Gošća Otvorenog studija Radio Bara, protekle subote, bila je dr Svetlana Lana Vučetić, pomoćnica direktora Opšte bolnice Bar, anesteziolog, reanimatolog i šefica Respiratorne jedinice “COVID 19” centra Opšte bolnice u Baru, koja je jedina od zdravstvenih radnika u našem gradu, dobila od crnogorskog premijera Duška Markovića nova lična dokumenta, kao simboličan gest zahvalnosti za doprinos u borbi protiv koronavirusa.
Razgovarali smo o trenutnoj situaciji, mogućim implikacijama, aktivnostima barske bolnice u prethodnom periodu, sadašnjem trenutku i prilagođavanju rada ove zdravstvene ustanove, eventualnom, drugom talasu epidemije, koji je sve izvjesniji.
Doktorka je govorila i o dosadašnjim iskustvima u liječenju oboljelih, zajedničkoj borbi na suzbijanju epidemije, posttraumatskim posljedicama i preventivnim mjerama, kao jedinom efikasnom sredstvu, za sada, koje može virus staviti pod kontrolu.
RB: Kada smo se dogovarali za razgovor prije više dana, planirali smo da ga koncipiramo kao postpandemijsku priču, osvrnemo se i rekapituliramo dešavanja u prethodnom periodu, prioritetima u radu barske bolnice, nakon epidemije…Takođe, da se osvrnemo i na simboličan gest zahvalnosti koji je Vama lično uputio premijer, Duško Marković, uručujući prva, nova lična dokumenta svim zaslužnim radnicima pojedinih institucija u borbi protiv COVID-a, među kojima ste i Vi. Situacija se, međutim, drastično promijenila… Ipak, za početak, kako ste doživjeli gest premijera ?
Dr Vučetić: Nacionalno koordinaciono tijelo je na sebi svojstven način, upriličilo Dan MUP, u okviru kojeg su predstavljena nova dokumenta. Pozvano je nas, nešto više od četrdesetak zdravstenih radnika i zaposlenih u drugim službama i institucijama koje su posebno bile angažovane tokom epidemije, a među njima i moja malenkost. Drago mi je zbog toga, ali moram da naglasim, da su svi zdravstveni radnici, bez rezerve i razlike, zaslužili svako priznanje. Raduje me i činjenica da je to, u stvari, istovremeno bila i promocija digitalizacije Ministarstva unutrašnjih poslova, što potvrđuje da idemo u korak sa savremenim svijetom, da ono što će se sjutra tražiti od nas, kod nas već postoji. Dakle, paralelno radimo na više “frontova”, što je dobro za Crnu Goru.
RB: Iako je drugi talas koronavirusa najavljivan, čini se da nas je, ipak, iznenadio. Kako to komentarišete i što možemo očekivati. Da li se, uopšte, mogu praviti projekcije?
Dr Vučetić: Moram da podsjetim da je epidemija proglašena 23. januara, a 11. marta pandemija. Ono što ne primjećujemo jeste da nije, nijednom, objavljeno da je pandemija završena. O drugom talasu se stalno govorilo i za to je postojao razlog, a to je da će se, u svakom slučaju dogoditi, ako se budemo previše opustili i ukoliko se ne budemo pridržavali preventivnih mjera. Lijek za novi koronavirus- SARS COV 2, kako mu je pravo ime, ne postoji, niti vakcina. Jedino što daje efekat u borbi protiv njega, jesu mjere prevencije. To su maska, kao mehanička barijera, distanca i higijena ruku, koja je kulturološka stvar, čemu učimo djecu još od vrtića. Te mjere, uz ograničavanje kretanja, u prethodnom periodu, pokazale su prave rezultate. Kinezi su, kod kojih se prvo pojavio virus, u Vuhanu, upravo sproveli te mjere, i one su se pokazale veoma efikasnim. Za to vrijeme, u drugim djelovima svijeta, epidemija se razbuktavala. Onog momenta kada su se otvorile granice, a to se dogodilo u Južnoj Koreji, Singapuru, a i kod nas imamo importovane slučajeve, virus se nanovo pojavio.
RB: Vrlo brzo kod nas je zabilježeno prisustvo virusa kod više od 30 lica, a samo u jednom danu, 18. juna, čak 18 novih slučajeva u našoj državi. To je bio kritičan dan i na globalnom nivou – počev od susjedne Makedonije, pa do drugih država u okruženju i svijetu. Toga dana je zabilježen najveći broj zaraženih i umrlih, od početka pandemije. Imamo oboljele i u Baru, i iz dana u dan sve više oboljelih. Što je, prema vašem mišljenju, doprinjelo tome? Da li je to otvaranje granica, koje se, definitivno , jednom moraju otvoriti?
Dr Vučetić: Te brojke su nešto što, svakako, izaziva pozornost. Granice se moraju otvoriti, ne možemo u dužem periodu živjeti u zatvorenom sistemu. Granice jesu za protok ljudi i roba, ali koronavirus nameće druga pravila ponašanja. Mislim da smo se previše opustili, kada je riječ o preventivnim mjerama, jedinom, za sada učinkovitom sredstvu u suzbijanju virusa. Ono što je evidento, na sreću, do sada, jeste da novooboljeli i kod nas i u okruženju, imaju blažu kliničku sliku, u najvećem broju slučajeva. Nadam se da će tako i da ostane.
RB: Mediji su objavili da se u Pekingu, novom žarištu u drugom talasu, pojavio drugačiji soj virusa, dakle da je mutirao i da proizvodi znatno teže posljedice po zdravlje. Da li imate takvih saznanja?
Dr Vučetić: Svaka zemlja ima svoja iskustva. Koronavirus je i dalje nepoznanica i tako će i ostati, sve dok vrijeme i naučna istraživanja na svjetskom nivou, ne dođu do saznanja koja će dati legitimitet, a ne nivo pretpostavke. Ono što je bilo dobro u ovakvoj situaciji i što nam je omogućila savremena tehnologija, jeste da smo mogli da budemo u kontaktu sa kolegama iz cijelog svijeta, preko Instituta za javno zdravlje i Svjetske zdravstvene organizacije, dobijamo podatke, a i sami smo iz, gotovo, tromjesečnog perioda, trebali da izvučemo pouku. Ono što nas je održalo u prvom talasu, jeste predani rad i prije nego što se dogodio prvi slučaj kod nas, 17. marta. Naša bolnica je organizovana vrlo detaljno, kao Regionalni COVID centar za Jug. Imali smo mogućnost da odvojimo, fizički, odjeljenje za “covid pacijente” od drugog dijela bolnice, “noncovid”. S obzirom da smo broj kreveta povećali duplo – na stotinu, i formirana je jedinica intezivnog liječenja sa devet postelja za najteže bolesnike. To podrazumijeva obavezan neinvazivni monitor i respirator uz svaki krevet. Tada smo imali tri, a sada su nam na raspolaganju 10 aktivnih , novih respiratora, zahvaljujući donacijama i ravnomjernom raspoređivanju NKT. Sve je odlično funkcinisalo, jer nas je ova situacija ujedinila. To je i lijepa stvar koju nam je donio koronavirus – od boljih porodičnih, do radnih i kolegijalnih, prijateljskih relacija. Izvukli smo ono najbolje iz svih nas, plemenitost, koja je negdje bila po strani. Moram istaći i izuzetnu savjesnost, strpljenje i razumijevanje naših sugrađana, jer smo se, u periodu korone, bavil samo hitnim slučajevima. Svi ostali su bili na čekanju i od proglašenja Crne Gore korona free destinacijiom od 18. maja, vratili smo se uobičajenim aktivnostima i radimo povećanim obimom kako bismo odgovorili svim našim pacijentima, koji su bili strpljivi i čekali. Napravili smo timove koji rade 24 sata. Takođe, nijednog trenutka nismo prestali sa mjerama predostrožnosti – obavezno mjerenje temperature beskontaktnim toplomjerom na ulazu za sve zaposlene i pacijente, a takođe, na ulazu u hol vrši se dezinfekcija ruku i stavljaju se maske. Spremni smo i u ovom trenutku, za novi talas koji , nadamo se, neće uzeti maha.
RB: U prethodnom periodu suočili ste se sa izuzetno teškom situacijom, koja je uzdrmala bolnicu do temelja i uznemirila građane. Virusom su zaraženi doktori, a nažalost, dr Duško Kljakić nije dobio bitku sa njim. Kako ste vi doživjeli ove veoma teške trenutke?
Dr Vučetić: Nepoznanica , nepredvidljivost, surovost. Nažalost, desilo se da je četvoro zaposlenih u bolnici bilo pozitivno na koronavirus, zbog čega je nas osamdeset i šestoro moralo u samoizolaciju. To je bilo zaista dramatično, morali smi da se organizujemo u najkraćem roku i već za desetak sati došle su kolege iz Podgorice da nas zamijene. Građani su to doživjeli kao prvi veliki udar i tada su najmanje i dolazili i obraćali se za pomoć, uvažavajući novonastalo stanje. Grad je bio blokiran, ali svi smo funkcionisali kao jedan. Imali smo odličnu saradnju sa Domom zdravlja Bar i Ulcinj, KCCG, opštinskim službama, volonterima, Crvenim krstom… Dogodilo se i ono što nam je, na najteži način ,potvrdilo svu nepredvidljivost, ćudljivost i surovost virusa – ostali smo bez našeg kolege, dr Duška Kljakića. To je dovoljno da shvatimo ozbiljnost situacije i budemo odgovorni.
RB: Stiče se utisak da je pandemija koronavirusa pospješila i depresivna stanja kod građana. Došlo je do povećanja psihičkih poremećaja, nijesu rijetka ni samoubistva u našoj zemlji i okruženju. Kakve posljedice korona ima u tom smislu?
Dr Vučetić: To je nešto što nam stoji nad glavom kao Damoklov mač – posttraumatska stanja koju odlikuje izmijenjeno psihloško stanje ljudi, na površinu izbijaju problemi jer ne mogu svi da se nose sa novonastalom situacijom. Dosta stvari su deklanširajući faktor. U osnovi problema može biti depresija ili objektivan razlog. To je nešto što smo očekivali i takve pacijente ne bi trebalo olako da shvatamo
RB: Da li ste imali takvih slučajeva tokom pandemije?
Dr Vučetić: Naravno, a posebno pamtim 9.april, kada sam, nakon samoizolacije, počela da radim. U bolnicu je dovedena mlada žena koja je, zadala sebi dva uboda nožem u predjelu srca. Ona je preživjela, ali takva situacija vas ostavlja nijemim. Pred vama je mlada žena koja djeluje veoma urbano, i ne možete da prihvatite i povežete sa njom takvu reakciju. Bilo je još slučajeva sa težim psihičkim poremećajima, čiji ishod je bio suicid, i kod nas i u drugim zemljama. To je cijena ovakvih događaja
RB: Možemo li očekivati u narednom periodu, posebno ako se drugi talas pokaže kao dugotrajan i sa težim posljedicama, da ćemo imati sve više i takvih pacijenata?
Dr Vučetić: Osim zdravstvenog, i ekonomski faktor je veoma važan. Strah je osjećaj koji ubija . Svaka nevolja koja nas sputava, donosi nesreću, poput elementarnih nepogoda, poplava, zemljotresa, ili rata, izaziva teške momente i strah. Neko se sa time lakše, a neko teže nosi. Korona je napravila kod nas prekomandovanje u ponašanju, življenju, kontroli kretanja. Neko je radio, neko nažalost, nije imao, ili je izgubio posao. Ekonomski momenat je svima važan. Porodični odnosi su, takođe, pretrpjeli preispitivanje, iako je korona, kao što sam rekla na početku, donijela i dosta toga lijepog – čvršće povezivanje i solidarnost među ljudima. Moramo se suočiti sa svim posljedicama ove krize i pružiti stručnu pomoć psihički vulnerabilnim, nježnim, senzibilnim osobama, samo je bitno to prepoznati i reagovati na vrijeme.
RB: Znamo da je korona, kao što ste rekli, i dalje nepoznanica, nema vakcine, niti lijeka za nju. Sporadično možemo čuti da se dešavaju neki pomaci u liječenju, a u poslednje vrijeme se sve više pominje dexametazon, kao efikasni medikament u liječenju korone. Kakva su vaša saznanja i kako se , uopšte, liječe pacijenti zaraženi ovim virusom?
Dr Vučetić: U toku epidemije smo imali jasne smjernice, prema težini kliničke slike, koju terapiju koristiti. Ona je ravnomjerno raspoređivana po svim centrima, pa i barskoj bolnici. Mi smo organizovali multidisciplinaran tim koji se bavio terapijom, sastavljen od epidemiologa, infektologa, interniste i moje malenkosti, kao anesteziologa i intenziviste. Dobijali smo preporuke našeg Instituta za javno zdravlje, koji je imao inpute od Svjetske zdravstvene organizacije. Jedan od lijekova u terapiji bio je dexametazon, koji nije novi preparat. On se koristi u medicini još od 1960.godine, ne samo u imunodeficijentnim stanjima, već i u akutnim kao što je astma, alergije, u neurologiji, oftalmologiji, i njegova je primjena strogo indikovana. Kada govorimo o COVID-u, dexametazon se aplicira samo kod najtežih bolesnika, koji se liječe u jedinicama intenzivnog liječenja. Nije dobro govoriti i pisati o lijekovima i njihovoj upotrebi u medijima, jer su te informacije u takvim slučajevima lako dostupne, ali i opasne. To prouzrokuje da građani sami prave svoju terapijsku šemu, kupuju zalihe, ili, eventualno, uzimaju preventivno pojedine lijekove. Suvišno je govoriti koliko je to opasno. Dexametazon se spominje u ovom trenutku zato jer je vodeći istraživač sa Univerziteta Oxford profesor Martin Landrej ispitivao njegovu upotrebu kod 2.000 pacijenata, i došao do zaključka da je njegova upotreba kod ovih ljudi povećala preživljavanje barem za 1%. Ali, vrijeme je faktor koji daje legitimitet nečemu. Devetnaest od dvadeset pacijenata se oporavi bez liječenja. Ali teška klinička slika kod jednog broja pacijenata zahtijeva složeno i kompleksno liječenje. SZO će koordinisati jednu metaanalizu i podatke tih istaživanja uzeti za ažuriranje smjernica. Možemo smanjiti obolijevanje preventivnim mjerama, ali da li se može redukovati stopa smrtnosti, još nemamo podataka i zvaničan stav.
RB: Definitivno je jasno da visoke temperature nemaju puno uticaja na virus. Iako je toplo, ne samo kod nas, već i u cijeloj Evropi, zaraza se i dalje širi. Da li je to tako?
Dr Vučetić: Koronavirus se poigrao sa svima nama. Znamo da Južna zemljina polulopta nije pošteđena, dok je korona harala na Sjevernoj. Na to se ne možemo oslanjati, već, ponavljam, samo na preventivne mjere.
RB: Bili ste gošća Radio Bara uoči početka epidemije kod nas, sada ponovo, uoči, možda, početka drugog talasa. Tada ste saopštili da je zabilježena smrtnost od koronavirusa po stopi od 2-3 procenta. Da li se to potvrdilo u praksi kod nas, i da li su ugroženi samo, ili najviše, hronični bolesnici i starije osobe?
Dr Vučetić: Kod nas je umrlo, do sada, devetoro ljudi. Statistika će reći svoje, ali prvi podaci koji su stizali iz Kine, govorili su da je smrtnost od COVID-a znatno niža u odnosu na SARS ili MERS, između 2-3 procenta, ali taj postotak je drugačiji od države do države. Negdje doseže i 7 posto, negdje manje. To je razlog, između ostalog, što se naša zemlja pridržava kvote 25/100.000 stanovnika, kao uslov za otvaranje granica. To je prosjek koji može garantovati neku sigurnost. Nema pravila što se tiče pola, uzrasta, niti razlike kada je riječ o zdravim, mladim ili starijim osobama. Svi smo izloženi. Kod nas je, u barskoj bolnici ,u vrijeme martovske i aprilske epidemije, ležalo četvoro djece, od 2-5 godina, koji su bili pozitivni na virus, dvoje sa upalom pluća i dvoje sa blažom kliničkom slikom. Dakle, svi možemo biti pogođeni, zavisi samo od naše individualne svijesti i odgovornosti, kako će se odvijati stvari. Zar je toliko teško da poštujemo samo tri stvari – socijalnu distancu, nositi masku i prati ruke. Infodemija, medijske dezinformacije, vraćam se na to, su veoma opasne i one su, između ostalog, doprinjele nonšalantnom ponašanju, koje nas je uvelo u ovu uznemiravajuću situaciju.
RB: Da li Tuzi mogu biti primjer i potvrditi koliko su preventivne mjere važne i efikasne? Oni su u jednom danu imali 30 oboljelih, nakon restriktivnih mjera, iako se očekivalo da u malom mjestu, plane epidemija, pojavilo se, možda, još samo 5-6 zaraženih, i to je bilo sve.
Dr Vučetić: Može, u pravom smislu. Toga dana Tuzi su bili blokirani. To je sistem koji su sproveli i Kinezi. Širenje virusa je vrlo brzo stavljeno pod kontrolu. U Tuzima smo imali početno širenje zaraze koju su prouzrokovali naši tradicionalni i folklorni običaji – prisustvo na sahranama, grljenje i ljubljenje, što je vrlo opasno. Međutim, stanovnici su ispoštovali mjere i to je pravi dokaz da je preventiva efikasna.
RB: Ono čemu svjedočimo, u poslednje vrijeme, jeste vraćanje tih običaja o kojima govorite. Vrijeme je matura i polumatura, svadbi, ali, nažalost, i sahrane se odvijaju na isti način kao i u redovnim okolnostima. Tome je, naravno, doprinjelo to što smo prvi talas koronavirusa uspješno prebrodili i zbog toga se, vjerovatno, brzo i opustili. Koja je vaša preporuka za kraj?
Dr Vučetić: Oprez. Kako će se razvijati epidemiološka situacija u budućnosti i kakve će biti mjere NKT, zavisi od našeg ponašanja. Distanca – maske – pranje ruku, i na tim skupovima. Dovoljno je da se podsjetimo koliko smo bili disciplinovani i kooperabilni na početku epidemije. Sve to , uz predani rad NKT, dalo je uspješne rezultate. Sada bi trebalo isto tako da se ponašamo.
