Gost emisije „Sunčanom stranom ulice“ bio je doktor Amel Dacić, šef Odsjeka patohistologije u Službi za laboratorijsku dijagnostiku u Opštoj bolnici Bar.
RB/BI: Praksa koje ću se pridržavati i ovoga puta je da goste, Vaše kolege, na početku razgovora prvo zamolim za jednu kratku ličnu kartu. Predstavite se slušaocima i podijelite sa nama kako je tekao Vaš životni, obrazovni i karijerni put do ljeta 2025?
Dr Dacić: Rođen sam na sjeveru Crne Gore, u jednoj maloj opštini – Rožajama. Tamo sam završio osnovnu školu. Nakon toga, obrazovanje sam nastavio u Srednjoj medicinskoj školi „Dr Branko Zogović“ u Beranama. Potom upisujem Medicinski fakultet i stičem diplomu doktora medicine 2010. godine na Univerzitetu u Prištini. Tri godine sam bio radno angažovan u Domu zdravlja u Baru, u timu Izabranog ljekara. Dobio sam specijalizaciju iz oblasti patologije za Opštu bolnicu Bar, kada započinjem specijalistički staž na Institutu za patologiju u Beogradu. Specijalistički staž sam položio 2017. godine. Iste godine sam završio i magistarske studije na temu „Forenzička patologija i ekspertizna dijagnostika“, na Institutu sudske medicine Univerziteta u Beogradu. Po povratku sa specijalizacije, započinjem radni angažman u Opštoj bolnici Bar, na poziciji šefa Službe za patohistologiju. Paralelno sa tim sam i predavač u Srednjoj stručnoj školi u Baru, na Odsjeku zdravstveni tehničar (u pitanju je medicinska grupa predmeta). Osim toga, radim i kao konsultant u privatnoj patohistološkoj laboratoriji „IGA lab“. Želim da naglasim to da sam od 2010. do 2013. godine bio aktivan član, kao instruktor Prve pomoći, Crvenom krstu Bar. Danas, moj profesionalni put je usmjeren ka digitalizaciji patohistoloških laboratorija, „pojačanju“ dijagnostike, tačnije preciznosti same dijagnostike, jer sam mišljenja da inovacije i tehnologija predstavljaju teme napretka moderne medicine.
RB/BI: Patohistologija je nauka koja se bavi istraživanjem bolesti, odnosno promjenama na ćelijama, tkivima i organima tokom bolesti. Šta obuhvata standardna, savremena patohistologija?
Dr Dacić: Ona zauzima središnje mjesto u savremenoj medicini, sve u smjeru kako bi se postavila tačna, precizna dijagnoza i kako bi se što brže došlo do nje. U patologiji se bavimo analizom ćelija i tkiva i promjenama koje ih zahvataju. Nakon analize donosimo odluku o tome da li se radi o zapaljenskom procesu, ili o benignom tumoru, da li je u pitanju maligni tumor… Savremena palogija ne predstavlja isključivo posmatranje tih histoloških preparata putem mikroskopa, već napreduje u smislu digitalizacije, kada se „oslobađamo“ djelova analogne patologije, gdje posredstvom digitalizacije uključujemo i vještačku inteligenciju i kompjutersku analizu koje nam pomažu u donošenju odluka. Znate, uvijek se postavlja pitanje da li će vještačka inteligencija u patologiji zamijeniti čovjeka. Neće. To je još jedan par očiju koji nikada ne trepće, ne spava i ne zaboravlja. Na nama je da vještačku inteligenciju iskoristimo kao pomoć.
RB/BI: Na kojim metodama se zasniva dijagnostika sa ciljem postavljanja dijagnoze?
Dr Dacić: Dijagnostika u histopatologiji ima četiri stuba. Prvi stub i „zlatni standard“ u patologiji je osnovna dijagnostika, na osnovu koje se riješi oko 80 posto samih uzoraka koji stignu na pregled u patohistološku laboratoriju. Drugi stub predstavlja citologija. To je analiza samih ćelija i promjena unutar njih. Na primjer, Papanikolau test je citološka analiza, kao i punktati i aspirati… Treći stub je imunohistohemijska analiza. Tokom nje koristimo određena antitijela, kako bismo detektovali proteine koji su specifični unutar neke promjene, tačnije, tumora. Na osnovu toga znamo koji je tumor u pitanju, kako će se taj tumor ponašati, kakva će biti prognoza i kako će pacijent reagovati na određenu vrstu terapije. Četvrti, ne najmanje važan, jeste zapravo korelacija sa kliničkom slikom koja je presudna. Upravu tu, histopatološku sliku moramo prilagoditi u kliničkom smjeru i omogućiti da kolege kliničari koji liječe pacijenta, dobiju smjernice. To je multidisciplinarni pristup koji pacijentu obezbjeđuje najbolju moguću njegu i liječenje.
RB/BI: Osim standardnih, koje se još metode koriste?
Dr Dacić: Koristi se jedna od najsavemenijih, a to je molekularna patologija, gdje imamo analizu DNK i RNK, bukvalno genetsku analizu i proteine unutar samog genoma, pri čemu dobijamo apsolutno precizne informacije o tumoru. Navešću kao primjer zakon u Italiji koji je takav da nijedan pacijent ne može da dobije imuno terapiju, dok se ne odradi molekularna analiza određenog tumora. Zašto? Zato što molekularna analiza daje uvid koja će se terapija primijeniti, da li će dati odgovor, da li će taj odgovor biti pozitivan. Dakle, apsolutno se ne gubi vrijeme, nego postoji standard koji se mora sprovesti na precizno utvrđen način. Nakon molekularne, postoji digitalna patologija, kao najveći stepen dostignuća unutar same patologije. Mi više ne koristimo mikroskop, sada imamo jedan virtuelni prostor, tačnije „prozor“ gdje se mikroskopski slajs skenira, arhivira, pa koristeći vještačku inteligenciju, komjuterski odrađene analize, ubrzavamo proces dijagnostike kako bismo omogućili da pacijent što prije dobije tačnu dijagnozu, uz vrlo malo grešaka, čak i onih statističkih.
RB/BI: Već na samom startu današnjeg razgovora nastojaćemo da otklonimo predrasudu i uvreženo mišljenje da se patolog bavi uglavnom autopsijama, odnosno obdukcijama preminulih. Jasno je da je patologija dijagnostička procedura koja se mahom primjenjuje na biopsijskom uzorku uzetom od pacijenata kojima je rađena neka dijagnostička procedura ili hirurška intervencija. Zamoliću Vas da dodatno pojasnite – koji je glavni segment rada patologa u momentu kada treba uspostaviti dijagnozu?
Dr Dacić: To što ste rekli je tačno. Postoji mit da kada nekom kažete da se bavite patologijom, on to automatski povezuje sa smrtnim slučajem, jer se smatra da mi u patologiji radimo odbukcijske, odnosno autopsijske nalaze. Ipak, 90-95 posto analiza se bavi na živom organizmu, tačnije sa pacijenata gdje analiziramo određene uzorke (ćelijske ili tkivne) dobijene prilikom biopsije ili hirurške intervencije, a koji su dospjeli u patohistološku laboratoriju. Tu se uzorak prvo golim okom, makroskopski pregleda, utvrde se promjene veličina, oblik, fotografiše se radi arhive. Nakon toga se taj tkivni ili ćelijski uzorak podvrgava obradi koja ima svoje laboratorijske faze i postupke. Na taj način se dobije određeni presjek (mikroskopska pločica) čijom analizom utvrđujemo da li se radi o zapaljenskom procesu, benignom ili malignom tumoru. Nekada nije dovoljna osnovna histološka procedura (HE), pa upotrebljavamo dodatne, savremene procedure (imunohistohemijska analiza koja povećava sigurnost u sami nalaz) koja nam potvrđuju prirodu i ponašanje samog tumora. Mi, ljekari iz Patologije, dođemo kao neki detektivi medicinske dijagnoze, bavimo se proučavanjem vrlo malih, sitnih fragmenata tkiva, koji su nekada ispod milimetar. Donosimo odluku kojom usmjeravamo pacijenta u jednom ili drugom pravcu.
RB/BI: Veoma važan segment posla patologa je, naravno i autopsijska dijagnostika i to kod pacijenata kod kojih je nastupila isključivo prirodna smrt. U kom slučaju preminuli bude podvrgnut patološkom ispitivanju koje sprovodite i to, treba napomenuti, isključivo kada ne postoji ni najmanja sumnja na nasilnu smrt?
Dr Dacić: Drugi dio svakodnevnog rada patologa (nekih deset posto) je autopsijska ili obdukcijska metoda dijagnostike, koja je završna dijagnoza. To znači da na osnovu rekonstruisanih detalja unutar čovjekovog tijela možemo stvoriti jednu vremensku liniju koja nam može ukazati šta se sve zapravo dešavalo nekoliko sati ili čak dana, prije nastupanja smrtnog ishoda. Postoje određena, vrlo jasna zakonska pravila, kada se radi autopsijska, a kada sudsko-medicinska obdukcija. Kako sam na početku razgovora kazao, magistarski rad sam branio na temu „Forenzička patologija i ekspertizna dijagnostika“ gdje sam edukovan i za sudsko-medicinsku oblast. Inače, u patologiji se radi samo patološko-anatomska obdukcija, gdje se utvrđuje prirodna smrt. Mi ćemo u slučaju kada se pacijent javi u bolnicu, a tokom procesa dijagnostike dođe do smrtnog ishoda, kada dođe do smrtnog ishoda iz nepoznatog razloga ili u slučaju terapijskih procedura, kada se radi o nekim zaraznim bolestima, na zahtjev familije ili ljekara koji je liječio pacijenta, tražiti patološki anatomsku obdukciju. To je proces koji podrazumijeva bukvalno otvaranje svih šupljina u tijelu, analiziramo organe, a sve se dokumentuje. Nakon toga uzimamo određeni broj isječaka koji je jasno definisan iz svih organa, što potom mikroskopski analiziramo i dolazimo do konstruiane „priče“. Napominjem da ovdje nije važno samo da donesemo odluku šta je izazvalo smrtni ishod, šta je neposredno uticalo, nego koji je mehanizam doveo do nastupanja smrti u konkretnom slučaju.
RB/BI: Kako sprovodite analizu mehanizama koji su doveli do toga da organizam izgubi bitku i nastupi smrt?
Dr Dacić: Kada je potrebno obaviti obdukciju pacijenta koji je preminuo u bolnici, preminuli bude dopremljen do obdukcione sale. Postoji određeni niz koraka koji su vrlo jasno definisani. Ono što bih htio da pojasnim jeste to da se u našem društvu smatra da će neko sa patologije, pretjeraću možda – „unakaziti“ leš i time narušiti integritet osobe koja je do prije nekoliko minuta ili sati bila živa. To apsolutno nije tačno, jer kao i kroz svaku drugu granu medicine, postoje pravila koja se striktno poštuju. U patologiji ona idu toliko daleko da čak ne govorimo tokom obdukcije, ne slušamo nikakvu muziku. Vrlo su jasni kriterijumi po kojima se radi, po kojima se otvaraju određene šupljine unutar tijela, uzimaju se određene tečnosti i organi za analizu. Nakon toga dobijemo mikroskopsku pločicu, na osnovu koje, sa svim relevantnim kliničkim podacima, donosimo zaključak šta je dovelo do uzroka smrti i kakav je to mehanizam. Ovo je važno, prvo zato što porodica dobije nekada vrlo korisne informacije. Dešava se da, recimo, tokom autopsije, tačnije same obdukcije, utvrdimo da je pacijent imao neki tumor, a da to ni porodica, ni sam pacijent nisu znali. To je bitno jer će, rukovođeni tom informacijom, sjutra potomci preventivno djelovati zbog nasljednog faktora koji podrazumijeva nasljeđivanje mutacija koje mogu dovesti do tumora. Osim toga, ljekar koji ga je liječio dobije informaciju zašto je nastupio smrtni ishod i koji je uzrok, a korisno je i za cjelokupni zdravstveni sistem. Na patologiji, kada sve utihne, kada svi prestanu da govore, nakon obdukcije, jedino patolozi mogu da govore i imaju šta da kažu.
RB/BI: Ljetnji mjeseci su doba kada bi trebalo da intenzivnije vodimo računa o zdravlju kože. Melanom je veoma podmukla bolest koja, između ostalog, nastaje i zbog prekomjernog izlaganja kože štetnom UV zračenju. Koje su Vaše preporuke, kako da sačuvamo zdravlje, kako da se zaštitimo i preveniramo ovo podmuklo oboljenje? O tome sam nedavno razgovarala sa Vašom koleginicom doktorkom Biljanom Raičević, specijalistom dermatovenerologije no, nije na odmet da se podsjetimo, jer žega je već počela, krenuli smo na plažu…
Dr Dacić: Melanom je izuzetno agresivan. To je tumor kože melanocitnog porijekla i nepredvidiv je, što predstavlja najveći problem. Dodao bih i da je sunčanje jedan od najznačajnijih faktora koji utiče na pojavu melanoma. Nekada želja da imamo lijep ten, može da nakon višegodišnjeg izlaganja suncu i štetnog ultravioletnog zračenja, dovede do oštećenja kože. Koža pamti, pa transformacija unutar melanocita skrene iz normalnog razvoja, ka malignom procesu. Treba voditi računa o estetici, ali i o zdravlju. U prevenciji melanoma dermatolozi imaju primat, a njihova je preporuka da bi svi, u intervalu od 10 do 17 sati trebalo da izbjegavaju izlaganje suncu, zato što je tada UV indeks najveći. Neophodna je upotreba zaštitnih krema, nošenje naočara, šešira… Kada govorimo o zaštitnim kremama, pazite sad, treba mazati i tabane, usne, kao i vrat i ušne školjke. To su, takođe djelovi tijela koje pokriva koža. Ne treba voditi računa i mazati tijelo kremama sa zaštitnim faktorom samo na plaži, već i prilikom šetnje, vožnje automobilom. Bitno je reći i da se krema mora nanositi na svakih dva-tri sata zbog znojenja, ispiranja vodom. Solarijume, koji su vještački izvor ultravioletnih zraka, treba apsolutno izbjegavati. Uz to, redovan pregled kože je veoma bitan. Želim da napomenem da se melanom može javiti i na tabanu, ispod nokta i u oku. Kod melanoma je sreća da je on jedan od rijetkih tumora kojeg možemo da vidimo golim okom. Promjene na koži ne smijemo da ignorišemo, ne smijemo da čekamo da prođe, već se odmah moramo javiti dermatologu, a potom hirurgu, jer vrijeme igra ključnu ulogu. Ako je melanom ograničen na kožu, nije se proširio kroz limfne sudove ili krvne sudove, izlječiv je isključivo hirurškim tretmanom.
RB/BI: Koji su znaci i simptomi melanoma?
Dr Dacić: Postoje jasni kriterijumi koji definišu melanom, tako da ga svi mogu prepoznati. To je A, B, C, D i E kriterijum. Pri tome se „A“ odnosi na asimetriju promjene na koži, što je alarm. Isto tako kada primijetite promjenu koja je nejasnih ivica, odmah se mora reagovati. To važi i za promjene koje su nejednake boje ili koje napreduju, rastu, a i one koje čudno izgledaju i ne zarastaju. Svi ovi simptomi su upozorenje da se radi o vrlo ozbiljnoj promjeni. Na početku postoji sumnja, a nakon patohistološke dijagnoze dobijemo i potvrdu da li se radi o melanomu. Neki ljudi su u većem riziku da obole od raka kože. Osobe kojima je neko u bližoj porodici imao melanom, imaju dva do tri puta veći rizik da obole od ove bolesti. U rizičnu grupu spadaju i osobe svijetle puti, očiju i kose, jer nemaju dovoljno melanina (pigmenta koji luči melanocit, a melanin je zapravo zaštita). Kada se sunčamo, pa dobijemo bronzani ten, to je zapravo pigment koji štiti od uticaja sunca. Ako osoba ima preko 50 mladeža na tijelu spada u rizičnu grupu, kao i one koje su imunokompromitovane (boluju od HIV-a, ili su na imunosupresivnoj terapiji). Oni trebaju makar jednom godišnje obaviti kontrolu kod dermatologa.
RB/BI: Da li u Crnoj Gori postoji registar oboljelih od karcinoma?
Dr Dacić: Postoji i nalazi se u Institutu za javno zdravlje koji i rukovodi zdravstvenom politikom u smislu planiranja, prevencije, unapjeđenja zdravstvene zaštite. Taj registar obuhvata jako precizne podatke o malignim tumorima, njihovoj lokalizaciji i o ishodu bolesti. Imam podatke iz 2022. godine, u kojima je ukupan broj novih dijagnoza raka bio 2.793. Od toga su muškarci bili 1.415, a žene 1.324. Smrtnost je bila 1.536, od toga 847 muškaraca i 688 žena. Stopa smrtnosti je 121,4 na sto hiljada stanovnika, što nas svrstava u prvih deset zemalja u svijetu po smrtnosti.
RB/BI: Koji su sve uzroci nastanka malignih bolesti?
Dr Dacić: Jedan faktor ne može dovesti do nastanka malignog tumora, već do pojave te bolesti dovodi više njih. Osnova jeste genetika, slijedi stil života, uticaj sredine. Želim da razjasnim da ako neko u porodici ima neku malignu bolest, postoji vjerovatnoća da ima određenu mutaciju gena koju će naslijediti potomstvo. Međutim, to po automatizmu ne znači da će neko da dobije tumor, nego da je ta osoba pod mnogo većim rizikom za dobijanje tumora u odnosu na druge. Kako bih objasnio zašto je to bitno, vratiću se na autopsiju i situaciju kada se otkrije slučajno pronađeni tumor. To su značajne informacije za porodicu i alarm je da njeni članovi posjete izabranog ljekara, koji će im dati smjernice kako da se podvrgnu određenim preventivnim dijagnostičkim procedurama i eventualni problem riješe u samom startu. Pored genetskih postoje hemijski i fizički faktori (pušenje koje je vezano za karcinom grkljana, usne duplje, pluća, grlića materice; alkohol koji utiče na pojavu tumora želuca, pankreasa, debelog crijeva; pesticidi, benzini, farbe za kosu, zračenje) doprinose tome da se može povećati vjerovatnoća obolijevanja od tumora. Hronične infekcije su jedan od rizika. Na primjer česta je helikobakterpilori, koja uzrokuje probleme digestivnog trakta, a ako se ne liječi, nakon nekoliko godina može dovesti do pojave tumora želuca. Hepatitis B, Hepatitis C mogu dovesti do karcinoma jetre, HPV infekcija (postoje posebna dva tipa – 16 i 18, koji su visokorizični) može dovesti do pojave karcinoma grlića materice, anusa i usne šupljine i HIV infekcija. Kada govorim o stilu života, napominjem da se on, prije svega, odnosi na način ishrane – kada se konzumira hrana koja nema antioksidanasa, ona koja nije bogata vlaknima, može se pospješiti obolijevanje od raka debelog crijeva, tačnije digestivnog trakta. Visokorizična je i populacija starija od 65 godina, zato što su tokom života imali brojne genetske mutacije, pa na kraju akumulacija tih mutacija može da dovede do ekspanzije i obolijevanja.
RB/BI: Koje analize se sprovode u Opštoj bolnici Bar i koliko dugo se čeka na rezultate?
Dr Dacić: Mi smo referentni centar vezano za jug Crne Gore. Pružamo usluge citološke analize i patohistološke analize. Citološke analize pružamo za Dom zdravlja Ulcinj, Dom zdravlja Bar, Dom zdravlja Budva, Dom zdravlja Kotor, Kliničko-bolnički centar Kotor, Dom zdravlja Tivat i Dom zdravlja Herceg Novi, gdje analiziramo citološke uzorke, tačnije Papanikolau test, a patohistološku analizu iz materijala koji dospije iz Opšte bolnice Bar. Vrijeme čekanja nije jasno definisano jer u komunikaciji sa kolegama koji su izvršili određenu intervenciju, a zbog sumnje na postojanje tumora, mi ćemo tu analizu po prioiritetu završiti u roku od sedam dana. Kada su u pitanju hronična oboljenja, na rezultate citoloških analiza i patohistoloških analiza, obično se čeka dvije do tri sedmice.
RB/BI: Jedna od najčešćih citoloških analiza je Papanikolau test. Zbog čega je važan i koliko često preporučujete da mu se žene podvrgavaju?
Dr Dacić: To je jedan od najvažnijih i najuspješnijih preventivnih metoda. Papa test nam doprinosi u smjeru da tumor, prije nego što nastane, možemo da detektujemo. Prilikom analize, ukoliko se utvrdi prisustvo atipičnih ćelija (što govori u prilog da se dešavaju promjene unutar epitela grlića materice) koje za nekoliko mjeseci ili godina mogu progredirati u tumor. Znači, mi ovdje ne utvrđujemo malignu bolest nego „predbolest“, pa prije nastupanja bolesti ustanovimo te displastične promjene, što daje priliku da se spriječi pojava tumora. Osim tih displastičnih ćelija koje ukazuju na transformaciju, postoji i prisustvo HPV infekcije, ili gljivične infekcije, ili bakterijske infekcije. Preporuka jeste da sve djevojke, žene do 25 godine odrade prvi Papanikolau test, ili tri godine nakon stupanja u prvi seksualni odnos. Ako je nalaz uredan, potrebno ga je ponoviti u periodu od jedne do tri godine. Ukoliko se utvrdi da žena ima HPV infekciju, testiranje je potrebno mnogo češće ponavljati – na svakih šest mjeseci. To je način da se spriječi napredovanje promjena. Nakon 65-e godine života, ukoliko su kod žene tri uzastopna Papanikolau testa uredna i nema podataka o HPV infekciji, može se prestati sa daljim rutinskim testiranjem. Ta odluka se donosi individualno.
RB/BI: Vi ste i stručni saradnik Internacionalne policijske organizacije Crne Gore iz oblasti forenzičke patologije i ekspertizne dijagnostike. Nedavno ste održali zapaženo predavanje pod nazivom „Labena – Digitalizacija internističke prakse i digitalna patologija“ na prestižnom međunarodnom kongresu MIND 2025 (Medical Innovation through Digital Transformation), koji je održan u beogradskom Sava Centru. Kongres MIND 2025 okupio je najeminentnije domaće i međunarodne stručnjake iz oblasti medicine, tehnologije i nauke, sa ciljem otvaranja ključnih pitanja i perspektiva o ulozi vještačke inteligencije i digitalne transformacije u savremenom zdravstvu. Tema Vašeg izlaganja je bila digitalna patologija, vještačka inteligencija i način na koji sve to konkretno unaprjeđuje dijagnostiku i zdravstvo uopšte. Kakvi su utisci, zamoliću Vas da podijelite impresije sa ovog važnog skupa?
Dr Dacić: Jednom riječu mogu da opišem kongres – fenomenalno. Skraćenica MIND zapravo znači medicinska digitalna transformacija, tj. transformacija unutar medicine, gdje se određene grane i procesi digitalizuju. Skup je okupio stručnjake iz regiona i Evrope. Želim da prenesem da su se svi složili oko jedne teme, a to je da je neophodna brza, tačna, precizna i personalizovana dijagnostika kako bi se pacijent pravovremeno usmjerio ka protokolima koji se primjenjuju u liječenju određenih bolesti. Za mene lično i profesionalno je veliki uspjeh i čast mi je da sam pozvan da držim predavanje na tom skupu. Otkriću vam da sam pozvan da održim vrlo slično predavanje i u Ljubljani i u Zagrebu, na temu transformacije u digitalnoj patologiji. Ta digitalna patologija, pored svih benefita koje pruža, omogućava još jedan o kome nisam govorio, a to je da, kada dobijemo uzorak koji je digitalizovan, apsolutno je taj pacijent prioritet, u smislu da bilo koji stručnjak, iz bilo kog dijela svijeta može u realnom vremenu analizirati taj viruelni slajd. Na taj način će se dobiti vrijeme za slanje uzoraka, analizu, ponovno sječenje, obradu, što ide u korist pacijenta kada su u pitanju maligne bolesti jer, ponoviću, vrijeme je ključni faktor kod svih vrsta tumora. Digitalna transformacija se dešava – sada. To više nije budućnost. Ona spašava i vrijeme i resurse i ljudske živote. Želio bih da naglasim da ćemo mi u Baru dobiti digitalnu patologiju, koja među zemljama bivše Jugoslavije postoji još jedino u Splitu. Iako, naravno, ne možemo pratiti svjetski trend, ono što možemo pokazati svima, jeste da jedna mala sredina može na vrlo ozbiljnom nivou parirati razvijenijim, u smjeru postavljanja tačne, precizne dijagnoze.
RB/BI: Opšta bolnica Bar vodeći je partner na regionalnom projektu “PATODIGITAL”, finansiranog iz Interreg VI-A IPA programa prekogranične saradnje Hrvatska – Bosna i Hercegovina – Crna Gora 2021-2027. Šta će sve implementiranjem ovog projekta biti omogućeno, koje će konkretne benefite barska ustanova imati?
Dr Dacić: Sa zadovoljstvom mogu da ustvrdim da ćemo dostići evropski i svjetski nivo u pružanju usluga iz oblasti patologije. Kroz projekat “PATODIGITAL” sprovešćemo praktičnu transformaciju analogne patologije koja trenutno dominira u Crnoj Gori. Idemo korak po korak u inovaciji procedura. Kroz digitalnu transformaciju imaćemo softverski kompjuterski sistem koji će pratiti sve procedure prilikom rada. Smanjićemo mogućnost greške, gubitak vremena, imaćemo arhive, moće ćemo da obavljamo konsultacije na daljinu, tačnije putem virtuelnih slajdova. Samim završetkom “PARODIGITAL” pojekta, određene procedure će se uvesti. Neće to biti inovacija isključivo za Bar, nego za kompletnu Crnu Goru (mislim na direktnu i indirektnu imunofluerescencija koja se kod nas još uvijek ne radi, nego se pacijenti upućuju u inostranstvo). Ta metoda će se, završetkom pojekta, analize raditi putem našeg centra. Osim toga, unutar naše institucije moći ćemo da radimo i genetsku analizu, kao i ključnu analizu u programu transplantacije organa i u programu liječenja steriliteta. U ovom momentu se bolesnici koji se pripremaju za transplantaciju, i oni koji se liječe od steriliteta, šalju van Crne Gore za određene analize i dijagnostiku. Put je ucrtan i već sada sam srećan zbog mogućnosti koje će dobiti, ne samo Opšta bolnica Bar, nego i cijela država.
RB/BI: Koliko ste u ovom momentu, dok taj projekat ne zaživi, zadovoljni stepenom opremljenosti Opšte bolnice Bar kada je u pitanju patohistološka dijagnostika?
Dr Dacić: Imamo opremu koja nam omogućava da vršimo citološku analizu, histološku analizu i dodatne procedure u smjeru histohemijskih bojenja i imunohistohemijskih bojenja. U ovom momentu nemamo opremu koja bi omogućila molekularnu analizu i digitalizaciju, ali sa onim čime raspolažemo, pružamo najveći stepen dijagnostike za cijelu regiju. Dio procedura usmjeravamo u Klinički centar Crne Gore, kako bi pacijent bio pripremljen za konzilijum, gdje se donosi odluka kako će se nastaviti dalja procedura liječenja. Završetkom projekta dobićemo kompletnu i u najširem mogućem spektru opremu iz oblasti patologije, nakon čega ćemo moći vršiti apsolutno sve dijagnostičke procedure koje sam nagovijestio.
RB/BI: Koliko Vaših kolega je angažovano u službi kojom rukovodite i da li taj broj zadovoljava potrebe stanovništva, a tokom ljetnjih mjeseci, i turista?
Dr Dacić: U timu je nas četvoro – moja malenkost kao patolog i tri laboratoriska tehničara. Vrlo smo uigran i kompaktan tim i rješavamo sve izazove i probleme sa kojima se susrijećemo. U toku ljetnjih mjeseci ne bilježimo povećan priliv pacijenata, jer se pacijenti usmjeravaju u mjesto odakle su došli. Procedura analize uzoraka je vrlo složena, jer im prethodi biopsija ili operativni zahvat. Završetkom projekta „PATODIGITAL“ borićemo se da naš tim proširimo mudro i pametno.
RB/BI: Kakva je procedura da osiguranik dođe do Odjeljenja kojim rukovodite?
Dr Dacić: Pacijent fizički ne može posjetiti laboratoriju, a način je putem uputnog lanca. Prvo se javi izabranom ljekaru, obavi pregled, a doktor postavlja određenu sumnju, izda uput što je put za usmjerenje ka Opštoj bolnici Bar. Tada se jasno usmjereni pacijent obrati hirurgu, ginekologu… koji će utvrditi problematiku zbog koje je izabrani ljekar izdao uput. Slijedi neka od procedura – biopsijska, operativni zahvat, punkcija. Dobijeni materijal se usmjerava u patohistološku laboratoriju. Obradimo ga i postavimo dijagnozu. Potom šaljemo patohistološki izvještaj nazad u Opštu bolnicu Bar, ili neki od centara. Pacijent se pripremi za konzilijum tako što se uključe i druge dijagnostičke procedure. Ukoliko bilo ko od pacijenata smatra da treba da popriča, čuje mišljenje, dobije savjet, naša vrata su otvorena za razgovor, preporuku, pomoć prilikom daljeg liječenja i uspostavljanje dijagnoze koja će na kraju biti smjernica i put kojim će se voditi liječenje pacijenta.
