Gošća emisije „Sunčanom stranom ulice“ Radio Bara bila je dr Sandra Šaranović, specijalista ginekologije i akušerstva. Povod za intervju je „Ružičasti oktobar“, mjesec posvećen podizanju svijesti o prevenciji raka dojke, jedne od najčešćih bolesti kod žena.
RB/BI: Koliko je ta bolest u ekspanziji u Crnoj Gori i u Baru?
Dr Šaranović: Nažalost, kao i svuda u svijetu, i kod nas je karcinom dojke vodeća maligna bolest žena. Sve je veći broj mlađih žena pogođeno ovom bolešću. Nekada je bila bolest srednjih godina, a u posljednje vrijeme to nije pravilo, sve je više mladih novooboljelih. U korak smo sa svijetom sa nečim što ne valja, a zajedno sa karcinomom grlića materice, karcinom dojke je najčešće maligno oboljenje kod žena. Zabrinjava što je na našem podneblju ovo dosta smrtonosna bolest, a ne bi trebala biti.
RB/BI: Da li su Baranke odgovorne, brinu li o zdravlju?
Dr Šaranović: Baranke, kao i većina žena – onako. Moglo bi mnogo bolje. Prvenstveno, mogli bismo mnogo bolje da poradimo na prevenciji bolesti, da žene budu svjesne da su one odgovorne za svoje zdravlje i da urade sve da do bolesti ne dođe. Ne možemo spriječiti karcinome, ali možemo preventivnim djelovanjem dovesti do toga da te promjene dijagnostikujemo jako rano, u doba kada su one sto posto izlječive. Ipak, poraz našeg društva kao cjeline, ali i zdravstvenog sistema je kada dijagnostikujemo karcinom dojke u uznapredovalom stadijumu, kada se on liječi, ali ne sa dobrom prognozom, ili kada se ne može izliječiti i uvesti u remisiju, i žena nam umire.
RB/BI: U kom dobu žena treba da počne sa samopregledom dojki?
Dr Šaranović: Imajući u vidu da djeca, po svim aspektima, počinju sve ranije da žive životom odraslih, čim krenu menstrualni ciklusi, a ona uđe u svoje generativno doba, treba da krene sa samopregledima dojki. Od dvadesete godine, žena treba sama svoju dojku da pregleda jedamput mjesečno, najbolje petog do desetog dana manstrualnog ciklusa. One koje su u menopauzi i nemaju ciklus, treba da odrede jedan dan u toku mjeseca kada će to odraditi.
RB/BI: Kako se dojka pregleda?
Dr Šaranović: Palpacijom, pipanjem jagodica prstiju obje dojke i to u stojećem stavu, a potom i ležeći. Svaki segment dojke se lagano prepipa, uključujući pazušne jame. Zašto i stojeći i ležeći? Pojedine promjene mogu da budu detektovane samo u jednom od ta dva položaja. Kada žena krene da radi samopregled, kada joj to od dvadesete godine postane navika, vid zdravstvene kulture, vremenom nauči kako njena dojka izgleda – kakva joj je struktura, oblik, kakve su pod rukom. Isključivo tako može da ustanovi da nešto nije u redu, pa ako postoji promjena, ako napipa nešto neuobičajeno, to je alarm da se treba obratiti za dalji pregled. Ako se to i desi, ne znači da je u pitanju karcinom dojke, nema toga straha. Ako i jeste karcinom, time što će zažmuriti i reći “neću dalje da gledam i istražujem”, on neće nestati.
RB/BI: Je li takvo ponašanje često?
Dr Šaranović: Ima situacija, kada žena kaže “ada, nije to”. Kada u ordinaciju uđe sa pričom “mislim da nije to”, znate da nešto postoji, probudi se sumnja… Strah od dijagnoze, od bolesti, nas nekada dovede u situaciju koju smo mogli da preduprijedimo, nešto uraditi ranije, a nismo od straha. Znači, ako mislite da nešto nije onako kako ste navikli, ajmo da provjerimo. Što prije provjerite, doktor će vam reći “nije to ništa, mirni ste” ili “jeste nešto, ali je rana faza, u kojoj je karcinom dojke zaista izlječiva bolest, jer je ‘uhvaćen’ na vrijeme”. Moramo biti odgovorni za svoje zdravlje. Ljekari su tu da pomognu, usmjere, dijagnostikuju, liječe, ali sami sebe najbolje poznajemo i prvi spoznamo da nešto nije u redu. Ipak, ima situacija (sada malo pravim digresiju) kada se napravi skrining program da bukvalno “vučemo za rukav”, a često puta ne možemo ubijediti osobu ni da dođe na neki preventivni pregled. Izgovori su razni, nema vremena, ne želi da razmišlja na tu temu…
RB/BI: Da li je edukacija koja se realizuje u Crnoj Gori na nivou koju ova problematika zaslužuje, ili o konsekvencama zanemarivanja pomislimo samo tokom „Ružičastog oktobra“, a neke žene, kao što smo upravo čuli od Vas, ni tada?
Dr Šaranović: Nedovoljno se priča, ili nas nedovoljno čuju. Možda oboje. Temom „Ružičastog oktobra“ svugdje se priča o karcinomu dojke. Često je da kada ženi neko iz okruženje bude bolestan, onda se svi iz tog okruženja iskontrolišu. Taj strah traje neko vrijeme, pa se opet zaboravi. Morali bismo stalno upozoravati na opasnost od pojave bolesti. Što je žena starija, rizik od obolijevanja od karcinoma dojke je sve veći. Od dvadesete do tridesete godine je samopregled dovoljan. Od tridesete godine uvodimo sledeću dijagnostičku metodu, koja podrazumijeva redovni preventivni ultrazvuk. Dojka je organ koji je tu, na dohvat ruke, za pregled, za dodatnu dijagnostiku. Neki organi su sakriveni, do njih teško dođemo i oni svoju simptomatologiju teško iskazuju, ali dojku žena zaista može sama da pregleda. I sve ostale metode pregleda su bezbolne – ultrazvučni pregled do četrdesete, kao i nakon tog doba, bazične mamografije malim dozama zračenja, daju nam izuzetno mnogo podataka. Kada bismo pratili tu liniju, promjene bismo „uhvatili“ u mikroskopskim, milimetarskim razmjerama, kada operacija, neki vid zračenja, hemioterapija, ili samo hormonska terapija, dovede do potpunog ozdravljenja.
RB/BI: Kada treba da se zabrinemo, znamo da nisu sve promjene na dojci karcinom?
Dr Šaranović: Bilo kakva promjena pod rukom – mekana ili tvrda, promjena u boji, građi kože, bilo kakva sekrecija iz bradavice, uvučena bradavica, svaka je indikacija. Ne postoji pravilo, jer vam niko ne može sa sigurnošću reći, uz priču ili na dodir, da jeste ili nije karcinom. Zato imamo ultrazvuk koji pokazuje određene karakteristike, digitalnu mamografiju koja se smatra zlatnim standardom za dijagnostiku karcinoma dojke, jer „vidi“ promjene u trenutku dok ih ne možemo ni napipati.
RB/BI: Kada pacijentkinje, kojima je urađen ultrazvuk dojke, šaljete na mamografiju?
Dr Šaranović: Svaka žena bi, nakon četrdesete godine, trebalo da napravi bazičnu mamografiju. Idealna „priča“ je digitalna mamografija. Ako je prvi nalaz digitalne mamografije uredan, pročitan od strane iskusnog radiologa, žena je “mirna” dvije godine. Ako nakon samopregleda, ni nakon ultrazvuka, nismo sigurni o kakvoj promjeni se radi, dopuniće se mamografijom. Iako nije uobičajeno da na tu vrstu pregleda šaljemo tako mlade, dešava se da i u dobu od dvadesetak godina djevojka oboli od karcinoma dojke. U slučaju da mamografski nalaz pokaže da nešto nije u redu, šaljemo na takozvanu „kod“ biopsiju, ciljanu biopsiju promjene, nakon čega dobijamo patohistološki nalaz da li je karcinom, koja vrsta i kako je najbolje da ga dalje tretiramo. Skrining uvijek radimo u opsegu populacije koja ima najveći rizik od neke bolesti. U Crnoj Gori postoji skrining karcinoma dojke. Nažalost, u Baru još uvijek ne, ali se nadamo da će to uskoo početi.
RB/BI: Koje žene spadaju u rizičnu grupu?
Dr Šaranović: Starije od pedeset godina. Kao ginekolog, pomenuću i karcinom grlića materice, koji se sprovodi u dobu u kojem je dokazan najveći pik bolesti kod nas i u svijetu. Podrazumijeva se da su sve dijagnostičke procedure dostupne i ženama koje su u riziku. Recimo, ulogu igra i porodična anamneza žene.
RB/BI: Kako da živimo da bismo preduprijedili bolest?
Dr Šaranović: U skladu sa zdravim stilovima života – da se ne pije, ne puši, da se pazi šta se jede i da se, koliko je moguće, izbjegava stres. Kod osoba koje praktikuju loše stilove života, rizik je izraženiji. Osim toga, riziku od te bolesti su podložnije žene kod kojih je menstrualni ciklusi počeo rano, one koje su kasno ušle u menopauzu, žene koje su kasno rađale, koje nisu dojile, koje su imale dijagnostikovan karcinom na jednoj dojci ili jajniku (malo su oni u korelaciji kao žljezdano tkivo) i, naravno, pozitivna porodična anamneza po majčinoj liniji na karcinom dojke. Sve ovo nam je indikator da su te žene u fokusu i da sa njima počinjemo ranu dijagnostiku.
RB/BI: Pomenuli ste skrining kao najpouzdaniju dijagnostičku metodu. Kada će žene u Baru moći da budu podvrgavane tom pregledu?
Dr Šaranović: Da bi se počeo skrining, potrebno je da postoje neki preduslovi. Prvo, mora da postoji digitalni mamograf. Prema posljednjim informacijama, nakon prostorne rekonstrukcije u Opštoj bolnici Bar za tu namjenu, imamo obećanje da ćemo dobiti mamograf. Kada ste u posjedu tog aparata, pozivaju se žene određene dobne skupine, zdrave, asimptomatske žene koje nemaju nikakav problem. Digitalna mamografija dijagnostikuje one promjene koje bi tek u nekom narednom periodu bile detektibilne čak i ultrazvukom, a tek samopregledom… Ni liječenje karcinoma dojke, ženama više nije tako traumatično. Nije neophodno da se, ukoliko žena ima karcinom dojke, uradi totalna mastektomija. Žene danas rade implante dojki iz estetskih razloga, pa tome mogu biti podvrgnute i žene kojima je dojka odstranjena kao posljedica karcinoma. Ranije je to bila operacija zbog koje su žene imale osjećaj gubitka ženstvenosti. Sada je to prevaziđeno. Najvažnije je sačuvati žovot, a sve ostalo ćemo riješiti.
RB/BI: Kakva je procedura zakazivanja pregleda?
Dr Šaranović: Dojka je u Baru, a i u cijelom našem sistemu, priča koja nema svog doktora. U principu se ginekolozi ne bave dojkom u tolikoj mjeri, ona nije „samo njihova“. Bave se izabrani ljekari, al’ nije ni „samo njihova“. Ultrazvuk rade radiolozi. Mi smo ti koji možemo da nađemo termin i da zakažemo ultrazvuk dojke. Poslije, po potrebi, možemo zakazati i mamografiju. Ali, negdje nam ona nije do kraja riješena, u nekom je vakuumu. Ako ustanovimo da postoji promjena u dojci, treba nam hirurg, pa Klinički centar u Podgorici, gdje se rade kod biopsije, ekspertski ultrazvuk, dodatne dijagnostike. Svakodnevno smo izloženi problemu traženja termina. Mislim da postoji nešto kao “sistemska greška” u zakazivanju. Iz mog iskustva problem centralnog zakazivanja je što smo, generalno, neodgovorni prema sopstvenom zdravlju, ali i prema sistemu. Ako je dobio termin za supspecijalistički pregled, neće sačekati, jer naš narod mnogo voli da ga neko pogleda mimo tog termina. Završi pregled prije termina ili, jednostavno, ode u privatnu ordinaciju. U tom slučaju, termin ostaje popunjen, pa se dešava da u specijalističkim ili supspecijalističkim ambulantama postoji popunjen spisak zakazanih pacijenata, a u čekaonici je pedeset posto tih ljudi. Sve bi bilo jednostavnije da se ponašamo odgovorno i oslobodimo termin za pregled na koji nećemo doći, nekome kome zaista treba. Dojkama bi se, u suštini, trebali baviti ljekari opšte prakse, radiolozi, hirurzi, multidisciplinarni tim. Ovako, sjetimo je se u oktobru.
RB/BI: Zamoliću Vas da Barankama uputite poruku za „Ružičasti oktobar“ 2024.
Dr Šaranović: Poruka je da se svi moramo baviti svojim zdravljem. Moramo biti dosljedni i uporni, sprovoditi samopreglede, što je vrlo jednostavno, a učinkovito. Bezbolno je, oduzima petnaest minuta do pola sata vremena mjesečno, a mnogo znači. Ispoštujte termin za ultrazvuk, kasnije mamografiju kada bude vrijeme, da biste, ako ima potrebe, dobili zdravstvenu njegu što je moguće ranije, kada je izliječenje karcinoma dojke gotovo stoprocentno. Nadam se da sam ovim intervjuom doprla do naših sugrađanki i da će se nakon što ga posluša, makar jedna zakazati ultrazvučni pregled dojki.
