Povodom napisa u medijima i komentara na društvenim mrežama, saopštenjem, koje integralno prenosimo, obratio se direktor Opšte bolnice Bar, dr Dragoslav Tomanović.
“Povremeno se u javnosti mogu čuti negativne, netačne i nekompetentne ocjene o radu i rezultatima bolnice u Baru tokom pandemije Kovid 19. Uglavnom se tvrdi da je ovo bolnica u kojoj se najteži pacijenti od Kovida 19 ne liječe adekvatno, kako im se ne poklanja adekvatna pažnja, kako je medicinsko osoblje nestručno, a menadžment neodgovoran.
Sve se ove ocjene iznose po principu „rekla-kazala“, bez ikakvog stručnog uporišta ili analize. U medicini se tačno zna kako se utvrđuje da li je neko nestručno i neadekvatno liječen, i na osnovu kojih parametara se formira sud o radu i rezultatima jedne medicinske ustanove. Za sada smo samo čuli najobičnija ogovaranja nestručnih i dokonih posjetilaca društvenih mreža i ponekog političkog aktiviste, koji svaku instituciju na čijem je čelu član DPS-a, smatra „Prokletom avlijom“ ili Aušvicom.
Nekome je izgleda stalo da stvori predstavu u javnosti da se od Kovida 19 umire samo u barskoj bolnici i da ljudi koji u njoj rade ne znaju svoj posao. To je neistina koja duboko vrijeđa sve požrtvovane i stručne ljude u barskoj bolnici, o čijem trudu, humanosti i znanju je suvišno i govoriti. Oni takav odnos ne zaslužuju. Ali, odavno znam da glavna meta ovih intriganata nije naše medicinsko osoblje već ja, kao direktor Bolnice i predsjednik OO DPS-a. Od mene treba u javnosti napraviti „doktora smrti“, kako bi se i mojim primjerom pokazalo da je DPS uprapastio sve u Crnoj Gori, pa i zdravstveni sistem.
No, ja ne strahujem za svoj moralni i profesionalni ugled, jer za svoj rad imam previše dokaza, rezultata i svjedoka. Siguran sam u njihovu nadmoćnost i neoborivost. Jedino je istina da sam član DPS i predsjednik OO ove partije, isto kao što su mnogi drugi direktori i ministri, novi i stari, takođe članovi ove ili one partije. Ali, s jednom razlikom: moje ime i prezime nije napravila direktorska funkcija, već sam ime i prezime u poslu kojim se bavim, imao i prije nego što sam postao direktor. Tako, i kada više ne budem direktor, jedino ću izgubiti obaveze i odgovornost koju ova funkcija nosi, a zadržati sve ono što čini moju profesionalnu ličnost. Zato i najavu ministrice zdravlja da, bože zdravlja, neću dočekati ni petak na direktorskom mjestu, primam sa izvjesnim olakšanjem. Što se mog ličnog stava i komoditeta tiče, mogla je to i ranije da učini.”
