Gost u emisiji Radio Bara „Promenada četvrtkom“, bio je predsjednik Opštine Bar, Dušan Raičević.
Iako je telefonska linija bila otvorena za postavljanje pitanja uživo, ona su stizala putem vibera ili na mejl Radio Bara.
RB/BI: Bili smo sinoć zajedno na otvaranju manifestacije „Mjesec bugarskog filma”. Citirao sam u tekstu bugarskog ambasadora koji je, pored ostalog, rekao da ste Vi jedan od najvjernijih prijatelja Bugarske. Otkud to prijateljstvo?
Raičević: Prijateljstvo datira iz jedne želje koju smo prezentovali javnosti 2018, a ponovili je 2022. godine, da kroz međunarodnu saradnju koja je visoko u fokusu rada lokalne uprave, a to potvrđuju i mnogobrojni projekti koje realizujemo sa međunarodnim partnerima uz finansijska sredstva dobijena od strane Europske unije, raširimo mrežu prijateljstva koju je Bar kroz istoriju izgradio.
U Bugarskoj, kao partnerskoj zemlji, članici Evropske unije, prepoznali smo potencijale, a inicijativa je potekla od bugarskog ambasadora Stefana Dimitrova da se Bar i Burgas pobratime.
Ta procedura je u toku i nadam se da ćemo brzo zaključiti sporazum o saradnji, odnosno o bratimljenju i time uspostaviti još snažniju saradnju jednog lučkog grada koji zasigurno može da bude primjer Baru i u dijelu razvoja, i u dijelu samog iskorištavanja kapaciteta luke Burgas.
Ono što me posebno fasciniralo prilikom posjete Burgasu jeste njihova sposobnost i umijeće kako da iskoriste sredstva Evropske unije koja su im stavljena na raspolaganje. Bio sam u prilici da posjetim novosagrađenu biblioteku u gradu Burgasu koja radi 24/7. To jedna od jako lijepih inicijativa koja je potekla od bugarskog ambasadora. Zaista sarađujemo na mnogim projektima a jedan od njih jeste „Dani bugarskog filma”. Sinoć smo bili u prilici da odgledamo jedan od tri filma koji će biti prikazani u barskom bioskopu. To je jedan dobar pravac u kojem će se i naša saradnja dalje razvijati.
RB/BI: Zna li se koliko Bar ima gradova pobratima i koji su iz vašeg vakta?
Raičević: To teško možemo da saberemo, ali ispred zgrade Opštine nalazi se jedan lijepi totem gdje smo predstavili sve one gradove prijatelje, sa nekim imamo potpisane sporazume o saradnji, sa nekim povelje o bratimljenju. Mi ne pravimo razliku između gradova pobratima i gradova prijatelja.
Juče sam imao priliku da razgovaram sa predstavnicima italijanske Guardia di Finanza da ponovo pokrenemo inicijativu koja je stara više od 20 godina da se pobratime Bar i Bari. Mi smo potpisali Povelju o prijateljstvu, ali formalno bratimljenje Bara i Barija još uvijek se nije dogodilo. Nadam se da će se u mom mandatu to i desiti.
Što se tiče mreže prijatelja, odnosno prijateljskih gradova, ona je od 2018. godine proširena sa Poveljom o bratimljenju, koju smo potpisali sa gradom Resenom u Makedoniji, a moramo uvezati u tu priču Elbasan i Bar, naravno, zbog kulta Svetog Jovana Vladimira. Potpisali smo Povelju o bratimljenju i sa Sarajevom i sa opštinom Stari grad Sarajevo. U pregovorima smo sa Bajeom, gradom iz Normandije, iz Francuske, da takođe potpišemo Povelju o bratimljenju i naravno pored svih onih gradova koji su još 60-ih, 70-ih godina, kroz različite vidove sporazuma, prepoznati kao gradove prijatelje sa kojima se susrećemo svake godine, makar u susret proslave 24. novembra, Dana opštine Bar.
RB/BI: Svojevremeno kad sam se vratio iz Tuzle, a oduševljen gostoprimstvom Tuzlaka, bio sam zagovornik ideje da se pobratime tri, po mom mišljenju, najkosmopolitskija grada u bivšoj Jugoslaviji – Bar, Rijeka i Tuzla. Krenuli smo sa Tuzlom, do Rijeke nismo doprli, ali mislim da je to nije bila loša ideja.
Raičević: Imam veoma dobru saradnju sa gradonačelnikom Rijeke, gospodinom Filipovićem, koji je i potpredsjednik asocijacije Nalas mreže – lokalnih samouprava Jugoistočne Evrope. S obzirom da sam u ovoj godini ja predsjednik te asocijacije, on, kao prvi potpredsjednik, preuzeće predsjedavanje mrežom Nalas u narednom periodu. Očekujem u narednim danima i susret sa gradonačelnikom Rijeke i ta inicijativa može vrlo brzo da se procesuira, s obzirom da ne smijemo zaboraviti činjenicu da imamo jaku zajednicu Crnogoraca u Rijeci, koja još daje dodatno podsticaj saradnji između Bara i Rijeke i ja se zaista radujem toj inicijativi i mogućnosti da se pobratimimo.
RB/BI: Ova tema od sinoć je par ekselans tema iz kulture, pa kad smo već kod toga, krajem mjeseca stiže jedna odlična pozorišna predstava, Zvezdara teatra, „Udovica živog čoveka”, po tekstu Dušana Kovačevića. Znam sigurno da ćete te noći biti u sali Doma kulture, ali ne znam kad ćete biti konačno u kultnoj sali barske kulture, u sali Dvorca kralja Nikola. Kad to očekujete?
Raičević: Radovi na rekonstrukciji Dvorca kralja Nikole izvode se u kontinuitetu duže od godinu dana. Prilično smo ambiciozno postavili vremenski okvir za završetak radova do devet mjeseci, ali kada se rade ovakvi i slični projekti, uvijek morate da računate na nešto što su nepredviđene okolnosti.
Prilikom uklanjanja nekih zidnih tehnika koje su godinama unazad nagomilavane, došli smo do sjajnih podataka, to jeste izvornog slikarstva i potrebe i želje da se ono na adekvatan način ili prezentuje ili replicira onako kakvo je nekada bilo.
Sa druge strane, imali smo određenih izazova koje nismo mogli da predvidimo prilikom izrade same projektne dokumentacije.
Samom tenderskom procedurom je bilo predviđeno da se stolarija na Dvorcu kralja Nikole djelimično mijenja, odnosno da se zadrži kontura, osnov svih tih prozorskih okana i vrata. Međutim, prilikom same demontaže i uklanjanja tih naslaga boje, zaključili smo da je ona apsolutno neupotrebljiva, pa je kompletno morala da se zamijeni.
Problem postoji i u balskoj dvorani. Prilikom početka rekonstrukcije dobio sam informaciju od menadžmenta Kulturnog centra da se već dugi niz godina na samoj terasi iznad balske dvorane ne preporučuje boravak više od 20 gostiju, što dovoljno govori da očigledno statički proračun, prilikom rekonstrukcije 1984. nije baš na adekvatan način urađen. Morali smo da se vratimo ko zna koliko koraka unazad, da radimo statički proračun i da primijenimo nešto što su sada savremeni standardi, a i zaštitna ograda oko same terase nije u skladu sa standardima.
Rađena su određena sondiranja i na samoj podlozi terase i na plafonu. Utvrdili smo da je neophodno da dođe do određene statičke modifikacije kako bi zaista taj objekat učinili stabilnim za narednih 40 godina.
U periodu rekonstrukcije radili smo na i izradi samog projekta uređenja enterijera Dvorca kralja Nikole i dijela muzeja i same balske dvorane. Sve to podrazumijeva određene procedure, saglasnosti Uprave za zaštitu kulturnih dobara i raspisivanje novih izvođačkih tendera koji se završavaju, ja se nadam, negdje krajem ovog mjeseca.
Ono što je moja želja, i želja svih nas, jeste da do početka ljetnje turističke sezone završimo sve radove na samom objektu Dvorca kralja Nikole. To podrazumijeva i rekonstrukciju i dvije gvardije, odnosno kulice ispred samog Dvorca.
Radi se i na projektu uređenja parka Dvorca kralja Nikole, koji smo kao lokalna skupština, proglasili zaštićenim područjem. Završen je projekat i trenutno je u procesu revizije, rekonstrukcija Knjaževe bašte. Očekujemo da bi mogla da počne u maju, tako da će se intenzivno raditi na ovom lokalitetu i ne samo na lokalitetima u samom dijelu dvorskog parka, već i okolnim lokalitetima, što podrazumijeva uređenje javnih površina ispred Doma kulture, kao i pješačke staze koja vodi do Šetališta kralja Nikole.
To će biti definitivno jedna od najljepših zona i za šetnju i rekreaciju, ali i za organizaciju mnogih kulturnih događaja .
RB/BI: Predviđam Vam blistavu političku karijeru, prezadovoljan sam odgovorom, međutim, kad pođem doma, tek ću tada da ukapiram da mi, u stvari, niste odgovorili na pitanje…
Raičević: Što se tiče završetka ove faze koja je definisana kao rekonstrukcija samog objekta Dvorca kralja Nikole, rok je do 30. juna, a što se tiče Dvorskog parka i rekonstrukcije Knjaževe bašte, ti poslovi bi trebalo da započnu nakon ljetnje turističke sezone. Do početka naredne ljetnje sezone mislim da ćemo završiti sve radove koji su planirani.
RB/BI: Pitanja pristižu, ovo je stiglo na Vajber, od Joca Radovića iz poznate fudbalske porodice: „Stanovnici Bara su oduševljeno prihvatili da se istaknutom umjetniku Urošu Toškoviću podigne spomen obilježje na Šetalištu, blizu obale gdje je on boravio i stvarao i to sve zahvaljujući Vašoj velikoj podršci i Skupštine opštine Bar.
Dalje, evidentno je da na barskom šetalištu od početka do kafića „Planet” imamo veliki broj autića, bicikala i električnih trotineta, naročito tokom vikenda i u ljetnoj sezoni, bilo je puno nezgoda, mnogi stanovnici i turisti se žale, mislim da je Bar jedini grad na primorju u kojem je ovakvo stanje, kako može ovo da se reguliše?
I još: Poznato je da ste veliki navijač košarkaškog i fudbalskog kluba Mornar. Fudbalski klub Mornar je u stogodišnjici u prošloj godini imao najveći uspjeh u istoriji kluba, nadamo se da će i ova sezona biti uspješna, a posebna bi bila draž da Mornar osvoji Kup Crne Gore i da vi podignete pehar?
Raičević: Zahvaljujem na pitanjima koje je postavio moj uvaženi sugrađanin, gospodin Radović, jedan od najvatrenijih navijača Mornara, ali i veliki prijatelj za života Uroša Toškovića, a mnogi koji ga poznaju će reći da je jedan od najvećih kolekcionara upravo djela Uroša Toškovića.
Inicijativa za podizanje spomen obilježja Urošu Toškoviću, potekla je od građana Bara, koju smo mi prihvatili i u mandatu tada ministarke više ministarstava, Vesne Bratić, dobili smo saglasnost da možemo da pokrenemo proceduru za podizanje spomen obilježja. S obzirom da je zakonska regulativa tu jasno definisala da pojedincima ne možete podići spomen obilježe ukoliko nije prošao određeni vremenski period od smrti, to je 20 godina, ali u određenim slučajevima je moguće napraviti izuzeće i Ministarstvo kulture ga je napravilo. Ne bih mogao u jednoj emisiji da vam ispričam o administrativnim procedurama koje su prethodile svemu onome što smo doveli do pred sami kraj.
Na zadovoljstvu svih nas, nakon konkursa koji smo raspisali, naš poznati vajar Zlatko Glamočak dobio je mogućnost da izradi tu spomen bistu.
Mnogi koji posjećuju lokalitet u blizini kafića „Martina” su vidjeli da su pripremni radovi na samom platou u završnoj fazi. Dogovoramo se oko datuma, mislim da će to biti već početkom marta naredne godine.
Uroš Tošković se upokojio 3. marta prije šest godina. Smatrali smo da je upravo početak marta prikladan datum za otkrivanje spomen-biste, uz jedan prigodan program koji bi trebalo sve to da isprati. Lokalitet na kojem se planira spomen-bista, upravo je mjesto na kojem je on provodio najviše vremena u toj svojoj kreativi, a ona je bila prisutna manje-više na cjelokupnom onom prostoru i smatrali smo da upravo tu Uroš Tošković treba da i dalje nastavi da živi u našem gradu.
Što se tiče autića, moram da budem prilično rezervisan u tom dijelu odgovora, zato što znate i ja sam roditelj, pa onda moram da uvažim i to zadovoljstvo mog sina koji kada se pojavi na šetalištu traži, naravno, da se provoza u tim autićima.
Ali ono što me posebno zabrinjava jeste činjenica da imamo jako veliki broj električnih trotineta. Saobraćaj tim prevoznim sredstvima, ja ne znam kako da to drugačije definišem, zabranjen je na šetalištu. Postoji jasno definisan saobraćajni znak na samom početku šetališta.
Problematika sa kojom se mi susrećemo dugi niz godina, jeste činjenica da je granica morskog dobra neprecizno definisana. Neki kažu da je ona sredinom samog barskog šetališta, neki da se pomjera ka samoj marini i upravo nepostojanje te jasne granice između Morskog dobra i one teritorije kojom administrira opština Bar, predstavlja jedan od najvećih problema.
Što se Opštine Bar tiče, ni jedno rješenje za privremene objekte koji se bave rentiranjem bilo ovih autića ili električnih skutera nije izdato, ali s druge strane znamo da je Morsko dobro prilično fleksibilno i da omogućava obavljanje određenih djelatnosti u njihovoj zoni. To je nešto što je van naše kontrole, van naše moći.
Sjećamo se 2018. godine, jedan od prvih poteza je bio upravo da na najljepšem dijelu naše obale uklonimo jedno zabavište u vidu onog ljetnjeg ringišpila. Mnogi roditelji su bili ljuti i ogorčeni zbog te činjenice, ali mislim da je onaj prostor sada mnogo ljepši i organizovaniji i da ringišpilu svakako nije mjesto na samoj obali mora.
Nadam se da ćemo naći kompromis sa Morskim dobrom i sa onima koji ostvaruju određenu finansijsku korist od tog posla i djelatnosti koje obavljaju, ali svakako bezbjednost sugrađana je na prvom mjestu. Komunalna policija će biti prisutna na terenu i to sankcionisati u narednom periodu.
RB/BI: A odmah preko puta je stadion Mornara.
Raičević: Tako je. Prilikom dodjele godišnjih nagrada fudbalskih radnika, koje su ove godine dominantno podijeljene onima koji su ostvarili istorijski uspjeh Fudbalskog kluba Mornar, rekao sam da je takmičenje u Evropi toliko dobro, iskustvo je sjajno, finansijski elementi su spektakularni i da sam siguran da nikome u Mornaru ne pada na pamet da napravi bilo koji potez koji će nas udaljiti od Evrope. Mislim da imamo više nego dobru poziciju da se kroz kup takmičenje dočepamo Evrope ove godine, a svakako ja bih bio najsrećniji čovjek u Baru ukoliko bi Mornar i osvojio Kup Crne Gore.
RB/BI: Mornar je odigrao juče kontrolnu utakmicu i izgubio, znači od četiri kontrolne utakmice, tri je izgubio i jednu dobio i to Adriju, koja nije njegov rang, ali rekao sam da to i nije tako loše, jer obično je obrnuto, u pripremnim utakmicama se dobija, a kad dođu takmičarske se gubi.
Raičević: Mornar se značajno pojačao u ovom prelaznom roku i to je jedan od onih slatkih izazova, na slatke muke smo stavili šefa struke gospodina Đuraškovića. Ja vjerujem u njega i siguran sam da će posložiti sve kockice koje su mu na raspolaganju na kvalitetan način. Ne smijemo zaboraviti činjenicu da je Mornar i prošle godine u prvom dijelu sezone imao promjenljivu formu, a u drugom dijelu je zasijao i siguran sam da ćemo tako nešto imati i u ovom dijelu prvenstva. Ono što jeste naša prioritetna obaveza jeste poboljšanje same sportske infrastrukture. Već mjesec dana se radi na rekonstrukciji travnatog pokrivača na glavnom terenu na Madžarici. Bar će dobiti prvi stadion sa hibridnom podlogom u Crnoj Gori. Pripremni radovi za postavljanje hibridnog travnatog pokrivača su u poodmakloj fazi, a sa druge strane na lokalitetu nekadašnjih teniskih terena se gradi novi pomoćni teren dimenzija 50 sa 70, koji će biti pokriven prirodnom travom. Tako da ćemo imati na jednom malom lokalitetu mogućnost da fudbaleri mogu da igraju utakmice i da obavljaju trenažni proces i na hibridnoj, vještačkoj i na prirodnoj podlozi. Sve to ćemo upotpuniti kroz izgradnju svlačionica koja se planira u saradnji sa Fudbalskim savezom Crne Gore od kojeg imamo značajnu podršku od samog početka. Mornar će sigurno u drugom dijelu prvenstva plesati na novoj hibridnoj podlozi, a to će biti poseban izazov za sve ekipe koje će gostovati u Baru.
RB/BI: Košarka nije tako lijepa tema kao fudbal ove sezone?
Raičević: Nažalost, u košarci situacija nije baš tako sjajna, iako su u prvom dijelu prvenstva pokazivali određeni napredak u igri, ali kada imate jedan niz loših rezultata, onda se i oni koji su novajlije, koji bi trebalo na neki način da donesu tu novu svježu krv i agresivnost koja nam je toliko potrebna, nekako utope u to sivilo. Siguran sam da bi jedna pobjeda značajno promijenila i ambijent i rezultate do kraja prvenstva. Čekamo još uvijek tu pobjedu koja bi bila značajna i ja još uvijek vjerujem u opstanak Košarkaškog kluba Mornar u ABA ligi.
RB/BI: Jedno pitanje se prosto namjestilo – da li ćete bojkotovati sjutra i preksjutra megamarkete u Baru?
Raičević: I ja svjedočim nečemu što je naša crnogorska zbilja. Tome sam svjedočio posebno tokom ljetnjih meseci, obilazeći i provodeći dio svog vremena u jednoj od evropskih zemalja. Imao sam dovoljno prostora i vremena da mogu da upoređujem cijene u marketima u Crnoj Gori i u toj evropskoj zemlji. I poređenja radi, „alpsko mlijeko” u toj zemlji, 2,8 mliječne masti, koštalo je 1,46 eura. U tim danima u Crnoj Gori je to bilo 1,45 eura.
Vodi se neadekvatna ekonomska politika koja se bazira samo na povećanju zarada. I ja sam uvijek za to da se prosječne zarade i penzije značajno uvećavaju, ali to ne vodi ka poboljšanju životnog standarda. Zašto? Zato što je kupovna moć naših sugrađana danas mnogo manja nego što je bila prije nekih četiri ili pet godina. A to ne trebam ja da predstavljam mojim sugrađanima i slušaocima, oni sami znaju.
Ukoliko su ranije za 50 eura mogli da trguju u nekom od ovih trgovačkih lanaca u Baru, danas je za to potrebno minimum 100 eura. Tako da ja saosjećam sa mojim sugrađanima i nastojaću da svoju aktivnost, u tom smislu, narednih dana limitiram. Svakako da podržavam nešto što jeste aktivnost koja vodi ka dodatnom poboljšanju životnog standarda i kupovne moći u Crnoj Gori.
RB/ BI: I ne moraju baš da se toliko bogate trgovci, neka bolje žive od nas, nije problem – dvostruko, trostruko, ali petostruko…
Raičević: Svakako. Ono što je, očigledno, najveća problematika Crne Gore, a tu smo definitivno zakazali, u prethodnih pet godina nismo apsolutno ništa uradili da podstaknemo domaću proizvodnju, da ne govorimo o poljoprivrednoj koja je možda na najnižem nivou u zadnjih 20 ili 30 godina. Svjedočili smo jednoj poražavajućoj činjenici, da smo iz fonda Evropske unije koji je namjenjen za poljoprivrednu proizvodnju zbog nemogućnosti, neću reći nesposobnosti ili nemanja interesovanja, vratili preko 2,6 miliona neutrošenih sredstava iz IPARD-a, Evropskoj uniji. To dovoljno potvrđuje da se država ne bavi stimulisanjem proizvodnje. Ne bavi se poljoprivredom proizvodnjom na kvalitetan način, a upitan je i kvalitet proizvoda koje kupujemo, tako da sam jako zabrinut.
RB/BI: Da se vratimo malo na košarku, ali samo da bih istakao naše naravi, bio sam u Makedonskom naselju i htio da parkiram vozilo. I onda jedna gospođa izađe kaže: „Aaaa, znaš kad ćeš ga parkirati… Ti si nam za ovo kriv, da nisi pisao u onom kultnom košu, ne bismo sad imali prepolovljen ovaj parking”. Dakle, nikako da se našim ljudima udovolji…
Raičević: Ne znam zašto, ali sam i očekivao da ćete postaviti to pitanje. Govorili smo u nekoj od prethodnih emisija o nekim stvarima koje su, da kažemo, proizvod mnogih prethodnih generacija, pa i taj koš je prepoznat kao jedno kultno mjesto okupljanja. Mi smo željeli da pomognemo upravo toj omladini, da imaju jednu svoju zonu, a opet i da omogućimo dovoljan broj parking mjesta stanarima okolnih zgrada, da ne dolazi do konflikata i sukoba kojih je često bilo. Odlučili smo da tu zonu uredimo na kvaliteta način, sa jednom zaštitom ogradom, koja će biti stavljena u funkciju samog košarkaškog igrališta, a sa druge strane da ostavimo slobodnu zonu za parkiranje, tako da pomirimo i jedne i druge i da to bude možda pokazatelj kako se neke stečene navike u prostoru mogu na kvalitetan način obezbijediti i organizovati na zadovoljstvo svih nas.
Nastojećemo i da nešto što je proizvod igre, odnosno, konkretno basketa, smanjimo, a to je buka, koliko god to bude bilo moguće.
RB/BI: To će biti, nesumnjivo, lijepo igralište ali je bitno i da se što prije završi posao i makne ona žičana ograda.
Raičević: Koristim ovu priliku da zamolim moje sugrađane, posebno stanovnike Makedonskog naselja za strpljenje. Nećemo koristiti cjelokupnu ograđenu površinu koja je sada zbog same bezbjednosti gradilišta malo u širem pojasu definisana. Nema razloga za brigu, nećemo oduzeti previše prostora, nastojaćemo da obezbijedimo dovoljan broj parking mjesta, ali da ipak imamo jednu sigurnu zonu za našu omladinu da mogu na tom lokalitetu da i dalje nastave da igraju košarku.
RB/BI: Čitav život je, po mom mišljenju, sazdan od asocijacija. Evo sad zahvaljujući ogradi u Makedonskom naselju sjetih se onog što me frapiralo: da je probijena ograda na Bulevaru dinastije Petrovića. Mislio sam da je to vrijeme za nama, da smo se svi plebiscitno odredili da je ograda pun pogodak, da ne bude više onih nesrećnih događaja, ali neko nije mogao da izdrži i probio je i tu ogradu.
Raičević: Imamo na još par lokaliteta sličnih situacija zbog saobraćenih nezgoda koje su se dešavale u prethodnom periodu, ali svakako da će Službe komunalne djelatnosti narednih dana izvršiti poslove na zamjeni nedostajućih zaštitnih polja.
Ja sam takođe mislio da je to vrijeme probijanja žičanih ograda, da ne iskoristim neki pežorativni termin, iza nas, da smo shvatili koja je poruka trebala da bude poslata od strane lokalne administracije u dijelu bezbijednosti saobraćaja, posebno pješaka, ali, očigledno, neke navike teško da mogu da se iskorijene.
RB/BI: Ali neke se lako iskorijene. Zašto, recimo, nema sad parkiranja vozila kod Maksimarketa u onoj ulici u centru grada?
Raičević: To su neke nužne intervencije, dosta često su te intervencije nauštrb samog ambijenta, ali su i neophodne. Očigledno je ova intervencija bila više nego neophodna, sada se saobraćaj u Ulici Jovana Stojanovića odvija nesmetano. Plašim se da ćemo i na još par lokaliteta morati tako da intervenišemo, posebno u susret ljetnjoj turističkoj sezoni.
RB/BI: Gužve oko osnovnih škola su postale nepodnošljive, posebno kad su kišni dani, jer roditelji imaju običaj da dolaze vozilom za svoju djecu i kada su udaljeni od škole, stotinu, dvjesta metara, da im se dijete eventualno ne pokvasi malo ili da ga vjetar ne rastrese, ne samo kod škole „Blažo Jokov Orlandić”, nego i kod „Jugoslavije”, „Meksika”, „Anto Đedović”… To postaje sve veći problem.
Raičević: To je zbilja koju živimo. Manje-više, nema porodice sa jednim autom, minimum dva ili više vozila koje je prosječna petočlana porodica ima i svakako postoji trend da se djeca voze i odvoze do škole I na kratkoj udaljenosti. Šta je razlog tome, ja zaista ne znam, ali je činjenica da jedino realno i kvalitetno opravdanje može biti to da su roditelji zabrinuti za bezbjednost svoje djece.
To je problematika koja zahtjeva jednu ozbiljnu analizu saobraćajnih rješenja. Kroz izgradnju kružnog toka u neposrednoj blizini novog nadvožnjaka smo djelimično riješili problematiku saobraćaja u Ulici Rista Lekića koja vodi ka Osnovnoj školi „Jugoslavija”. Kod škole „Meksiko” postoji jedan ozbiljan izazov iako ispred škole postoji ozbiljan i organizovan parking. Postavlja se pitanje da li su naše osnovne škole u ovom obimu dovoljno velike da mogu da prihvate toliki broj učenika. Mislim da su se stvorili uslovi da razgovaramo sa Ministarstvom prosvjete, a imamo veoma kvalitetnu komunikaciju, o potencijalnom otvaranju nove osnovne škole. Razgovarali smo i o izgradnji nove zgrade za gimnaziju. Ni sa najavljenim početkom radova na novom vrtiću nećemo riješiti problematiku svih predškolskih ustanova. Grad se širi, to pokazuju podaci sa posljednjeg popisa. Moramo da razmišljamo da rasteretimo jednim dijelom postojeće obrazovne institucije, posebno osnovne škole.
RB/BI: Stiglo je jedno, moglo bi se reći, ironično pitanje. Zašto je asfaltirana Ulica Rista Lekića, na njoj nije bilo rupa, ali dobro, tu je sad ta ironija: sad smo znači mirni jedno po godine?
Raičević: Nisam zadovoljan sa izvedenim radovima u dijelu zamjene habajućeg sloja asfalta u Ulici Rista Lekića. Uputili smo primjedbu izvođaču radova. Nadam se da bi već narednih dana trebali da izađu na teren i da koriguju ono što su nedostaci. Nisu na kvalitetan način tretirali slivničke rešetke i same šahte koje se nalaze na ovoj saobraćajnici. To mora da se koriguje, da se popravi u skladu sa standardima koje smo uspostavili manje-više u svim djelovima našeg rada. Ulica Rista Lekića i dio Makedonske ulice do objekta Službe zaštite i spašavanja su ostali kao neriješeni još iz perioda izgradnje vodovodne i kanalizacione mreže, a govorimo o periodu 2016- 2018. i zbog toga smo željeli da kroz ovu rekonstrukciju unaprijedimo saobraćajnu infrastrukturu. Nije na kvalitetan način to urađeno, priznajem, ali će se svakako kroz intervenciju koju smo uputili izvođačima, to korigovati.
RB/BI: Šta je zapelo kod rekonstrukcije ulice ispred Spuških zgrada?
Raičević: Ispred Spuških zgrada projekat je u fazi izrade, govorimo o glavnom projektu i relativno brzo nakon njegovog završetka možemo raspisati javni tender. Dilema je da li da se radovi izvode tokom ljetnjih mjeseci. Mislim da ćemo morati da imamo određeno razumijevanje i da će u jednom dijelu morati da se odvijaju i tokom ljetnjih meseci kako bismo rekonstruisali ovu saobraćajnicu sa parking prostorima i time jednu problematiku, koja nas prati dugi niz godina, na kvalitetan način riješili.
RB/BI: Kada smo kod ovih tema, što je sa Parking servisom?
Raičević: Parking servis kao preduzeće u punom kapacitetu administrativno funkcioniše od kraja avgusta 2024. godine. Kroz odluku o javnim parkiralištima koju je Skupština opštine donijela krajem prošle godine, u narednim danima se priprema elaborat koji je sastavni dokument svega onoga što će uslijediti, a tiče se naplate parkinga. Do početka ljetnje turističke sezone vjerujem da možemo da stvorimo sve preduslove, tehničke, administrativne… za početak rada Parking servisa.
RB/BI: Negdje sam pročitao da je kod buvlje pijace trebalo da bude izgrađena zgrada na nekoliko nivoa, samo za parking vozila?
Raičević: Tako je. U zahvatu DUP-a Topolica 4, to je mikrolokalitet nekadašnje buvlje pijace, shodno važićem planskom dokumentu, koji je još uvijek u pravnom prometu, definisana je izgradnja nadzemne garaže, to jeste stambeno-poslovnog objekta koji bi dominantno bio namijenjen za parkiranje vozila. Mi smo pokrenuli određene procedure, dobili smo urbanističke tehničke uslove od strane resornog ministarstva. Za takve i slične objekte je neophodno raspisivanje konkursa za izradu idejnog arhitektonskog rješenja kao prvog stepenika u dijelu neophodnih koraka koje moramo da ispunimo kako bismo došli do realizacije tog projekta. Nakon toga će uslijediti izrada glavnog projekta i raspisivanje izvođačkog tendera, ali smo odlučili da idemo u taj poduhvat i da to bude prva garaža koja će biti izgrađena u našem gradu.
RB/BI: Mladi možda i ne znaju, ali za nas iz pedeset i neke i starije, „Inex Zlatna obala” je bilo kultno mjesto: i plaže i bazeni i, naročito, ljeti terasa na kojoj su gostovale estradne zvijezde ondašnje Jugoslavije. Mislim da je onakvu lokaciju i onakvu floru malo koji ugostiteljski objekat na Jadranskoj obali imao. Zna li se danas šta je sa „Inexom”?
Raičević: Vaše emocije koje su prisutne kada govorite o lokalitetu „Inex Zlatna obala”, jednake su mojim. Na toj plaži sam i naučio da plivam i sa velikom pažnjom pratim sve ono što su aktivnosti na ovom lokalitetu.
Želim da vjerujem da ćemo svjedočiti u narednim mjesecima završetku svih radova na izgradnji novog hotela. Sa druge strane, obradovala me je činjenica da je i Morsko dobro u programu uređenja prostora definisalo određena finansijska sredstva za rekonstrukciju obalne zone u dijelu plaže nekadašnjeg hotela „Inex Zlatna obala”. Sa velikim iščekivanjem i zadovoljstvom sam što ćemo dobiti jedan renomirani hotelski brend u našem gradu i time stvoriti jednu novu perspektivu za razvoj ovog lokaliteta, a ja ću se usuditi da kažem da, po mom ličnom mišljenju, a svakako da to ima i tu dozu lokal patriotizma, da je ovo najatraktivniji dio crnogorske obale, jer ovaj kompleks je nešto što je jedinstveno u našoj Crnoj Gori.
RB/BI: Dobra saradnja našeg osnivača Opštine i Radio Bara se nastavlja: dobili smo vozilo, saniran je krov, uplata sredstava iz budžeta je redovna, a radujemo se što će uskoro u našoj zgradi biti stacionirana Regionalna kancelarija za primorje Evropske komisije. Eto, prije Evropa uđe u Radio Bar, nego Crna Gora u Evropu!
Raičević: To je samo još jedna od potvrda da je Opština Bar prepoznata kao jedna od najuspješnijih opština u Crnoj Gori, upravo po pitanju te međunarodne saradnje i uspješnosti realizacije mnogih projekata finansiranih od strane Europske unije. I ta inicijativa koja je došla do nas od strane delegacije Europske Unije u Crnoj Gori da razmatraju mogućnost za otvaranje jedne Evropske kuće na primorju i jedne na sjeveru je prihvaćena. Juče smo imali prvi pripremni sastanak. Radi se na uređenju samog enterijera tog objekta buduće Evropske kuće, jednog multifunkcionalnog prostora. I to će biti jedna svojevrsna potvrda da je Radio Bar već u Evropi, a samim tim i Opština Bar.
RB/BI: Kako će to gordo da zvuči. Gdje je Evropska kuća? Eno je u zgradi Radio Bara.
Raičević: Upravo to je i naša želja bila, svakako da je i ambasador prepoznao potencijale ove lokacije, s obzirom da Evropska kuća treba da bude na nekom vidljivom lokalitetu, gdje imamo određenu frekvenciju saobraćaja, što drumskog, što pješačkog, ali sam siguran da upravo ova kombinacija Evropske kuće sa najznačajnijom medijskom kućom u našem gradu će biti idealna i da će to značajno doprinijeti i vama kao medijskoj kući, ali svakako i našem gradu.
RB/BI: Maslinjak u centru grada je živ i zdrav. Sinoć me je zvao Čedo Ratković i rekao mi je da ima nekih pomaka, vidim da je bio prilično zadovoljan. Rekao je da pitam predsjednika opštine – da li je na dobrom tragu?
Raičević: Teško da moj uvaženi prijatelj, gospodin Čedo Ratković, može biti na pogrešnom tragu.
Potvrđujem, obavili smo prvi sastanak prije dva dana sa vlasnicima zemljišta, samim tim i vlasnicima ovih maslina. Ti razgovori idu u dobrom pravcu. Oni su voljni da razgovaraju sa ciljem da se kroz zamjenu zemljišta obeštete, a sa druge strane da Opština Bar dobije nešto što sad sa punom sigurnošću mogu da kažem će biti jedna oaza maslinarstva u samom centru grada. Možda će sjutra i Kuća maslina tu moći da organizuje jedan ogledni maslinjak. Na kraju krajeva, da to bude jedna turistička atrakcija i da se svakako promoviše nešto što je dio naše tradicije, a maslinarstvo to svakako jeste.
RB/BI: Dva možda najvažnija pitanja ostavio sam za kraj. Čini se da bi uskoro mogle da se vrate kompletne nadležnosti opština kada je riječ o građevinskim radovima na Crnogorskom primorju, a u vezi sa građevinama gabarita preko 3000 kvadrata. Dokle je stiglo to, rekao bih, plebiscitno opredeljenje predsjednika primorskih opština i ta vaša inicijativa?
I drugo, predsjednici primorskih opština u svojoj Zajednici, jedinstveni su u stavu da se opštinama vrate ingerencije koje su 1992. godine prešle na Morsko dobro. Tražite da se o tom predlogu, a to mi baš nije najjasnije, izjasni Skupština prije nego Vlada donese bilo kakvu odluku. Zašto?
Raičević: Predstavnici lokalnih uprava posredstvom Zajednica opština dugi niz godina nastoje da predstavnike centralnih vlasti upozore na konstantno kršenje Evropske povelje o lokalnoj samoupravi kojom je garantovana autonomnost i da je to jedini način kako se možemo boriti protiv toliko prisutne centralizacije.
U nekom od ranijih gostovanja sam govorio o tome da su naše nadležnosti prilično limitirane i da se na današnji dan, još uvijek, lokalna administracija ne pita ni za samu arhitekturu, niti poštovanje urbanističkih parametara za izgradnju niza objekata koji se grade u našem gradu.
Mnogi će, naravno, otrovne strelice usmjeriti ka lokalnoj administraciji. A u stvari o izgradnji objekata i tome kako će se oni uklopiti u prostor, ne odlučuje se u Baru, nego u Podgorici. E sad, došlo je do određenih pomaka. Resorno ministarstvo je uputilo u decembru inicijativu za izmjenu trenutnog zakonskog rješenja od kojeg bi trebalo da dođe do formiranja tri zakonska rješenja.
Znači, govorimo o Zakonu o izgradnji objekata, Zakonu o planiranju prostora kao i posebnim zakonskim rešenjima kojima se predviđa vraćanje ingerencije, u dijelu prostornog planiranja, ponovo opštinama. A to, između ostalog, podrazumijeva formiranje i posebnih organizacionih jedinica, odnosno privrednih subjekata koji će se baviti prostornim planiranjem.
Mi smo u predlogu budžeta za ovu godinu, definisali, eto da kažem, potencijalno formiranje Zavoda za planiranje prostora. Ukoliko uspijemo da ispunimo sve ono što jesu preduslovi definisani ovim zakonskim rješenjima, govorimo o angažovanju minimum pet licenciranih prostornih planera, imaćemo u Baru Zavod za planiranje prostora, jer smatram da je barska pamet dovoljna da može na kvalitetan način da razvija naš grad u dijelu prostornog planiranja.
Sa druge strane, još u junu prethodne godine, predsjednici svih primorskih opština, su sjeli za sto i u jednom relativno kratkom vremenskom roku, a vjerujte da nije to trajalo duže od 15 minuta, smo se usaglasili da ćemo da uputimo jedinstvenu inicijativu, da se Morsko dobro u ovom formatu mora reformisati, rekonstruisati, prilagoditi zakonskim rješenjima države Crne Gore, i vratiti direktne ingerencije za upravljanje najvrednijim resursima, a svakako je obalna zona najvredniji resurs sa kojim Crna Gora raspolaže, lokalnim upravama.
Kao proizvod te naše inicijative formirana je posebna komisija u okviru Zajednice opština koja je radila na pripremi tri ili četiri zakonska rješenja, i ona je, s obzirom da ima potpisan sporazum sa Skupštinom Crne Gore, uputila tu inicijativu za izmjenu zakonskih rješenja.
Vlada, svakako, nije baš sa velikim zadovoljstvom dočekala tu našu inicijativu. Postavlja se pitanje i kako će poslanici u crnogorskoj Skupštini reagovati na tu inicijativu. Program privremenih objekata u zoni Morskog dobra je, između ostalog, rađen bez apsolutnog učešća bilo koga od predstavnika lokalnih uprava, tako da se i u zoni morskog dobra ponovo odlučivalo u Podgorici. Mi smo juče usaglasili stavove da je neophodno da javnost još jednom upoznamo i da pošaljemo poruku prema donosiocima odluka da sačekaju sa tim programom privremenih objekata do izjašnjenja Skupštine o našoj inicijativi, a tiče se izmjene zakonskih rješenja. Ne bi bilo lijepo da oni donesu plan privremenih objekata, raspišu tendere, stečena prava će se narednih pet godina svakako morati ispoštovati, i onda dođe do izmjene zakonskih rešenja kojima će se ingerencije vratiti lokalnim upravama. Onda imamo problem.
Ali sam siguran da je naše jedinstvo, kad kažem naše jedinstvo mislim na predstavnike svih crnogorskih primorskih opština, bez obzira na političku pripadnost ili partije koje su nas delegirale na odgovorne funkcije koje pokrivamo, nešto što je upravo pokazatelj kako se može pronaći zajednički jezik i kako se oko nekih inicijativa možemo svi ujediniti.
Volio bih da vidim, kao što je to i prethodnih dana rekao moj kolega Stevan Katić iz Herceg Novog, koji će to poslanik tako radikalno da bude protiv ove naše inicijative. Smatram da je ovo jedna lijepa prilika da svi pokažemo jedinstvo i da izađemo u susret ovoj inicijativi, koju su predstavnici lokalnih uprava sa primorja pokrenuli.
RB/BI: Interesovanje za ovaj razgovor je bilo baš veliko, to su bila uglavnom lokalna pitanja, zbog toga ste u ovom studiju na svaka dva mjeseca. Uostalom, Vi ste predsjednik Opštine a ne poslanik. Samo dva poslednja pitanja su „iz moje glave”…
Raičević: Još u oktobru prošle godine sam se jasno opredijelio koja od dvije funkcije koje sam u tom trenutku obnašao je prioritetna.
RB/BI: Odabrali ste onu manje lagodniju…
Raičević: Manje lagodniju, ali sam time pokazao i danas ću to da potvrdim, da moja posvećenost lokalnim problemima, mojim sugrađanima i svemu onome što smo zacrtali kao neophodnost u dijelu razvoja infrastrukture i samim tim razvoja našega grada je jednaka kao i na početku mog mandata.
