Gost u emisiji „Promenada četvrtkom” bio je dr Igor Galić, epidemiolog u barskom Domu zdravlja.
RB/BI: Čim Vas vidim, sjetim se korone i odmah mi se nameće pitanje svih pitanja u ono vrijeme: kakva je trenutna epidemiološka situacija u Baru? Nemam bolje pitanje ni za početak ovog razgovora.
Galić: Trenutna epidemiološka situacija na teritoriji cijele Crne Gore a i samog Bara je, po pitanju korona virusa i drugih zaraznih bolesti, stabilna. To znači da se trenutna situacija ne razlikuje od situacije koja je zabilježena prošle godine, a i nemamo veći trend porasta obolijevanja od većih bolesti u odnosu na prethodni mjesec. Međutim, s obzirom da dolaze Novogodišnji i Božićni praznici koji sami po sebi nose izvjesne epidemiološke rizike, trebalo bi obratiti pažnju na opšte i, naravno, specifične mjere prevencije, a to je vakcinacija protiv zaraznih bolesti kao što su pertusis, odnosno veliki kašalj, morbili odnosno male boginje kao i kovid 19, naročito za starije građane. Vakcinacija protiv gripa se sprovodi svake godine. Vakcine su dostupne i molio bih građane Bara, pogotovo starije životne dobi, da se vakcinišu protiv gripa.
RB/BI: Odmah da se legitimišem, ja sam 65+, a šta Vi podrazumijevate pod tim „građani starije životne dobi“?
Galić: Upravo su to građani stariji od 65 godina, koji spadaju u tu kategoriju starije životne dobi. Njihov imunitet je oslabljen u odnosu na imunitet osoba mlađe životne dobi, pa se iz tih razloga preporučuje vakcinacija protiv gripa, kovida 19 i nekih drugih zaraznih bolesti.
RB/BI: Moram malo da obratim pažnju na ono što „čaršija“ govori, pa mi se nameće pitanje: jesu li te vakcine pouzdane? Znamo da su prije dolazile iz Torlaka, referentne ustanove i bili smo bili sigurni. Ne znam otkuda nam sad stižu. Da li su te vakcine kvalitetne, da li ih Vi u potpunosti podržavate?
Galić: Vakcine su kvalitetne, bezbjedne, dostupne. To su vakcine koje su prošle testiranje na milijardama datih doza u prethodnom periodu. Dakle, vakcine koje su iste komponente, istog mehanizam nastanka kao i vakcine koje smo imali prije desetak i više godina. Vakcine su, nesumnjivo, sigurne, čak i nove vakcine protiv kovida 19, sa novim tehnologijama nastanka. Poslije, evo već, pet godina možemo sa sigurnošću da kažemo da su bezbjedne. Makar se, eto, nismo pretvorili u guštere. Nemamo, zaista, nekih značajnijih neželjenih dejstava. Cjelokupna mmedicinska javnost i veliki broj naučnika u svijetu prate vakcine. Mogu slobodno da kažem da su vakcine, što se tiče medicinskih komponenti, najpraćeniji medicinski lijek ako tako mogu da se izrazim, u odnosu na neke druge ljekove. Jako intenzivno se na nivou naučne zajednice u svijetu a i kod nas prati dejstvo i reakcija na same vakcine.
RB/BI: Zima je i kalendarski počela. Jesmo li zakasnili da se vakcinišemo protiv gripa i korone mi u“starijoj životnoj dobi“?
Galić: S obzirom da grip, a onda i kovid, koji su neka vrsta sezonskih bolesti koje nastaju najčešće u zimskom vremenskom periodu zbog niza specifičnosti samog uzročnika oboljenja, niste zakasnili sa primanjem vakcina, iako za vakcinu za grip treba tri do četiri nedelje da bi se postigao imunitet i reakcija organizma na vakcinu podigla na najveći mogući nivo. S obzirom da je najveći broj oboljelih registrovan prošle godine od januara do marta, još nije kasno za vakcinisanje.
RB/BI: Pominjali ste opšte mjere prevencije. Nije loše da nam ih još jednom predočite.
Galić: Mjere prevencije se naročito odnose na respiratorne zarazne bolesti koje su u zimskom periodu u najvišem fokusu. One su opšte poznate. Odnose se, prije svega, na nošenje maski, naročito u zatvorenom prostoru ili izbjegavanje boravka u zatvorenim prostorijama sa većim brojem ljudi. Zatim, detaljno pranje ruku i, generalno, izbjegavanje, ukoliko imate nekih simptoma, da odlazite na posao ili u prostorije gdje možete uzročnike simptoma prenijeti na ostale.
RB/BI: Nije bilo značajnije vijesti u novinama, 22. novembra 2023. godine, od one da je direktor Instituta za javno zdravlje, dr Igor Galić, podnio ostavku. Činilo se ni zbog čega. Nije to bilo tako davno, prije godinu i mjesec dana…
Galić: Za mene je bila značajnija vijest kad sam postao direktor, u decembru 2020. godine. Mediji uvijek traže neku senzacionalnost. I godinu dana prije nego što sam postao direktor, bio sam neko ko je obilazio terene po Crnoj Gori, i bio jako aktivan i na to su se nadovezale tri godine u Institutu. U međuvremenu sam imao tešku upalu pluća i ovom prilikom bih se zahvalio kolegama iz Opšte bolnice Bar, prije svega, koji su me liječili. Tako da, s ozbirom na situaciju koja je tada nastala i, s obzirom da sam već bio izmoren od rukovođenja institucijom koja je tada bila u fokusu cijelo vrijeme pandemije, smatrao sam da je bilo dosta. Sama činjenica da su se, godinu dana od moje ostavke, zamijenila tri direktora na tom mjestu, kako ja volim da kažem u mirnodobskim uslovima, možete mislite koja je veličina stresa bila za te tri „ratne godine“, kako ih mi nazivamo u epidemiologiji među kolegama.
Tako da je to bio logičan epilog, s obzirom na situaciju i s obzirom da je došlo do niza propusta za koje generalno nisam odgovoran, ali kao rukovodilac snosio sam izvjesnu moralnu odgovornost, a i htio sam da dam do znanja da ta rukovodeća funkcija nije nešto što je čovjeku Bogom dano. I ako u tom trenutku, na taj način, može da se smiri situacija i, prije svega, mišljenje o samom Institutu i svemu onome što smo mi radili svih ovih godina, to je prosto bila najmanja stvar koju sam mogao, u tom trenutku, da uradim. Vratio sam se, slobodno mogu da kažem, svom uobičajenom životu, porodici prije svega, koja je trpjela sve to vrijeme. Dok sam radio kao epidemiolog u Institutu, u prvom talasu epidemije, dva mjeseca sam bio u karantinu u Podgorici, za to vrijeme sam svoje dijete i porodicu vidio samo tri puta. To su neke stvari koje vam poslije svih tih borbi, kažu: Dosta je! Osim toga, kažu da kad ste na vrhuncu treba se odlučiti na takav potez.
RB/BI: Nije bilo lako stati pred novinare na onim redovnim pres konferencijama koje su bile pomno praćene. Svaki Vaš mig, svaka rečenica se umnožavala, distribuisala, komentarisala. Je li bilo nekih situacija na koje niste ponosni, a morali ste da ih kažete u tom trenutku?
Galić: Kao direktor Instituta imao sam jako dobru saradnju sa ministrima i sa Vladom, mogu slobodno reći i sa medijima. Svakako nije bilo jednostavno svaki dan se pojavljivati ili jednom sedmično ili kada su najteži momenti, ali prosto sama situacije je to nametala. Moram da kažem da se mi ne osjećamo baš prijatno u intervjuima i to nije neki posao za koji smo školovani, ali svakako je za očekivati da epidemiolozi u tom „ratnom stanju“ daju izjave i rukovode cijelom situacijom. Naravno, bilo je nezgodnih pitanja. Medije je interesovala neka senzacionalnost u svemu tome. Mislim da je tu moglo biti više saradnje i povjerenja u institucije, ali znajući kakva je bila društveno-politička situacija, to nije nešto što nas je iznenadilo. Mi smo se, svakako, odnosili prema ovoj situaciji na najbolji mogući način.
Sama potvrda onoga kako smo radili, nažalost, tako je kod nas u ovoj zemlji, stigla je iz inostranstva. Mi smo jako dobru saradnju uspostavili sa „Robert Koh institutom“, štaviše, imali smo posjetu Institutu Ursule fon der Lajen i cijelog diplomatskog kora i premijera i ministra zdravlja, u više navrata. Saradnja sa italijanskim nacionalnim institutom, i na kraju kao članovi takozvane „Ianfi mreže“ dobili smo organizaciju godišnjeg sastanka svih instituta za javno zdravlje u Evropi. Dakle, svi direktori instituta i njihovi zamjenici Evrope su nam došli u februaru 2023. godine u Crnu Goru. Nažalost, ja sam već tada bio podnio ostavku, tako da im nisam mogao biti domaćin iako sam organizovao taj susret. Sem toga, Institut za javno zdravlje Crne Gore je prepoznat od strane EU, koja je bila glavni finansijer, a onda i od Vlade Crne Gore, kao institucija koja je na osnovu projekta koji smo imali ranije, dobila mogućnost da izgradi jednu novu zgradu, budući Centar za vanredne situacije. Dakle, proširili smo svoje kapacitete. Sama naša laboratorija je proširila za 25 puta svoje kapacitete, tako da u tom nekom segmentu sam kao rukovodilac Instituta jako zadovoljan. Osim toga, Institut je napredovao i kod nekih protokolarnih stvari.
RB/BI: Ako Vam što znači, ovo govorim kao lokalpatriota, milo mi je što ste u Baru i mislim da je HES barskog Doma zdravlja jedna jaka institucija.
Galić: S obzirom da je dr Ljiljana Jovićević, koja je načelnica naše službe, doktorka nauka, a ja sam za sad master menadžer u zdravstvenom sistemu i spremam doktorat, mislim da je naša služba u odnosu na sve službe drugih gradova u Crnoj Gori, makar, eto, po tim titulama, najjača.
RB/BI: I za kraj o još jednom lokalnom problemu, koji nije samo barski, nego je i na nivou države. Da li se što promijenilo kada su ujedi životinja u pitanju? Veliki novac se izdvaja za odštete, ali to, očigledno, nije glavni problem…
Galić: Veliki problem imamo sa tom činjenicom ovdje u Baru, mada ni situacija nigdje u Crnoj Gori nije bolja. Mi za 2024. godinu imamo 250 ujeda životinja, 328 je za 2023. Svakako to nisu neki podaci sa kojima Bar kao grad može da se pohvali. S obzirom da smo mi turističko mjesto, trebalo bi obratiti pažnju i zato koristim priliku da apelujem na naše lokalne komunalne službe i Opštinu da na neki način pokušamo da riješimo ovu situaciju. Mi smo iz Doma zdravlja nekoliko puta u toku ove godine (i svake godine pišemo) pokušavali da organizujemo kredibilne sastanke, ali, lično, sastanke samo zbog sastanka ne volim. Volim da daju neke rezultate. Očigledno, rezultati nisu adekvatni. Kažem još jedanput, molio bih one koji su nadležni za to da se organizuju sastanci, da se malo povede računa i da se stvar riješi na zadovoljstvo turista i samih građana Bara.
RB/BI: Je li bilo rizičnih situacija?
Galić: Kako ne. Bilo je ujeda koji su stvarno bili ozbiljni. Prije svega mislimo na ujede pasa bez vlasnika, koje svi mi možemo da primijetimo. U samom centru ih ima mnogo, a kamoli na periferiji. Kao ljubitelj životinja, smatram da im nije mjesto u centru grada i da bi trebalo da se na adekvatan način organizuje smještaj. Mi smo s kolegama iz azila razgovarali, oni imaju smanjene kapacitete, prihvataju pse, a kapaciteti su do stotinu pasa. Oni ih poslije tretiranja i medicinske njege vraćaju na ulice. Psi jesu možda zdravstveno u redu, ali svakako ostaje problem napada na građane i turiste, a samim tim i stres koji ti građani i turisti preživljavaju. Tu je i finansijski problem, s obzirom da oni dobijaju u svoju korist presude za pretrpljeni strah. Svakako bi trebalo taj novac da se iskoristi da se napravi ambijent onako kako priliči tim životinjama, a ne da žive na ulicama. To vam je na nivou prosjaka u ljudskoj populaciji. Ti psi su pod stresom i isfrustrirani, evo sad će i Nova godina, petarde…
