ZAKUPLJENI PROSTOR NA SAJTU
Da trgovina ljudima nije samo jeziva priča iz starih vremena ili ubjeđenje da se odvija negdje daleko, već stvaran problem sa kojim se suočava i Crna Gora, koji se dešava tu, možda upravo u našem komšiluku, pokazao je i serijal istraživačkih priča koje je pripremilo Društvo profesionalnih novinara Crne Gore (DPNCG).
Novinari koji se već godinama bave ovom temom, ali i naše mlade kolege istraživali su različite oblike trgovine ljudima, i uz poštovanje etičkih standarda novinarstva, prezumpcije nevinosti i zaštite prava maloljetnih osoba, uz nezvanične informacije koje su potkrijepili zvaničnim izjavama i dokumentima objavili su priče koje su osvijetlile različite aspekte ovog krivičnog djela.
U priči koja je posljednja objavljena, a koja je izazvala velike reakcije javnosti, opisani su detalji jednog zločina u krugu porodice, o tome kako je dvoje djece iz Crne Gore čak četiri godine živjelo u paklu droge, batina, teških fizičkih poslova, prosjačenja. Sve zahvaljujući djedu i ocu.
Kroz posebnu istraživačku priču, ukazali smo i na problem „savremenog“ ropstva u Crnoj Gori, odnosno trgovine ljudima u cilju radne eksploatacije. Razgovarali smo sa potencijalnom žrtvom trgovine ljudima – mladićem koji je nekoliko mjeseci radio u Podgorici samo za stan i hranu, kojem su oduzeta dokumenta vraćena tek nakon što je zaprijetio da će slučaj prijaviti policiji, a zarađeni novac nikada mu nije isplaćen.
Da u Podgorici postoji mjesto, neka vrsta montažnog ugostiteljskog objekta u kojem se odvija seksualno iskorištavanje, odnosno posredovanje u prostituciji, da među žrtvama ima maloljetnih osoba, kao i zavisnica koje pružaju seksualne usluge, saznali smo od naših sagovornika iz nevladinog sektora. U priči o ženama koje su žrtve trgovine ljudima u cilju seksualne eksploatacije ukazali smo i na koje načine trafikanti „vrbuju“ žrtve, ali i na podatak da je od 2015. godine do danas za krivično djelo trgovina ljudima u vezi sa seksualnim iskorištavanjem osuđena samo jedna osoba.
Da li u Crnoj Gori ima policajaca koji su uključeni u trgovinu ljudima ili državni organi ne rade svoj posao, tema je kojom smo se bavili u posebnom tekstu. Crnogorski policajci koji su hapšeni u akcijama sprečavanja trgovine ljudima na kraju nijesu čak ni optuženi za to krivično djelo. Naši sagovornici su saglasni – ukoliko policajaci učestvuju u trgovini ljudima treba najstrože da odgovaraju. To je prvi korak da se stane na put trgovini ljudima. Ovako je sve samo predstava za javnost.
Priča kojom smo otvorili serijal tekstova o trgovini ljudima govori o kriminalu pod velom tradicije. Razgovarali smo sa Romkinjom koju su roditelji udali kada je imala 13 godina. Došli smo i do podataka da, prema procjenama romskih nevladinih organizaca, prije punoljetstva u brak stupe dvije od tri, ili čak tri od četiri Romkinje. Ne zna se koliko je ugovorenih brakova. Ali se zna „cijena” nevjeste. Uglavnom od 200 do 4.000 eura, u nekim slučajevima i više.
DPNCG zahvaljuje svim koleginicama i kolegama koji su učestvovali u izradi novinarskih priča, ali i sagovornicima koji su ukazali na probleme sa kojima se suočavaju žrtve trgovine ljudima, kao i na institucionalne propuste u pronalaženju i sankcionisanju počinilaca ovog krivičnog djela.
Istraživačke priče nastale su uz podršku Fonda otpornosti Globalne inicijative protiv transnacionalnog organizovanog kriminala. Mišljenja i stavovi izneseni u njima su isključiva odgovornost Društva profesionalnih novinara Crne Gore (DPNCG) i ne odražavaju nužno stavove donatora.
ZAKUPLJENI PROSTOR NA SAJTU
