Gošća emisije “Sunčanom stranom ulice” bila je doktorka Biljana Raičević, specijalista dermatovenerologije, koja ordinira u Opštoj bolnici Bar.
RB/BI: Doktorka, iako već godinama radite u barskoj Bolnici, bilo bi dobro da za naše slušaoce i gledaoce kažete nekoliko riječi o sebi, posebno zbog toga što danas prvi put uživo gostujete u našem programu. Dakle, kako je tekao Vaš obrazovni, a kasnije, i karijerni put?
Dr Raičević: Rođena sam u Sarajevu, gdje sam završila osnovno i srednje obrazovanje. I Medicinski fakultet sam završila u Sarajevu, nakon čega sam upisala magistarski studij, a potom završila i odbranila magistarski rad. Tamo sam radila kao ljekar opšte prakse, predavala u Srednjoj medicinskoj školi i bila na Institutu za patologiju Medicinskog fakulteta. Nakon dolaska u Bar, devedesetih godina, najviše sam radila u Hitnoj medicinskoj pomoći. U međuvremenu, završavam Dermatologiju u Beogradu. U barskoj Bolnici kao dermatolog radim od 2006. godine.
RB/BI: Dermatologija je jedinstvena specijalnost koja obuhvata medicinske i hiruške aspekte. Ona se stara o bolestima, ali i o nekim kozmetičkim problemima kože, kose i noktiju, o čemu ćemo govoriti nešto kasnije… A, na početku, koje su to najučestalije bolesti koje ova grana medicine proučava i tretira?
Dr Raičević: Mogu reći da su najčešće bolesti, dijagnoze koje većina zna psorijazis vulgaris i atopic dermatitis. Psorijaza vulgaris je vrsta kožne bolesti koja je zastupljena kako u našoj sredini, tako i u cijelom svijetu. Odlika bolesti su kožne promjene koje imaju veće eritematozne plikove sa velikim ljuspanjem i prave tegobu ljudima, zato što prelaskom u reumatsko oboljenje, može da ograničava pokrete. Ona je u današnje vrijeme dosta izučavana i, hvala Bogu, u Crnoj Gori sada postoje biološke terapije za tu vrstu dijagnoze što je velika stvar, jer pacijentima značajno olakšava život i promjene se uspješno povlače. S atopic dermatitisom se susreću većinom mlađi ljudi, a gotovo svaka beba ima taj ekcem. Odlika atopijskog dematitisa je da zahvata suvu kožu, a odlikuje se prepoznatljivim sitnim perutanjem i može uzrokovati blago ružčastu boju kože, dajući osjećaj svraba i peckanja. Ali, sad se dosta radi na tome, pa je na tržištu mnogo proizvoda za takvu kožu, koji znatno olakšavaju tegobe.
RB/BI: Sa kojim je sve granama medicine povezana dermatologija?
Dr Raičević: Smatram da je ona povezana sa svim granama medicine, svaka od njih ima vezu od dermatologijom. Najviše je povezana sa internim granama, ali isto tako i sa neurologijom, hirurgijom. I u internim granama možemo da povežemo neke stvari koje se tiču unutrašnjih bolesti i organa sa kožnim promjenama. Jedna od tih je promjena na sitnim kapilarima i krvnim sudavima, kod bolesti jetre. Zatim, kod neuroloških oboljenja i promjena na kičmi, može doći do toga da i koža u tom dijelu ima određene promjene. Što se tiče hirurgije, tu smo povezani tako što pacijenta koji boluje, recimo, od karcinoma ili neke druge promjene, upućujemo hirurgu koji to odstranjuje.
RB/BI: Predlažem da stavimo fokus na najopasnije oboljenje sa kojim se susreću vaši pacijenti. Rak kože je bolest koja je vrlo podmukla, a posebno je opasna jer te abnormalne ćelije imaju sposobnost invazije na druge djelove tijela. Koji su tipovi raka kože?
Dr Raičević: Rak kože smo podijelili u nemelanotične, to su bazaliom i planocelularni karcinom i melanom koji je najteži i najopasniji, čak i u terapiji. Bazaliom je od tih karcinoma, rekla bih, najpovoljniji zato što zahvata isključivo površinu kože i nema tendenciju da se širi negdje drugo, u unutrašnjost organa. Sličan mu je planocelularni karcinom, koji rijetko daje metastaze u ostalim dijelovima tijela. Melanom je taj koji je najopasniji, pa se trudimo da preventivnim tretmanima dođemo do što ranijeg otkrića, jer on vrlo brzo daje metastaze.
RB/BI: Kako bolest, ipak, otkriti ipak u ranom stadijumu? Koji su prvi simptomi i kako se dijagnostikuje rani melanom?
Dr Raičević: Klinički pregled je prvo što možemo da uradimo. Kad posumnjamo na njega, sprovodimo dalje procedure – tipa dijagnostike dermoskopijom ili biopsijom. Što se tiče kliničkog pregleda, tu ustanovljavamo izgled melanoma, odnosno te promjene i vodimo se sa četiri oznake, odnosno parametrima ABCDE (po engleskom rječniku). Kad primijetimo da neki od parametara odskaču, to znači da možemo posumnjati na melanom. “A” je asimetrija, znači da nije simetričan, “B” je border/ivica, znači rubovi nisu pravilni, “C” je color/boja, ako vidimo da se boja mijenja, da ima više boja ili je isključivo tamne, “D” je dijameter, znači da raste i “E” je evolucija, znači da se mijenja sa više aspekata, i to brzo. To su oznake koje nam pomažu i kriterijumi da ustanovimo i dijagnostikujemo sumnju na melanom. Ali, konačna dijagnoza se uspostavlja preko dermoskopije do biopsije i, ustvari, patohistološkog nalaza.
RB/BI: Da li se melanom javlja na veće postojećem mladežu? Kako on, zapravo, izgleda?
Dr Raičević: Većina ovih melanoma javlja se u 75 posto samo od sebe. Znači, samo 25 posto otpada na postojeće mladežima, tako da je u većini slučajeva u pitanju nova promjena. Uglavnom, postoji princip kojeg zovemo “ružno pače”. Znači, kad pacijent pogleda kožu, može sam da primijeti, ili da neko iz okoline vidi nešto što “bode” oči, treba da obrati pažnju i javi se ljekaru.
RB/BI: Ko je u većem riziku da dobije melanom?
Dr Raičević: Većem riziku podliježu osobe starije od 50 godina, zatim ljudi koji su bili izloženi zračenju sunca od rane mladosti, koji se nisu tada ni štitili od sunca, a značajnu ulogu igra i nasljeđe, genetika.
RB/BI: Kolika je smrtnost od raka kože?
Dr Raičević: Na 300 oboljelih od raznih karcinoma kože, umiranje bude jedna do dvije osobe godišnje, što je jedan posto. Nije to, možda mnogo, ali mnogo je s obzirom na tu vrstu dijagnoze.
RB/BI: Opšta bolnica Bar je, podsjetimo naše slušaoce i gledaoce, sa partnerima iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine, a uz podršku iz fondova Evropske unije, prije šest godina uspješno privela kraju realizaciju projekta MELAdetekt. Koje benefite je barska zdravstvena ustanova, a time i zdravstveni osiguranici, njime dobila?
Dr Raičević: Moram izraziti zadovoljstvo što sam učestvovala u realizaciji projekta i vrlo lijepoj saradnji sa ljudima iz Mostara i Zadra. Posredstvom tog projekta dobili smo aparat koji je u doba kada je stigao, bio jedini na ovom području. Izuzetan je po tome skenira i mapira cijelo tijelo, pa snimimo čovjeka za svim njagovim mladežima. Kasnije, kada pacijent dođe na kontrolu, možemo da upoređujemo. Pored mapiranja cijelog tijela, u mogućnosti smo da vidimo i pojedinačni mladež, skeniramo ga dermoskopom, što predstavlja izuzetno dobar metod koji uvećanjem od 120 puta prikazuje i najsitnije detalje.
RB/BI: Da li su u Barani postali odgovorniji? Je li se povećao broj preventivnih pregleda u vašoj ordinaciji, s obzirom da su im posljednih godina, kako smo upravo čuli, na raspolaganju savremene metode detektovanja kožnjih oboljenja?
Dr Raičević: Mogu reći da jeste. Ipak imam više pacijenata koji dolaze na preventivne preglede, tako da sam zadovoljna zbog toga i baš mi je drago. Sada i mlađe osobe dolaze na preventivne preglede.
RB/BI: Maj je mjesec borbe protiv melanoma. Koliko se godišnje u Crnoj Gori registruje novooboljelijih od ove vrste karcinoma?
Dr Raičević: S obzirom na sve metode koje sad imamo i informativnu propagandu, dosta ljudi dolazi na preglede. Zbog toga je i porast broja ustanovljenih slučajeva, oboljelih sa tim dijagnozama. Prošle godine je bilo otkriveno 58 slučajeva, tako da se nadam da ćemo otkriti što veći broj pacijenata u ranoj fazi, jer je ta oboljenja najvažnije na vrijeme dijagnostikovati.
RB/BI: Doktorka, u vrijeme kada sam bila djevojčica, ljeti smo na plaži provodili i po pet sati dnevno i to, naravno, u vrijeme najveće žege. Devedesetih se nismo mazali zaštitnim kremama. Koliko su te generacije, uslovno rečeno nas od 50+, u većem riziku nego sadašnje, koje su znatno obavještenije, pa se, predpostavljam, ne izlažu suncu tokom perioda kada ono najjače grije?
Dr Raičević: Dobro ste rekli, najizloženije su generacije poslije pedesete godine, ali i ove današnje su, u svakom slučaju u riziku, ako se ne budu pazili i vodili računa o izlaganju sunčevom zračenju.
RB/BI: Koja je Vaša preporuka – kada da se sunčamo, jer sunčanje, ako je sa mjerom i u pravo dobu dana, nije štetno? Naprotiv.
Dr Raičević: Slažem se, sunčanje je dobro. U toku ljetnjih meseci je UV zračenje pojačano, pa se tada treba čuvati sunca od 10 do 17 časova. Iako sunce tokom proljeća nije toliko jako, pa je i izloženost UV zračenju manja, treba voditi računa da tokom sati kada najjače grije, ne budemo direktno izloženi.
RB/BI: Od kojeg doba je bezbjedno da roditelji djecu izlažu suncu na plaži? Svjedočimo da mladi roditelji, mališane stare svega mjesec – dva donose na plažu. Da li je to i Vaša preporuka ili, ipak treba sačekati da bebe malo ojačaju, porastu?
Dr Raičević: Mišljenje dermatologa je da izlaganje direktnom suncu male djece nije poželjeno, posebno u ljetnim mjesecima. To su osjetljive kože i u tom periodu se smatra da djecu do navršene godine ne treba izlagati direktnom suncu. Pogotovo je glavicu potrebno zaštititi kapicama. Tokom ljeta djecu treba držati u poluhladovini ili hladovini, odjevenu u laganu, pamučnu odjeću svijetlih boja.
RB/BI: Mlade djevojke koje preferiraju bronzani ten obožavaju “instant” rješenja koja nudi solarijum. Koja je realna opasnost od ovakvog potamljivanja kože?
Dr Raičević: Realnost je da ta koža upamti UV zračenje, što može u kasnijem periodu dovesiti do nekih kožnih oboljenja poput karcinoma. Kod kože izložene zračenju u solarijumu, kasnije dolazi do ranijeg starenja jer se gube te fibrozne niti, koža postaje osjetljivija. Ljepota koja se dobije izlaganjem kože solarijumu je kratkoročna i čini više štete nego koristi.
RB/BI: Koliko često preporučujete da mladi ljudi, a i oni stariji, odlaze na preventivne preglede kod dermatologa?
Dr Raičević: Po našim mjerilima, smatra se da preventivni pregled treba obaviti jednom godišnje, a iznimno i dva puta godišnje kod osoba kod kojih je u porodici bilo oboljelih od karcinoma.
RB/BI: Možda i oni koji imaju više mladeža po tijelu?
Dr Raičević: I oni, ali je i za njih preporuka kao i kod onih sa porodičnom anamnezom, dva puta godišnje.
RB/BI: Vratimo se ponovo na rak kože. Kako u Opštoj bolnici Bar tretirate oboljele, koje se to metode primjenjuju, obavljate li hiruške zahvate? Kako teče procedura kad ustanovite da je neki pacijent obolio od ove zloćudne bolesti?
Dr Raičević: U dermatološkoj ambulanti obavljamo samo klinički pregled. Ako ustanovimo da je karcinom u pitanju, pacijenta šaljemo kod hirurga koji vrši procjenu da li je to za hirurško odstranjivanje ili neku vrstu zračenja. Hirurg obavi tretman, a ako je potrebno, pacijenta pošalje na konzilijarno savjetovanje, gdje se utvrdi da li je potrebna neka druga procedura.
RB/BI: Zbog kojih promjena na koži ne trebamo da brinemo i po čemu se te benigne promjene razlikuju od zloćudnih?
Dr Raičević: Ne treba da zabrinjavaju sunčane pjegice, koje se obično javljaju pored nosa kod osoba svjetlije puti. Zatim, mi ga zovamo solarni lentigo ili staračke fleke ili mrlje, koje se javljaju kod starih ljudi koji su bili izloženi sunčevom zračanju. Imamo i melazmu, koja se javlja uglavnom kod žena, a manifestuje se u vidu tamnijih flekicea na licu, svjetlije smeđe boje, u ravni su kože, i mogu biti u vezi sa hormonalnim poremećajima.
RB/BI: U Baru su poslednjih godina sve brojniji saloni u kojima se sprovode tretmani takozvanog podmlađivanja kože. Kako Vi gledate na taj trend, da li su takvi načini i bitka protiv neumitnosti starenja bezbjedni i da li sertifikati i diplome koje kozmetičarke stiču nakon pohađanja kratkotrajnih kurseva, zaista treba da ulivaju povjerenje?
Dr Raičević: To je trend, a kada je trend u pitanju, nikome ne možemo reći šta da radi. Međutim, one koji žele da rade tu vrstu tretmana, samo bih savjetovala da budu obazrivi u odabiru osoba koje će to da im rade.
RB/BI: Pomenula sam na početku našeg razgovora da se dermatologija bavi i problemima kose i noktiju. Popričajmo prvo o kosi. U kojim mjeri invanzivni tretmani izbjeljivanja, farbanja, čestog feniranja, škode kosi i kako, kada je šteta već načinjena, oporaviti taj ukras na ženskim glavama?
Dr Raičević: Kosa je vrlo važan ukras. Što se tiče tih tretmana, oni zaista malo smetaju i oštećuju kosu. Međutim, ako je osoba zdrava, onda se kosa može lakše oporaviti, jer je i ona indikator stanja i izgleda organizma, pa nam na neki način signalizira i unutrašnje stanje. Određene bolesti, tipa anemije, mogu usloviti slabu kosu koja lako opada. Zatim, imamo hormonalne probleme koji mogu da učine da kosa opada i da je slabog kvaliteta. Važnu ulogu u gubljenju kose može da ima i stres. Tako da, kad sagledamo sve te faktore, onda je jasno da i ti dodatni tretmani otežavaju oporavak. Ali, ako je osoba zdrava, onda kosa koja je oštećena tretmanima može da se oporavi ubrzo nakon prestanka tretmana. Osim toga, do regeneracije može da dovede i upotreba multivitamina, zdravija Ishrana – hranimo kosu iznutra.
RB/BI: Nokti su podložni gljivičnim infekcijama. Šta ih izaziva i koje su najučinkovitije metode i preparati za liječenje tih često upornih gljivica?
Dr Raičević: Gljivice su zaista teške za liječenje i uporne, Ali, uglavnom obolijevaju nokti kod osoba koje već naruše spoljašnu zaštitu nokta. To se dešava uglavnom kod onih kojima su zbog posla ruke puno u vodi. Gljivica koja najčešće izaziva oboljenje noktiju je kandida. Liječenje može da bude lokalnom terapijom, ali dugo traje. Na tržištu je dosta preparata za liječenje gljivica. Nekad je potrebno koristiti i terapiju tabletama koja može da traje od tri do šest mjeseci.
RB/BI: Rijetke su žene koje na odlaze na izlivanje noktiju, koje ne stavljaju trajni lak. Dio tog tretmana podrazumijeva stavljanje šaka ispod posebnih lampi. Koliko je to štetno?
Dr Raičević: S obzirom koliko žena odlazi na tretman noktiju, vrlo je malo neželjenih efekata. U svakom slučaju, preparati mogu nanijeti štetu noktima, ali kod osobe koja već ima malo narušen imuni sistem, pa nokti nemaju zaštitu, a ta sredstva dodatno oštete njegovu površinu nokta. Ipak, za ozdravljenje i ispravljanje nokatnih ploča potreban je veliki trud i vrijeme.
RB/BI: Vi ste dermatovenerolog. Govorili smo o dermatologiji. Venerologija se bavi dijagnostikom i liječenjem polno prenosivih bolesti. Ove dvije grane su objedinjene, jer se simtomi velikog broja polno prenosivih bolesti ispoljavaju upravo na koži. Koliko su polne bolesti rasprostranjene i da li na našem podneblju vlada stigma kada su one u pitanju? Da li Vam se pacijenti obrate čim primijete simptome ili čekaju da se bolest razvije?
Dr Raičević: Što se tiče polnih bolesti, moram reći da su porastu. Međutim u ordinaciju u Bolnici ne dolaze baš tako često. Računam da oboljeli potraže pomoć preko interneta ili da odu negdje u privatne ordinacije, da bi to bilo manje vidno. Znači, postoji stigma i ljudi ne vole da se o tome zna. Polne bolesti mogu biti bakterijskog tipa, virusnog porijekla i vrsta bakterija, parazitne. Što se tiče prakse u mojoj ordenaciji, baš dugo nisam imala neku ozbiljniju fazu bolesti tipa recimo, sifilisa u toj, drugoj, fazi. Ipak, ljekaru odu na vrijeme prije nego što se bolest manifestuje i na koži.
RB/BI: Koliko može biti opasno to zanemarivanje simptoma?
Dr Raičević: Veoma opasno, zato što to na kraju ostavlja traga i na unutrašnjim organima. Dolazi do, kada govorimo o sifilisu, do bakterijskih bolesti, usljed kojih ostaju trajna oštećenja koja više ne mogu da se izliječe do kraja. Ti pacijenti su u riziku od srčanih oboljenja, infarkta, tumora na mozgu (odnosno do pojave raznih čvorova u mozgu, dobijaju neurologke simptome), obolijevaju od bolesti jetre.
RB/BI: Da li su mladi ljudi dovoljno edukovani u vezi sa rizikom od polno prenosivih bolesti? Šta pokazuje Vaša praksa – imaju li svijest o tome da se neke od polnih bolesti vrlo lako prenose?
Dr Raičević: Mislim da su oni dosta u edukovani. Računam da je tu doprinio i internet, jer su oni “Internet” populacija. Dosta su svjesni do čega može to dovesti i smatram da su upućeni koliko treba.
RB/BI: U kakvim uslovima radite u Obštoj bolnici i koliko je medicinskog osoblja angažovano na odeljenju kojim rukovodite?
Dr Raičević: Bolnica ima samo Dermatološku ambulantu. Znači, raspolažemo sa dvije prostorije. Zaposlena sam ja kao dermatolog i medicinska sestra.
RB/BI: Kakva je procedura zakazivanja pregleda, je li komplikovana?
Dr Raičević: Nije komplikovano, uglavnom je naručivanje preko odabranog doktora. Znači, u Opštoj praksi pacijenti dobiju uput na kojem je napisano vrijeme i zakazan termin za pregled u ambulanti. Imamo i mogućnost da se za neke slučave koji su malo hitniji i za koje je potrebna brža intervencija, preko interventne ambulante, zakaže pregled za dan ili dva.
RB/BI: I na kraju, s obzirom da će za dvadesetak dana nastupiti proljeće, a s njim će i obožavano barsko sunce jače grijati, šta biste preporučili, kako da zaštitimo i čuvamo najveći organ ljudskog tijela -kožu, kako da budemo nježni prema njoj, sačuvamo je da bude zdrava, elastična, lijepa, što duže?
Dr Raičević: To je zaštita na fizičkom, spoljašnjem nivou sa zaštitnim kremama, zatim laganom odjećom od pamuka svijetlih boja, treba nositi kape, šešire, naočare… U toku ljeta čuvati se i od fizičkog izlaganja UV zračenju i paziti koliki je indeks zračenja. Isto tako, da bi iznutra malo ojačali I nahranili kožu, potrebni su vitamini, naročito A i E, s tim što ih možemo unositi i preko hrane u vidu raznih prirodnih sokića.
