Bar je, uz Podgoricu, grad sa najviše inficiranih koronavirusom. Sa dr Ginom Masoničić, specijalistom interne medicine, razgovarali smo zašto je to tako, kakva su njena iskustva od početka pandemije kod nas u martu prošle godine, da li se, uprkos brojnim nepoznanicama, danas ipak više zna o ovom nepredvidivom i opasnom virusu, kako se boriti protiv njega, koliko su pouzdani testovi za dijagnostiku, treba li primiti vakcinu i kako se psihološki nositi sa ovom bolešću i brojnim drugim temama.
BI: Kako komentarišete trenutnu epidemiološku situaciju, odnosno velik broj zaraženih i umrlih, među kojima su i mlađi ljudi, i što mislite da je prouzrokovalo da Bar bude među vodećim gradovima kada je riječ o raširenosti infekcije?
Dr Masoničić: Podsjetila bih da je od početka epidemijskih dešavanja (mart 2020. godine) ukupan broj registrovanih slučajeva infekcije novim korona virusom u Crnoj Gori bio preko 54.000. Trenutno inficiranih je 9710, umrlih 73. Što se naše opštine tiče, u Baru ukupno registrovanih od juna imamo preko 2.680, trenutno je aktivnih blizu 900, umrlih 69. Mi smo se, ako pratimo kumulativnu stopu (broj oboljelih na 100.000 stanovika), sve vrijeme do novembra dobro držali, bili smo u “žutoj zoni”… Onda je stopa rapidno počela da raste, pa sada čvrsto držimo drugo mjesto u CG, a možda, kao što ste rekli i prvo u odnosu na broj stanovnika. Mislim da su te činjenice za veliku brigu…
A šta je ovakvu situaciju prouzrokovalo?… Jasno je šta je do nje dovelo- opuštanje svih nas, definitivno. Uz razumijevanje da sve ovo dugo traje, da smo mi, zdravstveni radnici, sa našim stalnim pozivima na poštovanje mjera dosadili, pa su ljudi oguglali na upozorenja. Uz to, “krivci” su i brojni skupovi – politički, vjerski, običaji, veselja. Po meni, na ovu situaciju su značajno uticale mjere uvedene u susjednim gradovima o zabrani rada ugostiteljskih objekata, a koje su doprinijele da vikendom vjerovatno više hiljada ljudi iz tih opština dolazi u Bar. Malo ste koga mogli vidjeti sa maskom, lokali su bili krcati, igraonice prepune dece… Ne daj Bože, kad se vidimo da se ne izljubimo. Ako upozoriš, stiže odgovor “nije valjda da se plašiš?”. Plašim se, naravno, ali se ne junačim…
BI: Već u prvom talasu suočili ste se sa pacijentima oboljelim od COVID-a, tačnije, prvi oboljeli Baranin upravo se, između ostalih, Vama obratio za ljekarsku pomoć i savjete. Što se promijenilo od tada do danas? pretpostavljam da su, iako je korona nepoznanica, saznanja o bolesti, ipak, nešto veća i drugačija?
Dr Masoničić: Još malo će (17. marta) biti godina od kada smo se suočili sa problemom COVI -a. Pošto ste pomenuli našeg sudrađanina, ja ga pozdravljam i zahvaljujem se jer je u onom prvom talasu svojim pojavljivanjem na TV, više uradio što se tiče podizanja svijesti o ovom teškom oboljenju, nego sva naša priča. Kao i sve moje kolege, od prvog dana se borimo sa ovim protivnikom, o kome ništa nijesmo znali, a iako smo tokom vremena nešto naučili, još uvijek mislim da je to nedovoljno. Svi se mi snalazimo kako umijemo, pratimo literaturu, studije, najviše iskustva drugih kolega. Formirane su brojne stručne grupe, gde razmjenjujemo iskustva. Moram, pritom, da pomenem jednu koju je formirala grupa ljekara sa prostora ex YU, na čelu sa prof. Ognjenom Gajićem, koja meni lično mnogo znači.
Što se naše ustanove tiče, mi smo u prvom talasu morali da zatvorimo ordinaciju, jer nijesmo mogli da obezbijedimo zaštitnu opremu. Ono što smo imali brzo smo potrošili, a na tržištu nijesmo mogli ništa da kupimo, pa makar i po cijenama koje su tada bile enormno visoke. Da podsjetim da smo litar alkohola kupovali za 30 eura. Iako smo bili fizički zatvoreni, imali smo stalnu onlajn komunikaciju sa pacijentima, tako da smo makar malo ublažili situaciju. Od juna radimo uz maksimalne protivepidemijske mjere zaštite – od dezobarijere, sredstava za dezinfekciju, UV lampe… Ponekad su se pacijenti šalili da ih ”kupamo” kada uđu kod nas, uz obaveznu epidemiološku anketu, mjerenje temperature, pulsnu oksimetriju. U skladu sa preporukama, sve pacijente koji su suspektni na COVID- 19, usmjeravamo u COVID centre. Ono što se našeg posla tiče, promijenilo se to što se bavimo post COVID pacijentima – tj. stanjima koja su uzrokovana ovim virusnim oboljenjem – od prolongiranog umora, raznih kožnih promjena, do kardiovaskularnih problema. Ovdje upozoravam pacijente da ne potcjenjuju tegobe, da se obrate svojim ljekarima, koji će procijeniti ima li razloga za brigu. Posebno upozorenje upućujem sportistima i ljudima koji intenzivnije treniraju. Razumijem da je karijera u pitanju, ali kao ljekar insistiram da je najvažnije sačuvati zdravlje.
BI: Koliko vam se danas obraćaju za pomoć inficirani ili oni pacijenti koji sumnjaju da su zaraženi?
Dr Masoničić: Naravno da nam se obraćaju – bez obzira na to što su svi upoznati preko medija sa simptomima ovog oboljenja, većina svoje simptome minimizira, pa “nemam ja koronu” vrlo često čujemo. Osnovni problem je strah. Svakodnevno se susrećemo sa ovom situacijom, moji saradnici nakon ankete za svakog sumnjivog pacijenta, odmah pozovu ljekara koji je tog trenutka u ordinaciji i on procijeni da li može da se obavi pregled. Ako ne može, da instrukcije ili upute gdje bi pacijent trebalo da pođe. Nedavno sam imala pacijenta koji je došao da mi čestita praznike i onako usput kaže da mu se grip od prošle godine ponovio. Uvrijedio se kada sam pitala da li se testirao. Poslije 20 minuta sam uspjela da ga ubijedim da pođe do Doma zdravlja, gdje se testirao i, naravno, bio je pozitivan… Čovjek je bio veoma razuman, uz sva moguća izvinjenja redovno me o svemu obavještavao… No nijesu svi tako odgovorni, dešavaju se i neprijatnosti, ali da bi mogli da zbrinjavamo hronične, onkološke bolesnike, trudnice, moramo biti maksimalno oprezni.
BI: Različita su tumačenja mjera koje se propisuju sa nacionalnog nivoa, kako bi se epidemija stavila pod kontrolu. Kako ih Vi komentarišete?
Dr Masoničić: S obzirom da sam dobar dio svog radnog vijeka provela kao vojni doktor, mnogo toga bih drugačije uradila… Ali, na svu sreću, nijesam tamo gdje se odlučuje. To znači da bih bila daleko rigoroznija po mnogim pitanjima, prvenstveno što se okupljanja tiče. Više puta sam na raznim medijima rekla da, ako se ovim mjerama uspjelo da se utiče da se sahrane, pomeni, obavljaju u najužem krugu porodice, kada se saučeće izražava na društvenim mrežama (a složićete se sa mnom da su to situacije kada nam je najpotrebnija podrška familije, prijatelja, komšija, sugrađana), kako onda ne možemo da se uzdržimo od žurki, proslava. Pitala sam neke stručnjake kakav može biti profil ljudi koji su organizovali ili išli na svadbe od po 200 ljudi u Skadru, jer je kod nas to zabranjeno. Koga su oni pokušali da prevare? Pitala sam to, razmišljajući kako su se osjećali kad se pola ljudi sa takvih skupova razboljelo, a neko i umro, i da li osećaju odgovornost. Moram da kažem da, evo skoro godinu, nijesam bila u posjeti nikome, iz straha da nekoga ne zarazim, jer sam ja ipak u kontaktu sa pacijentima, i mogu biti potencijalni prenosilac virusa.
BI: Špekulacije u javnosti postoje u vezi validnosti testova koji bi trebalo da pokažu prisustvo virusa u organizmu, ali i oko vakcine- da li je efikasna, bezbjedna i je li bolje primiti je, ili se nevakcinisati. Kakav je Vaš komentar?
Dr Masoničić: Test je samo polazna osnova u pristupu pacijentu koji dođe na pregled, te se apsolutno ne treba oslanjati samo na njega. Doktor će zavisno od simptoma procijeniti koje preglede treba uraditi i koje nalaze izvaditi. To je kompleksan pristup, i njega se treba pridržavati. Što se tiče vakcina, za mene su one jedino svijetlo u tunelu, i svakako ih treba primiti. Nijedna vakcina se ne primjenjuje prije nego što se ne ispita njena bezbjednost i sigurnost, a da li je sto posto efikasna i sigurna, to ne možemo garantovati ni kod vakcine protiv sezonskog gripa. Sve zavisi od opšteg stanja organizma, imuniteta… ali svakako je bolje primiti. Ja lično se vakcinišem protiv sezonskog gripa, a učiniću to i protiv korone, jer virus će još dugo ostati među nama, i moramo pribjeći borbi protiv njega i na ovaj način, tj. vakcinisanjem
BI: Koliko je kompletna situacija teška za zdravstvene radnike?
Dr Masoničić: Trenutna situacija je izuzetno teška za sve i ja, prije svega, moram da se zahvalim svima koji rade u COVID centrima – COVID ambulanti pri Domu zdravlja, ili bolnici i COVID bolnici, od tehničkog osoblja do ljekara. Imala sam niz razgovora sa kolegama koji rade u COVID bolnicama, ne samo kod nas u Baru, a nikada nijesam čula da se žale na fizičke napore – svi do jednog su isticali muku i tugu zbog svakog izgubljenog života. Od fizičkog umora se lako odmoriti, ali kad sklopiš oči i “premotaš film”, sjetiš se pogleda i očiju koje traže ili da ih spasiš, ili da im isključiš aparat i spasiš ih muka. To je strašno. No, ništa manji napor nije mojih kolega u Domu zdravlja. Ako znamo da je trenutno oko 900 pozitivnih, u bolnici se liječi 50-60 teže oboljelih, ostale zbrinjavaju ekipe Doma zdravlja, bilo u COVID ambulanti, bilo u kućnom liječenju. To je ogroman posao… Većina mojih kolega koji su bili zaraženi se, poslije kraće pauze, vratilo na svoja radna mjesta.
BI: I, što dalje, i građani i medicinski radnici su i u teškoj psihološkoj situaciji, koje su Vaše preporuke?
Dr Masoničić: Svi smo u vrlo teškoj situaciji, a što se mene tiče, ponavljam- jedina svjetlost na kraju tunela je vakcina, bilo koja – engleska, ruska, kineska. Nadam se da će se uskoro i kod nas početi sa vakcinacijom. Podjsećam na riječi prve vakcinisane gospođe u Engleskoj, koja je kazala da se vakcinisala kako bi njeni unuci mogli da joj dođu u posjetu. E, upravo zbog te socijalne distance koja je uspostavljena, vrijedi se vakcinisati. A korona će, nadam se, preći u sezonsku bolest, vakcinisaćemo se kao protiv gripa. Moram da podsjetim da je 2019. godine preko 30 ljudi u Crnoj Gori umrlo od gripa. Moramo se potruditi da se pridržavamo svih mjera i preživimo sve ovo, čuvajmo druge od sebe, a kad prođe, kako reče naša mlada sugrađanka – od stresa nas može izliječiti ljepota ovog grada, pa je šetnja našim šetalištem najbolja psihoterapija, da ne pominjem Volujicu, Vrsutu, Spile…
Opširan intervju sa dr Ginom Masoničić, možete slušati u utorak, 19. januara u emisiji “Sunčanom stranom ulice” na talasima Radio Bara od deset sati.
