Gošća Vjere Knežević Vučićević u emisiji “Sunčanom stranom ulice” Radio Bara bila je internista kardiološkinja Sonja Radojičić, koja ordinira u Opštoj bolnici Bar.
RB/BI: Doktorka, iako ste, vjerujem, na osnovu dugogodišnje ljekarske prakse i dokazanih stručnih referenci, javnosti dobro poznati, zamoliću Vas za jednu kratku „ličnu kartu“ – predstavite se našim slušaocima i čitaocima portala Bar Info.
Dr Radojičić: Imam 32 godine kliničkog staža, a počela sam da radim 1992. kao klinički ljekar na Internoj klinici Kliničkog centra u Prištini. Živjela sam i radila, završila studije i specijalizaciju iz Interne medicine na relaciji Medicinski fakultet Priština – Medicinski fakultet Beograd. Specijalizaciju iz Interne medicine sam završila 1999. godine, magistrirala iz fiziološke oblasti 1997. godine, a subspecijalizaciju (kardiologiju) završila iz Cetinjske bolnice 2009/10. u Kliničkom centru Beograd, na Odsjeku kardiologija. Sve vrijeme radim kao klinički ljekar, sedam i po godina sam bilaangažovana na klinici u Prištini, 21 godinu u Opštoj bolnici na Cetinju. Upravo danas (1.aprila) se navršilo dvije godine od kada sam zaposlena u Barskoj bolnici. Godinu i po sam radila i kod doktora Jovana Novosela u privatnoj ordinaciji, a poslije sam, zbog silnih obaveza, nemogućnosti putovanja, napustila taj posao i definitivno prešla u Crnu Goru.
RB/BI: Kako ste se prilagodili?
Dr Radojičić: Ni sama nisam sigurna kako. Moj otac je porijeklom iz Crne Gore, pa sam čitavog života posjećivala Crnu Goru. Došla sam da živim ovdje kao već formirana ličnost – sa 35 godina, radila, čini mi se, svoj posao kako treba, krajnje korektno i koliko je bilo u mojoj mogućnosti pružala pomoć ljudima, što se, na kraju, negdje i očekuje od nas ljekara. Drago mi je da mi svaka sredina ista, pa u svakoj nastojim da dam maksimum što se tiče moje struke.
RB/BI: Prema podacima Svjetske zdrastvene organizacije kardiovaskularne bolesti su vodeći uzrok smrti na planeti. Uznemirujući je podatak da od poslijedica ovih oboljenja godišnje umire preko 17 miliona osoba. Koje su najčešće bolesti srca sa kojima sa suočavate u Opštoj bolnici Bar?
Dr Radojičić: Najčešća su ona koja podrazumijevaju ishemijske bolesti srca, neke vrsta angine, infarkte miokarda, zatim neriješene hipertenzivne reakcije i srčanu slabost, odnosno srčanu isuficijenciju, koja, mislim, prijeti da bude ozbiljan problem što se tiče kardiovaskularnih oboljenja. Na svu sreću, dobili smo dobre preporuke, dobre terapije, tako da su pacijenti sve edukovaniji. Dobro je i što se u Crnoj Gori velika paleta ljekova, kojima se tretiraju arterijske hipertenzije i srčane aritmije, ishemijske bolesti srca i kardiomiopatije, odnosno srčane slabosti, nalazi na listi i mogu se nabaviti preko Fonda zdravstva. Na taj način su pacijenti terapijom „pokriveni“ bolje nego u regionu, jer su medikamenti koji su jako skupi pristupačni i dostupni. To i nama, ljekarima, olakšava posao i liječenje.
RB/BI: Koje dijagnostičke metode i načine liječenja u kardiologiji primjenjujete u Barskoj bolnici i šta one podrazumjevaju?
Dr Radojičić: Za svakog srčanog bolesnika važan je fizikalan nalaz, pregled kardiologa. Potrebno je uzeti anamnestičke podatke o tegobama i ranijim bolestima. Bitna je i neinvazivna dijagnostika, koja podrazumjeva urađene EKG, ultrazvuk srca, ergometrijski test. Nakon toga se odlučujemo (kada je u pitanju ishemijska bolest srca) da li pacijenta slati na invazivnu dijagnostiku (kateterizaciju) ili ga tertirati kao nekog čije je stanje stabilno i preporučiti redovne kontrole. Trudim se da svaka zdrastvena ustanova u kojoj radim bude najbolja. Veoma sam ponosna što u Opštoj bolnici Bar imamo dobar skener, tako da MSCT koronarografija može da se radi na mnogo boljem i kvalitetnijem novou i od Kliničkog centra Crne Gore (KCCG). Imamo sjajne rendgen-tehničare koji sarađuju sa Radiološkim centrom u KCCG, tako da i daj dio jako dobro može da se radi u Barskoj bolnici. Iskreno mi je žao (vjerovatno se nema kad od silnih obaveza u Opštoj bolnici Bar), što menadžment nije organizovao da se jedan broj pacijenata obrađuje i u našoj ustanovi, jer mislim da bi se na tako lista čekanja na tu dijagnostičku proceduru mogla skratiti. Kompletnu neinvazivnu dijagnostiku možemo da uradimo u Barskoj bolnici, sve do kateterizacije i kardiohirurgije.
RB/BI: Šta pogoduje nastanku karidovaskularnih bolesti?
Dr Radojičić: Osim stresa koji je postao svakodnevica, svi drugi riziko-faktori, kojih je zaista jako puno, su prisutni i mogu dovesti do kardiovaskularnih bolesti. Imate onih na koje ne možete da utičete -nasljedna oboljenja ili genetske predizpozicije za nastanak kardiovaskularnih bolesti. Na drugoj strani, postoje i ona koja mogu da se riješe – dijabetes, arterijska hipertenzija… U faktore rizika spadaju i pušenje, sedetarni način života, loša ishrana. Mislim da su naši pacijenti dobro edukovani i da se više vodi računa, bar što se mlađih ljudi tiče.
RB/BI: Kada se javiti kardiologu? Koje su to tegobe zbog kojih se preporučuje da pacijent dođe na pregled?
Dr Radojičic: Kardiologu se treba javiti kad god imate bol u grudima, ubrzan ili nepravilan srčani rad, osjećaj zamaranja, ili kad imate neriješenu arterijsku hipertenziju. Problem je i ako rutinska laboratorijska analiza pokaže da pstoji problem sa povećanim vrijednostima lipida. Tada savjetujemo da se ta tegoba što prije iskoriguje sa endrokrinologom i kardiologom.
RB/BI: Šta radite kada nijeste baš sigurni da tegoba koju osjećate zahtijeva hitan odlazak kardiologu? Da li je neodgovorno čekati?
Dr Radojičić: Naravno! Uvijek kada se posumnja na kardiovaskularnu tegobu, treba se što prije javiti kardiologu.
RB/BI: Kako prepoznati infarkt miokarda (srčani udar)?
Dr Radojičić: To je nekada bila klasična slika, a sada je on toliko atipičan. Postoje dvije vrste infarkta miokarda – infarkt sa ST elevacijom i infarkt bez ST elevacije. To su ishemijske bolesti srca, gdje imamo drugačiji terapijski pristup, ali su tegobe gotovo identične. Svaki bol u grudima, svaka nelagodnost bilo koje vrste, pritiska (imamo slučaj sa ženama i dijabetičarima, kada ne postoji tipičan bol u grudima, nego malaksalost, tegoba koju ne umiju ni da opišu – preznojavanje, hipotenzija, aritmija, vrtoglavica, bol u rukama, bol koji se širi u vratu, donju vilicu, u leđa…) zahtijeva odlazak ljekaru. Ponekad samo mučnina i povraćanje, kada se radi o infarktu jedne lokalizacije, može izazvati sumnju na infarkt miokarda. Klinička slika je jako različita, naši pacijenti znaju da sačekaju, jer misle da je nelagoda i bol dolaze od problema sa želucem ili kičmom. Bar je turističko mjesto, ja sam ovdje samo dvije sezone, ali ipak, imam veliko iskustvo s obzirom na frekvenciju dolaznih pacijenata. Ima pacijenata koji dođu na ljetovanje, pa sačekaju dva-tri dana, onda kad nije vrijeme za čekanje. Paleta simptoma je velika i različita, više ništa nije tipično. Na kraju krajeva, možete imati potpuno miran EKG, vrlo male, ili čak nikakve tegobe, a da imate skok nekrotizirajućih enzima, odnosno, tog čuvenog troponina koji, takođe, ukazuje da se desila neka ishemija.
RB/BI: Ko spada u rizične grupe?
Dr Radojičić: U rizične grupe spadaju osobe sa dijabetesom, ljudi koji imaju neriješen lipidni status, oni genetikom opterećeni, a koji se ne liječe, iako znaju da imaju dijabet, arterijsku hipertenziju. Žene često znaju da sačekaju, jer je mentalitet naše žene da najmanje brine o sebi.
RB/BI: Česte su paušalne ocjene „imam aritmiju“, „muči me tahikardija“… Svi ti zaključci se izvode bez pregleda i konsultacija sa ljekarom. Koliko takvo neodgovorno ponašanje može da škodi i da li je u vašoj praksi često?
Dr Radojičić: Aritmija je napravilan srčani rad, dok je tahikardija ubrzani srčani rad. Često se miješaju ta dva pojma. Mi smo u obavezi da uradimo holter EKG-a, da uradimo ultrazvuk pacijentu, da ga prije dijagostičkih metoda saslušamo i da vidimo o čemu se radi. Vrlo često povećana funkcija štitaste žlijezde, anemije, akutne stresne situacije, mogu da izazovu tahikardiju. Što se tiče aritmije, najčešće su to ishemijska bolest srca i generalizovana ateroskleroza. Sa tahikardijama češće dolaze mlađi, što zbog hormonskog statusa, što zbog stresnih situacija. Aritmije su češće kod starijih pacijenata.
RB/BI: Koliko su česti slučajevi da virusi napadnu srce, koji su to virusi i koliko su oni opasni po život?
Dr Radojičić: Prije COVID-a smo imali tri virusa koja su bila „ozloglašena“ – koksaki virus, adenovirus, parvo 19 virus, a pridružio im se Covid, za koji je dokazano da može da ošteti srčani mišić.
RB/BI: U kojim slučajevima je preporuka kardiologa da se ugradi stent, a kada savjetujete koronarografiju?
Dr Radojičić: Kada neinazivnom dijagnostikom, testovima dokažemo ili posumnjamo da se radi o ishemijskoj bolesti srca, šaljemo pacijenta na kataterizaciju. Skener kataterizacija je najčešća metoda kada nismo baš sigurni da se radi o ishemijskoj bolesti srca, pa pošaljemo pacijenta radi brze dijagnoze, da ne bi lutali i čekali.Onda, nakon MSCT koronarografije, ako ima suženja koja verifikuje radiolog koji čita nalaze, takođe šaljemo na hemodinamsku obradu, odnosno kateterizaciju. Po urađenoj kateterizaciji na konzilijumu kardiologa i kardiohiruga (koji zasijeda svakog dana u KC) donosi se odluka da li je pacijent za imlantaciju jednog, dva ili više stentova, revaskularizaciju miokarda (kada nađu višesudovnu bolest, pa se bolesnik prebacuje na kardiohirurgiju i radi mu se revaskularizacija, odnosno bajpas), ili je samo za medikametoznu terapiju. Sve su češći slučajevi kada na velikim krvnim sudovima nema stenoza, ali zato na malim krvnim sudovima imaju suženja. Ti pacijenti su najčešće sa terapijom, ali im se ne radi intervencija.
RB/BI: Da li pacijenti uzimaju ljekove na svoju ruku?
Dr Radojičić: Vole, posebno na početku nekih bolesti. Najčešće je to slučaj sa hipertenzijom. Dešava se da uzmu lijek, od supruga, supruge, brata, sestre, komšinice. Smatram da je sada toga sve manje, ipak se jave kardiologu i dobiju svoju terapiju.
RB/BI: Jeste li se u praksi sreli sa situacijom da pacijent tokom ljetnjih mjeseci samoinicijativno koriguje terapiju, jer mu ona koja mu tokom hladnih dana odgovara, previše obara krvni pritisak kada zavladaju vrućine, pa se žali na manjak energije, vrtoglavicu, nesigurnost? Moje pitanje je u kojoj mjeri to može da izazove neke veće probleme?
Dr Radojičić: Imate pacijente koji odlično poznaju sebe i odlično slušaju savjet ljekara. Često kažem da se napravi kontrola u maju, pa potom u oktobru ili novembru, da se procijeni treba li korigovati dozu. Posebno o tome valja voditi računa u primorskim mjestima, jer je naš narod vrlo migratoran – ljeti je na moru, a zimi voli da ode na planinu. Važna je kontrola pritiska i redukovanje terapije, nikako njeno isključivanje. Problem nastaje ako pacijent isključi terapiju ali, ako je prilagodi sebi, zašto da ne? Ne može ljekar biti 24 sata pored pacijenta. Ipak, preporuka je da to uradi nakon savjetovanja sa izabranim ljekarom ili kardiologom. Dugogodišnji hipertoničari to odlično znaju jer poznaju sebe, pa procijene kad ima treba manja doza, a kada ne. Što se tiče drugih srčanih oboljenja, ishemijske bolesti srca, kardiomiopatije, bolesnici ne mogu sami da iskoriguju terapiju. Čest je slučaj da preskaču ljekove koji služe za izmokravanje, posebno kod kardiomiopatija, pa upadaju u problem. To je rizično i vrlo su nam česti bolesnici u hospitalnim uslovima zbog srčanog popuštanja, baš zato što ne redukuju, nego jednostavno isključe terapiju.
RB/BI: Koliko traje pregled kardiologa?
Dr Radojičić: Sve zavisi da li je kontrola, ili nije. Prvi pregled traje malo duže, a ako je kontrola, do 15 minuta. Ultrazvuk traje do pola sata, holter EKG i krvnog pritiska čitamo kad imamo priliku od svih drugih obaveza, ergometrijski test može da traje do pola sata sa kompletnim izvještajem i urađenom dijagnostikom.
RB/BI: Koje su to korektivne mjere, odnosno promjena životnih stilova, koje kao kardiolog preporučujete?
Dr Radojičić: Zdravi stilovi života, redovna fizička aktivnost (ne prevelika), kontrola faktora rizika (prije svega arterijske hipertenzije i dijabetesa), držanje lipida pod kontrolom, redukcija, ako već ne mogu da ostave cigarete. Ako pacijent ima stresove koje ne može sam da preobrodi, treba da razgovora sa psihologom ili psihijatrom, jer su česte depresivne i neprijatne situacije. Na našem podneblju je bilo ratova, Covida, pa treba tu vrstu liječenja ponuditi svim pacijentima i napraviti je pristupačnom, jer vrlo često neke probleme ne možemo da riješimo gutajući tablete nasumice, bez preporuke ljekara. Mišljenja sam da i ta vrsta podrške treba da bude zastupljena u liječenju kardiovaskularnih bolesti.
RB/BI: Da li genetika igra ulogu kada su kardiovaskularna oboljenja u pitanju i u kojoj mjeri?
Dr Radojičić: Genetika veoma igra ulogu, posebno kod mlađih ljudi. Kod mladih ljudi koji imaju genetsko opterećenje, pa dobiju infarkt miokarda u četrdesetim, uglavnom se ispostavi da im je neko naprasno umro u tim godinama. Poslije pedesete godine, kad krenu muške i ženske menopauze, razmišljamo u pravcu da je genetika presudna, pa nam je normalno da dobijemo hipertenziju, dijabet, da imamo malo gojaznosti… Da bismo izbjegli naprasne srčane smrti kod mlađih ljudi, treba da se obrati pažnja da se oni na vrijeme tretiraju i da se baš ništa ne propusti.
RB/BI: Koliko često pacijent kome je već postavljena dijagnoza treba da dolazi na kontrolu kod kardiologa?
Dr Radojičić: Redovne kontrole su na četiri do šest mjeseci. Što se tiče urgentnih stanja (banalna respiratorna infekcija može da deklašira kardiovaskularnog bolesnika ili osobu sa dijabetesom) pacijenti uvijek mogu doći interventno i biti pregledani preko reda. Kada je pacijent imao infarkt miokarda, ili je imao implantaciju stentova, kontrole su svakog mjeseca, slijedi rehabilitacija, a kasnije zakazujemo kontrole na četiri do šest mjeseci. Takođe, kod hospitalizacije usljed srčane slabosti, prva kontrola nakon bolničkog liječenja je na petnaest dana do mjesec, a onda, zavisno od stanja pacijenta, odlučujemo kojim ritmom će se one ubuduće zakazivati.
RB/BI: Kakav je postupak zakazivanja pregleda kod kardiologa, i da li kapaciteti Barske bolnice zadovoljavaju potrebu građana za ovom specijalizacijom?
Dr Radojičić: Kapaciteti Barske bolnice zadovoljavaju potrebe. Znam da ću građane iznervirati i uznemiriti izjavom, ali mislim da imamo kapaciteta da primimo i obradimo stanovnike Bara, Ulcinja i okolnih mjesta. Problem je sistemski, odnosi se na primarnu zdrastvenu zaštitu, jer je ona često nedostupna. Hitna pomoć nam se, nažalost, pretvorila u transporte pacijenata od tačke A do tačke B, a najčešće je to Bolnica Bar. Onda smo u problemu, jer se gro neobrađenih pacijenata na nivou primarne zdravstvene zaštite, upućuje na sekundarni nivo – u Barsku bolnicu. Tako je, i biće tako dok se nešto ne promijeni, u kompletnom zdravstvenom sistemu na nivou države. Pacijenti nemaju priliku da se konsultuju sa svojim izabranim ljekarom. Liste čekanja su preduge, pacijenti nezadovoljni. Tako je već duži period. Kada sam radila u Opštoj bolnici Cetinje, počelo je centralno zakazivanje što je projekat profesorke Vesne Miranović. U međuvremenu se nismo pomakli od početka, a neophodno ga je doraditi, napraviti ga pristupačnijim. Pacijent me u martu sretne u hodniku ili na ulici i pita može li da dođe na pregled ranije, jer mu je zakazano tek u maju, ili julu. Šokirate se kada to čujete, a radite svaki dan, non-stop ste u bolnici. Uzrok problema može biti višestruk. Da li je u pitanju centralno zakazivanje, ili naši pacijenti iz straha imaju potrebu da češće dolaze kod kardiologa, ili imaju problem jer ne mogu doći do svog izabranog ljekara (oni se smjenjuju pošto odlaze na specijalizaciju, a oni koji ostaju ne prihvataju nove pacijente), nisam sigurna.
RB/BI: Za kraj, doktorka kakvi su razvojni planovi što se tiče Odeljenja kardiologije u Opštoj bolnici Bar?
Dr Radojičić: Iskreno se nadam da će direktor da nas „časti“ jednim novim ultrazvukom. Mislim da imamo dobre i kvalitetne holterske jedinice, Šilerovu ergometrijsku traku koja je na svim nivoima ista. Na takvoj traci se radi i u Kliničkom centru i ostalim bolnicama. Imamo ultrazvuk koji je dosta odradio, iako još uvijek može da se upotrebljava. Novi ultrazvučni aparat bi nam bio sjajan u smislu da pacijentima koji su tek hospitalizovani (posebno koronarnim bolesnicima) možemo pored kreveta da odradimo taj fokus ultrazvuk, koji je sve obavezniji. Nadam se da ćemo tu skener koronarografiju učiniti frekventnijom u našoj ustanovi, jer zašto se po tome ne bismo malo izdvajali od drugih?
RB/BI: Vjerujem da će direktor Bolnice, dr Igor Karišik ovo čuti i pročitati na našem portalu Bar Info i da ćete dobiti ultrazvuk.
Dr Radojičić: On je zaista raspoložen i ja pouzdano znam da se na tome radi, to je još od prošle godine njegova želja. Puno se radi, puno je otvorenih frontova u bolnici, treba ih sve pokriti, a on ima volje i snage. Ja se nadam da će i kardiologija doći na red.
