrajali moćnici, a koji je opstajao kroz vrijeme, na razmeđu Istoka i Zapada, između „čekića i nakovanja“, Lutovac je rekao: „Ljubiša se nije dao definisati i omeđiti, staviti u okvire jednog vremena… U kontekstu povezivanja sa širim krugovima, bilo teritorijalnim, nacionalnim, vjerskim, S. M. Ljubiši pripada jedno od najistaknutijih mjesta na južnoslovenskim prostorima, čak je, može se reći, na osnovu njegovog djela, njihov simbol.“
Profesor Lutovac je, takođe, govorio o umjetničkim dometima Ljubišinog književnog djela koje nosi pečat prostora na kome je nastalo, koje odiše bogatstvom leksike „nepresušnog vrela“, ali je kao najvišu vrijednost istakao bogatstvo Ljubišinog jezika i stila, te pripovjedački postupak u kome se čak mogu prepoznati obrisi postmodernizma.
Radio je na emancipaciji narodnog jezika, razvijanju nacionalne svijesti, ekonomskom razvoju Boke i Primorja i najvažnije, na „pričanjima“ – zlatnoj niti sa ljudima zavičaja koja je mogla, prije svake politike i činjenica, da dodirne njihovu dušu.
U zanimljivom dijalogu između autora i učenika dotaknute su, zatim, brojne teme, od onih koje su se ticale samog djela i njegovog nastajanja, do onih najširih univerzalnih tema o čovjeku i njegovom postojanju, koje i čine suštinu književnosti kao umjetnosti.
Govoreći o „stvaralačkim građevinama… koje nije oburvalo vrijeme“ (Petar II Petrović Njegoš, S. M. Ljubiša i Marko Miljanov), Lutovac je naveo da su „na istom temelju – narodnom iskustvu, životu, mentalitetu, izgradili originalne pjesničke, filozofske, etičke, leksičke i pripovjedačke građevine. Tvorevine koje nije oburvalo vrijeme, već danas, još stamenije i inspirativnije usmjeravaju nove tumače narodnog duha i misli da budu vjerni narodnom biću i da ga, iz njegovih korijena i temelja, dižu u više sfere i šire krugove. Djelo stvaralačkog, imaginativnog, misaonog koridora Budva – Cetinje – Medun zaslužno je što se Crna Gora danas sasvim drugačije osjeća i ima državnu i kulturnu poziciju u društvu velikih zemalja.“
Knjiga „Na razmeđu svjetova i epoha“ je studija dr Miluna Lutovca, nastala kao njegov magistarski rad 2009. godine. Prvi put objavljena je u Zagrebu, u IK „Politička kultura“, 2011. godine, a drugi put 2018. godine u Baru, u izdanju Kulturnog centra.
