Gost „Promenade četvrtkom“ bio je predsjednik Opštine Bar Dušan Raičević. Slušaoci Radio Bara i gledaoci našeg ju tjub kanala mogli su uživo da postavljaju pitanja i da predsjednika, kako je naglasio voditelj, pitaju o čemu god hoće: provakativno, neprijatno, s odobravanjem, pohvalno, uz jedan uslov, da pitanja budu pristojno, korektno intonirana.
RB/BI: Bilo je neizvjesno da li će ove emisije uopšte i biti, jer da se sjednica SO Bar protekla i na današnji dan, prenosili bismo je direktno. Čini se da predsjednik Skupštine Branislav Nenezić, skupštinska služba i odbornici dosta savjesno i ekspeditivno rade svoj posao, reklo bi se – ne zanovijetaju i ne rasplinjuju se, pa se sjednice završavaju u realnom roku.
Raičević: Tako je. Očigledno je već sada da je efikasnost rada lokalnog parlamenta nešto što odlikuje ovaj saziv. Sa nivoa lokalne uprave i u adekvatnoj proceduri i rokovima koji su definisani Poslovnikom uvijek smo nastojali da pripremimo materijal, dosta toga je unaprijeđeno. Podsjećanja radi, početkom godine smo uspjeli da obezbijedimo svim odbornicima na korišćenje lap top uređaje, da se skupštinski materijal više ne štampa kao nekada, već da se u elektronskoj formi dostavlja, što zasigurno utiče i na efikasnost rada Skupštine, odnosno omogućava odbornicima da se na brži i adekvatniji način pripreme za diskusije i to se očigledno manifestuje kroz efikasnost rada lokalnog parlamenta, koji u kontinuitetu zasijeda i donosi značajne, bitne i vrlo važne odluke za dalji razvoj našeg grada.
RB/BI: Da ne dangubimo ni nas dvojica, dosta nas posla očekuje do 11 sati do kada će trajati emisija. Morate do podne da budete u Podgorici. Jesu li poslaničke obaveze u pitanju ili partijske ili nešto treće? Razbili ste onu koncepciju o nespojivosti funkcija, i predsjednik Opštine i poslanik, za trajno ili privremeno, zna li se?
Raičević: Shodno rešenju Agencije za sprečavanje korupcije, koje je dato i u mom slučaju i u slučaju tada dvojice mojih kolega, predsjednika Opštine Tuzi i predsjednika Opštine Kolašin, jeste to negdje prekid dosadašnje prakse, ali sam siguran da je to više nego korisno, više nego potrebno i ja želim da vjerujem da predsjednicima opština pripada mjesto u državnom Parlamentu, zbog činjenice da se tamo donose značajne odluke, bitne za dalji razvoj naših gradova. Uvjeren sam da i sa pozicije poslanika mogu dati dodatni doprinos kako bi se grad razvijao u pravcu koji svi priželjkujemo.
RB/BI: Idemo sad na, trenutno, goruće pitanje, na popis. Da li su svi uslovi za popis ispunjeni? Počinje li danas ili trećeg decembra? Ima li u Baru i dovoljno i kvalitetno obučenih popisivača?
Raičević: Saglasan sam sa vama da je ovo jedna od najaktuelnijih tema. Doduše, neću se saglasiti da je najvažnija tema u Crnoj Gori. Imamo mi mnogo bitnijih zadataka, međutim, javnost je preokupirana pitanjem popisa. Moram da vas informišem da smo u radu popisne komisije i u prvom turnusu, i u ovom drugom, nastojali da primjenjujemo sve što su zakonske obaveze, metodologija MONSTAT-a i odredbe sporazuma koji je Vlada Crne Gore zaključila sa predstavnicima parlamentarne opozicije. Shodno tome, ponovili smo javni poziv za izbor instruktora i popisivača i nakon tih javnih poziva došli do brojke od 48 instruktora. Iako je inicijalno bilo traženo 33, mi smatramo da je taj broj, 48, i te kako poželjan. Po metodologiji je traženo 273 popisivača, uz 13 rezervi. Nakon ponovljenog javnog poziva i obuka koje su svi popisivači morali da prođu, došli smo do konačne cifre od 255 popisivača, što nije dovoljan broj, shodno metodologiji MONSTAT-a. Međutim, MONSTAT je procijenio da je sa toliko popisivača moguće krenuti u popis. Vrlo je vjerovatno da će biti neophodno da se popis produži za nekoliko dana, zbog nedovoljnog broja popisivača. Oni će sigurno dati takvu instrukciju. Bitno je da naglasim da popisne komisije, iako sam ja na čelu popisne komisije, shodno zakonu, jesu servis MONSTAT-a. Radi se po njihovoj metodologiji i instrukcijama, oni su ti koji donose rešenja, mi ih na lokalnom nivou sprovodimo. Raduje činjenica da smo došli do dobrog broja popisivača, da popis može da počne. Juče smo dobili informaciju da je odluka Vlade objavljena u Službenom listu. Popis će početi u nedjelju, 3. decembra. Lično smatram da je to dobra odluka, iz praktičnih razloga, jer ta tri dana će dobro doći popisnim komisijama da finalne pripreme obave na adekvatan način, da ne žurimo, da možda, potencijalno, ne napravimo neki propust ili grešku, već da do nedjelje pripremimo sve što jesu obaveze i da popis može da krene.
RB/BI: Je li zaokružen broj popisivača?
Raičević: Broj popisivača je zaokružen. Neće biti novih javnih poziva. Startujemo sa 255 popisivača, u nadi da neće naknadno doći do odustajanja određenog broja. Mislim da sa ovim brojem možemo da adekvatno sprovedemo sve aktivnosti u Baru.
RB/BI: Znate zašto vas ovo pitam? Zato jer sam urgirao kod nekih mladih ljudi da se jave i da prihvate taj posao. Bio sam 1981. godine popisivač. Tada nam je šef bio, ne znam na kojoj funkciji je bio u nadležnom Sekretarijatu, Dano Delibašić. To je bio veoma interesantan i neobičan posao. Na kraju krajeva, bio je i solidno plaćen, ne znam kako je sada. Jedan događaj pamtim za sva vremena. Neposredno poslije popisa, ispred naše kuće u Popovićima jedna gospođa je sjedjela kod onog spomenika, sva u suzama. Pitam je o čemu se radi, a ona odgovara da ne može da nađe ćerku, koja je otišla prije nekoliko godina. „Ne možete mi ni vi pomoći.“ Pitao sam je kako se zove i ona je promrljala njeno ime. Pozvao sam je da pođe sa mnom, a pošto sam tada znao svaku šupu a ne čovjeka koji je živio u mom „popisivačkom rejonu“, u jednoj čuki, u vrh Marovića, nalazimo njenu ćerki i njenog nevjenčanog muža. Ta ozarena i srećna žena me tada blagoslovila, čini mi se da me taj blagoslov prati i danas.
To je posao koji mi je, zaista, ostao u veoma lijepom sjećanju.
Raičević: Slažem se sa vama. Ovo je bila prilika za mlade ljude da, kroz rad u popisnim krugovima, kao popisivači, zarade određeni dio sredstava, s obzirom da su i naknade nakon potpisivanja sporazuma duplirane. To je jedan benefit. Problematika cijelog crnogorskog primorja je nedostatak popisivača. Očigledno se ovdje, na primorju, živi kvalitetnije u odnosu na druge regione naše države. To je izraženo u Tivtu, Kotoru, gdje u kontinuitetu MONSTAT ne može doći do dovoljnog broja popisivača, niti onih koji bi sprovodili određene ankete. Na kraju krajeva, dozvolite da podijelim sa vama nešto što je očigledan zaključak, a to je da su mnogi, koji su možda potencijalno bili zainteresovani zbog toga što se popis prebacio na politički teren, a trebalo je da bude samo statistički proces, izgubili volju da učestvuju u popisu. Možda nisu imali dovoljno povjerenja u sam proces. Najlakše je reći: što će sve to meni, zašto bih se miješao i zašto bih participirao u svemu tome? Ali, opet mogu da konstatujem da smo u ovom drugom turnusu dosta dobro uradili, iako smo iskoristili maksimalno sve resurse. Kolege, koji su članovi popisne komisije ispred Zavoda za zapošljavanje, pozvali su sve koji su na Birou rada, s obzirom da nezaposleni imaju prioritet da budu angažovani kao popisivači, žargonskim rečnikom – cijedili smo suvu drenovinu i došli do ovog broja koji je zadovoljavajući.
RB/BI: Imamo nekoga na telefonskoj vezi. Izvolite, u programu ste.
Slušateljka: Hvala lijepa, dobar dan i pozdrav vama kao domaćinu i gospodinu gradonačelniku. Sva su životna pitanja bitna, čestitke za jučerašnje postavljanje kamena temeljca, za Dnevni centar za djecu sa smetnjama u razvoju. Ja sam majka jednog dječaka koji je, kad je obećano da će to da se desi imao sedam godina, a danas ima 31. Vrijeme je prošlo, a mi smo se borili bukvalno sami sa svim problemima. Ne znam da li znate, da je pored ljudi i vrijeme najveći resurs koji je nepovratan. Da li ste ikad, možda jeste, ali da vas pitam, kao gradonačelnika, osjetili potrebu da odete u jednu porodicu, da vidite kako izgleda taj jedan dan? Da li ste ikada otišli u školu da vidite kako izgleda taj jedan period nastave tih ljudi? Da li znate kolika je sreća nas roditelja da naučimo dijete da drži olovku, da zna šta je linija, pa kad napravi taj jedan krug i slovo o, da plačemo do besvijesti, a to traje mjesecima. Zahvalni smo što će generacije koje dolaze imati načina da kvalitetnije žive. Mi nismo imali ni logopeda, nikoga. Tu su bile časne sestre, to je vrijeme rata, one su otišle. Da li uopšte znate koliki je taj problem roditelja, neko mora da napusti posao da bi se posvetio djetetu. Mi se borimo, ne stajemo, jer naš izlazak na ulicu izaziva uvijek nekakvo interesovanje ljudi, pa naša djeca pitaju: zašto nas tako gledaju? A mi kažemo da je to zato što su se lijepo obukli, zato što su zgodni. Uvijek tražimo načina da izađemo iz tih situacija, to su naše situacije – borba za našu djecu, borba za djecu svih ljudi ovdje. Sva djeca su djeca, svi smo mi sa nekim potrebama, različitim. Naša djeca zaslužuju sve pohvale, samo sam htjela da vas upoznam sa djelićem borbe nas roditelja i sa našim izazovima. To jeste naša borba, nije vaša borba, ali treba da bude borba svih nas. Hvala vam što ste me saslušali, možda sam vas potakla na neka razmišljanja.
Raičević: Dozvolite da pozdravim uvaženu slušateljku i da kažem da to jeste i naša obaveza, lokalne uprave i svih nas koji smo zaposleni u lokalnoj upravi, da se ovom problematikom mnogo posvećenije bavimo. Kao roditelj, razumijem sa kojim se problemima možete susretati. Imao sam više prilika i da se upoznam sa potrebama, da u kontinuitetu posjećujem NVO „Adria“, koje je tada radilo sa djecom, sada su to već odrasli ljudi. Sa druge strane, imamo saradnju sa nevladinim udruženjima koja se bave ovom problematikom – sa gospodinom Popovićem i prof. Vukovićem sam u komunikaciji. Nova NVO, koju predvodi gospodin Perak, itekako daje doprinos. Juče sam, biću toliko slobodan i podijeliću to sa vama, po prvi put nakon pet godina osjetio da smo uradili zaista nešto što je dobro za sve nas. Takođe sam juče rekao nešto što treba da bude poslednja opomena za sve nas koji učestvujemo u procesu donošenja odluka, da je ovo poslednji primjer gdje smo se pokazali kao neuspješni. Svjestan sam činjenice da je još 2009. godine pokrenuta inicijativa, kroz zaključivanje sporazuma između Opštine Bar i Centra za socijalni rad. Takođe, da je ta inicijativa stara više od 20 godina i da je na osnovu planskog dokumenta iz 2011. godine stvorena pretpostavka da se krene u izgradnju Dnevnog centra. Ne želim da se prisjećam kroz šta smo sve prošli da bi konačno, 2020. godine, došli u poziciju da raspolažemo zemljištem na kojem se danas gradi ovaj objekat, da smo u relativno kratkom roku uspjeli da zadovoljimo zakonske pretpostavke i da dobijemo podršku Vlade Crne Gore za izgradnju ovog objekta. Međutim, složiću se sa vama, ono što je sada obaveza svih nas jeste da razgovaramo i o tome da li ćemo sve potrebe djece sa smetnjama u razvoju riješiti kroz izgradnju ovog Dnevnog centra. Ja nijesam siguran da hoćemo. Potrebe grada se iz dana u dan multipliciraju i negdje je obaveza da u novom turnusu razgovora sa predstavnicima nevladinih organizacija, roditelja prije svega, čujemo što su potrebe i da idemo u pravcu rešavanja tih problema. Jako je bitno da dobijemo feed back upravo od roditelja. Ja sam, i pored toga što sam u kontinuitetu posjećivao NVO „Adria“, bio više puta u prilici da posjetim odjeljenje u OŠ „Jugoslavija“ i da vidim kako i na koji način se u školi radi sa tom djecom. Ono što smo juče čuli, a možda je to najveći problem, mnogo veći problem od prostornih kapaciteta koje do sada nismo imali, jeste: da li ćemo biti u poziciji da možemo da angažujemo dovoljno stručnog kadra koji će raditi sa tom djecom. Oni su naše najveće bogatstvo, a vi kao roditelji, odnosno svi koji se bave ovom izrazito značajnom problematikom, imate punu podršku, jer to su, na kraju krajeva, naša djeca, koja zavređuju našu pažnju u svakom trenutku.
RB/BI: Da li će taj Centar biti zaista završen do narednog Dana Bara, kod nas se rokovi često prolongiraju?
Raičević: Juče smo čuli od premijera Spajića i ja to samo mogu da potvrdim. Govorio sam i na plenumu više puta, zajedno sa odbornicima lokalnog parlamenta, i svi smo se obavezali da ćemo u kontinuitetu pratiti dinamiku izvođenja radova, jer više ne smijemo dozvoliti sebi luksuz ni jednog dana kašnjenja, već da do 24. novembra naredne godine otvorimo ovaj dnevni Centar.
RB/BI: Imam ovdje dosta pitanja, nema šanse da ih sva postavim do 11 sati, možda malo i prolongiramo, iako ne bih volio da Tihomira Lalevića stavljam u nezgodnu situaciju da mora da prekorači brzinu kako biste stigli na vrijeme u Podgoricu, ali jedno pitanje prosto moram da postavim, jer mi nema sjutra kafe u „Paskućiju“. Da li ćete učiniti sve da sačuvate maslinjak u centru grada kao što ste obećali ovog ljeta, na književnoj večeri Čeda Ratkovića?
Raičević: Radimo na tome, posebno nakon usvajanja izmjena i dopuna planskog dokumenta, DUP- a Topolica 3. Sledeći korak koji ćemo preduzeti jeste izrada zelene taksacije, tj. elaborata kojim ćemo jasno, precizno definisati mikrolokacije na kojima se ovaj maslinjak nalazi i nastojati da sa vlasnicima zemljišta pronađemo zajednički jezik, da Opština otkupi ovo zemljište i da sjutra budemo u poziciji da to proglasimo zaštićenim područjem, odnosno zaštićenom zonom u samom centru grada, koja će se savršeno uklopiti u prostor koji i danas pokušavamo da dodatno unaprijedimo i uredimo kroz izgradnju još jedne parkovske površine u ovom dijelu našeg grada. Definitivno to može da bude jedna sjajna nadopuna svega što mi sada trenutno radimo.
RB/BI: Znači, sjutra komotno na kafu.
Nacrtom odluke Budžet Opštine Bar za 2024. godinu projektovan je u rekornom iznosu od 45 miliona i 60 hiljada eura. To je 42 odsto povećanje u odnosu na onaj iz 2023. a i taj je bio 35 odsto veći od prethodnog iz 2022. godine. Što ove cifre govore?
Raičević: Moramo da budemo krajnje precizni, ovo nije rekordni budžet. Rekordni budžet bio je, ako sam dobro informisan, negdje 2008. godine, ali sigurno u posljednjih petnaest godina jeste najveći budžet. To potvrđuje da se u lokalnoj upravi i te kako vrijedno i posvećeno radi i da se vodi jedna odgovorna fiskalna politika, sa ciljem da se sve ono što jeste na prihodnoj strani u kontinuitetu realizuje. Sa druge strane, to govori da smo maksimalno posvećeni i realizaciji značajnih kapitalnih projekata, s obzirom da budžet jeste razvojno orijentisan. Vi ste pomenuli procente uvećanja ukupnog budžeta, ali ono što odlikuje budžet za 2023, a posebno budžet koji je koncipiran za 2024. godinu jeste da će 56 odsto ukupnog iznosa sredstava biti orijentisano ka realizaciji kapitalnih projekata. Prepoznati smo kao grad koji, u kontinuitetu, značajna sredstva ulaže u poboljšanje infrastrukture – saobraćajne, komunalne, izgradnju nedostajuće vodovodne i kanalizacione mreže. To će biti u fokusu naše pažnje u narednoj godini. Dozvolite da najavim da smo već krenuli sa nekim pripremnim aktivnostima koje će definisati izgradnju podmorskog ispusta na Velikom pijesku, gdje ćemo, uz dosadašnje aktivnosti koje su realizovane, a shodno studiji vodosnabdijevanja Opštine Bar, ići u pravcu realizacije ovog izrazito značajnog pitanja ovog dijela naše opštine. S druge strane, izgradnja mnogih saobraćajnica – dovoljno je da prođete kroz Ilino da primijetite da se tamo trenutno realizuje niz investicionih projekata. Te investicije podrazumijevaju da mi moramo biti maksimalno posvećeni u dijelu obaveza prema investitorima koje se tiču komunalnog opremanja. Niču nove saobraćajnice, Bar se u tom dijelu i te kako razvija, ali s druge strane, ne smijemo zapostaviti ni one mikro probleme. Dovoljno je napomenuti da pored svih velikih, kapitalnih projekata, vi ćete se složiti sa mnom, možda najveći efekat je imala jedna mala, mikro investicija, intervencija u gradu koja je podrazumijevala instalaciju novih klupa i đubrijera. To je ono što čini život svakodnevno svih nas i tome ćemo posvetiti posebnu pažnju, jer grad se permanentno razvija. Mi govorimo već o gradu koji je za nepunih 11-12 godina uvećao broj stanovnika za 50 posto. Već značajan broj stranaca ovdje živi, uz konstantno povećanje broja stanovnika. Sve to govori da mi moramo i određene razvojne projekte, odnosno razvojne politike, prilagođavati tim potrebama grada koji se u kontinuitetu širi, koji živi dvanaest mjeseci. Negdje je potpuno razumno da moramo da konačno krenemo ka realizaciji nekih projekata koji dugo čekaju. Juče smo pokrenuli jedan koji je neopravdano dugo čekao, ali biće prilike da govorimo o svemu onome što je bilo prepreka da dođemo do realizacije.
RB/BI: Kad smo već kod budžeta, Budžet Radio Bara bi ovim Nacrtom trebalo da bude povećan sa 300.000 na 345.000 eura. I na tome smo veoma zahvalni, ali to je manje od onoga koliko smo mislili da bi trebalo kako bismo nesmetano funkcionisali. Plate novinara u Radio Baru manje su od onih u Javnim servisima u Budvi, Kotoru i Tivtu, jer logično je da se s njima upoređujemo, a ne sa novinarima na sjeveru Crne Gore. Opet su plate fakultetskih obrazovanih novinara u Radio Baru ispod prosječne plate u Crnoj Gori. Meni se čini da se novinarstvo u Baru potcjenjuje, nije to samo za vašega zemana nego i ranije. Uvijek smo morali da tezgarimo, da popunjavamo porodični budžet…
Raičević: Složiću se sa vama, ali isto tako moramo objektivno sagledati trenutno stanje. Mi pored Radio Bara imamo niz drugih preduzeća koja obavljaju, takođe, vrlo značajne djelatnosti, kojima moramo posvetiti pažnju. Tu, prije svega, mislim na preduzeća koja obavljaju djelatnost od javnog interesa, ne želeći, ni u kojem trenutku, da umanjim doprinos Radio Bara i novinara. Ali, preduzeća koja obavljaju djelatnost od javnog interesa
RB/BI: Ali, da mi imamo neku opštinu gdje se malo manje radi, gdje se malo mirnije živi, lako bismo prolazili. Nego, stalno se nešto dešava, svjedoci ste mi i Vi, moramo da budemo, kako se to kaže, u fokusu.
Raičević: Tako je, mora se stalno držati fokus. Ono što moram da istaknem, to je velika prijetnja koja je tu, na pragu, a to je primjena Kolektivnog ugovora za oblast komunalnih djelatnosti koji je Vlada Crne Gore, bez učešća poslodavaca, tj. konkretno preduzeća, odnosno opština, izglasala sa sindikatom. To je tempirana bomba, koja će sigurno eksplodirati u martu, ukoliko se ne nađe neko rešenje. Sa druge strane, dozvolite i ovo da podijelim sa vama, mi smo u intenzivnoj komunikaciji sa kolegama iz Tivta i Kotora, koji su koncipirali takođe nacrte budžeta za narednu godinu, zaključio sam da opština Bar ubjedljivo najviše sredstava izdvaja za rad lokalnih javnih emitera, mnogo više nego Radio Tivat, a budžet Opštine Tivat je za narednu godinu koncipiran na nekih 29 miliona.
RB/BI: Njih je značajno, duplo manje zaposlenih nego nas.
Raičević: Vjerovatno. S druge strane Kotor, koji je za narednu godinu koncipirao budžet na iznos od 44 miliona, opredijeliće za Radio Kotor skoro duplo manje sredstava nego što smo mi opredijelili za Radio Bar.
RB/BI: Opet ide ta priča koliko je zaposlenih u Kotoru. Njih je znatno manje nego u Radio Baru. Bitno je u stvari to da su prosječne plate kod njih jače nego naše. To je sigurno.
Raičević: Tako je. Ono što je obaveza, a drago mi je da su i predstavnici Radio Bara, zajedno sa predstavnicima lokalne uprave učestvovali na jednoj panel diskusiji u Podgorici, gdje je ponovo potencirano da je neophodno da se ide u pravcu izmjena i dopuna Zakona o elektonskim medijima. Iz toga će, vrlo vjerovatno, proisteći i neki kolektivni ugovor, a mi ćemo ispoštovati sve ono što su odredbe Zakona i kolektivnog ugovora. Zaista maksimalno cijenim novinarsku profesiju, sve ono što vi u kontinuitetu činite u dijelu informisanja javnosti i o aktivnostima koje Opština Bar sprovodi. Vi ste naše dijete, da tako kažem, a mi nastojimo da svu djecu držimo zadovoljnima. Budite sigurni da imam pravo da kažem da kontinuitet saradnje Opštine Bar i lokalnog javnog emitera je posebno značajan u prethodnih pet godina. Bio sam svjedok nekih ranijih vremena, tako da mogu da kažem da je saradnja na zaista visokom nivou.
RB/BI: To je tačno. Da se vratimo na klupe, znate da sam tu slab, pratim i dalje, dosta dobro se drže.
Raičević: Opstaju. Velika zahvalnost našim sugrađanima.
RB/BI: Naši građani su, u principu bahati, netolerantni, u većini isključivo vode računa o sopstvenoj imovini, svoje kuće drže čistim, a napolju se, može se slobodno reći, varvarski ponašaju, bacaju gdje god šta stignu. Ipak, grad nam je u centru uglavnom čist, mada mi se ne sviđaju ovi novi kontejneri, mnogo je otpada pokraj njih, negdje nema ni onih betonskih postolja, ne znam koliko su funkcionalni. Sa druge strane, divlja smetlišta (govorim iz iskustva) na Žukotrlici su ruglo, posebno za vrijeme turističke sezone. Komunalna higijena je ogledalo jednog grada. Nije li tako?
Raičević: Složiću se sa vama. Možda je najteži zadatak svih nas promjena svijesti. Očigledno, svijest o životnoj sredini nije na adekvatnom nivou i to se negdje manifestuje kroz jednu kontinuiranu bahatost, moram da iskoristim taj termin, jednog dijela naših sugrađana, koji u kontinuitetu ponavljaju neke loše postupke. Mi smo ove godine, sa nivoa Komunalnog preduzeća manje-više sve te kritične tačke pokrili video nadzorom. Poražavajuće je za mene kao predsjednika opštine, poražavajuće je za cijeli grad, za cijelo društvo, kada pogledate na šta su sve naši sugrađani spremni. Tu smo uveli prinicip nulte tolerancije, na osnovu video snimaka, naša Komunalna policija, koja, opet, radi u jednom ograničenom formatu, sa limitiranim brojem izvršilaca, ne toleriše takav način ponašanja. S druge strane, uspjeli smo, kroz intenzivnu aktivnost nadležnog sekretarijata, a posebno Komunalnog preduzeća da uvedemo u manje-više svim prigradskim naseljima sistem sakupljanja otpada od vrata do vrata, koji funkcioniše jako dobro. Preciznost i tačnost radnika Komunalnog preduzeća je nešto što ovaj sistem posebno čini uspješnim. Složiću se sa vama, divlje deponije su prisutne manje-više u svim djelovima našeg grada, da ne pominjem divlje deponije u Mrkojevićima, Gorani, one koje nam, možda, najviše prave problema, na Paštrovskoj gori, bilo na skretanju za Brčeli, ili na skretanju ka selu Bukovik. Ne mogu da budem objektivan, a da ne pomenem da nisu to samo naši sugrađani, već da i građani drugih, susjednih opština iskoriste nepažnju ili prostor sa kojim raspolažemo pa onda i tamo deponuju dio smeća. To jeste jedna ozbiljna problematika. Podzemni kontejneri su samo dio rešenja, iako u potpunosti nisu zaživjeli. Dobili smo skoro i podršku Eko fonda za nabavku još dodatnih količina i mislim da ćemo narednu turističku sezonu u užem gradskom jezgru započeti sa zamjenom svih lokacija i uvođenjem polupodzemnih kontejnera od pet kubika, uklanjanjem već tradicionalnih metalnih kontejnera od 1,1 kubik. To su mali koraci koji zahtijevaju puno vremena, puno ulaganja, ali najteže je promijeniti svijest, a to ipak podrazumijeva određeno vrijeme.
RB/BI: Može li Komunalna policija da sankcioniše one koji se parkiraju na zelenim površinama? Bitniji su mnogo od onih koji se parkiraju u ulici pored Doma kulture na čijem se početku i ne vidi znak za zabranjeno parkiranje.
Raičević: Ove godine definitivno smo odlučili da ćemo morati da uvedemo red u ovoj oblasti. Najavljujem formiranje Parking servisa. Razumijem da će to mnogi dočekati sa nezadovoljstvom, ali opet, sa druge strane, mnogi će to dočekati sa zadovoljstvom, s obzirom da će se konačno uvesti red u ovoj oblasti, zato što je Bar jedna od rijetkih opština u Crnoj Gori koja nema Parking servis. Poređenja radi, Nikšić i Bijelo Polje imaju Parking servis. Da ne govorimo o primorskim opštinama, koje ga, sve odreda, imaju. I toj problematici smo pristupili na jedan vrlo ozbiljan i adekvatan način. Angažovali smo stručnjake sa Saobraćajnog fakulteta u Beogradu, koji su u špicu sezone radili jedno istraživanje, drugo van špica sezone. Došli smo do inicijalnih podataka da u Baru imamo sasvim dovoljno parking mjesta.
RB/BI: Neka probaju naši sugrađani, kad odu na izlet, da parkiraju kola u Tivtu, recimo.
Raičević: Tako je. Reći ću vam sada jedan podatak iz te studije, i to možda treba da nas podstakne na dodatno razmišljanje. Nakon analize i anketiranja koje je sprovedeno, u prosjeku, svi mi koristimo vozilo od tačke A do tačke B, a da ta distanca nije veća od 800 metara. Od mjesta gdje parkiramo vozilo, do destinacije gdje smo se uputili, ne prepješačimo više od 140 metara. Sve to navodi na razmišljanje da li su naše navike ispravne i da li možda zbog te tendencije da se parkiramo što bliže destinaciji gdje smo krenuli, dosta često dođe i do neadekvatnog parkiranja, do uništavanja zelenih površina. Mislim da ćemo sa uvođenjem ovog sistema, koji planiramo već od naredne godine, kroz softversko rešenje i snimanja pozicija koje će biti opredijeljene za kamere, nešto poput modela koji je implementiran u Beogradu, konačno riješiti ovu problematiku. Budite sigurni, ovo posebno ističem, da u Baru ima sasvim dovoljno parking mjesta za sve naše potrebe, bitno je samo malo korigovati naše navike.
RB/BI: Nedavno je održana svečana sjednica SO Bar. Svečana, kako i priliči, ali mogla je biti i bolje organizovana ceremonija dodjele nagrada. Znate li koliko bi, recimo, naša novinarka Maja Tomović ljepše vodila program od onog podgoričkog glumca? Duplo. Imamo li malo taj kompleks prema Podgorici, volimo da nam dođu Podgoričani?
Raičević: Ne, daleko od toga. To smo pokazali svih ovih godina. Podsjećanja radi, vaša koleginica u kontinuitetu vodi program povodom Dana Bara. ADušan Kovačević je neko ko doprinosi kulturi našeg grada, s obzirom da je dugi niz godina bio na čelu Gradskog pozorišta, da smo sa Gradskim pozorištem u kontinuitetu, kroz koprodukciju sa „Barskim ljetopisom“ uspjeli da uspostavimo dobru saradnju.
RB/BI: Ne sumnjam u njegove glumačke i organizacione kvalitete, to je druga stvar…
Raičević: Ove godine smo imali rekordan broj laureata koji su dobili nagradu 24. novembar. S obzirom da se, kroz izmjene statuta, ova nagrada dodjeljuje svake četvrte ili pete godine, ja sam duboko ubijeđen da je žiri ove godine uradio kvalitetan posao i da su zaista nagrađeni oni koji su to i te kako zaslužili, a to je potvrdio i govor u ime svih nagrađenih doktorke Valentine Vanje Božović, koji nas je na emotivan način sve dodatno podstakao na jedinstvo po kojem smo mi u Baru itekako prepoznati.
RB/BI: A najveći aplauz je dobio ko? Munir, naravno, jer njega svi znamo.
Raičević: Ove godine smo nastojali da iskoristimo svečanost da se zahvalimo ljudima koji u kontinuitetu rade, doprinose realizaciji mnogih projekata, utiču na efikasnost rada organa lokalne uprave i osjetili smo potrebu da se tim ljudima, makar i na taj način, dodatno zahvalimo. Siguran sam da će se svi složiti da upravo čovjek kojeg ste spomenuli je najzaslužniji i da je nagrada otišla u prave ruke, ne želeći da umanjim doprinos naše drage matičarke koja dugi niz godina obavlja taj vrlo odgovoran posao. To će biti praksa koju ćemo u narednom periodu nastaviti da implementiramo.
RB/BI: U toku je rekonstrukcija Zavičajnog muzeja, spolja i iznutra. Da li će unutra biti nekih modernizacija, iluminacija koje bi dočarale prošlost Crne Gore i poluvjekovnu vlast našeg prvog i jedinog kralja po čijem imenu se i dvorac zove. Kakve su vaše informacije po tom pitanju?
Raičević: Ovo je sigurno najzahtjevniji projekat koji lokalna uprava realizuje u ovoj godini. Nakon dugog niza godina i pokušaja da animiramo Vladu Crne Gore sa ciljem da, zaista, potvrde da ovo jeste kulturno dobro koje pripada ne samo Baru, nego i Crnoj Gori. Taj jedan maćehinski odnos jeste bio prisutan. Više od dva miliona eura kumulativno će biti uloženo u rekonstukciju kraljevog dvora u Nikšiću, a u Baru smo od Ministarstva kulture dobili nekih 80.000 eura za prvu fazu rekonstrukcije krovnog pokrivača. Sa nivoa lokalne uprave uložićemo blizu 870.000 eura za ovu fazu rekonstrukcije Dvorca. U narednoj godini započinjemo i narednu fazu, uređenje dvorskog parka, shodno preciznim i rigoroznim konzervatorskim uslovima. Ovo su projekti koji podrazumijevaju jako puno pripreme. Pored glavnog projekta, neophodno je dobiti konzervatorske uslove od Uprave za zaštitu kulturnih dobara, izraditi konzervatorski projekat, nakon izrade konzervatorskog projekta, dobiti saglasnost Uprave, pa nastaviti dalje sa narednim fazama i sve to spakovati, raspisati izvođački tender izabrati adekvatnog izvođača i doći do ove faze u koju smo došli. Mi smo u ovu fazu došli u rekordnom roku, kada to kažem mislim na nekih osam ili devet mjeseci. Međutim, to je bila potonja ura i drago mi je da sam kasnije dobio informaciju da je ovo prva ovako temeljna rekonstrukcija još od 1979. godine, nakon katastrofalnog zemljotresa. Nastojaćemo da i kroz projekat uređenja enterijera dođemo do jedne moderne, savremene interpretacije bogatog kulturno-istorijskog nasljeđa koje se tamo čuva. Mislim da je i Kulturni centar dobio podršku od strane Ministarstva kulture za projekat audio i video vodiča kroz muzej. U narednoj godini, ja sam siguran, početkom ljeta okončaćemo sve ove radove i staviti Dvorac kralja Nikole u punu funkciju i savremenu interpretaciju.
RB/BI: Ovo sam htio da kažem – kralj Nikola prosto mora da se „šeta“ kroz svoj dvorac. Da li sve vrijeme, 24 sata ili kraće, ne znam. Ali, trebalo bi da se vrti neki dokumentarni film iz tog perioda, jer ima snimaka, ili da se napravi jedan igrani film, pa da neki glumac CNP-a, recimo, Mirko Vlahović, bude kralj Nikola, specijalno za naš Dvorac.
Raičević: Mora postojati jedna adekvatna prezentacija nečega što je od izuzetno velike vrijednosti za sve nas. Sa druge strane, dozvolite da kažem, ne manja pažnja treba biti posvećena samom lokalitetu, trebamo svi mi koristiti prostor dvorskog parka, koji je zaista fenomenalan, ali se nije na adekvatan način koristio, niti se vodila adekvatna briga o njemu. Tu moram biti krajnje objektivan. Nastojimo da vratimo stari sjaj ovom kompleksu, radimo dosta i na pronalasku arhivske građe. Dosta toga je pronađeno. I sama fasada objekta, kroz pronalazak arhivske građe, dovodi nas do razmišljanja kako sve još dodatno da unaprijedimo, jer mislim da je to lice Bara, prva dodirna tačka mnogih turista koji posjećuju naš grad. Dajte da učinimo sve što je u našoj moći da to lice Bara bude najljepše koje možemo da predstavimo.
RB/BI: Nezaobilazno pitanje je sport: fudbaleri nikad bolji u Prvoj ligi, košarkaši nikad gori u ABA ligi. Šta možemo da očekujemo do kraja prvenstava?
Raičević: Jedan interesantan komentar sam čuo od strane komentatora Arene sport proteklog vikenda, kada je odigrana utakmica između Budućnosti i Mornara u Podgorici. Po ocjenama stručnjaka, ja zaista nisam kompetentan da to ocjenjujem, da je to možda i najbolja utakmica dosadašnjeg dijela prvenstva. Komentator je rekao da je ovo derbi kola i mnogi bi pomislili da je derbi kola ABA lige, a u stvari je Prve crnogorske fudbalske lige. Sa druge strane, nastojimo i sa nivoa lokalne uprave da pomognemo KK Mornar, mislim da bi bilo tragično za sve nas u gradu da Mornar ne opstane u Prvoj ABA ligi. Ne smijemo zaboraviti sve ono što je iza nas, a još uvijek u svježem sjećanju – padala je u Baru i Zvezda, padao je i Partizan, Cedevita, Budućnost…
RB/BI: I neki istaknuti evropski klubovi.
Raičević: Tako je. Ne smijemo to zaboraviti. Naša je obaveza da pomognemo klubu u možda najtežem trenutku.
RB/BI: U posljednjih osam godina, iz 38 zemalja više od 50 različitih klubova je gostovalo u Baru. I svi su odavde ponijeli lijepe utiske, nezavisno od rezultata, zbog gostoprimstva i Bara i Barana i ljudi iz KK Mornar.
Raičević: To je upravo ona obaveza o kojoj sam govorio, jer je KK Mornar, sada Barsko zlato, dugi niz godina bio najbolji prezenter našeg grada van granica, ne samo Crne Gore, već i regiona. Ja sam imao tu privilegiju da posmatram utakmice, kada smo u Baru ugostili i najuspješnijeg evropskog trenera, Željka Obradovića, ali i najuspješnijeg svjetskog trenera, Lerija Brauna. Imali smo priliku i da ugostimo Pinija Gešona, jednog od najboljih evropskih stručnjaka. To su stvari koje ne smijemo nikako zaboraviti, posebno u ovom trenutku kada smo Mornaru svi mi zajedno najpotrebniji. Publika treba da prepozna ovaj momenat i da pruži dodatnu podršku, kako bi naši momci opstali u Prvoj ABA ligi.
RB/BI: Moram da se obratim direktno slušaocima i gledaocima ove emisije: svi ste imali priliku da postavite pitanja uživo, bez bilo kakve cenzure, čovjek nije bježao od njih, samo nemojte da me pošto izađem iz studija zaustavljate i pitate što nisam pitao ovo ili ono. Pred Novu godinu, predsjednik Optine biće ponovo gost, pa se pripremite.
Raičević: Znate kako, gospodine Vujoviću, ja sam uvijek otvoren za komunikaciju sa građanima, ne bježim od toga ni na ulici, ni u prostorijama Opštine, pa ni ovdje, kod vas, jer problemi građana su indirektno moji problemi. Ja ih sa sobom nosim, živim te njihove probleme,nadam se da ćemo u narednom periodu zajedno ići u pravcu eliminisanja tih nekih barijera.
RB/BI: Prije nego se rastanemo, da vas pitam: oprobali ste se i u rubrici „Bar u hodnicima sjećanja“ autorskim tekstom. Kakvi su utisci i odjeci?
Raičević: Prvo, sada da se i zvanično zahvalim na ukazanoj šansi da i ja, kroz taj tekst, dam doprinos jednoj zaista sjajnoj koncepciji, sjajnoj ideji koja je kulminirala ljetos, nakon izdavanja prve publikacije „Bar u hodnicima sjećanja“. Jeste svojevrsna privilegija za nekoga ko sa 39 godina može da govori o razvoju našeg grada, da kroz taj tekst prezentujem nešto što su moja sjećanja. Ja živim u ovom gradu, pripadam ovom gradu, radujem se svim njegovim uspjesima. Isto tako, dosta često se i nerviram i sjekiram kad vidim da neke stvari nijesu na adekvatan način organizovane, tako da zaista pripadam Baru u punom svom kapacitetu. Kao što ste i vi konstatovali, možda mu svi mi, upravo zbog te pripadnosti, onako, malo, i ličimo.
RB/BI: Znate li ko piše iduće subote? Profesor Rajko Ćalasan. Piše o svoje dvije omiljene teme: o najboljim đacima Barske gimnazije i o košarci.
Raičević: Radujem se i tom tekstu, kao što se radujem svim tekstovima koje sam pročitao, jer subota popodne je termin koji željno iščekujem, da vidim ko su ti ljudi koji će nas provesti kroz njihove hodnike sjećanja. Zaista, manje-više svi tekstovi su sjajni i stvaraju tu dodatnu emociju da pripadamo jednom od zaista najperspektivnijih i najdominantnijih gradova na crnogorskom primorju.
RB/BI: Hvala na ovom razgovoru i, naravno, zakazujem naredni samit za mjesec, posljednjeg četvrtka u decembru.
Raičević: Hvala vama na još jednoj prilici da u jednom otvorenom razgovoru konstatujemo šta to radimo na nivou lokalne uprave, što su problemi, da otvorimo dijalog i sa našim sugrađanima.
