Menopauza je prirodna faza u životu žene, ali i period brojnih fizičkih, hormonskih i emocionalnih promjena o kojima se još uvijek nedovoljno govori. Gostujući u programu Radio Bara povodom Svjetskog dana menopauze (18. novembra), internista endokrinolog dr Valentina Vanja Kalinić, govorila je o simptomima, hormonskoj terapiji, promjenama tjelesne težine i značaju preventivnih pregleda, ali i o potrebi da žene u ovom životnom periodu imaju razumijevanje i podršku partnera, porodice i društva. Posebno je naglasila da kvalitet života ne smije biti zanemaren i da tegobe ne treba trpjeti u tišini.

RB/BI: Naša sredina je specifična po brojnim pitanjima pa i ovom. A zapravo je veoma važno da o menopauzi govorimo otvoreno, bez stida i predrasuda. To je prirodna faza života, koju žene često doživljavaju kao period gubitka energije, ženstvenosti i pad kvaliteta života. Koliko su takva uvjerenja opravdana?

Dr Kalinić: Uvjerenja su opravdana, međutim nisu odobrena u društvu. Odnosno, čak mislim da i žene kriju menopauzu. Smatraju sebe manje vrijednima ulaskom u menopauzu i da sa starošću, misle da gube ženstvenost. Ja lično mislim da nije tako. Redovno pratim zato što sam i ja u priči o menopauzi. Mislim da sve zavisi ne od izgleda, nego od onoga što nosiš, a to je energija. Nedostatkom energije ti gubiš i ljepotu.

RB/BI: Koji su to prvi znaci menopauze i u kojim godinama procentualno najčešće nastupa?

Dr Kalinić: Menopauza je period koji nastupa kada žena godinu dana od posljednje menstruacije nema ciklus. Na našem području godina koja se uzima kao, ne ‘kritična’, nego najčešća, jeste 51. godina života.  Međutim, nekad i mnogo ranije počinju smetnje, ali se pripisuju nekim drugim reumatološkim, kardiološkim, psihičkm tegobama koje žena može da počne da ima i sedam do deset goduna prije gubitka posljednje menstruacije.

RB/BI: Prečesto se smatra da simptome menopauze žena jednostavno mora da “istrpi” i da čeka da to prođe, umjesto da dobije adekvatnu pomoć. Kako se mogu “ublažiti” simptomi menopauze? Postoje li neki preparati na biljnoj bazi ili je najbolje rješenje uzimati hormonsku terapiju u dogovoru sa ljekarom?

Dr Kalinić: U zavisnosti od toga kakva je pacijentkinja i da li se obrati za pomoć. Ukoliko smatra da je to normalno i da treba da pati, da o tome ćuti, tada je to, nažalost,  njen problem. Mislim da mora i okolina da obrati pažnju na nju ukoliko i psihički bude izmijenjena, odnosno bez energije, previše razdražena, da ne liči na sebe… U takvoj situaciji trebalo bi da porodica, a najčešće partner, to primijete i da se ne distanciraju, nego da pomognu. Nedostatak estrogena i progesterona kao pokretača tijela kod žene u ovom periodu pravi promjene svugdje… Receptori su svuda – od mozga do srca, lipidnog statusa do koštano-zglobnog sistema. Javlja se i bol u leđima. I ja sam, nažalost, pored svega toga što sam endokrinolog, ovo sam morala lično da prođem. Moram se ograditi i reći da čak ni ja simptome nisam ozbiljno shvatala, dok nisam sama prošla kroz to, misleći da mora da se trpi. I trpjela sam neke strahove, anksioznost dok vozim, bol u leđima koji je zapravo bio “potrošenost”. Tu je i kulminacija nekih godina života kada se obično nešto mijenja i u kući. Dolazi do zasićenosti u partnerskim odnosima (što je opet, potpuno prirodna stvar poslije određenih godina). Onda, ako ima neostvarenih želja, ako  neko nije ostvario porodicu., ili djeca koja odlaze… Nažalost, naša sredina osuđuje sve što je prirodno. Kod nas se niko ne razvodi, niko nema ljubavne probleme, klimaks, pubertert, pa se onda pravda za neke druge stvari kroz to.

RB/BI: Kao endokrinolog pretpostavljam da često u praksi vidite žene u periodu perimenopauze i menopauze koje dobijaju na kilaži. Koliko su za te promjene odgovorni hormoni, starenje a koliko nedovoljno sna, stres, fizička aktivnost i promjene u načinu života?

Dr Kalinić: Estrogen je “anđeo čuvar” žene. On budi promjene poslije četrdesete godine, pa i u rasporedu masne mase koja je jako bitna. Obim struka je mnogo bitniji nego tjelesna težina, odnosno BMI. Zbog te visceralne gojaznosti koja pravi sve ostale metaboličke poremećaje u tijelu žene, ona se goji i uglavnom nema osobe ženskog pola koja u tom periodu života nije dobila na težini. A kako to riješiti? Naravno, mora da smanji količinu obroka u odnosu na raniji, prethodni period i mora takođe da ima fizičku aktivnost. Fizička aktivnost i izmjena stila života u ishrani takođe će odložiti menopauzu.

RB/BI: Obično se kod žena javljaju nedoumice čim čuju da bi trebalo da piju hormone kako bi nadomjestile to što u tijelu nedostaje. Zbog čega je to tako?

Dr Kalinić: Tako su naučene od doktora. I ja sam tako bila naučena. Ali medicina i nauka se mijenjaju.  WHI studija (Women’s Health Initiative) jedna je od najpoznatijih i najvažnijih studija o upotrebi hormonske terapije u menopauzi. Njeni rezultati, objavljeni 2002. i 2004. godine, značajno su promijenili način na koji se hormoni propisuju ženama. Ova studija je oborila svu dotadašnju primjenu zvanične medicine koja je pomagala ženama u nadoknadi hormona koji nam fale, a to su estrogen i progesteron, jer se zaključilo da ti hormoni podstiču razvoj maligniteta. I mi smo naučeni, uključujući i mene, od svih naših profesora, da ne treba da nadoknađujemo ono što fali, uz veliki oprez da će to da izazove malignitet. Nešto što je mnogo bitnije od strahova, jeste kvalitet života. Ako ću ja vama da kažem da ćete vi zbog nadoknade hormona možda da dobijete karcinom dojke, a da pritom imam samo strah, a ponekad i genetsku sklonost, koja bi u suštini trebalo da bude upozorenje za mene da nadoknada hormona – bilo bioidentičnih, bilo fitoestrogena ili sintetičkih, kao što su progesteron i recimo, estradiol … Ako i to nadoknađujete, vi morate da imate razgovor s pacijentkinjom i da ona pristane. Da li će da odabere kvalitet života, smanjenje tegoba tog trenutka ili strah i trpeljivost? To je već njen izbor.

RB/BI: Što se doziranja tiče, da li postoji neki period navikavanja na terapiju kada mogu postojati i kontraindikacije? Da li i to opet u razgovoru sa ljekarom treba definisati?

Dr Kalinić: Za svaku nadoknadu hormona postoje indikacije, kontraindikacije i nuspojave. Čak i pri propisivanju bioidentičnih hormona, traži se da ih propiše doktor da bi pratio pacijenta. Pored endokrinologa to rade i ginekolozi (koji prate organe i organske sisteme). Dok mi pratimo kako se to odražava u tijelu kombinovano u saradnji sa psiholozima, kardiolozima, onkolozima…Vrlo često su nam neophodni onkolozi i hematolozi u zavisnosti od pridruženih komorbiditeta. Dakle, zajednički pokušavamo da predloženu terapiju korigujemo i da doze kao i način liječenja prilagodimo onome na koga se odnose. Svaka terapija je individualna. Nekad se postepeno primjenjuje. U zavisnosti i od toga kada se pacijentkinja javi, nekad treba da krenemo i “agresivnije” sa terapijom, odnosno sa jačom dozom da bi što prije postigli bolji rezultat.

RB/BI:  Koje preventivne preglede i laboratorijske parametre žene ne bi trebalo da zanemare u ovom periodu. Šta je ono na šta bi trebalo naročito obratiti pažnju?

Dr Kalinić: Karcinom dojke i karcinom organa koji se ne vide (grlić materice i materica), su nešto što u ovom periodu najčešće pogađa žene. Treba redovno raditi preventivne preglede kod ginekologa i kontrolisati dojke u bilo kom periodu. Takođe, držati pod kontrolom laboratorijske nalaze, pritisak… Isto tako, jako je bitan mentalni status. Ništa manje bitan od podrške prijatelja, rodbine, psihologa, psihijatara, nego što je to bitan samo fizički, odnosno organski dio. Jer, u narodu se kaže „da sačuva Bog pamet“. Sve ostalo je jako bitno ali i nebitno, ako se to ne sačuva. Ženama kao ranjivim bićima i kao vulnerabilnoj kategoriji, ne samo u vrijeme majčinstva, dojenja…treba da se nađu kao podrška kako zdravstveni radnici, tako i porodica i društvo u cjelini.

RB/BI: Svjedočimo da žene gotovo uvijek kažu – „mogu ja to“ čak i kada ne mogu idu preko svojih granica i kapaciteta, pa često rade mnogo više nego što je u granicama njihovih mogućnosti.

Dr Kalinić: U Crnoj Gori se ne kaže slučajno da žena čuva kuću, muža, porodicu…Zašto su ženske prevare mnogo teže nego muške prevare, i za potomstvo i za okolinu? Zato što one čuvaju porodicu. A to se zna da su uradile najčešće (ako su uradile a teško su se odlučile) kada gube sebe i kada gube porodicu, pa im treba neka vrsta zaštite. Zato je to uvijek bilo za osudu i u vrijeme Banović Strahinje. Svakako postoji  fenomen praštanja. Treba sačuvati ženu, to je i apel… da bi ona zapravo pomagala i društvu i svima, mora sačuvati mir koji često bude narušen i prevelikim angažmanom.

RB/BI: Nažalost, žene zastanu tek onda kada ih možda neka bolest zaustavi.

Dr Kalinić: Ni tada… Često citiram profesora Ljubića koji je jednom prilikom ispričao: Žena koja je pokušavala ostvarivanje trudnoće i koja se nije uspjela ostvariti kao majka, nakon saobraćajnog udesa bila je u komi. Prvo što je rekla kad se probudila bilo je pitanje: „Kad ću biti majka?“ Tako da, žena odustaje prije od života, nego od zacrtanih normi koje je nametnulo društvo.

RB/BI: Evidentno je da se žene sve kasnije odlučuju za majčinstvo. Nekako su se i te granice pomjerile.

Dr Kalinić: Koja želi – u redu. Ali, neke žene to ne žele. Često sredina nameće pravilo da žena mora da rodi. A ne mora svaka da rodi. Ako sebe nije vidjela u tome, ako smatra da ne bi dovoljno dobra u toj ulozi – to je apsolutno za poštovanje. Ali, s druge strane, žena koja se vidjela kao majka, uz, naravno, adekvatnog partnera, treba što ranije da rađa. Jer danas, ja to redovno kažem gdje god sam gost – najteže je roditi i ostvariti zdravo potomstvo. To nije sad stvar samo ženske kasne udaje, to je nešto što “visi” u vazduhu, nešto što su donijeli upotreba plastike ali i svi ostali faktori – endokrini disruptori, koji su prekinuli taj hormonski status da bude kako valja. Na jednom skupu u Podgorici, čuli smo od doktorke koja se bavi vantjelesnom oplodnjom podatak da će, u budućnosti, svaka druga ili četvrta osoba, nemojte me držati za rije, ali, da će moći da ostvari potomstvo samo vantjelesnom oplodnjom. To je porazno za društvo. I to je ono na šta se mora apelovati – da žene ranije rađaju i da vode računa o tome i one i muškarci.