Gost Milana Vujovića u „Promenadi četvrkom“ bio je predsjednik Opštine Bar Dušan Raičević.
RB/BI: Prošlog četvrtka na toj stolici bio je lider partije Biram Bar-Biram Crnu Goru, Radomir Novaković. Jeste li slušali taj razgovor ili ste čitali poslije na Bar Infu? Kakvi su utisci?
Raičević: Moram istaći da sam sam se nadao da ću odslušati intervju uživo, međutim, s obzirom da mi četvrtkom redovno održavamo sjednice kolegijuma koje počinju u 10 i 30, nisam bio u prilici da ispratim uživo program, ali sam čitao izvještaj na sajtu Bar Info. Gospodin Novaković je u njegovom prepoznatljivom stilu, ukrasio razgovor barskim temama. Raduje me da je istakao ono što se sada, nakon tri i po godine ovog mandata i koalicije čiji je i gospodin Novaković, odnosno Biram Crnu Goru član, zaista vidi. A to su obrisi našeg trogodišnjeg rada. Sada smo u poziciji da možemo da podvučemo crtu i da sagledamo šta smo obećali i šta smo uradili. Raduje me, prije svega, zadovoljstvo i stepen posvećenosti koalicionih partnera našim zajedničkim projektima, odnosno zadacima koje smo preuzeli 2018. godine.
RB/BI: Da ovaj razgovor krenemo od aktuelnih stvari. S posebnom pažnjom, čini se, prati se izgradnja kaldrme u Starom Baru, pratećih objekata i renoviranje Trga Vladimira i Kosare. Kakve reakcije građana očekujete?
Raičević: Ono što želim da istaknem, jeste da su manje-više svi projekti koji su u početnoj fazi realizacije, uvijek pod budnim okom javnosti. Upravo tada ima dosta komentara koji, možda, nisu toliko afirmativni. Međutim, čim krene druga faza (realizacija nakon pripremnih radova), zadovoljstvo građana je nešto što nam uliva dodatnu snagu i motiv da projekte realizujemo na zadovoljstvo svih nas. Siguran sam da pamtite i Vi, ali i mnogi slušaoci Vaše emisije, da je inicijativa koja je pokrenuta od strane Starobarana za rekonstrukciju kaldrme u Starom Baru (odnosno starobarske pjace, kako to mi Barani zovemo), stara više od 20 godina. Naime, 1996. godine, nakon izgradnje hidrotehničkih instalacija u Starom Baru, napravljen je kompromis da se starobarska pjaca uredi na neki drugačiji način. To je u tom vremenu bilo jedino adekvatno rešenje. Međutim, izgradnjom zaobilaznice, odnosno mogućnošću da se pristupi Veljim vratima direktno, kroz izgrađenu novu saobraćajnicu, javila se inicijativa za vraćanje starobarske pjace u izvorno stanje od strane prije svega Starobarana. Ovaj projekat je morao da bude pripremljen na pravi način. Zašto? Zato što govorimo o Starom Baru, najvrijednijem kulturno-istorijskom nasljeđu našeg grada, spomeniku kulture koji, kao takav, podrazumijeva da je neophodno da određene pripremne radnje budu realizovane i u saradnji sa državnim institucijama. Mi smo u konkretnom slučaju angažovali renomiranu projektantsku kuću „Inko Plan“ iz Podgorice, gdje je odgovorni projektant Nikola Drakić. Mnogi stariji sugrađani će se sjetiti da je upravo Nikola Drakić jedan od onih ljudi koji je još ’85-’86. godine stao iza izrade prvog Detaljnog urbanističkog plana Starog Bara. Sa druge strane, za izradu konzervatorskog projekta obratili smo se Arhitektonoskom fakultetu, koji nam je priskočio u pomoć i stao iza tog, jako značajnog segmenta ovog projekta. Nakon tenderske procedure, izabrali smo renomiranu kompaniju „Koto“, koja se dokazala u regionu kao jedna od najboljih u poslu konzervacije. Raduje činjenica da je već ovih dana, uz poboljšanje vremenskih uslova, dinamika radova mnogo bolja nego što je bila na samom početku, a isto tako raduju komentari Starobarana i mnogih Barana koji su bili u prilici da vide te prve obrise kaldrme.
S druge strane, istakli ste da smo se posvetili uređenju još jednog, značajnog javnog prostora, javne površine gradskog trga Vladimira i Kosare.
RB/BI: Tu se još ništa ne nazire.
Raičević: Tu je još uvijek faza zemljanih radova. Koji je motiv bio da krenemo u realizaciju ovog projekta uređenja javne površine na prostoru od preko šest i po hiljada kvadrata? Upravo ta činjenica da mi, Barani, nismo bili u poziciji da bilo kome ko bi došao u posjetu našem gradu (bilo to turisti ili naši prijatelji), jasno i precizno kažemo gdje je glavni gradski trg. Znate i sami da smo i u prethodnom periodu više puta isticali da je to taj prostor oko same Robne kuće. Da li je to lokalitet ispred sunčanog sata, ili je to upravo ovaj prostor Trga Vladimira i Kosare? Odlučili smo se da kroz adekvatno parterno uređenje na ovoj površini od šest i po hiljada kvadrata, jasno i precizno definišemo koji je prostor glavni gradski trg. On će biti još dodatno oplemenjen. Moram da istaknem da smo itekako vodili računa o očuvanju zelenog fonda i želimo da pokušamo da kroz ovu intervenciju taj zeleni fond još i povećamo za nekih 20 odsto. Sami dio parternog uređenja biće upotpunjen i ukrašen jednom, zaista modernom, fontanom, koja će biti u funkciji tokom cijele godine. Ja se nadam da će to biti na zadovoljstvo najmlađe populacije, s obzirom da su slični objekti u mnogim drugim državama i gradovima upravo atrakcija za najmlađe. Želim da istaknem da ćemo kroz te intervencije, koje se tiču uređenja urbanog mobilijara stvoriti zaista sjajan prostor u centru grada, oplemenjen adekvatnom i atraktivnom iluminacijom.
RB/BI: Ima li šanse da se ona ulica od „Tri kule“ do „Tehnoprometa“ zatvori za saobraćaj, poploča i da to bude pješačka zona u centru grada, bez obzira što imamo ovo sjajno šetalište pored mora?
Raičević: Upravo tokom realizacije projekta uređenja Trga, jedna od preporuka projektanata je bila da se razmišlja u tom pravcu, kako bi taj prostor bio definisan kao buduća pješačka zona. Vi znate da smo mi u godinama unazad, prilikom realizacije i Evropske nedjelje mobilnosti i mnogih drugih aktivnosti, zatvarali za saobraćaj tu ulicu tokom vikenda, što je naišlo na opšte zadovoljstvo naših sugrađana. Razmišljamo u tom pravcu da možda već sada, u danima vikenda zabranimo saobraćaj u ovoj zoni, da to bude pješačka zona, da pokušamo, prije svega, da naše sugrađane priviknemo na neki drugačiji režim, a da u nekoj narednoj fazi idemo u pravcu zatvaranja saobraćaja kroz centar grada i otvaranja još jedne, nove pješačke zone u centru.
RB/BI: Da li Vi možete da razdvojite svoju funkciju predsjednika svih građana Bara od pripadnosti partiji koja vas je delegirala na mjesto predsjednika Opštine Bar? Posebno ćete biti pod lupom pred majske izbore.
Raičević: Od prvog dana obavljanja ove odgovorne funkcije nastojao sam i trudio se da upravo služim svim građanima Bara. Biti na čelu jedne opštine podrazumijeva apsolutnu posvećenost svima, bez obzira koju partiju glasaju, kojoj vjeri pripadaju, kom bogu se mole. Trudimo se, zaista, da budemo istinski servis građana. Ja sam se trudio, nadam se da sam i u tome uspio, to mogu posvjedočiti mnogi sugrađani, bez obzira na političku i partijsku pripadnost, da sam uvijek, kad god je to bilo moguće, izlazimo u susret i nastojao da pomognem tada kada je pomoć bila najpotrebnija. Nastojaću da i u narednom periodu, bez obzira na to što je, kako sa ponosom ističem moja partijska pripadnost ta koja jeste, ipak sa pozicije predsjednika Opštine, to stavim malo po strani i da služim svim građanima Bara.
RB/BI: Znate li što Vam obični građani najviše zamjeraju? To što nekad ne odgovorite na neku njihovu molbu. Ima li tu, košarkaški rečeno, kakve greške u koracima? Da li sve dopre do Vas što vam pošalju građani?
Raičević: Košarkaškim rečnikom, da to tako definišemo, mislim da sam trener koji je dostupan svim igračima. Smatram da je dostupnost svim građanima evidentna. Mnogi sugrađani imaju i moj broj telefona, kontaktiraju me kad god je pomoć potrebna, i zaista sam neko ko je itekako dostupan. Sa druge strane, moram istaći da mnogi od zahtjeva sugrađana moraju da budu, da tako kažem, procesuirani, u skladu sa internim procedurama Opštine Bar, da se nekada možda i čeka na realizaciju tih molbi, ali da nastojimo da se svima, koliko god je to moguće, pod nekim realnim okolnostima, izađe u susret. Ja znam da je nemoguće uvijek svima pozitivno odgovoriti, da je nemoguće izaći u susret baš svim zahtjevima, ali se trudimo.
RB/BI: I lijepa riječ je čudo…
Raičević: Nekada zna i lijepa riječ da bude zaista ljekovita. Ono što sam kroz iskustvo, baveći se ovim odgovornim poslom, naučio, jeste da nekada i sagovornik koji je spreman da sasluša, može dosta problema da riješi. Ja sam upravo taj sagovornik koji je često spreman da sasluša građane, one sa problemima i one sa manje problema, one sa realnim, kao i one sa nerealnim zahtjevima. Mislim da dio samog rešenja tih problema leži upravo u komunikaciji koja je intenzivna i maksimalno otvorena, a istaći ću, i više nego iskrena.
RB/BI: Početkom mjeseca potpisali ste ugovor o izgradnji azila za napuštene životinje na Kufinu. Rok izgradnje je pet mjeseci od dana uvođenja izvođača u posao. Kad očekujete da će se to dogoditi?
Raičević: Juče smo zaključili ugovor i sa nadzornim organom koji će pratiti realizaciju ovog značajnog projekta za naš grad. Zaista želim da vjerujem da ćemo mi u narednih sedam dana biti u poziciji da uvedemo izvođača u posao. Raduje me da je jedna od barskih kompanija dobila taj posao, kompanija koja će sigurno ispoštovati ono što je najbitnije u ovom konkretnom trenutku, a to je da rokovi, koji su ugovorom definisani, budu ispunjeni i da kvalitet izgradnje bude na nivou koji je definisan samom javnom nabavkom. Još 2017-2018. godine smo imali jedno potencijalno rješenje koje je bilo definisano za lokalitet Polica na samom brdu Volujica. To rješenje je imalo dosta nedostataka, upravo zbog toga što na tom lokalitetu nemamo neophodnu infrastrukturu. Nakon toga, više mjeseci, mogu slobodno reći i godinu, proveli smo u analizi potencijalnih rješenja, gdje bi jedan takav sadržaj koji je neophodan gradu, mogli da pozicioniramo. Nakon više analiza, došli smo konačno do lokacije na Kufinu, koja je uz samu magistralu, uz odgovarajuću, neophodnu infrastrukturu. Ono što smo mi definisali kroz taj projekat neće biti azil, kako to neki nazivaju, već sklonište za napuštene životinje, koje će kroz specifičan, inovativan model edukacije najmlađih sugrađana stvoriti potpuno drugačiju percepciju o kućnim ljubimcima.
RB/BI: Znači, nemaju razloga za brigu ni ljubitelji životinja, koji brinu o napuštenim životinjama?
Raičević: Apsolutno nema razloga za bilo kakvu skepsu po tom pitanju, prije svega zbog činjenice da su i u procesu same realizacije ovog projekta upravo nevladine organizacije koje se bave zaštitom i brigom o napuštenim životinjama dale maksimalan doprinos da dođemo do konačnog rješenja. Više sam nego ubijeđen da će oni i u narednom periodu davati značajan doprinos i kroz edukaciju i participaciju kroz rad ovog skloništa za napuštene životinje.
RB/BI: U gradu, od nedavno, imamo nove, udobne, čini se i kvalitetne klupe. Još nisu izrezbarene. Kada ćemo svi, a posebno neki mladi ljudi, shvatiti da je opšte dobro – dobro svih nas?
Raičević: Klupe još uvijek odolijevaju. Ono što mene najviše zabrinjava, a negdje je to i najteži zadatak sa kojim se mi u lokalnoj upravi susrećemo, je da moramo da pokušamo da utičemo na promjenu svijesti. U prethodnom periodu sav urbani mobilijar je bio sklon devastaciji. Zaista ne želim da optužujem bilo kog pojedinca ili da to definišem kao destruktivnu moć ili silu, da kažemo, mlađih generacija, već želimo da pošaljemo jednu jedinstvenu poruku: ono što radimo, a tiče se uređenja javnih površina, jeste opšte dobro. To neće koristiti predsjednik Opštine i njegovi saradnici, već manje-više svi građani našeg grada. Samom investicijom u dijelu obnavljanja urbanog mobilijara smo htjeli da pružimo pomoć i podršku velikom broju naših sugrađana koji su, posebno u prethodne dvije godine kroz te, da kažemo, post kovid sindrome, osjetili šta znači kada ne možete ni stotinu metara da prošetate u jednom dahu. Negdje smo, upravo vođeni tom situacijom, nastojali da obnovimo urbani mobilijar na tim „promenadama“ velikog broja naših sugrađana.
RB/BI: Tu u centru štrči ova nedovršena zgrada kod Pošte. Kakva je njena sudbina?
Raičević: Kao i u mnogim problemima sa kojima smo se susretali, ovdje su, prije svega, neriješeni imovinsko-pravni odnosi. Jedan sudski postupak koji je trajao dugo godina opterećivao je status ovog objekta. Prošle godine je taj sudski postupak okončan i ja zaista želim da vjerujem da će većinski vlasnik objekta uložiti dodatne napore da se taj stambeni objekat privede namjeni, prije svega zbog značajnog broja naših sugrađana koji očekuju da bude završen, kako bi se uselili u svoje stambene jedinice. Moramo da se složimo da taj i takav objekat u takvom stanju, itekako ruži sliku našeg grada.
RB/BI: Od sječe čempresa u ovom gradu se ništa ne sječe ili ruši. Jeste li izvukli nauk, ili se tako poklopilo? Ili da budem direktan: kajete li se zbog čempresa?
Raičević: Moram reći da itekako vodimo računa o svim zelenim površinama. Upravo temeljimo sve aktivnosti na iskustvu koje smo imali tada, moram istaći, ni krivi ni dužni. Sa velikom pažnjom pristupamo uređenju manje-više svih zelenih površina, nastojimo da zeleni fond očuvamo i obogatimo koliko god je to moguće. Ovo pitanje zavređuje jednu možda, malo veću elaboraciju, ali ono što želim da istaknem ovom prilikom, upravo možda i najviše pripada Vama, u Vašoj emisiji da podijelim. I tada i danas u meni, ali i u mnogim drugim sugrađanima, još uvijek je prisutna ta borba između emocija i razuma. Mnogi su emotivno posmatrali sve ono što je bilo planirano na tom lokalitetu. Možda je meni i najteže bilo da budem objektivan u tom konkretnom slučaju, jer sam bivši đak Gimnazije, provodio sam dosta vremena u tom prostoru amfiteatara i čempresa. Ono što želim da podijelim sa vama i nadam se da će to mnogi sugrađani razumjeti, da jesa pozicije predsjednika Opštine moja obaveza da nastojim da pružim potencijalno rješenje za značajne probleme sa kojima se susreće naš grad. Kad kažem značajne probleme – sa jedne strane smo imali emociju mnogih Barana, a sa druge potrebu budućih generacija Barana. Čiinjenica koju svi znamo, smještajni kapaciteti barskih vrtića su manje-više prepunjeni. Ukoliko znamo da su maksimalni kapaciteti između 850 i 900, a da smo u septembru imali preko hiljadu i po upisane djece, to govori da se Bar razvija, da se populacija povećava i da sa tim projektom moramo da izađemo pred javnost što prije. Da li je moglo drugačije? Siguran sam da jeste. Da li je ovo što je urađeno bilo najsrećnije rešenje? Daleko od toga. Da li se kajem? Da, kajem se. Kajem se zbog toga što možda nisam prepustio da me emocije vode, već sam pustio da razum vodi.
RB/BI: Nekad je dobro da emocije budu u prvom planu.
Raičević: Da, dobro je. Međutim, morate razumjeti da na poziciji na kojoj se ja trenutno nalazim, morate itekako uključiti i razum. A razum je govorio upravo ovo što je danas činjenica- ušli smo u četvrtu godinu, da li zbog razloga što smo pokazali taj naš barski prkos, da li zbog toga što smo se usprotivili odluci resornog ministarstva i Vlade Crne Gore, ili možda zbog toga što nismo dovoljno branili ta projektna rešenja- Barani su kažnjeni. Ono što mene najviše brine u ovom konkretnom trenutku je to što su najmlađe generacije kažnjene već četvrtu godinu, a po podacima kojima raspolažem, nisam optimista ni da ćemo u naredne dvije godine dobiti toliko očekivani vrtić, koji samo treba djelimično da riješi problematiku sa kojom se naš grad susreće iz godine u godinu. Ono što sam takođe u obavezi da podijelim je da su me, prilikom jedne ankete koju je radio Javni servis, mladi sugrađani pitali da li je moguće da se neka sredstva investiraju u rekonstrukciju ili adaptaciju objekta barske Gimnazije, odnosno i Srednje ekonomske škole. Bar se razvija, Bar se širi, sad je već prisutna i potreba da gradimo potencijalno i novi objekat, da li Gimnazije ili Srednje ekonomske škole i sa tim poslovima moramo krenuti što prije.
RB/BI: Ali najmlađi Barani nisu kažnjeni zbog sječe čempresa i protesta. Kažnjeni su zbog posljedica koje su uslijedile, ali ovi stariji, punoljetni Barani će znati da se odrede prema tome kad dođe vrijeme. Ko je tu pravio greške, gdje je proradila sujeta, što se nije napravilo, četvrta već godina ide, a bilo je mnogo obećanja da će vrtić na jednoj finoj lokaciji biti završen?
RB/BI: Složiću se sa Vama, i ja sam zaista u dijelu odgovornosti koje su bile nametnute lokalnoj upravi, spreman da apsolutno svu odgovornost lično preuzmem, iako sam ubijeđen da u ovom konkretnom slučaju, odnosno prilikom pokušaja realizacije tog projekta, nadležnost lokalne uprave apsolutno nije bila prisutna. Ono što mene, kao predsjednika Opštine, a dozvolite i ovo da podijelim sa Vama, i kao nekoga ko je na čelu jedne asocijacije, udruženja crnogorskih opština – Zajednice opština, želim da istaknem da zakonska rešenja koja su se i u prethodnom periodu donosila, dovela su do toga da su lokalne uprave, odnosno opštine, organizovane u dijelu nadležnosti možda malo ozbiljnije mjesne zajednice. Tako je bilo i u ovom konkretnom slučaju. Niti smo mi, kao lokalna uprava, bili ti koji su izradili projektno rešenje, niti smo raspisivali izvođački tender, niti smo vlasnici predmetnog lokaliteta, niti njime upravljamo. A vjerujte da bismo voljeli da pružimo maksimalan doprinos da se stanje koje je i dalje tamo prisutno, konačno na neki način uredi, na zadovoljstvo korisnika tog prostora. Ono što su administrativne procedure trenutno na snazi, sprečava nas da možemo tako nešto da realizujemo u vrlo kratkom roku.
RB/BI: Ne znam tačno kada će biti raspuštena SO Bar. Kako Vam se čine ove sjednice SO Bar, ako se ne varam, nijednu niste propustili?
Raičević: Iako dosta često odbornici znaju da istaknu da sam ja gost, i zaista, po poslovniku jesam gost na sjednicama SO Bar, ono što želim da istaknem, to je da atmosfera i ambijent u kom se odvijaju sjednice SO Bar, barem u ovom četvorogodišnjem mandatu su zaista onako tipični, barski. Uz puno uvažavanje, dosta često smo znali da, bez obzira kojem političkom taboru pripadamo i kakva su naša politička mišljenja po određenim pitanjima i temama, budemo jedinstveni. To je nešto po čemu je barski parlament prepoznat i iz ranijeg perioda. Kad su odbornici za govornicom onda stičete utisak da tu ima apsolutnog mimoilaženja, odnosno nerazumijevanja i dijametralno suprotnih stavova. Međutim, kad smo malo, da kažemo, van etra, taj barski duh proradi, uvijek smo spremni i voljni da jedni drugima pružimo i punu podršku za određene stavove, da podijelimo informacije, što je jako bitno. Zaista sam srećan i ponosan zbog činjenice da smo u prethodnom periodu, prije dvije godine bili u prilici da možda, mlađe kolege odbornici uče taj zanat i od starih, prekaljenih političkih vukova- od Vasilija Laloševića, Dejana Đurovića… Nastojali smo da upravo od tih starijih kolega naučimo ono što je najbitnije, a to je da se, prije svega uvažavamo, poštujemo, bez obzira kojoj političkoj partiji pripadamo. Naša predsjednica Odborničkog kluba Branka Nikezić je ta koja zaista mlađe odbornike pravilno usmjerava i jako sam zadovoljan zbog trenutne situacije i visokog stepena razumijevanja koji vlada u barskom parlamentu.
RB/BI: Kakvu očekujete predizbornu kampanju u Baru?
Raičević: Očekujem da će i predizborna kampanja potvrditi da u Baru ipak i dalje živi taj osjećaj uvažavanja i poštovanja drugog, drugačijeg i uvažavanja suprotnog mišljenja. Takva kampanja, možemo je slobodno nazvati pozitivnom kampanjom, biće vođena i sa nivoa partije kojoj pripadam. Nadam se da će i drugi politički oponenti maksimalno koristiti argumente, da ćemo pred građane izaći prije svega sa konkretnim programom, sa nekim rezultatima koji su evidentni. Građani će, ipak dati najbolju ocjenu o tome šta smo radili i šta nudimo za naredni četvorogodišnji period. Ne želim da vjerujem da ćemo mi svjedočiti nekim scenama kao što su politički oponenti demonstrirali na lokalnim izborima u Nikšiću, ili nekim drugim gradovima u Crnoj Gori, već da će upravo taj barski duh i ovog puta biti prisutan i održavati sve pod kontrolom.
RB/BI: Imate li namjeru da i u naredne četiri godine budete čelni čovjek Opštine?
Raičević: Mislim da mi se ukazala prilika da prethodne četiri godine realizujem neke projekte koji su dugo godina na čekanju. Da li bih volio da naredne četiri godine budem u prilici da realizujem neke projekte koji su, da kažem, moja lična vizija budućeg razvoja grada – da. Ali o tome će građani dati svoj sud.
RB/BI: Bojim se da će naredne četiri godine biti mnogo teže nego prethodne, zbog svega, situacije u Republici i posebno u svijetu.
Raičević: Slažem se. Dozvolite da podijelim sa Vama i sa slušaocima da nam ni prethodne četiri godine nisu ponudile manje izazova nego što očekujemo da će ih biti u narednom periodu. Ako znamo da smo, evo, u prethodne dvije godine pod apsolutno vanrednim okolnostima koje su izazvane posljedicama kovid pandemije, za očekivati je da će i rat u Ukrajini itekako uticati i na globalnu krizu koja nas neće zaobići… Ali, ukoliko smo uspjeli da sa svim izazovima o kojima sam govorio, ipak izađemo na kraj, ne mogu da stvorim sliku koji bi to bili izazovi koje mi u narednom četvorogodišnjem periodu nećemo moći da prebrodimo. Prije svega, složićemo se da javne finansije, odnosno finansiranje svih aktivnosti sa nivoa lokalne uprave, mora biti održivo. To će biti osnova za sve buduće odgovore na potencijalne krize.
RB/BI: Ne znam koliko će žena biti na listi vaše partije, čestitali ste Osmi mart, ali vas nije bilo na Osmomartovskom koncertu. Je li to zbog „ranije preuzetih obaveza“?
Raičević: Propustio sam koncert upravo zbog obaveza, ali sam redovan kad god su u pitanju događaji koje organizuju Kulturni centar i muzičari našeg grada koje jako cijenim i poštujem. Sa njima sam više puta saosjećao, s obzirom da su upravo muzičari osjetili možda najveću patnju zbog toga što je taj njihov zanat, usred korone, bio do skoro praktično i zabranjen. Nastojali smo da ih motivišemo, da im pomognemo koliko god je bilo moguće u tom, više nego izazovnom, trenutku. Nastavićemo sa tom praksom i u narednom periodu, s obzirom da jako cijenimo i muzičare i generalno, kulturnu scenu našega grada koja se budi kroz neke preduslove koje stvaramo u okviru Doma kulture i mnogim drugim lokalitetima u našem gradu. Jer, složićete se sa mnom, grad bez kulture nije grad.
RB/BI: I naravno, grad bez sporta nije grad. Predsjednik ste Skupštine KK „Mornar Barsko zlato. Opština finansira FK Mornar, koji je poslije duže vremena stabilan prvoligaš. Čini se da je prošla godina bila godina sporta u Baru. Kakva će biti ova?
Raičević: Mi smo krajem 2018. godine, shodno Zakonu o sportu, bili u obavezi da se odlučimo i da stanemo iza određenih sportskih kolektiva u našem gradu. Kad kažem stanemo iza njih, tu prije svega mislim na participaciju u vlasničkom udjelu samih klubova i obezbijedimo finansijska sredstva za funkcionisanje, odnosno za rad tih klubova. Opredijelili smo se, kao što ste i sami rekli, za KK „Mornar Barsko zlato“, za fudbalski klub gdje je Opština 100 odsto vlasnik, za rukometni klub kao klub sa bogatom tradicijom i atletski klub, koji predstavlja bazičnu osnovu za sve druge sportove.
RB/BI: A ima i dobru infrastrukturu.
Raičević: Apsolutno se slažem sa vama. Izazovna vremena koja su iza nas, stvorila su dodatan prostor da mi u saradnji sa partnerima, a tu priije svega mislim na Crnogorski olimpijski komitet, a posebno na Fudbalski savez Crne Gore, značajno unaprijedimo sportsku infrastrukturu u našem gradu. Stadion na Madžarici sad ispunjava apsolutno sve standarde za održavanje i međunarodnih utakmica. Na početku mog mandata 2018. godine, FK „Mornar“ je bio primoran da utakmice na domaćem terenu igra negdje na strani, od Pljevalja do Cetinja, ili gdje je već bilo moguće da se odigraju te utakmice. Sa druge strane, KK „Mornar“, koji je primjer organizacije, ne samo u Crnoj Gori, nego i van granica države, postavio je jasne reperne tačke, koje manje-više svi klubovi u našem gradu nastoje da ispoštuju, odnosno da dostignu. Raduje me da smo sa fudbalskim klubom uspjeli da značajno unaprijedimo taj organizacioni kapacitet, pa već ovih dana govorimo o potencijalnoj borbi za vrh tabele… da ne govorimo o vječitom baražu i borbi za opstanak u Prvoj crnogorskoj ligi. To je motiv za sve nas da stvorimo još dodatnih preduslova za bolje rezultate. Nastavićemo da unapređujemo sportsku infrastrukturu, da obezbjeđujemo dodatna finansijska sredstva za funkcionisanje ovih klubova, organizaciju sportskih takmičenja, ne zaboravljajući sve one koji se bave sportom, a imaju neke svoje, da kažemo privatne klubove, za koje, kroz postupak sufinansiranja njihovih programa, mi već treću godinu zaredom obezbjeđujemo finansijska sredstva. Taj kontinuitet koji smo postigli od 2018. godine biće prisutan i u narednom periodu, u želji da Bar i dalje bude prepoznat kao grad sporta, odnosno kao grad šampiona, kako to sa ponosom ističemo.
RB/BI: Imate li na kraju nešto posebno da poručite građanima Bara?
Raičević: Prije svega, poželio bih da ih u ovim izazovnim vremenima, iako smo sada na samom kraju ove globalne kovid krize, služi zdravlje. Ono što, pored dobrog zdravlja ovih dana posebno ističemo to je da je najveća vrijednost koju mi trenutno posjedujemo- mir. Blagodeti mira su nešto što apsolutno treba da nas motiviše da budemo još uspješniji i da taj naš, barski duh koji, po ko zna koji put danas sa velikim ponosom ističem, jeste ono što će nam pružiti rješenje i odgovore na buduća krizna vremena koja, bojim se, neće izostati.
RB/BI: Hvala Vam na razgovoru, uz nadu da će ovi susreti postati tradicionalni.
Raičević: Hvala i Vama. Ja se nadam da ovo prvo gostovanje kod Vas neće biti i posljednje, da će to biti neka tradicija i uvijek sam spreman da se odazovem Vašem pozivu, pozivu Vaših kolega, da putem talasa Radio Bara javnost informišemo o svim aktivnostima koje se realizuju na teritoriji našeg grada.
RB/BI: Možda ćemo u nekom narednom periodu ovo dinamizirati uključivanjem i slušalaca u program, znam da ne bježite od toga.
Raičević: Zašto da ne?
