Gosti u emisiji „Promenada četvrtkom” bili su organizatori manifestacije „Street in Art” koja će biti održana u subotu 12. aprila, od 10 do 19 časova, u Starom Baru, Vladimir Vlado Ilčković, slikar, idejni pokretač ove manifestacije i profesor Neđeljko Necko Đurović.
RB/BI: Kakva je to manifestacija „Street in Art”? Znam da je bila u Ulici maršala Tita i znam da je, u početku, bila vezana za slikarstvo, odnosno izlaganje i izvođenje slikarskih radova. Tada smo sa uživanjem prolazili ovom ulicom. Kakva je trenutna situacija? Ako se ne varam, ovo je 12. manifestacija „Street in Art”, a počela je 2021. godine, u junu? Dakle ima ih tri, četiri godišnje?
Iličković: Manifestacija kao manifestacija, dugo je kuljala u meni i još 2009. godine sam počeo sa nekim programom, pisanjem. Htio sam, možda, mnogo u tom periodu, jer sam htio da uključim i slikare i književnike. U osnovnim školama, na primjer, vazda je bio neko ko je pisao neku dramu ili vodio neku dramsku sekciju i slično, ali to je palo u vodu. Ponio sam u Opštinu te 2009. neki predlog, koji nije usvojen. Poslije sam otišao u penziju. Na kraju, korona je promijenila svijet, izazvala neka druga dešavanja, neko zatvaranje, neka psihička stanja… televizija, broj mrtvih i ostalo. Upravo iz toga zla je izašlo nešto za nas dobro. Tako, sjedeći pod maskama u „Dublinu”, Neđeljko Djurović i ja, i tada još naš kolega, grafičar Jovan Jerko, u jednom dogovoru, krenuli smo polako. Riči Orlandić i oni iz „Dablina“ stali su iza nas i hvala im, oni su nam pomogli baš u početku. Prvi je bio 10. juna 2021. godine. Mislim da su dva ili tri odrađena pod maskama. Na prvoj održanoj manifestaciji je bilo oko 25 umjetnika i nekih 60 radova. A na drugoj, 20. novembra bio je lijep novembarski dan, kao da je bilo ljeto. Mislim da je bilo 19 stepeni, a bilo je 40 umjetnika i 120 eksponata slika.
RB/BI: Odakli su bili umjetnici?
Iličković: Iz Bara i Podgorice.
RB/BI: Necko, kad si se ti uključio, kako ti se to ovo čini u odnosu na prvi „Street in Art”? Šta možemo očekivati u subotu?
Đurović: Pa uvijek imate tu neku evolutivnu komponetu kad je u pitanju „Street in Art”, uvijek imate neke inovacije koje se ne ogledaju samo u tome da se afirmišu mlađi umjetnici, što je Vlado, moguće, imao u prvoj zamisli. Tako da i tokom ovih manifestacija dosta njih je bilo tada u srednjoj školi, bili su na akademiji, sada su to afirmisani akademski slikari. Mi smo jedna otvorena porodica, ako tako mogu da kažem. Otvorena, jer promovišemo neki novi pristup umjetnosti, animiramo mlade ljude, podstičemo amatere. Vlado zna koliko je bilo potreškoća nekada ući u institucije, prosto nemate prostora da se dokažete, afirmišete, ako niste akademski slikari. Ovdje koristim priliku da pohvalim našeg upravnika galerije, dr Miluna Lutovca, koji je i kao pedagog, i kao upravnik jedne institucije, otvorio instituciju, omogućio svim vidovima umjetničkog kreativizma da na neki način dođu do gledalaca.
Vlado je imao ideju da se okupe ne samo umjetnici, nego jednostavno da se na neki novi način promoviše umjetnost koja je danas zbog medija i, nažalost, zbog događaja kao što je korona, potisnuta. I onda su nekako građani, ne samo umjetnici, no građani zajedno sa ovom manifestacijom, eruptirali, u smislu da se, figuratino, „navija sat”, odnosno očekuje ova manifestacija u aprilu. Mi smo kao neka uvertira, u proljeće, „Barskom ljetopisu“ i, u jesen, Danu Opštine. Mi smo, kao što je bio slučaj prije dvije godine, sa našim prijateljima iz uduženja „Nekazano”, organizovali jednu manifestaciju pod nazivom „Miholjsko ljeto”, likovni matine, da ga tako nazovem, tokom cijelog dana, da bi u smiraj dana, kada je sunce najljepše, tu ispred „Malog dvorca“, na samoj plaži, imali jedno književno, poetsko veče, koje je bilo izuzetno posjećeno. I to je ono što je veliki iskorak i kvalitet, kad je u pitanju kulturna, turistička, zabavna, ponuda grada Bara. Jer, poneki put se ljudi malo isprazne, pa je potreban neki novi kontakt, potrebna je, neka nova situacija, neki novi prostor.
RB/BI: Interesuje me – ko pravi scenario? Pretpostavljam da ne može baš ko god dođe da se odmah uhvati za mikrofon ili da postavi svoj likovni rad. Pripreme, sigurno, traju, a kako se dogovorate, kako sve to funkcioniše?
Đurović: Vlado i ja smo redovni posjetioci svih likovnih manifestacija i zabavnih i kuturnih u ovom gradu, tako da tu stalno komuniciramo. I mi imamo tu neku improvizaciju, ali smisaonu improvizaciju. Uvijek je ta tema, koja se provlači, šta ćemo da radimo, koga ćemo da pozovemo, šta bi mogli da uradimo…
Iličković: U holu Kulturnog centra svake godine je bila kolektivna izložba barskih slikara. Znači, Vukić, Šušter, braća Dobrković i drugi. To je bilo odlično. A i znali smo 23. novembara da se umjetnici okupljaju na izložbi povodom Dana Bara. To me inspirisalo. Godine 1978. godine upisujem u Nikšiću Akademiju kod Gvozda, pokojnog našeg profesora Gvozdenovića. I tada počinje. Ja sam već iduće godine imao tri rada, pa onda ’79 godine. u jednoj grupnoj izložbi pet radova. Ti radovi koji sam tada radio bili su tuš. To traje mjesec i više mjeseci, zavisi koji je format. Ubadaš vrhom od pernice. Imao sam sreću da odem ’83. i ’84 godine. u Rusiju. Tamo nađem jednu malu knjižaru, i za nekih pet ili deset kopeljki kupim u jednu maloj kutijici stotinu pera, malih pernica. To me spasilo, čak sam ih na temperaturi ispod nule oštrio limicom da bih postizao te tačkice. Tako da sam sa grupacijom tih crnih tačkica stvarao te fantastične likove koje se nalaze u maslinama. A maslina je, za mene, već umjetničko djelo sama po sebi, skulptura, Božija skulptura, Bog je stvorio.
RB/BI: Vlado, je li ovo prvi put da ee manifestacija seli sa Topolice? Zbog čega?
Iličković: Zbog atmosfere. Bez atmosfere nema ništa. Ipak je ovo kulturna manifestacija i, barem na teritoriji Bara, možemo da je širimo. Možda bi valjalo i do Virpazara poći, imamo i to čak u planu.
Moram da pomenem i Dalibora Četokovića koji nas podržava, ali je bitno da se i njegovi učenici pojavljuju kod nas. Oni većinom idu u srednju školu ili pohađaju akademiju na Cetinju ili Trebinju.
RB/BI: Ima li neko ko je, osim tebe, učestvovao na svih jedanaest manifestacija?
Iličković: Da, Radovan Šušter. Mi smo počali zajedno još ’77 godine. Radovan svake godine izlaže po četiri, pet radova. Tu je i koleginica Danijela Drobnjak, nastavnica likovnog. Ja mislim samo 20 odsto učesnika se mijenja, većinom je tu barska stalna postavka. Sada imamo fantastičnu grupaciju, četiri umjetnika dolaze iz Sombora.
RB/BI: Necko, kako se finansirate?
Đurović: Ima poteškoća u organizaciji manifestacije. Vlado je s pravom konstatovao da su naši prijatelji Radovan Riči Orlandić i Milić Šarović Mili, vlasnici „Dublin“ paba, omogućili da ispočetka ova manifestacija stane na noge, a sa druge strane, mi i sada idemo na to da se nađe neki ugostitelj koji će nam dati neke usluge, jer tražimo u naturi shodno svojim redovnim poslovnim aktivnostima. Tako da mnogo toga počiva na entuzijazmu ili razumijevanju ljudi. Ova manifestacija je, da tako kažem, i pečat grada Bara, čim iza nje stoji Turstička organizacija Bar. Mi, poodavno, nismo više lokalna manifestacija. Evo, sad, ekskluzivno za slušaoce i čitaoce Radio Bara i Bar Infa i uz pozdrav slušaocima sa Cetinja, da kažem da namjeravamo tokom maja da organizujemo koloniju koja će biti na Cetinju.
Sad ću Vlada da iznenadim: vjerovatno će i likovnim stvaraocima grada Bara i svim učesncima „Street in Arta” biti omogućeno da izlažu svoje slike prilikom dočeka turista sa kruzera. To je ponuda Turističke organizacije Bar. Biće postavljeni štafelaji i biće moguće da se napravi ekspozicija od minimum 20 i više umjetničkih slika, tako da turistička ponuda grada Bara, sa jednim ovakvim umjetničkim sadržajem, dobija na značaju.
RB/BI: Još samo ovo da pitam, šta posjetioci u subotu od 10 do 19 časova, u Starom Baru, mogu da očekuju, da vide?
Đurović: Biće izloženo oko 50 radova, možda i do 60, ta cifra nikada nije konačna, jer mi omogućavamo čak i onim neimarima i osobito mladima, pomenuli smo Dalibor Dada Ćetkovića i njegovu školu, tako da i djeca mogu na mjestu da stvaraju. Biće nekoliko interaktivnih, kako mi kažemo, ili otvoranih platana, na kojima slučajni prolaznici, zajedno sa našim gostima, učesnicima, na mjestu crtaju. To je poseban stil koji su se zove „Street in Art” da umjetnost nastaje na mjestu, odnosno, na ulici, u komunikaciji sa onima koji gledaju, koji žele da potezom kičice ostave neki svoj trag na tom platnu koje će biti kasnije obojeno, okićeno, iskreirano na način kako to umjetnik zna da odradi.
Recimo, Vlado nije namjeravao tog dana da se lati kičice i da crta, ali nakon početnih poteza jedne djevojčice, on je dao neki novi oblik, neki novi sadržaj i to platno danas baš ljepo izgleda.
Iličković: Ja samo mogu da zamolim građane Bara, ako imaju vremena, da nas posjete. Mi ne možemo da se vežemo za datum, mi moramo da se vežemo za vrijeme, inače bi bila ova manifestacija bila 15. aprila i imala bi ime „Fenix“. Inače gledamo dosta unaprijed, kakvo će vrijeme biti, i biramo ambijente koji su inspirativni i na kojima se ljudi osećaju toplo. Imaćmo jednu lijepu panoramu, pogled na Stari Bar. Tako da je taj prostor već, na neki način, jedan kulturni reper, umjetnički reper, i grada Bara i Crne Gore.
