Gost „Promenade četvrtkom“ bio je predsjednik Opštine Dušan Raičević. Slušaoci Radio Bara i gledaoci našeg You Tube kanala mogli su uživo da postavljaju pitanja i da predsjednika, kako je istakao voditelj, pitaju o čemu god hoće, uz uslov da pitanja budu pristojno i korektno intonirana.
RB/BI: Gospodine predsjedniče, ako se slažete da ovaj razgovor započnemo od kraja tanjega, od onoga što obično ostavljamo za kraj, a to je sport? Jeste li gledali sinoć utakmicu između Mornara i Arsenala, primorski derbi?
Raičević: Da, bio sam u prilici da odgledam drugo poluvrijeme. Nažalost, propuštena je šansa da se Mornar približi dvojcu sa vrha, ali dugo je prvenstvo. Siguran sam da ćemo, uz dobru igru koju naši momci pokazuju u kontinuitetu već desetak kola, biti u poziciji da možemo da se ove godine radujemo nečemu što jeste san svih nas, a to je da Mornar zaigra u nekom od Evropskih takmičenja.
RB/BI: Izgleda da se ovo Vaše gostovanje čekalo, već nekoga imamo na telefonskoj liniji, a rekli smo da slušaoci imaju prioritet. Izvolite, u programu ste.
Slušateljka: Dobar dan, zovem iz Zelenog pojasa, interesuje me da li će se Opština ikada okrenuti malo prema Zelenom pojasu? Mi živimo bez vode, bez normalnog puta, struja je sa jako lošim naponom. Ljeti ne mogu da rade ni klime, ni frižideri, uličnu rasvjetu nemamo, to je kao život u 18. vijeku, a iznad naših kuća se nalazi rezervoar za vodu. Ja sam laik, ali čini mi se jednim crijevom i slobodnim padom, možemo da imamo vodu. Ali niko ništa ne radi po tom pitanju.
Raičević: Hvala na interesovanju, odnosno, zabrinutosti koju takođe i mi dijelimo sa mnogim našim sugrađanima posebno iz dijela Zelenog pojasa. Dio naselja koje je definitivno u velikom problemu s obzirom da ni planska dokumentacija nije precizno definisana. Još od 2018. godine opštinama su uzete izvorne nadležnosti u dijelu planiranja prostora, tj. izrade detaljnih urbanističkih planova kao preduslova da bi se infrastruktura mogla graditi. Mi smo u prethodnom periodu, sredstvima Njemačke razvojne banke izgradili Rezervoar 2 u Šušanju sa ciljem da se upravo ove više kote snadbijevaju vodom iz sistema regionalnog vodovoda. Taj rezervoar je stavljen u funkciju, ali ne u punu funkciju da bi svi mještani ovog dijela Barske opštine dobili uredno vodosnadbijevanje. Tu smo naišli na jedan nevjerovatan problem, a tiče se neriješenih imovinsko-pravnih odnosa, mnoge od saobraćajnica, pa čak i saobraćajnice koje se koriste više od 20 ili 30 godina su u privatnom vlasništvu. Osnov da bi Opština riješila imovinsko-pravne odnose jeste postojanje planske dokumentacije kada na osnovu eksproprijacije možemo da otkupimo to zemljište od privatnih vlasnika, s obzirom da se hidrotehničke instalacije dominantno grade u trupu samih saobraćajnica. Procijenili smo da je neophodno da se te zakonske pretpostavke zadovolje, jer sve drugo ostaje dobra volja onih koji su vlasnici ukoliko su voljni da Opštini to prodaju po nekoj cijeni koja je tržišno definisana. Tako da dosta izazova imamo upravo na području Zelenog pojasa. Saosjećam sa onim što jesu problemi. Radimo u dijelu pripreme projektne dokumentacije, ali nažalost, ponavljam opet, izvorne nadležnosti samim tim i puna odgovornost Opštine Bar za realizaciju ovih i sličnih projekata je još 2018. godine oduzeta. S obzirom da svi smo svjesni činjenice da se u kontinuitetu centralizuju određene nadležnosti ka Podgorici, što mislim da nije dobro, dugoročno, i borim se protiv upravo te centralizacije, jer decentralizacija je nešto što je i te kako neophodno da bismo mogli da preuzmemo punu odgovornost za ono što jesu izazovi sa kojima se naši sugrađani susreću. Nadam se da ćemo u nekom relativno kratkom vremenskom roku doći do adekvatnog rešenja. Nije rešenje da se iz rezervoara provlače neke privremene instalacije, međutim, moramo prvo riješiti pitanje vodosnadbijevanja, pa tek onda asfaltiranja saobraćajnica.
Slušateljka: Dobar dan, pozdrav Vama i našem gradonačelniku. Kao što su voda i vazduh neophodni, tako je i neophodna i kultura u našem gradu. Pitanje za našeg gradonačelnika: da li iko ima viziju gdje će biti i kada gradsko pozorište, jer ako nema kulture zavlada nekultura? Koliko generacija će odrasti, a da ne odu u svoje pozorište, gradsko, dječije, lutkarsko? Djecu treba odvesti čim prohodaju u pozorište, da ga zavole. Znam, trudite se, ali nije dovoljan „Barski ljetopis“, dva mjeseca ljeti, nego treba da imamo svaki dan mogućnost da uživamo u nekom kulturnom sadržaju. Jer, kad pružite šansu ići će djeca u pozorište, radionicu, čitaonicu, gdje bi se učilo, spremalo, recitovalo, debatovalo, recimo o književnicima – Kišu, Crnjanskom, Tolstoju, itd. Ali dati djeci i nama odraslima mogućnost da svratimo u pozorište u taj kutak, a ne na svakom ćošku da niču kladionica ili zgrade u kojima dva mjeseca godi svijetlo, a deset mjeseci je totalni mrak. A iz pozorišta bi izlazilo sunce i svjetlo bi bilo svaki dan.
RB/BI: Gospođo, od srca Vam preporučujem da 11. marta budete u velikoj dvorani Kulturnog centra, na pozorišnoj predstavi „Šćeri moja“, CNP-a, to je jedna, slobodno mogu da kažem, od najboljih koja je u poslednjih nekoliko godina dolazila u Bar.
Raičević: Zaista zahvaljujem na ovom pitanju, i moram se složiti sa svim što je uvažena slušateljka rekla. Jer sam mišljenja da grad bez kulture je grad bez duše, svjestan činjenice da je neophodno da uvedemo novih kulturnih sadržaja, kako bi grad koji živi 12 mjeseci zaista disao punim plućima, jer smo rekli da je kultura duša svakog grada. Ono što moram da istaknem jeste da sam prethodnih dana bio u prilici da sa saradnicima i izvođačima radova obilazim jedan od najznačajnijih kulturno-istorijskih spomenika u samom centru grada, s obzirom da je rekonstrukcija Dvorca kralja Nikole u toku. I tu smo, obilazeći Dvorac, došli do zaključka da bi se grad sigurno drugačije pozicionirao da je došlo do realizacije onog davnog projekta italijanskog arhitekte o izgradnji pozorišta u Baru. Dakle, treba razmišljati u tom pravcu, ali isto tako i biti svjestan svojih mogućnosti. Ono što me raduje, a to je da tokom zimskih mjeseci imamo sve više pozorišnih predstava. Očigledno su Barani i te kako zainteresovani za pozorište i uopšte kulturu i to potvrđuje, između ostalog, i „Barski ljetopis“, koji se u kontinuitetu održava. A od svih programa upravo je pozorišni program taj koji privlači najviše publike. Nastojaćemo da stvorimo pretpostavke da upravo mladi ljudi što više budu orijentisani ka kulturnim sadržajima. Raduje me da imamo jako dobre programe i u čitaonici. Negdje je to zadatak svih nas, ne samo nas u lokalnoj upravi već manje-više svih naših sugrađana, da utičemo na mlađe generacije, da ih usmjeravamo ka pravim vrijednostima. Evo otkriću ovom prilikom u Vašem studiju, nastojimo da ove godine ponovo oživimo Barski TV Festival. To je inicijativa koja je započeta još 2020. godine, prije COVID pandemije, gdje smo se dogovorili sa Ministarstvom kulture, da ovaj festival bude festival od posebnog značaja za Crnu Goru. Uputili smo inicijativu novoj ministarki, nadamo se pozitivnom odgovoru. Mi već, bez obzira na taj odgovor, pripremamo određene aktivnosti koje će, nadam se, biti krunisane u oktobru mjesecu kada ćemo ponovo oživjeti Barski TV Festival.
RB/BI: O tome smo već govorili nas dvojica u ovom studiju, srce svih festivala je pozorišni program. Barani su željni dobrih pozorišnih predstava i kad god neka dođe, uvijek se traži karta više. Tako je bilo i za „Ćelavu pjevačicu“, a vidjećete kakvo će interesovanje biti za „Šćeri moja“.
Idemo dalje, dobar dan, izvolite.
Slušateljka: Dobar dan, zovem iz zgrade Lekovića. Imamo problem dugi niz godina, 20 godina sigurno. Međutim, šta nam se u poslednju godinu dana desilo? Ne možemo ni sa istočne, ni sa zapadne, ni sa sjeverne strane da priđemo zgradi koja je zakopana, zagrađena. Koristili smo 20 godina prilaz koji nam je čovjek dao preko svog placa. Međutim on je prije godinu dana to uzeo, iskopao, zakopao, napravio rovove, kao da je treći svjetski rat na pragu. Šta se može desiti? Tu živi 36 porodica, koje nemaju pristup ni hitnoj ni vatrogasnoj, ni bilo kojoj drugoj instituciji. Imamo bolesne ljude koji su trenutno na liječenju, dolazi Hitna, ne može da priđe, nose čovjeka na nosilima. Bojim se da ne bude ponovo druga Volujica. Zato molim Predsjednika, ako može, ikako, da nas primi kao stanare da mi njemu izložimo naš problem i da vidimo kako nam može pomoći, samo da priđemo našoj zgradi. Ako ništa drugo, da nam čovjek odobri barem tri metra prolaza, jer mi idemo kozjom stazom. Da li to priliči ovako divnom gradu? Ja nisam Crnogorka, živim tu 30 godina, lijep je grad, divim se ovom gradu i ljudima. Ali ne znam šta da radimo…
Raičević: Ovo su životna pitanja, mi i jesmo ovdje da bismo rješavali životna pitanja naših sugrađana. Iskoristiću priliku ovako sad zvanično i uvaženu slušateljku i mnoge stanare u zgradi Lekovića da informišem o nečemu što jesu naša nastojanja. Mi smo održali sastanak sa predstavnicima stanara još prije nekih godinu, godinu i po dana. Upoznat sam s ovom problematikom, manje-više do detalja. Trenutno činjenično stanje shodno zakonu glasi: mi tu govorimo o privatnoj imovini. Tu ni Opština, ni predsjednik Opštine, niti komunalno preduzeće ne mogu da utiču na onoga ko je vlasnik privatne imovine. Međutim, ono što se zaboravlja, uvažena slušateljka je to istakla, da je ovo bio jedan od prvih objekata koji je napravljen na ovom lokalitetu, ali isto tako ovo je bio jedan od prvih objekata koji je izgrađen bez građevinske dozvole, tj. nelegalan objekat i ovaj objekat nikada nije dobio upotrebnu dozvolu i to su činjenice koje moramo da istaknemo. Objekat je izgrađen mnogo ranije nego je usvojen planski dokument. I ovim planskim dokumentom ova zgrada je ostavljena bez pristupne saobraćajnice. Sve drugo što bi se radilo bi mogla da budu neka ad hok rešenja, kao što je bilo ad hok rešenje 20 godina, s obzirom da su koristili privatnu imovinu, privatnu zemlju, za pristup svojoj zgradi. Da bi objekat, kao takav, bio uklopljen u infrastrukturu, on mora biti legalan. Kad kažem legalan, znači da mora biti izgrađen sa građevinskom dozvolom. Nakon toga je slijedila upotrebna dozvola do izmjene dopune, odnosno izmjene zakonskog rešenja 2018. godine. Spremni smo da razgovaramo, ali smo u obavezi da pozovemo i vlasnike privatnog zemljišta da vidimo da li su voljni da izađu u susret stanarima ove zgrade. Ukoliko nisu, mi ne možemo otimati privatno zemljište da bismo pravili pristupne saobraćajnice za ovu zgradu, koja je, opet kažem, izgrađena mimo zakonskih propisa, bez dozvole, i sami stanari ove zgrade to vrlo dobro znaju. Kupovinom stanova u ovoj zgradi prihvatili su određeni rizik.
RB/BI: Kako ćete Vi, predsjedniče, da ohrabrite ovu gospođu na kraju?
Raičević: Spremni smo da organizujemo sastanak, spremni smo da pozovemo stanare ove zgrade, ali smo isto tako u obavezi da pozovemo i vlasnike privatnog zemljišta. Opština planira u narednim danima da razgovara i sa izvođačem radova koji je izabran na tenderu za izgradnju novih saobraćajnica u neposrednoj blizini ove stambene zgrade. Možda to bude i jedinstvena prilika da kroz neku varijaciju samog planskog dokumenta, koliko god bi to možemo da uradimo, dođemo do nekog adekvatnog rešenja, odnosno do adekvatne pristupne saobraćajnice ovoj stambenoj zgradi. Razumijem da je ovo izrazita problematika, razumijem da govorimo o stanarima koji su starije dobi i potpuno saosjećam sa ovim što je slušateljka navela. Nastojaćemo da pronađemo adekvatno rešenje, na zadovoljstvo i stanara ali i svih onih koji su vlasnici privatne imovine. Da je Opštinska imovina u pitanju, vjerujte da bismo ovaj problem riješili relativno brzo.
Slušalac: Dejan Milošević iz Virpazara, kako ste mi? Samo da pozdravim gradonačelnika i samo da ga pitam šta je to, u stvari, gradonačelnik Bara?
Raičević: Danas je predsjednik Opštine samo malo ozbiljniji predsjednik MZ. S obzirom da se u kontinuitetu oduzimaju nadležnosti lokalnim upravama, samim tim i predsjednicima Opština. Svjestan sam činjenice da mnogi naši sugrađani traže rešenje za svoje probleme u onoj zgradi gdje je između ostalog i Opština, i Uprava za nekretnine i Poreska uprava i da se za tu zgradu vezuje generalizovanje svih problema i potencijalno rešenje. Ja bih volio da smo mi u poziciji da možemo da te probleme rešavamo, međutim, dosta često smo nemoćni. Dosta često nismo ni u poziciji da preuzmemo odgovornost za određene probleme, s obzirom da su manje-više sve nadležnosti centralizovane, da se o sudbini našeg grada dominantno odlučuje u Podgorici.
Evo, razgovarali smo i Vi i ja u nekom prethodnom periodu o stambenoj izgradnji u Baru. Danas se glavni gradski arhitekta pita samo za objekte do 3.000 kvadrata, a za objekte preko 3.000 kvadrata odlučuje glavni državni arhitekta. Prosto je nemoguće da neko ko stoluje u Podgorici, razumije ono što jeste specifična arhitektura u Baru, što je prostor sa kojim mi ovdje raspolažemo, kako će određeni objekti da se uklope u jednu ambijentalnu cjelinu, itd. Ne mogu da prihvatim da to neko u Podgorici bolje zna od nekoga ko živi ovdje.
RB/BI: Je li to dovoljno istaknuto? Evo ja prvi put čujem za taj podatak, a relativno sam dobro informisan. Kad prođem pored nekih zgrada, kolosa, na Vaš račun uputim dosta „simpatičnih“ riječi, jer se te zgrade vizuelno nikako ne uklapaju u krajolik.
Raičević: Upravo tako, to je najveći poraz, poraz zajednice, poraz društva. Budite sigurno ovo što govorim da je to tako. Rukovodstvo 43. Vlade je pripremilo izmijenjeno zakonsko rešenje kojim bi trebalo da se ingerencije u dijelu prostornog planiranja i nadležnosti nad izgradnjom određenih objekata vrate lokalnoj upravi. Samim tim da se povećaju i ingerencije glavnog gradskog arhitekte. Na današnji dan glavni gradski arhitekta barske Opštine se pita za privremene objekte, to su i aparati odnosno konzervatori za sladoled, aparati za kokice, aparati za kukuruz, privremeni objekti i ugostiteljske plaže odnosno plažni barovi, i tu se, manje-više, njegove ingerencije završavaju. Odnosno, pita se za arhitekturu određenog objekta stanovanja do 3.000 kvadrata. Za sve preko 3.000 kvadrata, upravo za ove kolose koje Vi spominjete, u Podgorici se odlučuje, tamo se donose odluke, nas apsolutno niko ništa ne pita, odnosno obavezuje nas za ugovore koji se moraju zaključiti a tiču se naknade za komunalno opremanje. I da za te kolose obezbijedimo adekvatnu infrastrukturu, i putnu infrastrukturu i komunalnu infrastrukturu i da održavamo čistoću. A na kraju krajeva, opet kažem, ne pitamo se ni kako se ti objekti grade ni kako se uklapaju u prostor, a još manje da li se uklapaju u ambijentalnu cjelinu našeg grada.
Slušalac: Dragan Kuč iz Zelenog pojasa. Htio sam da pitam gradonačelnika, vezano za izgradnju prve ulice u naselju Zeleni pojas. Već duže vrijeme tražim prijem, ali ne mogu doći nikako, ne znam koji je problem. Projekat postoji, pa htio sam pitati to gradonačelnika: ima li u planu da se nešto radi?
Raičević: Programom uređenja prostora za 2024. godinu odlukom o budžetu za 2024. godinu jasno su definisane sve aktivnosti koje će Opština Bar na području svih mjesnih zajednica realizovati u ovoj godini. Ja sam ubijeđen da je i ovo o čemu je uvaženi slušalac govorio, definisano programom uređenja. Svakako, dobro ste došli, volio bih i da se upoznamo i da razgovaramo na ovu temu kako bismo i ovu problematiku koju ste Vi sada istakli, riješili. Iduće sedmice stojim Vam na raspolaganju.
RB/BI: Znate li što je ovo sad, ova navala telefonskih pitanja? Zato što smo najavu ovog Vašeg gostovanja oglasili na društvenim mrežama, ne samo na Bar Infu. Tako se dobijaju izbori, eto da Vas podučim, iako ste već postali iskusan političar. Društvene mreže determinišu sve, nažalost ili na sreću, u našem društvu.
Raičević: Predsjednički izbori u Americi su takođe negdje definisani preko društvenih mreža. Sjećate se kada je Donald Tramp pobijedio na predsjedničkim izborima, dominantno je svoju kampanju vodio preko tadašnje mreže Twitter, danas X. Evo u godini smo kada će se održati predsjednički izbori u Americi, možda će se definisati neki novi trendovi u dijelu političke kampanje.
RB/BI: Znate, kada smo započeli nas dvojica razgovor u ovom studiju, šta je bilo tada aktuelno? Ne znate? Reći ću Vam. Aktuelno je bilo: rekonstrukcija glavnog gradskog trga i starobarske kaldrme. Dakle, i tada sam rekao da mi se ta zamisao dopala, bez obzira što su me neki kritikovali što sam to podržao s obje ruke. Volim da sjedim na onim klupama na trgu, da gledam fontanu, ne moram ništa da radim, da se one boje smjenjuju, da ona voda žubori i volim da se prošetam starobarskom kaldrmom do vrha i opet nazad, dva puta, kao nekad pokretnim stepenicama u Robnoj kući „Nama“ u Podgorici. Podsjeti li Vas neko na to i kaže: „E, dobro ste to uradili“ ili se samo čeka neki skenac?
Raičević: Juče sam dobio telefonski poziv od jednog mog prijatelja iz Budve koji dosta često posjećuje Stari Bar i voli da uživa u ugostiteljskim objektima u Starom Baru i kaže: „Ona starobarska kaldrma (sjećam se, prilično su te napadali) sad je dobila jednu svojevrsnu patinu i sad mnogo ljepše izgleda nego što je izgledala prije dvije godine.“ I ja ću se složiti s tim iako sam prošao kroz zaista različite faze prilikom realizacije ovog projekta. Ono što mene posebno raduje jeste činjenica da je Stari Bar, kao turistička atrakcija, sve više posjećena od strane ne samo domaćih nego i stranih turista, i da se ugostiteljska djelatnost odvija u mnogo boljem obimu nego što je to bilo ranije i da upravo ovo nezadovoljstvo kojeg smo bili svjesni na samom početku je sve manje upravo zbog toga što su i ugostitelji i žitelji ove glavne ulice prepoznali sve one benefite o kojima smo mi govorili ranije. Tada, prije rekonstrukcije same kaldrme, to možete naravno pitati Starobarane, renta je bila simbolična, danas su rente astronomske, mijenjaju se i namjene određenih objekata, rekonstruišu se određeni objekti, što znači da smo ipak uspjeli da generišemo neku novu pokretačku snagu. Nastavljamo sa projektima u Starom Baru, očekujemo vrlo brzo početak izgradnje objekta gradske kuće u Starom Baru, tj. na onom sada jedinom neuređenom platou, sa ciljem da kroz izgradnju tog objekta dobijemo i biro za turističku organizaciju, prostorije za mjesnu zajednicu, ali jednu multifunkcionalnu salu gdje bi mogli da organizujemo i određene događaje, konferencije i sve ono što sada već može da se organizuje u Starom Baru.
RB/BI: Nemamo mnogo vremena, nekako brzo curi, tako da idemo na teške teme, najteže moguće, jer od nasilne i tragične smrti, nema teže. Poslije relativno dužeg vremena, ponovo se dogodilo ubistvo u centru grada u po bijela dana. Zebete li da će se ti obračuni nastaviti ili, jednostavnije: je li Bar bezbjedan grad?
Raičević: Ove nemile scene prethodnih dana u Baru nas sve zabrinjavaju i unose određen nemir. Međutim, ono što ste i sami djelimično odgovorili prilikom postavljanja ovog pitanja jeste činjenica da dugi niz godina nijesmo svjedočili ovakvim i sličnim događajima, a to potvrđuje da Bar jeste siguran grad, sigurniji nego što je bio u nekom prethodnom periodu. Raduje i ona brza reakcija pripadnika policije u rasvetljavaju ovog zločina, u rekordnom vremenskom okviru, što potvrđuje, definitivno, da Bar jeste siguran grad, ali isto tako da moramo da nastojimo da obezbijedimo sve potrebne preduslove da on bude još bezbjedniji. Kad govorimo o bezbijednosti, Vi ste svjesni takođe činjenice da je barska Opština pored glavnog grada i Opštine Budva, definisana kao pilot opština u kojoj će biti instaliran sistem video nadzora javnih površina, ne zbog toga što smo mi željni role, odnosno uloge „velikog brata“, kako je to negdje spočitavano, već zbog činjenice da se kroz video nadzor javnih površina obezbjeđuje i sigurnost naših sugrađana, ali isto i očuvanje imovine Opštine, samim tim i imovine svih građana Bara. Testna faza je još uvijek u toku, koliko sam upoznat. Mi više mjeseci tražimo od Ministarstva unutrašnjih poslova kao nosioca ove aktivnosti da se omogući pristup tom sistemu video nadzora i našoj komunalnoj policiji kako bismo mogli da rešavamo mnogo brže i efikasnije značajan broj komunalnih problema sa kojima se susrećemo. Ali definitivno sve to treba zajednički da doprinese povećanoj sigurnosti. Raduje takođe činjenica, a obilazio sam grad i par sati nakon ovog ubistva koje nas je sve uznemirilo, da se građani osjećaju sigurno, da su ulice bile pune, ugostiteljske bašte takođe, tako da očigledno taj osjećaj sigurnosti je evidentan, ali treba da se svakodnevno unapređuje.
RB/BI: Ako Vam što znači, ne samo da mi nije neprijatno kad vidim one kamere, nego mi je milo. Nek ih bude što više.
Raičević: Ono što je prva faza predvidjela jeste instalacija video nadzora na 24 pozicije u našem gradu. Projektom je definisano da će to ići do 48 lokacija, taj sistem treba svakako da se dodatno nadograđuje sa onim što jesu naše obaveze odnosno tendencije, a tiče se video nadzora javnih površina, parkovskih površina, dječijih igrališta, sportskih poligona, sa ciljem da ono što jeste zajednička imovina i imovina svih građana Bara, zaista bude na adekvatan način i sačuvano, jer vandalizam je i dalje prisutan. Sjećanja radi, svjedočili smo, takođe, jednom vandalskom činu u Ulici Branka Čalovića gdje su one zone za odmor i rekreaciju devastirane. Ali to nas neće nikako pokolebati već želimo da još dodatno doprinesemo uređenju javnih površina i da sve ono što su vandali u određenom trenutku srušili, mi ponovo izgradimo. Siguran sam da ćemo biti mnogo uporniji.
RB/BI: Idemo na drugu isto tako bolnu temu. Ko je god prošao do Volujice, morao je da prođe pored onog romskog naselja, i vidio je u kako užasnim uslovima žive naši sugrađani, Romi. Prosto je nesreća lebdjela u vazduhu, naravno, niko nije mogao ni da sluti da će ta nesreća da bude ovako tragičnih razmjera. Jeste li mogli Vi, Vaša administracija, ovaj grad, na neki način da preduprijedite tu nesreću koja se desila? Da djelujete preventivno?
Raičević: Negdje jedna uvertira za odgovor na ovo pitanje se nalazi upravo u ranije iznijetom stavu, a tiče se centralizacije manje-više svih nadležnosti nekada jakih lokalnih administracija, a to su Opština, predsjednik Opštine, gradonačelnik, kako god hoćete to da definišete. Socijalna politika je apsolutno centralizovana i ona se vodi sa nivoa Ministarstva rada i socijalnog staranja, odnosno Centra za socijalni rad. Neophodno je, zaista, da stvari nazovemo pravim imenom, odnosno da ih adekvatno definišemo. Mi apsolutno ne bježimo od odgovornosti. To su naši sugrađani i iskazivali smo spremnost i u prethodnom periodu, a iskazujemo spremnost i danas, da se ovo pitanje riješi. Isticao sam to tih dana, tragedija je nešto što nas je i te kako uznemirilo. Međutim – i zainatilo, i to ću slobodno reći, da se ovo pitanje adresira tamo gdje treba, i da se odluke konačno donesu. Još 2019. godine Opština je pokazala punu spremnost da bude dio regionalnog stambenog programa, sa ciljem izgradnje stambenih jedinica koje bi po određenim uslovima bile ustupljene na korišćenje, ne samo romskim porodicama, već svim onima koji su u stanju socijalne potrebe. U budžetu Opštine Bar 2020. godine smo definisali sredstva neophodna za participaciju u tom programu. Taj program je podrazumijevao, između ostalog, i kupovinu određenih stambenih jedinica koje su dostupne na tržištu, ne samo izgradnju stambenih jedinica na nekom lokalitetu. Upravo zbog želje i nastojanja da romska populacija bude integrisana unutar naše zajednice, kao što je i bila. Da budu prihvaćeni kao što i jesu bili. Međutim, od 2020. godine sa nivoa Ministarstva rada i socijalnog staranja nijedna aktivnost koju smo predložili nije bila prihvaćena, niti su smatrali da je ova problematika romske populacije toliko zastupljena u barskoj Opštini. Već prethodne sedmice, nakon svih onih vjerskih obreda, odnosno dženaze posmrtnih ostataka, dogovoren je i organizovan prvi sastanak predstavnika lokalne uprave sa Ministarstvom rada i socijalnog staranja, sa ciljem da se pronađe adekvatno rešenje za ove romske porodice. Pružena je podrška sa nivoa lokalne uprave, želimo da se ovo pitanje što hitnije riješi s obzirom da su članovi ovih porodica privremeno smješteni u odmaralištu u vlasništvu Ministarstva rada i socijalnog staranja. Kazali smo da želimo da se oni vrate, da smo obećali da ćemo da stvorimo preduslove da se oni vrate zato što su oni prihvaćeni od ove zajednice. Ova zajednica ih je podržavala. Međutim, sve ovo je jedna ozbiljna opomena da oko ovakvih i sličnih pitanja moramo da budemo puno efikasniji, da moramo da udružimo snage, i da mora, na kraju krajeva, svako da radi svoj posao.
RB/BI: Je li ih ko posjetio na Ivanovim Koritima?
Raičević: Koliko sam upoznat, posjetili su ih predstavnici Ministarstva rada i socijalnog staranja i Centra za socijalni rad. U intenzivnoj smo komunikaciji i sa predstavnicima i Ministarstva i Centra, pokušavamo da dodatno motivišemo one koji su odgovorni za ovo pitanje, da se ponudi adekvatno rešenje što prije, jer to je naša moralna, ljudska obaveza, kao što smo i prihvatili sve ono što i jesu obaveze da interventno iz budžeta Opštine Bar obezbijedimo neku privremenu mjeru finansijske podrške. Sve to je realizovano, ali očekujemo početak realizacije te druge faze, a to je obezbjeđivanje adekvatnog krova nad glavom za ove porodice.
RB/BI: Prije nekoliko godina bio sam posredstvom sindikata Radio Bara, sa suprugom, na Ivanovim Koritima. To je bilo veliko zadovoljstvo, neočekivano, u fantastičnom objektu. Mislim da je tada bio direktor onaj bivši košarkaš Mrvaljević. Usluga, sve je bilo na vrhunskom nivou. I tamo su bila smještena, na nekoliko dana, neka romska djeca, rekao bih, osnovci. Bili su razigrani, raspjevani, malo i previše ako će čovjek da odmara, ali to je nebitno za ovu priču. I u jednom momentu, nešto je nestalo nekoj djevojčici u hotelu. Znate li kako su se svi okomili na male Rome. Onda su ih postrojili da im sobe pregledaju. Ispostavilo se da je ta curica to što je izgubila negdje zaturila i kasnije našla. Romi su bili, s pravom, ogorčeni. Postoji i dalje ta segregacija i zbog toga moramo da budemo još senzitivniji prema našim sugrađanima Romima.
Raičević: Apsolutno, i mislim da Bar treba još jednom da se pokaže, kao što jeste pokazao svoju punu veličinu i solidarnost, manje-više sa svim sugrađanima koji su u stanju socijalne potrebe. Upravo zbog svega toga smo koncipirali nešto što jeste Lokalni akcioni plan za socijalnu i dječiju zaštitu. On je za prethodnu godinu realizovan, u obimu od nekih 130.000 eura, gdje smo nastojali da upravo djeci iz porodica u stanju socijalne potrebe obezbijedimo refundaciju, odnosno subvenciju troškova i za neformalno obrazovanje i školski obrok i članarinu u sportskim klubovima. Sa tim aktivnostima ćemo nastaviti i u ovoj godini, i taj budžet je značajno uvećan za 2024. godinu. Upravo neki od članova ovih porodica su bili korisnici ovih subvencija, što dovoljno potvrđuje da mi vodimo računa o svim kategorijama društva. Bar treba da bude grad socijalne jednakosti. Solidarnost je nešto što je, i te kako, prisutno u našem gradu, to se potvrdilo i prilikom ove tragedije i ja sam siguran da smo upravo mi u Baru spremni, sposobni i možemo da rušimo ove stereotipe o kojima ste Vi govorili.
RB/BI: Još jedno pitanje iz crne hronike. Nekako je sve više saobraćajnih udesa na putevima u barskoj Opštini. Nažalost, i sa smrtnim ishodom. Šta tu napraviti osim upozorenja, osim apela prema vozačima da voze sporije?
Raičević: Reći ću nešto što onako u podsvijesti počinjem i ja da mislim da je to razlog. Ako znamo da u 90 odsto slučajeva kad god bi Opština realizovala neku investiciju, bilo da je u pitanju izgradnja nove saobraćajnice ili rekonstrukcija postojećih saobraćajnica, uslijedio bi u roku od sedam dana zahtjev mještana određene ulice ili stambenog bloka, da se na tim saobraćajnicama ugrađuju usporivači brzine. Očigledno smo kroz intenzivne aktivnosti koje se tiču poboljšanja kvaliteta putne infrastrukture doveli do toga da se brzina ne kontroliše. Da mladi ljudi, i to me posebno zabrinjava, nastoje previše da žure. A ta vremenska razlika može biti maksimum tri do četiri minuta. Razmotrićemo mogućnost da sa upravom policije pokrenemo zajedničku kampanju. Prvo, naravno, treba preventivno djelovati, da pokušamo da edukujemo mlade vozače, a vi znate i sami da je i trenutno zakonsko rešenje definisalo da vozači mlađi od 21 godinu ne smiju samostalno da upravljaju vozilom bez prisustva nekog iskusnijeg vozača. Očigledno se te stvari ne poštuju. Sa druge strane, moramo da budemo svjesniji još jedne činjenice, a to je da broj pripadnika policije nije dovoljan. Da je to profesija koja nije toliko zastupljena u Crnoj Gori. Sve to treba da nas dodatno zabrine. Vratiću se ponovo na sistem video nadzora. Možda je i to način da kroz adekvatnu kontrolu, odnosno kroz sprovođenje adekvatne kaznene politike, i ovo pitanje bude adekvatno riješeno. Jer, očigledno dok ne krene ta kaznena politika teško da će naša svijest da prihvati da je ipak bolje, sigurnije, usporiti nego ubrzati svoje vozilo.
RB/BI: Obavezna kaznena politika, ona je jedina prava preventiva za takve događaje. Jer, evo, konkretno: pored Radio Bara, bulevarom, evo da pohvalim komunalnu policiju, svakodnevno prolaze komunalni policajci. Prvo upozore, zvučno, pa ako vlasnik pogrešno parkiranog vozila ne dotrči, pišu prijavu. Mislim da taj, kome je stigla prijava, više neće nepropisno parkirati svoje vozilo.
Raičević: Tako je. To je i razlog zbog kojeg smo i pokrenuli inicijativu o formiranju Parking servisa. Ne zbog toga što je to neki resurs koji će biti zloupotrebljen ili korišćen na ovaj ili onaj način, kako smo to mogli da čujemo prethodnih dana u lokalnom parlamentu, već zbog toga što će se na taj način regulisati nešto što jeste neophodan stepen saobraćajne kulture. Ako na Bulevaru Dinastije Petrović, Bulevaru Revolucije, imate jasno obilježena parking mjesta gdje vozila mogu da se parkiraju, gdje ih ima sasvim dovoljno, onda nema razloga niti postoji prostor da mi možemo više da preventivno djelujemo. Samo u periodu od sedam dana, na upravo pozicijama ova dva bulevara, primijećeno je 119 neadekvatno parkiranih vozila. S druge strane, postoji nešto što nas posebno zabrinjava, a to ste mogli i pročitati u sredstvima informisanja – od početka godine do danas, jako veliki broj vozača je sankcionisan zbog upravljanja motornim vozilom pod dejstvom psihoaktivnih supstanci. Više ne govorimo o ljudima koji upravljaju motornim vozilima pod dejstvom alkohola, već psihoaktivnih supstanci. Tako da sve to kada saberete definitivno nas navodi na zaključak da imamo jednu izraženu problematiku gdje, opet ponavljam, moramo obezbijediti multisektorsko djelovanje kako bi i ovo iskorijenili, ukoliko je moguće. Plašim se da je ovo uzelo previše maha i da ćemo morati kroz adekvatnu kaznenu politiku da ovo riješimo.
RB/BI: Opština Bar se, kako je saopšteno, snažno i solidarno pridružuje obilježavanju „Dana ružičastih majica“, međunarodnog dana posvećenog borbi protiv vršnjačkog nasilja. To je naravno u redu, ali šta čete konkretno učiniti da se to galopirajuće zlo modernog doba smanji, bez obzira na vaš suženi manevarski prostor po tom pitanju?
Raičević: Upravo na temelju ove problematike koja je prisutna i u našem gradu, smo koncipirali lokalni akcioni tim koji je sastavljen od manje-više predstavnika lokalne uprave, Centra za socijalni rad, predstavnika obrazovnih institucija, CB Bar, jer ovo pitanje ne može se riješiti na jednoj adresi niti je jedan čovjek ili pojedinac neko ko je u super moći da može da ovo pitanje riješi. Tu se podrazumijeva multisektorsko djelovanje. Taj tim je vrlo posvećen ovom izazovu, kroz edukacije prije svega, kroz razgovore i edukacije i samih roditelja. Nastojimo da smanjimo stepen vršnjačkog nasilja koliko god to bude bilo moguće, ponavljam, mi sa nivoa lokalne uprave dajemo maksimalan doprinos. Međutim, nijesmo, u dosta slučajeva najodgovorniji. Volio bih da možemo danas da kažemo: „zbog nerada i zbog neposvećenog rada bilo kojeg pojedinca u lokalnoj upravi, mi imamo ovu problematiku“. Međutim, situacija, odnosno realnost je potpuno drugačija.
RB/BI: I za kraj: da li ćete biti u nedelju u dvorani Topolica, na utakmici ABA lige? To je derbi, bez obzira što se sastaju poslednjeplasirani i prvoplasirani. Jer, zašto je derbi? Zato što igraju Mornar i Crvena Zvezda! I da li ćete biti 11. marta u sali Kulturnog Centra na predstavi „Šćeri moja“? Ako je već niste gledali…
Raičević: Nisam gledao, ali svakako ću prisustvovati, to će biti jedinstvena prilika da odgledam tu zaista sjajnu predstavu u barskom Domu kulture. Ostaje želja da možda odgledamo i predstavu „Zelena čoja Montenegra“, takođe u Domu kulture Bar. Ali sam siguran da će nas i ljudi iz Kulturnog centra do kraja proljeća, odnosno do početka samog „Barskog ljetopisa“, obradovati mnogim pozorišnim komadima koje nijesmo bili u prilici da odgledamo.
Moja pripadnost sportu, odnosno sportskim kolektivima u Baru je neupitna, i sigurno ću bodriti KK Mornar, koji bez obzira na trenutno stanje na tabeli, odnosno rezultate koje postiže u ovoj godini, ima moju punu podršku. Ima punu podršku lokalne uprave shodno našim trenutnim mogućnostima. Govorili smo danas o tome da je grad bez kulture, grad bez duše. A grad bez sporta je grad bez perspektive. Tako da, jasno vam je zašto smo onda i u ovom budžetu, a i u prethodnim budžetima, jasno definisali finansijsku podršku i za rad sportskih kolektiva ali i snažno podržavamo sve ono što su kulturne manifestacije, sa ciljem da Bar zaista bude prepoznat i dalje kao grad sa najboljom i najizraženijom perspektivom za razvoj, samim tim i za život.
RB/BI: Hvala Vam na ovom razgovoru, vidimo se narednog poslednjeg četvrtka u mjesecu, ili u dva mjeseca, to ćemo definisati.
Raičević: Hvala i Vama još jednom na pozivu, i zaista smatram, više nego opravdanom Vašu inicijativu da ovo postanu tradicionalni razgovori, upravo zbog sve većeg interesovanja slušaoca, samim tim i građana da se određena problematika i ovako, na ovaj način, kanališe ka organima uprave, tako da podržavam i budite sigurni da ću se uvijek rado odazvati.
