O koronavirusu, novim mjerama Nacionalnog koordinacionog tijela za borbu protiv zaraznih bolesti, pripremi barske bolnice, koja je odredbom Ministarstva zdravlja Regionalni zdravstveni centar za Jug u slučaju pojave ovog oboljenja kod nas, te o važnim preporukama građanima, za Radio Bar i Bar info, stručno i ubjedljivo, govorila je pomoćnica direktora barske bolnice, dr Svetlana-Lana Vučetić, specijalista anesteziolog i reanimatolog. Sa njom je razgovarala direktorica Radio Bara Vesna Šoškić.
Barska bolnica je počela sa pripremama u slučaju pojave coronavirusa krajem februara. Kako i na koji način?
-U stvari, mi još od januara, kada je u javnost dospjela informacija o epidemiji izazvanoj koronavirusom, analiziramo situaciju, jer je i naša država dobila preporuke Svjetske zdravstvene organizacije koje podrazumijevaju koordinisani institucionalni odgovor na ovaj, recimo, izazov. Nacionalni koordinacioni tim u našoj zemlji, na čijem je čelu premijer Duško Marković, je multidisciplinaran i čine ga: Institut za javno zdravlje, Ministarstvo zdravlja, saobraćaja, ekonomije, granična policija, sanitarna inspekcija i svi ostali činioci važni u ovoj problematici. Osim svih važnih preporuka i aktivnosti ovog tijela, usmjerenih prema građanima i institucijama, posebno su značajne i one koje dobijaju sve bolnice i domovi zdravlja.
Barska bolnica je predodređena kao Regionalni centar u slučaju pojave koronavirusa, za liječenje pacijenata sa područja cijelog Crnogorskog primorja, što je velika obaveza i odgovornost. Što nam možete reći, koliko ste i kako spremni za eventualnu epidemiološku situaciju?
Dobro ste kazali. Ako vas neko od Opšte, gradske bolnice, imenuje za regionalnu, to je kompliment, ali u okolnostima u kojima se danas nalazimo i velika obaveza i odgovornost, na menadžmentu i svim zaposlenima. Nije vrijeme za hvalu, ali naš direktor, dr Dragoslav Tomanović, sa timom koji je formirao, predano je radio, prvenstveno, na izradi Akcionog plana, svakodnevno, razrađujući ga do najsitnijih detalja i vodeći računa o svemu.
Čini se da je veoma dobro i kada je riječ o našoj Vladi, resornom ministarstvu, i naravno, bolnici , što se, uslovno rečeno, rano počelo raditi na pripremama u slučaju pojave virusa, rano, posebno sa aspekta, što tada, ne samo da kod nas i još uvijek, nema tog oboljenja, već je bio karakterističan samo za daleku Kinu. Da li je te, veoma ažurne i posvećene preventivne aktivnosti, ubrzao i slučaj Italije, u kojoj se očigledno desio propust u sistemu, te je prekjuče u toj zemlji umrlo skoro 400 ljudi, a na hiljade je zaraženo? Stiče se utisak da je virus u ovoj, nama dragoj, susjednoj zemlji, izmakao kontroli?
Zaista zvuči dramatično i ja duboko saosjećam sa porodicama koje su izgubile svoje članove, svim građanima Italije i kolegama u toj zemlji. Zato moramo sve raditi na tome da se ova bolest kod nas ne pojavi, a ako se desi, da u što manjoj mjeri, spriječimo njeno širenje. Najprije je važno da spoznamo što treba da radimo i napravimo plan, jer kako naš narod kaže, dobra priprema i organizacija znače upola završen posao, posebno imajući u vidu činjenicu da se situacija mijenja iz dana u dan.
Što Vi mislite zašto je Italija došla u tako dramatičnu situaciju?
Kada se pojavio virus i Kini i bolest počela da se rasplamsava, oni su se vrlo vojnički ponašali, slušajući sve preporuke i instrukcije. Na taj način su uspjeli da za ova dva i po mjeseca stave pod kontrolu i skoro obuzdaju epidemiju. Nonšalancija nije dobra, niti razmišljanje “to je daleko i virus neće stići do nas”, što sve ima veze i sa karakterom i mentalitetom. U doba digitalne revolucije svijet je postao globalno selo, vrlo brzo se stigne na bilo koju stranu svijeta.
Da li mi, građani u Crnoj Gori, pokazujemo neodgovornost i neozbiljnost, kada je riječ o odnosu prema sopstvenom zdravlju? Prethodnih dana, uprkos preporukama Nacionalnog koordinacionog tijela, kafići širom zemlje su bili puni.
Moramo veoma mnogo da mijenjamo svoje navike, da se uozbiljimo i naučimo da slušamo instrukcije koje dolaze sa odgovornih mjesta. U tom smislu je veoma važno objavljivanje i oglašavanje. Kada govorim na ovu temu, u glavi su mi dvije sentence kojima su nas učili još naši gimnazijski profesori – “Istorija je učiteljica života, a ponavljanje majka učenja i znanja”. Te dvije rečenice su moto moje priče. Prošle nedjelje je proglašena pandemija, to je geografski pojam, za razliku od epidemije koja je medicinski izraz i znači širenje bolesti. To je već dovoljno da podigne pozornost. Ako su preporuke samoizolacija i da se uzdržavamo od javnih izlazaka, onda bi to trebalo da ispoštujemo. Tim prije što imamo na raspolaganju televiziju, radio, internet… Izolovanost u svijetu modernih tehnologija i komunikacija ne mora da se osjeti, jer moramo biti odgovorni, prvensteno prema sebi, a zatim i prema drugima. Takođe, moramo izbjegavati rukovanja, ljubljenje sa dragim osobama, poštovati socijalnu distancu, održavati pojačanu higijenu ruku i respiratornih puteva. Sve je prisutnija tzv. Infodemija, raznovrsne informacije koje dobijamo putem interneta i društvenih mreža, a tumačimo ih kako je kome volja. To je mač sa dvije oštrice. Neophodno je slušati samo ljude od struke, a mi, ljekari, svakodnevno sa relevantnih adresa dobijamo odgovarajuće inpute.
Ovaj virus je nepoznanica širom svijeta, ali su Kinezi i Italijani stekli neko iskustvo. Koliko mogu biti korisne njihove preporuke, koje pretpostavljam dobija Svjetska zdravstvena organizacija?
Detalji i težina infekcije znaće se kada se završi pandemija, svi rezultati saberu i statistički obrade. Ali, ono što je dobro, da sve informacije koje daju Kinezi, Italijani, u poslednje vrijeme dijelom i Španci, mogu da nam pomognu da ne dođe do eskalacije u našoj državi.
Do nonšalancije i neodgovornog stava kod građana, utiče i priča, sve prisutnija, da se radi o bolesti nalik “običnom gripu”, da mogu biti životno ugrožena samo starija lica i hronični bolesnici. Da li je to tako, jer najčešće kada slušamo o broju umrlih u pojedinim zemljama, zahvaćenim epidemijom, uz podatak o broju, ne navodi se koliko su godina imali?
Dobro je to što u ljudskoj svijesti postoji nešto što nas nagoni da zaboravimo ružne stvari. Mi smo vrlo lako zaboravili MERS, SARS, infekcije izazvane, takođe, jednom vrstom koronavirusa. SARS je isto počeo u Kini, 2002-2003. godine, a MERS 2012. u Saudijskoj Arabiji. Žarište bolesti, takođe, su bila pluća. Dogodila nam se i pandemija svinjskog gripa, i tada je bilo puno umrlih, pa pandemija, odnosno epidemija HIV-a. Sve te epidemije zahtijevale su od barske bolnice i osoblja da budemo spremni, to je nešto što se radi u kontinuitetu. Medicina nije statična, stalno učimo i usavršavamo se, pa se aktivnosti vezane za koronavirus na sve to samo nadovezuju. Virus pogađa sve, ali imamo i asimptomatske slučajeve, čega se najviše plašim, a to su pacijenti koji nemaju nikakvu tegobu, a prenosioci su virusa. Najtežu kliničku sliku mogu imati već bolesna lica, a bolest se najčešće povezuje sa starošću. Kod SARS-a smrtnost je iznosila 10%, MERS-a 37%, a Kinezi su saopštili da je smrtnost 2-3%, kasnije je nešto i porasla, najčešće kod starijih osoba, ali je zabilježena u jednom malo procentu i kod pacijenata ispod četrdeset godina. Virus nema nacionalnost, nema pasoš, partijsku ili vjersku pripadnost , dolazi i ulazi gdje hoće.
Stiče se utisak da se od nedjelje i najnovijeg obraćanja Nacionalnog koordinacionog tijela, ipak, svijest građana mijenja. Nakon strožijih mjera predostrožnosti i preporuka, primjetna je veća doza straha, zbunjenosti, otklona od onih koji kašlju i kijaju. Kakvi su Vaši savjeti u tom smislu?
Strah je ljudski, ali nije dobar saveznik. U periodu smo sezonskog gripa i mnogi naši sugrađani mogu biti na ulici, prodavnici, dok su oni sa težom kliničkom slikom smješteni u bolnicu. Da bismo utvrdili da li neko ima koronavirus potrebni su klasična ljekarska i epidemiološka analiza. Postoji jedna metaforična priča, koja ilustruje opasnost od pretjeranog straha. Kada se pojavila kuga ili “crna smrt”, kako su je zvali, harala je svijetom i desetkovala populaciju. Putujući pustinjom, “kuga” je srela karavan, čiji je vođa upitao gdje se uputila. Ona je odgovorila da ide u Damask sa namjerom da ubije hiljadu ljudi. Međutim ona je u crno zavila 50.000 porodica. Na povratku, vođa karavana je pita: “Kako to da je umrlo toliko ljudi, a rekla si da ćeš ubiti hiljadu?”. Ona je odgovorila: “Da, ja sam ubila hiljadu, ostatak je ubio strah”. Kada se dogode ovakve nesreće, nakon svega nastane i posttraumatski stres, što je, takođe, bolest i treba se čuvati toga. Preporuka za one koji su prehlađeni, kašlju i kijaju, jeste da ostanu kod kuće, a ako već moraju da izađu, da to učine sa maskom, jer time čuvaju drugoga od sebe. Maske bi, dakle, trebalo da nose samo bolesni.
Što je doprinijelo da kod nas, na sreću, još uvijek nema oboljelih od koronavirusa?
Kod nas su, za početak, posao dobro odradile granične službe. Mi imao desetak drumskih prelaza, pet morskih i dva avio prelaza. Granična policija, zajedno sa sanitarnim ispektorima, fantastično je odradila svoj dio posla. Smanjili smo na taj način importaciju, ako se desilo da je prošao neki građanin sa simptomima, to još ne znamo. Mnogi naši putnici, dok su letovi još bili dostupni, a dolazili su iz ugroženih područja, uredno su se javljali Epidemiološkoj službi.
Da se vratimo tome koliko i kako je barska bolnica pripremljena za eventualnu pojavu koronavirusa kod nas?
Infektivno odjeljenje opremljeno je sa preko stotinu ležajeva. Fizički je odvojeno od ostalog dijela bolnice, a u slučaju potrebe i Interno će biti pretvoreno u Infektivno odjeljenje. Formirano je, uz postojeće redovno, Prijemno odjeljenje isključivo za pacijente sa respiratornim problemima, što znači da su potpuno odvojeni od drugih bolesnika, čime u startu sprječavamo mogućnost širenja zaraze. Na samom ulazu u hol bolnice postavljen je aparat za dezinfekciju ruku, sto sa flajerima i maskama. Potpuno logično, moramo da se ponašamo rame uz rame sa svim ostalim zemljama, bez obzira da li su one veće i bogatije.
Da li, o čemu se takođe često špekuliše u javnosti, bolnica raspolaže sa dovoljnim brojem respiratornih ventilatora, odnosno, tzv. vještačkim plućima?
Imamo tri mobilna aparata, plus tri, dakle, ukupno šest i taj broj nije definitivan, jer sve bolnice su tražile još respiratora, tako da će doći do preraspodjele i novih donacija do nas. To je za početak dovoljno.
Da li imamo dovoljan broj ljekara i medicinskog osoblja?
Ja sam specijalista anesteziolog, reanimatolog i istovremeno intenzivista, sa još dvije moje koleginice, plus dvije na specijalizaciji, radila bih, u slučaju potrebe, na reanimaciji bolesnika koji imaju akutnu respiratornu insuficijenciju pluća. To ne znači da takvi pacijenti umiru, već im uz pomoć mehaničkog ventilatora, dajemo podršku u ozdravljenju bolesnog organa. Posjedujemo veliko iskustvo, i uvjerena sam da smo spremni i za tu vrstu intervencije.
Da li ćete, s obzirom da je barska bolnica Regionalni zdravstveni centar, u slučaju potrebe, dobiti pomoć u kadru?
Akcionim planom, direktor, dr Dragoslav Tomanović, predvidio je obustavu godišnjih odmora i korišćenja slobodnih dana, tako da je svo medicinsko osoblje pripravno 24 sata, a uvezani smo sa domovima zdravlja i svim bolnicama u okruženju, u slučaju da se pojavi takva potreba. Ono što moram istaći i što nas je duboko dirnulo jeste to što su nam se već javile i sestre koje su otišle u penziju i ponudile svesrdnu podršku. Isto tako su njima, u katastrofalnom zemljotresu, pomagale njihove tadašnje koleginice-penzionerke.
U javnosti postoji još jedna dilema. Da li naša zemlja posjeduje dovoljan broj testova na koronavirus i da li su svi, sa simptomima gripa, jer, kažete da je taj virus sličan gripu, testirani?
Naravno da svi nijesu testirani. To bi bilo suvišno. Testiraju se samo oni koji imaju karakteristične indikacije. Epidemiolog odlučuje da li ćemo od nekog pacijenta uzeti bris i poslati ga na analizu u Podgoricu. U subotu smo imali jedan takav sumnjivi slučaj u bolnici, poslali smo test i za dva sata je stigao negativan rezultat.
Pomenuli ste sestre koje su penzionisane, a ponudile su pomoć. Već reaguju i volonteri. Što mislite o toj toj vrsti podrške?
To je mač sa dvije oštrice i zato moramo biti veoma obazrivi. U ovom slučaju ne radi se o elementarnoj nepogodi, već zaraznoj bolesti. Iako voloterizam ima dobre karakteristike i namjere, a svaka pomoć je dobodošla, moramo biti oprezni, jer volonter bez nadzora ljekara ne može krenuti u misiju pružanja pomoći. Što ako je on nosilac virusa? Postavlja se pitanje da li je edukovan, da li se zaštitio i opremio na adekvatan ačin. Svo naše medicinsko osoblje prošlo je odgovarajuću obuku. Dobra namjera, ponekad, može da preraste u svoju suprotnost.
Veoma je važno i da ljekari i medicinsko osoblje budu zaštićeni, kako bi mogli pružiti potrebnu zdravstvenu zaštitu građanima, u slučaju pojave virusa. Da li se o tome vodilo računa?
Svjedoci smo kako se pozdravljaju ljekari u Kini i Italiji. Oni su zaista postali junaci svog vremena. Mi smo tu da odradimo svoj posao što bolje, a higijenske mjere su podignute na viši nivo, pridržavamo se svih pravila, a pojačane dezinfekcione mjere sprovode se, ne samo na odjeljenjima, već i u kuhinji i vešeraju. Tome je podvrgnuto i tehničko osoblje. Prisjetimo se kako smo svi funkcionisali kada je bio zemljotres. Bar se tada podigao kao feniks. Želim da sada opet, ako bude potrebno, postupimo tako savjesno i solidarno.
Dr Svetlana Lana Vučetić je objasnila i značenje termina “karantin”, čiji naziv potiče od italijanske riječi “quaranta” ili četrdeset. “U XXI vijeku karantin nije pusto ostrvo na koje su poslati potencijalni nosioci zaraze, koji su tamo morali da ostanu 40 dana. U karantin se smještaju zdrava lica, koja su imala kontakt sa oboljelima i zbog toga su ‘rizični’. Karantini moraju posjedovati dnevni boravak, kuhinju, kupatilo, internet i televiziju i, najčešće, se za to koriste hoteli”.
Dr Vučetić, koja stavom, posvećenošću i prezentiranom pripremljenošću ohrabruje građane, zahvalila se u ime direktora, glavne sestre i svoje ime svim radnicima bolnice, medicinskom i nemedicinskom osoblju na spremnosti i svjesnosti.- jer, kako je naglasila, okolnosti zahtijevaju ozbiljnost.
Takođe, istakla je, uloga medija je nemjerljivo značajna, te se posebno zahvalila Radio Baru, Bar Infu i TV Korona na kooperativnosti.
