Gost Radio Bara u posljednjoj ovogodišnjoj „Promenadi četvrtkom“ je predsjednik opštine Dušan Raičević. Vi, poštovani slušaoci i gledaoci preko našeg ju tjub kanala, pitanja predsjedniku možete postavljati direktno na telefon 302-320. Ne morate se ni predstavljati, samo pitanje o bilo čemu što vas interesuje, mora biti korektno intonirano. Dakle, 302-320.
RB/BI: G. predsjedniče, dobar dan, dobro došli na talase Radio Bara i na naš ju tjub kanal.
Raičević: Dobar dan. Pozdrav za sve slušaoce Radio Bara a vama da se zahvalim na ukazanoj prilici da u toku ove kalendarske godine više puta gostujem i da razgovaramo o zaista bitnim temama za naš grad. Neka to bude primjer jedne dobre prakse koju smo uspostavili.
RB/BI: Moram nešto na početku da vas pitam: kako zaustaviti ovaj krvavi pir na barskim ulicama? Počelo je da se gine gotovo i u centru grada. Juče smo imali dva udesa, jedan sa tragičnim posljedicama. Nervoza je na ulicama velika. Dosolila je tu nervozu i ona akcija na bulevaru prema Šušanju. Jesu li morali ti radovi da počnu baš pred Novu godinu, kad se uvećava i onako enorman broj vozila na barskim putevima?
Raičević: Bili smo u dilemi kada je pravo vrijeme da započnemo sa ovim radovima. S obzirom da je dinamika izvođenja radova na izgradnji saobraćajnice u zahvatu DUP-a Ilino, koja je podrazumijevala i radove koji se izvode ovih dana bila planirana za maj, cijenili smo da je ipak neophodno da se turistička sezona realizuje bez saobraćajnih gužvi i birali smo period godine kada je realno za očekivati da će saobraćajne gužve biti najmanje. Radovi u jednom dijelu se završavaju, nadam se, u toku današnjeg dana. Realno je za očekivati da će već sjutra doći do normalizacije saobraćaja, ali svi mi, koji smo učesnici u saobraćaju treba da vodimo računa o sebi i ostalima. Nažalost, juče je bio crni dan za naš grad. Vidite i sami da prethodnih dana i mjeseci svjedoci smo mnogih saobraćajnih nezgoda na području cijele Crne Gore, što nas navodi na zaključak da bezbjednost saobraćaja nije na adekvatnom nivou. Da li je to zbog nervoze u saobraćaju ili potrebe da se što prije stigne na željenu destinaciju, zaista ne znam. Međutim, tih tri ili pet minuta žurbe dosta često znače život. I ovom prilikom apelujem na sve učesnike u saobraćaju, posebno na one u Baru, da ipak obrate pažnju. Saobraćajnice u Baru su sigurne, bezbjedne, međutim, ljudski faktor I te kako utiče na sve ono što ne želimo da vidimo na ulicama našeg grada.
RB/BI: Moj instruktor vožnje, prije 45 godina, nije bio previše sklon da me podučava vožnji. Uglavnom smo “guslali” od Bara do Ulcinja, ali me je naučio za sva vremena jednu sentencu: “Bolje izgubiti sekundu u životu nego život u sekundi”.
RB/BI: To je upravo ono što sam i ja rekao. Jer, koliko god se trudili da vozimo brzo kako bismo stigli što prije, ta vremenska razlika može biti od tri do pet minuta. Mislim da to nije neka velika razlika i da je bolje stići na vrijeme nego uopšte ne stići.
RB/BI: Sinoć smo slabo spavali – mi koji živimo u blizini dvorane „Topolica“. Mora li baš onako glasna da bude novogodišnja muzika?
RB/BI: Sama produkcija koja prati organizaciju Novogodišnjeg hepeninga u Baru koji će biti nastavljen i narednih dana, a vrhunac toga će biti 31. decembra, podrazumijeva da ozvučenje bude na adekvatnom nivou. I ja svjedočim ovome što ste vi govorili. Nastojaćemo da bar prvih dana utičemo na smanjenje decibela kako bi se svi privikli na program koji će trajati sedam dana. Ali, možda je to prilika, gospodine Vujoviću, da se pridružimo svim našim sugrađanima na prostoru ispred SD “Topolica”. Tamo je buka sigurno manja.
RB/BI: Da li biste vi baš ovako koncipirali ovaj novogodišnji muzički program? Što bi rekli mladi, da li ste fan muzike koja je počela da se emituje sa platou ispred gradske dvorane?
Raičević: Ukusi su različiti i o njima se ne raspravlja. Kad koncipirate program zabavnog karaktera nastojite, ipak , da zadovoljite što više različitih ukusa. U ovom programu, koji je koncipiran za period od sedam dana, nastojali smo da fokus stavimo na domaće izvođače, dominantno one iz Bara, jer ovo je svojevrsna prilika i za njih da nastupe na jednoj zaista lijepoj sceni, sjajnom prostoru, uz odgovarajuću produkciju. To je nastavak jedne dobre prakse. Ove godine smo pokušali da organizujemo više sličnih događaja, da zadovoljimo očekivanja i starijih i mlađih, i onih koji su ljubitelji klasične muzike, s obzirom da je Stjepan Hauser počeo svoju svjetsku turneju upravo u Baru. Nova godina podrazumijeva da se svi zajedno opustimo, a siguran sam, a i vi ćete se složiti, da će Lepa Brena zadovoljiti ukuse i starijih sugrađana i onih nešto mlađih.
RB/BI: Kako reagujete na kritike da je novac koji je dat za doček Nove godine mogao da se upotrijebi za neke druge, važnije, stvari?
Raičević: Bar mora da se pozicionira na turističkoj mapi, ne samo Crne Gore, već i šire. Primjer tog pozicioniranja je susjedna opština, Budva, koja izdvaja neuporedivo više sredstava za organizaciju sličnih događaja. Postoji jasna računica koja govori da se novac uložen u organizaciju ovakvih događaja višestruko vrati. U razgovoru sa mnogim sugrađanima, posebno onima koji su bili u prilici da privređuju te večeri, prošle godine, nakon organizacije koncerta Dina Merlina na šetalištu, vrlo brzo sam iskalkulisao koliko se ta investicija isplati. Ja sam uvjeren da je to način da se Bar dodatno pozicionira na turističkoj mapi. Ne smijemo zaboraviti da smo u avgustu imali i podršku Ministarstva ekonomskog razvoja, na čelu sa tada ministrom Đurovićem, koji su prepoznali te potencijale u Opštini Bar, prostorni i infrastrukturni kapacitet, koji nas čine pogodnim za organizaciju ovakvih i sličnih događaja. Uvijek se može pronaći način da se ta sredstva opredijele za neke druge obaveze, ali isto tako, ne oskudijevamo u dijelu plasmana sredstava iz Budžeta opštine za one kategorije kojima je to potrebno. Podsjećanja radi, nastavljamo da vodimo odgovornu socijalnu politiku. Sa druge strane, nastojimo da pružimo podršku svim organizacijama koje sprovode odgovornu socijalnu politiku. Nastojimo da osluškujemo potrebe našeg grada i da, shodno njima i djelujemo.
RB/BI: Radio Bar je, kao što vidite, domaćinska kuća, pred vama su kolači. Kako stojite sa šećerom, prilično ste šlang?
Raičević: Dosta često me i kolege i poslanici pitaju kako uspijevam da održim fit liniju. Definitivno, posvećenost poslu koja podrazumijeva i određeni stepen stresa i nervoze su najbolji lijek za održavanje dobre linije.
RB/BI: Onaj prošli razgovor, prije mjesec, počeli smo od popisa. Danas se popis završava. U Baru nije baš toliko stanovnika koliko smo, u jednom momentu, mislili da će biti. Izostalo je enormno povećanje stanovništva u odnosu na prošli popis. Ako se ne varam, to je 12 odsto. Da li je sa današnjim danom završena stvar ili oni koji nisu popisani još mogu da potraže popisivače?
Raičević: Broj popisanih stanovnika je u skladu sa našim očekivanjima…
Slušalac: Želim da pozdravim predsjednika i vas i da vam poželim sve najljepše u Novoj godini. Jedno pitanje za predsjednika. Ja sam Milenko, inače iz Sutomora, gdje vertikalna i horizontalna signalizacija ne postoji. Na primjer, ograničenje brzine je 40 km, ali između dvije pumpe nikakva ograničenja brzina ne postoje, niti oznake. Da li se to može kako regulisati, kao što je riješeno u naselju Šušanj? Kad nema ograničenja brzine, jako je teško izaći iz sporednih ulica.
Raičević: Zahvaljujem gospodinu Milenku na zaista adekvatno postavljenom pitanju, s obzirom da je ova problematika primjetna već više godina. Mene posebno zabrinjava to što ovaj dio trase Jadranske magistrale između dvije pumpe u večernjim časovima, očigledno, postao i poligon za trke automobilima. Sa druge strane, mislim da i pored adekvatne vertikalne i horizontalne signalizacije, koju možemo obnoviti, znamo da je bila postavljena, to neće promijeniti navike vozača. Nastojaćemo da sa pripadnicima Uprave policije pokušamo dodatnim kontrolama da regulišemo saobraćaj u ovom dijelu Jadranske magistrale. Jučerašnja nezgoda je samo jedna u nizu koje se dešavaju na ovom području. Definitivno, treba svi da se zapitamo da li su i naše navike i želja da što prije stignemo do određene destinacije opravdane. Treba da pošaljemo jasnu poruku svima koji ovaj dio trase koriste kao poligon za zabavu, da se vratimo jednoj snažnoj kampanji koja je započeta nakon saobraćajne nezgode u kojoj je preminuo jedan mladi Kotoranin. Ta kampanja je glasila “Ne brže od života”. Mislim da se svi moramo prisjetiti te poruke kad sjednemo u vozilo.
RB/BI: Često se obnavlja vertikalna i horizontalna signalizacija, ali tu treba, čini mi se, biti uporan, da je stalno vidljiva. Da makar to bude prvi udar na brzu, ludačku vožnju.
Raičević: Mi smo i u Šušanju i u centru grada, u Ulici Jovana Tomaševića, znate i sami koliko je saobraćajnih nezgoda bilo na pozicijama pješačkih prelaza, upravo u ovoj ulici, uložili maksimum sredstava. Implementacijom novih tehnologija dodatno smo obezbijedili ove pješačke prelaze instalacijom led saobraćajnih znaka i led markera i tako ćemo raditi i na drugim saobraćajnicama. Mnogo je lakše kada se to radi na lokalnim saobraćajnicama nego na regionalnim. Jadranska magistrala je regionalnog karaktera i za sve intervenicije, koje mi, ispred našeg lokalnog Sekretarijata za saobraćaj želimo da sprovedemo, moramo da dobijemo saglasnost Uprave za saobraćaj, na projektno rešenje, pa tek onda da idemo u pravcu realizacije tih aktivnosti. Ta administrativna procedura zna malo da potraje. Neće mi sugrađani zamjeriti što apelujem da se posebno ovih dana obrati pažnja na bezbijednost u saobraćaju.
RB/BI: Signalizacija na pješačkim prelazima djelovala je u momentu malo kičerski. Međutim, ona je očigledno neophodna i to je bio dobar potez. Posebno u prvi sumrak, kada je vidljivost najslabija. Ne znam da li se sa tim nastavlja?
Raičević: Da, s time ćemo nastaviti i u narednom periodu. Koliko god je to u prvom trenutku izgledalo, kao što ste i sami rekli, neadekvatno, očigledno je neophodno. Pješački prelaz u neposrednoj blizini starog nadvožnjaka će takođe biti obezbijeđen ovim led markerima i novom saobraćajnom signalizacijom. Nastavićemo sa tim aktivnostima, ali to nikako ne znači da ćemo ispraviti i riješiti neke navike.
RB/BI: Da nastavimo priču o popisu…
Raičević: Prvi, preliminarni podaci govore da se broj stanovnika u Baru povećao i da je to negdje u skladu sa našim očekivanjima, s obzirom da podaci MUP-a s početka ove godine govore da je evidentirano oko 49.000 rezidenata. Broj stranaca je jasno definisan, ali oni nisu bili toliko zainteresovani da uzmu učešća u popisu. A složićete se sa mnom da je i subjektivni i objektivni osjećaj takav da u Baru cirkuliše blizu 60.000 stanovnika. I podatak o pedeset hiljada stanovnika je pokazatelj da se u Bar ljudi doseljavaju. To će, generalno, pokazati podaci popisa – da je trend iseljavanja sa sjevera Crne Gore prisutan i da se manje-više, Crna Gora seli na primorje. Naravno, uz činjenicu da skoro dvije trećine građana Crne Gore živi u glavnom gradu. Taj trend će se i u narednom periodu nastaviti. Bar se širi, to možemo da vidimo na svakom koraku. Dobro je da je to tako. Dobro je da su uslovi života ovdje povoljniji, da sve ono što je rađeno u prethodnom periodu i ono što mi činimo je dovoljno primamljivo za sve koji se odluče da napuste svoja ognjišta i da se presele u neki drugi grad.
RB/BI: U kakvom raspoloženju Opština s vama na čelu dočekuje 2024. godinu? Optimistički ili pesimistički ili optimistički sa dozom opreza ili pesimistički sa dozom nade?
Raičević: Planove baziramo na onome što je definisano u Budžetu Opštine Bar za 2024. i programu uređenja. Mi, zaista, jesmo optimisti i vjerujemo da ćemo biti u mogućnosti da realizujemo sve što smo planirali i zacrtali. Sa druge strane, jesmo zabrinuti zbog još uvijek nestabilnosti u našoj državi. Politička situacija ne garantuje jasan razvoj, jer, složićete se sa mnom, Crna Gora u prethodne tri-četiri godine je maksimalno bila fokusirana na konstantne izborne cikluse…
Slušateljka: Moje pitanje gospodinu predsjedniku jeste: da li ima saznanja da li ima interesovanja da se akcije Luke Bar koje su ostale kod manjinskih akcionara, otkupe, ove godine ili u doglednom periodu?
Raičević: Nažalost, nijesam u saznanju da će država u nekom narednom periodu donijeti odluku o otkupu akcija manjinskih akcionara. I u prethodnom periodu odluka o otkupu tih akcija donijeta je u prilično skraćenoj proceduri. Podsjećanja radi, na sjednici Vlade takva odluka je donijeta u četvrtak, a već u petak je došlo do transakcije na berzi. Ja nijesam siguran koliko je ta transakcija, odnosno ta investicija države, bila opravdana. Više sam zagovornik ideje da je država tih deset miliona, koliko je opredijelila za kupovinu paketa manjinskih akcionara, trebalo da uloži u razvoj i razvojne projekte Luke Bar, pa da kroz dokapitalizaciju država dođe do uvećanog procenta vlasništva. Naravno da podržavam i ono što je urađeno, manjinski akcionari su dobili novac za akcije koje su posjedovali, ali Luka Bar nije mnogo dobila. Složićete se, bez jake Luke Bar nema ni jake ekonomije u našem gradu i u Crnoj Gori. Luka treba da bude generator novih ekonomskih vrijednosti. Menadžment se susreće sa puno izazova. Mi kao opština, nažalost, nemamo udjela niti u vlasničkoj niti u upravljačkoj strukturi, tako da su to odluke koje se donose sa centralnog nivoa, odnosno sa nivoa Vlade Crne Gore.
RB/BI: Dobro bi bilo da završite ovo što ste krenuli, u vezi sa optimizmom za 2024…
Raičević: Što se tiče zabrinutosti, moram da kažem da smo zabrinuti zbog očigledno još uvijek nedefinisane strategije naše države. Svjedočimo i ovih dana jednom turbulentnom periodu koji je očigledno proistekao iz zaključenih kolektivnih ugovora za određene oblasti. To unosi nemir i među građane, stvara i nestabilnost na političkoj sceni. Sve to nas zabrinjava. Kao ekonomistu, jako me zabrinjava još uvijek visoka stopa inflacije. Posljednja istraživanja govore da, pored toga što je došlo do povećanja ličnih dohodaka građana Crne Gore, kupovna moć je manja, to svi mogu da primijete. Za 50 eura prije dvije godine ste ipak mogli nešto da kupite u marketima, danas možete jako malo. Očekuje nas izazovan period, mislim na državu. Sa druge strane, vjerujem da ćemo mi biti fokusirani na razvoj našeg grada, da ćemo moći da svu našu pažnju i energiju usmjerimo u tom pravcu i da ćemo biti u poziciji da realizujemo sve što je zacrtano za naredni period.
RB/BI: Što niste uradili u 2023. a namjeravali ste i što je to što ćete sigurno obaviti u 2024. godini?
Raičević: Nažalost, nismo uradili sve ono što smo očekivali. Ne zbog toga što nismo željeli, ne zbog toga što nismo imali sredstava ili zato što nije uloženo dovoljno energije. Da biste došli do realizacije određenih projekata morate da imate minimum razumijevanja sa nivoa centralnih vlasti. Kad to kažem, za realizaciju manje-više svih projekata, prioritet jeste rešavanje imovinsko-pravnih odnosa, koje je u direktnoj nadležnosti Uprave za katastar i državnu imovinu, tj. jednog resora Ministarstva finansija. Ti postupci traju predugo. Konkretno, za ekspoprijaciju zemljišta neophodnog za izgradnju jedne ulice u naselju Ilino potrošeno je više od dvanaest mjeseci i još uvijek nismo došli do okončanja tog postupka, iako smo obezbijedili sredstva, završili tendersku proceduru i zaključili ugovor sa izvođačem koji čeka da dođe do završetka postupka eksproprijacije. To je ono što nas najviše zabrinjava. Rekao sam prije nekoliko dana, to ću sada da ponovim, na posebnom računu Ministarstva finansija koji se namjenski koristi za isplatu sredstava kroz postupak eksproprijacije nalazi se preko tri miliona eura deponovanih sredstava Opštine Bar, što dovoljno potvrđuje da se te procedure sa centralnog nivoa ne realizuju dinamikom koja je neophodna kako bi Opština realizovala te projekte. U prethodnoj emisiji smo govorili da je započet projekat izgradnje Dnevnog centra za djecu sa smetnjama u razvoju. Raduje me činjenica da se radovi odvijaju i želim da vjerujem da ćemo biti u poziciji da 24. novembra naredne godine završimo te radove. Okončana je tenderska procedura za izbor najpovoljnijeg ponuđača za izgradnju fiskulturne sale osnovne škole u Pečuricama. Znate da je to jedina škola na području naše opštine koja nema fiskulturnu salu. Zaista je vrijedan projekat. Takođe, dugo očekivan početak projekta rekonstrukcije regionalnog putnog pravca R 29 od Bara preko Mrkojevića do vladimirskih Kruta. Tender je raspisan, okončanje tenderskog postupka očekuje se do 15. januara. Već naredne godine ćemo započeti prvi korak, raspisivanje konkursa za izradu idejnog arhitektonskog rešenja bazena u Baru…
RB/BI: Šta bi sa vrtićem u Baru?
Raičević: Podijeliću i dobre vijesti sa vama: u predlogu budžeta Vlade Crne Gore za 2024. godinu planirano je da se započne sa realizacijom izgradnje vrtića. Očekujemo ovih dana završetak glavnog projekta tog objekta koji je po idejnom arhitektonskom rešenju definisan i nakon toga slijedi raspisivanje izvođačkog tendera. Srećom po nas Razvojna banka Savjeta Evrope će finansirati izgradnju ovog objekta. S druge strane, Opština se obavezala da će izraditi projektnu dokumentaciju i finansirati radove na izgradnji novih saobraćajnica oko lokaliteta na kojem će se graditi vrtić. Želim da vjerujem da u narednoj godini možemo doći do pozicije da započnemo sa građevinskim radovima. Nažalost, to će biti peta, ako ne i šesta godina da Bar, odnosno naši najmlađi sugrađani čekaju. Mnogi od njih su već počeli sa osnovnim obrazovanjem, ali moram reći da se vidi svjetlo na kraju tunela.
RB/BI: Ovo je ipak prednovogodišnja emisija, pa ćemo preći na lakše teme. Sa 34 godine ste postali predsjednik opštine Bar. Jeste li najmlađi predsjednik u istoriji ovog grada. Jesu li vam godine, u prethodnom mandatu, bile mana ili prednost?
Raičević: Jesam jedan od najmlađih predsjednika opštine Bar. Daleko od toga da sam najmlađi predsjednik u Crnoj Gori, ima mlađih od mene. Sa 34 godine jesam postao predsjednik opštine. Četiri godine prije toga sam bio potpredsjednik opštine, dovoljno vremena da se mogu upoznati sa sistemom funkcionisanja lokalne uprave, upoznati saradnike i jednu armiju vrijednih službenika, kojima uvijek odajem posebno priznanje jer dosta često administracije opština se predstavljaju kao preglomazne i neefikasne. Ja sam uvjeren da je administracija opštine Bar na današnji dan jedna od efikasnijih i boljih u Crnoj Gori. Možda upravo je i ta, da kažem, mladalačka energija, iako smatram da su ljudi sa 34 godine već formirane ličnosti, doprinijela da i sistem lokalne uprave bude efikasniji, da službenici prepoznaju benefite koje smo nastojali da implementiramo u dijelu sprovođenja nekih inovativnih tehnoloških rešenja koja su omogućila bolji servis građanima. Sa tom praksom nastavljamo i u narednom periodu, jer želimo da budemo što otvorenija administracija. Dosta često smo znali ovih dana da čujemo da je opština Bar jedna od rijetkih koja kroz niz programa stvara mogućnosti za mnoge naše sugrađane da dobiju podršku iz lokalnog budžeta, da se vodi odgovorna socijalna politika, da prepoznajemo potrebe i osluškujemo bilo našeg grada. Na taj način se potvrđuje da ulažemo ozbiljan napor.
RB/BI: Mlađi ljudi, naravno, daju impuls, ali ipak vas dolje čeka jedan iskusan vozač, koji će vas odvesti u Podgoricu poslije ove emisije.
RB/BI: Ne samo u tom slučaju već i u mnogim drugim. Imati pored sebe saradnike sijede glave je velika privilegija i ozbiljan benefit. Ja sam ih imao više i nastojao sam da upravo od tih ljudi najviše i naučim. Tako se posao u administraciji, moram i to priznati, najbrže i nauči. Dosta često ti saradnici su znali biti zatvoreni za komunikaciju, posebno za transfer znanja. Nastojao sam uvijek da nađem zajednički jezik i da razumijem njihove potrebe, a da se, ipak, kontinuitet prenošenja znanja sa starijih na mlađe saradnike realizuje. Upravo je administracija opštine Bar, po mom skromnom mišljenju, efikasnija u odnosu na mnoge druge.
RB/BI: Mislio sam samo lagana pitanja do kraja. Međutim, evo nešto što sam zabilježio pošto dnevno pređem tri do sedam kilometara, u prosjeku oko pet, pa pratim što se dešava u Baru, od onih klupa do novih zgrada. Primjećuje se da zgrade u Baru niču na sve strane. Sve manje vidimo Rumiju i Lisinj na istoku i more na zapadu. Računam da još nismo postali Njujork u kojem se od nebodera ne vidi nebo. Istina, još uvijek se velike višespratnice ne grade ispod Jadranske magistrale. Ali, imam osjećaj da ako neko krene, niko ga neće zaustaviti, ni država, ni opština ni Morsko dobro. Da li me utisak vara?
Raičević: Možda najveći izazov sa kojim smo se kao lokalna administracija susreli, pored niza ingerencija koje se u kontinuitetu oduzimaju lokalnim upravama, samim tim i predsjedniku opštine koji je na čelu lokalne administracije, jeste jedna činjenica koju malo naših sugrađana može da razumije, a nama predstavlja ozbiljan izazov. Teritorija opštine Bar je prilično velika, ali nije pod apsolutnom ingerencijom opštine Bar. Imate dvije posebne zone, zonu koja pripada Morskom dobru, a s druge strane zonu koja pripada Nacionalnom parku. Ni u jednoj, ni u drugoj zoni opština Bar se apsolutno ništa ne pita, niti ikakve ingerencije ima u dijelu organizacije prostora – niti u zoni NP Skadarsko jezero, niti u zoni Morskog dobra. Navešću jedan primjer: šetalište kojim svi šetamo i kojem se divimo je podijeljeno na dvije zone. Jedna, kojom upravlja Opština Bar i jedna kojom upravlja Morsko dobro. Od samog formiranja Morskog dobra ta granica nikad nije jasno i precizno definisana i dosta često je podložna različitim tumačenjima do koje tačke jeste zona Morskog dobra. To dosta često zna da bude povod i za određene radnje koje nisu u skladu sa zakonom. Ovo o čemu sam govorio jeste veliki izazov, ali sa druge strane planska dokumentacija je stvorila određene pretpostavke da Bar bude prepoznat kao destinacija gdje je moguće realizovati značajne, brojne infrastrukturne, odnosno razvojne projekte. Sa druge strane, prepoznat je od strane investitora koji se bave stanogradnjom. Još uvijek se u Baru poštuju neka pravila i prati jedna urbana matrica koja je uspostavljena nakon zemljotresa 1979. godine. Vodi se računa da spratnost ne bude veća od deset, eventualno jedanaest etaža. Ako vozite od Bara do susjedne opštine vidite da se ti parametri već uveliko ne poštuju. Bar ima sjajnu prostornu organizaciju, širinu koju teško da mogu narušiti objekti stanogradnje. Moramo biti svjesni činjenice da je u zoni Topolica I, ispod Bulevara Dinastije Petrović, sve izgrađeno, tamo nema prostora za nove objekte, što je dobro. Bar se širi ka Rumiji, realno je očekivati da će upravo u tom dijelu naše opštine doći do realizacije novih projekata. Siguran sam da to neće dovesti do toga da se izgubi pogled ka moru, odnosno da će nam biti uskraćen pogled ka Rumiji.
RB/BI: Od kada ste bili u ovom studiju, usvojen je budžet od preko 45 miliona eura. Formirana su dva nova preduzeća „Kuća maslina“ i „Parking servis“. Svi naši budžeti uglavnom su bili razvojno orijentisani, sva naša nova preduzeća bilo je neophodno da se formiraju, itd. Da li to baš uvijek tako?
Raičević: Priča o budžetu jeste jedna politička priča. Međutim, ono što je odlika barskog budžeta, a to i same brojke potvrđuju, jeste da je on razvojni, jer preko 50 odsto budžeta u narednoj godini će biti opredijeljeno za kapitalne investicije. U prilici sam da, kroz zasijedanja Skupštine Crne Gore pratim i učestvujem u raspravi o predlogu budžeta, gdje vidimo da je jako malo sredstava opredijeljeno za kapitalne projekte, nekih 6,9 procenata; 240 miliona je vrijednost kapitalnog budžeta Vlade Crne Gore, a opštine Bar 25 miliona, što dovoljno govori da naš budžet jeste razvojni. Nije rekordni, jer je onaj iz 2008. bio na iznos od preko 50 miliona. Prilikom kratke analize koju smo radili prethodnih dana, došli smo do zaključka, a to se može vrlo lako provjeriti, da je budžet za 2019. godinu bio definisan na iznos od 21 milion, a da danas imamo budžet od 45 miliona. Ne smijemo zaboraviti da na sve to utiče i izuzetno visoka stopa inflacije, ali i to potvrđuje da se u Baru, sa nivoa lokalne uprave, odnosno lokalne administracije vodi odgovorna finansijska politika koja se bazira dominantno na sopstvenim prihodima, s obzirom da se budžet puni preko 85 odsto od sopstvenih prihoda, samo 15 odsto su prihodi sa nivoa države. Optimista sam da možemo biti u poziciji da sve što smo planirali, naredne godine i realizujemo.
A Parking servis je sada već postao potreba. Vidite i sami, na gotovo svim lokalitetima u gradu je jedna saobraćajna nekultura. Govorio sam u prethodnoj emisiji šta govore ta prva istraživanja, koliko smo se, iskoristiću taj termin, razmazili, s obzirom da je benefit živjeti u gradu koji ima dovoljan broj parking mjesta, a koja se ne naplaćuju. Sa druge stane, Kuća maslina je zajednički projekat opštine Bar i Vlade Crne Gore, sa ciljem da se Bar snažno pozicionira kao centar maslinarstva Crne Gore. Kuća maslina neće biti samo za maslinare iz Bara, već za sve maslinare Crne Gore. Želim da vjerujem da će barska pamet, odnosno da će nas ljudi koji će rukovoditi tim projektom, vrlo brzo uvjeriti da će to biti preduzeće koje je samoodrživo i koje će učiniti da maslinarstvo kao poljoprivredna kultura bude posebno pozicionirano u našem gradu. Dobro je da govorimo o formiranju novih preduzeća, posebno je dobro da govorimo o preduzećima koja će vrlo brzo pokazati da su samoodrživa, što znači da neće biti zavisna od dotacija iz lokalnog budžeta. To jeste primarni cilj nas u lokalnoj upravi i administraciji.
RB/BI: Nisam baš pomno pratio zasjedanje republičkog parlamenta, dosta mi je i ovaj barski. Da li ste debitovali za govornicom republičke Skupštine? Kakav je doživljaj u odnosu na ono što ste očekivali gledajući Skupštinu na TV?
Raičević: Debitovao jesam i to tokom one maratonske sjednice koja je trajala cijelih dvadeset sati, a oborio sam i svoj rekord, s obzirom da duže od 25 sati nijesam spavao. Na samom startu smo porušili taj stereotip da se u Skupštini Crne Gore ništa ne radi, odnosno da se primaju neke plate koje su nezaslužene. Ja primam platu od opštine Bar i jednu malu, sitnu razliku od strane lokalnog parlamenta, s obzirom da je poslanička plata veća. Ali, moja pozicija predsjednika opštine je takva da je to profesionalna pozicija. Sa druge strane, mnogo je drugačije kada uđete u plenarnu salu.
RB/BI: Kažu da ta sala uopšte nije tako impresivna kako djeluje sa ekrana.
Raičević: Ne, nije toliko impresivna. Ono što jeste impresivno je da smo mogli da svjedočimo prethodnih dana, ono što građani čuju i što ide u etar je samo jedan dio priče, a ipak posebnu draž daju komentari, reći ću i dobacivanja sa mjesta, koja se dosta često i ne čuju tokom prenosa uživo. To jeste značajno drugačije u odnosu na to što je percepcija gledaoca.
RB/BI: Razbijte nam i onu famu da su poslanici ljuti neprijatelji samo dok su kamere uključene, a poslije idu zajedno da ćaskaju u skupštinski restoran.
Raičević: Nije baš da sjede za istim stolom. Da se uvažavaju, da se pozdravljaju, to svakako da. Crnogorski parlament je zaista dugi niz godina bio primjer parlamentarizma u regionu. Ko prati, može vidjeti ovih dana da je parlamentarizam u Albaniji poprimio elemente rijaliti šoua. To još uvijek nije situacija u crnogorskom parlamentu. Ali biću slobodan da srušim još jedan stereotip, možda je interesantno za slušaoce, odnosno za gledaoce: ni kvalitet hrane u tom restoranu nije baš toliko dobar, a cijene su daleko od povoljnih.
RB/BI: G. predsjedniče, preostaje mi samo da vam zahvalim na ovom razgovoru i zaželim vam srećnu godinu.
Raičević: Hvala na prilici da gostujem u vašoj emisiji i vašem programu. To je jedan nastavak lijepe prakse koju smo uspostavili. Nema razloga da sa tom praksom ne nastavimo i u narednom periodu. Dozvolite da iskoristim ovu priliku da svim sugrađankama i sugrađanima poželim svako dobro u novoj godini, puno zdravlja, a za sve drugo ćemo, nadam se, biti kadri da i sami realizujemo.
