Gošća emisije „Sunčanom stranom ulice“ Radio Bara bila je doktorka Nataša Vujović, specijalista pedijatrije.
RB/BI: Po ustaljenom, mogu reći, pravilu koje primjenjujem kada su prvog utorka u mjesecu gosti „Sunčanom stranom ulice“ ljekari iz Opšte bolnice Bar, i Vas ću na početku zamoliti za kratko predstavljanje.
Dr Vujović: Pedijatar sam u Opštoj bolnicu Bar. Osnovnu školu i gimnaziju sam završila u Trebinju, potom Medicinski fakultet Univerziteta u Beogradu. Specijalizaciju iz oblasti pedijatrije sam završila u Institutu za majku i dijete u Beogradu. Od 2017. godine sam na Odjeljenju pedijatrije, a od ove godine sam specijalista.
RB/BI: Pedijatrija je grana medicine koja je definisana objektom svog interesa – djetetom, od rođenja do kraja adolescencije. Koje su starosne granice pedijatrije u Crnoj Gori, ako znamo da se u svijetu one razlikuju u rasponu i po nekoliko godina?
Dr Vujović: U Crnoj Gori se pedijatrijskim populacijom smatraju djeca od rođenja do šesnaest godina. Kao što ste napomenuli u pitanju, starosna granica se među zemljama razlikuje. U Srbiji, recimo, ona je osamnaest godina. One se, naravno, postavljaju arbitrarno i nemoguće je odrediti jasnu ili opštu granicu za različita životna doba, u ovom slučaju između djeteta i odrasle osobe. To predstavlja popriličan izazov za nas u svakodnevnoj praksi, jer se srijećemo sa pacijentima koji imaju 15-16 godina, a po svojoj fizičkoj konstituciji ili u biološkom smislu, a vrlo često i sa mentalnog aspekta, su više odrasli ljudi nego djeca, iako i dalje pripadaju pedijatrijskoj populaciji.
RB/BI: Šta podrazumijeva opšti pedijatrijski pregled u barskoj bolnici?
Dr Vujović: Pregled počinje samim ulaskom pacijenta u ambulantu. Gledamo kako se kreće, kako komunicira sa svojim roditeljima, sa nama, dakle, miljokaze razvoja. Potom pristupamo uzimanju anamneze, odnosno podataka o tegobama, simptomima, kada je bolest počela, kao i lične i porodične anamneze. Nakon toga obavimo pregled – vršimo auskultaciju srca, pluća, abdomena, genitalija, gledamo grlo. To predstavlja opšti pregled ali, naravno, u zavisnosti od specifičnosti tegoba, svaki pedijatrijski pristup je individualan i najviše pažnje posvećujemo organu ili sistemu organa za koji su i vezane tegobe zbog kojih nam se pacijent obratio. Ukoliko je došao zbog kašlja, pažnju posvećujemo auskultaciji pluća, radimo dodatne laboratoriske analize i, ukoliko je potrebno, radiološki pregled.
RB/BI: Koje subspecijalističke preglede iz različitih oblasti pedijatrije je moguće obaviti u Opštoj bolnici Bar?
Dr Vujović: Za sada, nažalost, nemamo subspecijalistu iz oblasti pedijatrije, već se naši pacijenti koji zahtijevaju dodatnu dijagnostiku, upućuju u tercijarni centar, dakle, u Institut za bolesti djece sa kojim, zaista imamo adekvatnu saradnju. Ali, nadam se da će se ovo u budućnosti promijeniti i da će pacijenti neke subspecijalističke preglede moći da završe i kod nas, da će neki od naših ljekara dobiti i subspecijalizaciju.
RB/BI: Da li, kada govorimo o sistematskim pregledima i laboratorijskim analizama, pratite trendove?
Dr Vujović: Trudimo se da sve radimo po savremenim protokolima i smjernicama, pri čemu nam dosta pomažu oni koji su dati od strane Ministarstva zdravlja Crne Gore, kao i vodiči koji se primjenjuju u regionu.
RB/BI: Koja su najčešća oboljenja djece?
Dr Vujović: Ona najviše zavise od godišnjih doba. Dakle, u toku ljetnjeg perioda najčešće su akutne gastroenterološke infekcije (dijareja i povraćanje, koji su praćeni povišenom tjelesnom temperaturom). U zimskom periodu su najbrojnije respiratorne infekcije, kao i upale uva, dok su urinarne infekcije zastupljene tokom cijele godine.
RB/BI: Posebna pažnja u svim ustanovama sekundarne zdravstvene zaštite se posvećuje novorođenčadima. Kakav tretman novorođene bebe imaju u Opštoj bolnici tih nekoliko dana prije otpusta kući?
Dr Vujović: Posebna oblast pedijatrije koja se bavi novorođenčadima jeste neonatologija. Upravo zbog specifičnosti i osjetljivosti ove populacije ta grana je izdvojena kao posebna grana. Pedijatri pregledaju novorođenče po rođenju. To je prvi pedijatrijski pregled, a po standardnoj proceduri, preglede obavljamo i narednih dana, sve do otpusta iz bolnice. Svakako, tu smo da majke podržimo u dojenju, a naše medicinske sestre su angažovane u njezi novorođenčeta i brizi oko njega.
RB/BI: Činjenica je da se u rad ljekara sve više „miješa“ savremena tehnologija. U kojoj mjeri dostupnost internetu i informacijama posredstvom „Google doktora“, negativno utiču? Svjesni smo da bez ikakve selekcije i personalizovanog pristupa, svako može da napiše tekst, objavi lične impresije i preporuke o proceduri liječenja, terapiji, daje savjete…
Dr Vujović: To predstavlja izazov u svakodnevnoj praksi. Dostupnost informacijama ponekad može imati i pozitivan uticaj – da se na vrijeme prepoznaju neka stanja ili bolesti i da se pravovremeno dođe kod ljekara. Nažalost, ima i negativnog uticaja, pa dolazi do pretjerane zabrinutosti, do nepotrebne panike roditelja i, što nama najteže pada, do samoinicijativnog započinjanja terapije. Upravo lakoća pristupa informacijama čini naš posao još odgovornijim, jer smo dužni da liječimo djecu, ali sa roditeljima moramo da komuniciramo na pravi način o svim potencijalnim medicinskim zabludama, nedoumicama, a njih nije baš malo.
RB/BI: Jesu li roditelji iskreni?
Dr Vujović: Nisu baš u svim situacijama, a iskrenost nam je jako važna, pogotovo kada su nam potrebne informacije koje će da utiču na dijagnozu. Znaju da prikriju neke podatke, ali uz fini, sistematski razgovor, dođemo do odgovara.
RB/BI: Morate, znači, igrati i ulogu psihologa.
Dr Vujović: Tako je.
RB/BI: Dakle, da rezimiramo – jedino ispravno je da roditelji razvoj djeteta prate sa pedijatrom. Pri tome ne treba zaboraviti da ta briga i praćenje rasta i razvoja počinje još tokom održavanja trudnoće. U kojim uzrastima preporučujete redovne kontrole pedijatra?
Dr Vujović: To je više u domenu ljekara koji su na primarnom nivou, jer se u domovima zdravlja obavljaju prventivni pregledi. Prvi takav pregled se obavlja mjesec po rođenju. Najviše takvih pregleda je upravo u prvoj godini. Obavljaju se po utvrđenoj dinamici i većinom su povezani sa davanjem vakcina. Kasnije su rjeđi – pred školu, u školi. Bitni su za praćenje rasta i razvoja djeteta da bi se prepoznala određena stanja koja zahtijevaju dodatnu korekciju ili uključivanje subspecijalista.
RB/BI: Koje promjene su nedvosmisleni „alarm“ da dijete treba odvesti kod pedijatra?
Dr Vujović: Tu se opet moramo vratiti na uzrast djeteta, jer ne možemo isto posmatrati dijete od godinu i od četrnaest godina. Tako da ti znaci, “alarmi“, kako ste ih nazvali, nisu isti. Naglasila bih da kada beba od, recimo, tri mjeseca ima povišenu temperaturu, mora biti podvrgnuta pedijatrijskom pregledu. Ako je u pitanju dijete od dvije godine i starije, obično se radi o temperaturi koja traje do 24 sata, a kod starije djece može se sačekati i do tri dana. Ostali znakovi koji treba da navedu roditelja da dovede dijete kod pedijatra su iscrpljenost, malaksalost, loše opšte stanje. Napominjem da su ovo opšte smjernice.
RB/BI: Sa kojim hitnim stanjima se suočavaju pedijatri?
Dr Vujović: Najčešći su nam pacijenti koji imaju febrilne konvulzije, ono što se u narodu zove „fras“. Kod djeteta, zbog povišene tjelesne temperature dolazi do pojave grčeva. Do takvih reakcija dolazi zbog nerazvijenosti dječjeg mozga koji reaguje na povišenu tjelesnu temperaturu. Ta pojava se najčešće javlja u uzrastu od šest mjeseci do pet godina, a može da bude podstaknuta respiratornim infekcijama, infekcijama uva, urinarnim infekcijama. Roditeljima, koji su u većini slučajeva prestrašeni, treba objasniti da je to stanje prolazno, ne ostavlja trajne posljedice i ne znači da će dijete kasnije, u odraslom životnom dobu, imati epilepsiju. Uglavnom se radi o djeci čiji je jedan od roditelja ili bližih rođaka imao febrilne konvulzije. Prepoznaje se tako što dijete pri povišenoj temperaturi koči pogled u jednu stranu, može doći do grčenja ektremiteta, do trzajeva ekstremiteta, usnice mogu da pomodre. Ono što roditelje najčešće plaši jeste čudno disanje koje se javlja, a dijete izgleda kao da će da umre. U takvim situacijama roditelji većinom pribjegavaju nasilnom otvaranju vilice djetetu, guraju djetetu prst u usta, izvlače mu jezik… To se ne savjetuje. Ako mu gurate prste u usta, možete povrijediti svoje prste, a djetetu vilicu, zube, dakle, nanesete štetu. Dijete je potrebno staviti na bok, jer se samim položajem otvaraju disajni putevi i dati mu „Rektiole“ za snižavanje temperature ili „Rektiole Diazepam“ ukoliko je već imalo febrilne konvulzije, pa ima terapiju od strane pedijatra. Potrebno je dijete dovesti u najbližu zdravstvenu ustanovu, gdje će ljekari preuzeti brigu i ordinirati dalju terapiju.
RB/BI: Svjedočimo sve većoj gojaznosti kod djece, posebno adolescenata. Umjerenost je najčešće vrlina, u ovom slučaju kada je hrana u pitanju, zaista jeste. Na drugoj strani, nije rijetkost da roditelji pokušavaju da unos velikih količina, a uz to i nekvalitetne hrane, izbalansiraju uključivanjem djece u fizičke aktivnosti, pa ona nerijetko treniraju i po nekoliko sportova. Kako naći mjeru?
Dr Vujović: Svjedoci smo, zaista, da je sve više djece gojazno, a da roditelji nisu svjesni rizika koju gojaznost donosi – može doći do rane pojave hipertenzije kod djece, šećerne bolesti. Roditelji žive u uvjerenju da ta stanja pogađaju stariju populaciju. S tim u vezi srijećemo se sa paradoksalnom situacijom u kojoj su roditelji, uslovno mršave djece, zabrinuti za njihovo zdravlje i podvrgavaju ih različitim procedurama ispitivanja (posebno u posljednje vrijeme, u eri rezistencije na gluten). Ta vrsta zabrinutosti izostaje kada su u pitanju gojazna djeca. Bitno je naglasiti da je uravnotežena ishrana jako bitna, pa nije bitno koliko dijete količinski pojede, već da ishrana bude raznovrsna. Ranije je bilo važno koliko dijete pojede, a ako je buckasto, onda je zdravo. To apsolutno ne stoji. Što se tiče fizičke sktivnosti, smatram da je najbolje biti umjeren. Ne preporučuju se profesionalni sportovi u ranom uzrastu, jer mogu da imaju samo negativne efekte.
RB/BI: Kako „izgraditi“ imunitet kod djece, koji su najbolji načini postizanja, a zatim i očuvanja imuniteta?
Dr Vujović: Kao što sam pomenula – pravilna ishrana, umjerena fizička aktivnost, a svakako bih istakla i važnost pravilnog ritma spavanja, održavanje tog cirkadijalnog ritma (ritam koji naš organizam već ima, luče se određeni hormoni jako bitni za normalan rast i razvoj djece). Smatram da se tom posvećuje jako malo pažnje, djeca sve duže ostaju budna, a veoma je važno da dijete ima dovoljan broj sati sna.
RB/BI: Posvetimo se sada bitnom pitanju koje posljednjih godina izaziva kontroverze na globalnom nivou – imunizaciji djece. Koje argumente izlažete roditeljima kada im objašnjavate zbog čega je redovna vakcinacija neophodna?
Dr Vujović: Iako se sa vakcinacijom srijeću ljekari na primarnom nivou, i mi dajemo savjete. Vakcine su jedno od najvećih dostignuća medicine i zahvaljujući njima iskorijenjen je veliki broj zaraznih bolesti koje su ranije odnijele ogroman broj ljudskih života, prije svega djece. S obzirom da se radi o najosjetljivijoj populaciji, moramo biti odgovorni, jer je bolje spriječiti bolest, nego liječiti njene komplikacije, tako da roditelji i pedijatri treba zajedno da rade u korist zdravlja djece. Roditeljima preporučujem da redovno, bez straha, vakcinišu djecu.
RB/BI: Koja pitanja roditelja Vas najviše iznenade?
Dr Vujović: Važno je da pođemo od pretpostavke da kada ljudi dođu u našu ambulatnu, nisu ni posebno medicinski obrazovani niti informisani, tako da na svako pitanje dajem jasan, jednostavan odgovor koji će svaki roditelj moći da razumije, a savjet primijeni.
RB/BI: Nastupi li ponekad trenutak prezasićenja – da Vam je dosta ponavljanja iste priče? Kada shvatite da ne možete da promijenite nečiji neutemeljen, a tvrdokoran stav?
Dr Vujović: Iako nastojim da budem strpljiva, nije u svim slučajevima moguće ljude uvjeriti, ali ipak, ne treba odustajati. To se najviše odnosi na pitanja u vezi sa vakcinacijom, posebno MMR vakcinom. Još uvijek često povezuju vakcinaciju sa pojavom autizma. Taj mit moramo razbiti, jer je na pomolu epidemija, a kada krenu komplikacije, onda nastaje veći, teži problem.
RB/BI: Jeste li zadovoljni tehničkom opremljenošću pedijatrije u Opštoj bolnici Bar?
Dr Vujović: Jesam. Odjeljenje je renovirano 2019. godine, nabavljena je dodatna oprema, sva tehnička sredstva su sada zaista na zadovoljavajućem nivou.
RB/BI: Koliko pedijatara ordinira i da li taj broj zadovoljava potrebe?
Dr Vujović: Trenutno radi sedam pedijatara. To je za sada dovoljan broj.
RB/BI: Kako se zakazuje pregled kod pedijatra u Opštoj bolnici Bar i koliko se čeka?
Dr Vujović: S obzirom da nemamo ambulante, kod nas se pregledi ne zakazuju. Pedijatri sa primarnog nivou nam šalju djecu sa uputima, ili tokom dežurstava, sa uputima iz Hitne pomoći.
RB/BI: Za kraj ću Vas zamoliti za preporuku roditeljima.
Dr Vujović: Preporuka je da djeci najmlađeg uzrasta, naročito onima koja borave u kolektivima (školama, vrtićima) ispiraju sluznice (koje su „vrata“ za ulazak infekcije) slanim rastvorima, uravnotežena ishrana i umjerena fizička aktivnost i, svakako, vakcinacija. Za sva pitanja roditelja vrata barske Pedijatrije su uvijek otvorena.
