Početkom septembra ŽKK “Bar Basket 23”, proslaviće dvije godine postojanja. Tim povodom gošće naše medijske kuće bile su Jelena Nikpaljević Ninić, trenerica i vlasnica kluba i Ilda Škrijelj djevojčica koja je tu od prvog dana postojanja kluba.

RB/BI: Ime kluba, između ostalog asocira na godinu stvaranja, odnosno rađanje kluba. Prije dvije godine je sve krenulo.

Bila si do skoro, istaknuta košarkašica, članica reprezentacije, sada si u stručnom štabu juniorske reprezentacije. Imaš svakako dugogodišnje iskustvo bavljenja ovim sportom. Prije dvije godine  odlučila si se za trenerski poziv, i stvaranje igračica. Svi znamo koliko je to teško, uz to mala je baza u našoj zemlji kada govorimo o ženskoj košarci.

Nikpaljević Ninić: Devetog septembra biće dvije godine od osnivanja kluba. Još dok sam profesionalno igrala u inostranstvu, uvijek je postojala ta neka ideja da se otvori samo ženski košarkaški klub u Baru, jer znamo da nam to nedostaje. Po završetku karijere 2022. godine, možda i malo ranije nego što sam planirala jer mi se desila malo teža povreda, odlučila sam da oformim klub, da krene sa radom ŽKK “Bar Basket 23”. Iskreno, mogu da kažem da sve ono od početka što sam planirala i radila, desilo se sa mojim djevojčicama. Na prvom treningu bilo ih je devet, tu je sa nama i Ilda, djevojčica koja je bila na tom treningu, a sada brojimo skoro 50 djevojčica. S obzirom da je ženska košarka u pitanju, mislim da je to baš fina cifra. Bar mora da ima ženski košarkaški klub. Mi znamo da su trenutno dvije najbolje igračice Crne Gore, naše Baranke, Marija Leković i Zorana Radonjić. Tako da, pored Antivarija koji je tu već dugi niz godina, nastojaću i ja kao novi klub u gradu da se posvetimo malo više mlađim kategorijama. Mislim da je to pravi put da se nova Marija i nova Zorana stvore kod nas u Baru, ali i u Crnoj Gori.

RB/BI: Ima li nagovještaja među ovih pedesetak djevojčica da to može brzo da se desi, ili bolje rečeno, kad-tad?

Nikpaljević Ninić: S obzirom da su sve početnice, krenuli smo baš od početka, mogu da kažem da stvarno ima. Stvarno sam zadovoljna, pogotovo ovom pionirskom generacijom. Talenta ne fali. Mi smo takvo područje, uvijek je sport kod nas bio broj jedan, i stvarno se nadam da će od ovih pedesetak djevojčica barem nekoliko njih da igra košarku na nekom značajnom nivou.

RB/BI: Što se tiče Bar Basketa, koje je to godište, od kad do kad primate članice? Vjerovatno je i konkurs otvoren preko cijele godine?

Nikpaljević Ninić: Jeste, konrkurs za nove prijem novih članica je otovren preko cijele godine. Upis je od 6 do 14 godina. Curice do 14 godina su pionirke, njih ćemo po prvi put ove godine da prijavimo da se takmiče. Tu će igrati, da kažem, one malo iskusnije, koje već treniraju godinu ili godinu i po dana. Ima tu i par početnica koje pokazuju potencijal, pa ćemo i njih postepeno ubacivati u “vatru” odnosno da igraju. Tu je taj mini basket, koji smo ove godine igrali, to su turniri koje organizuje Košarkaški savez Crne Gore. Mislim da je to pravi put da se nekako probije led, kroz te turnire, jer one igraju 2-3 utakmice u jednom danu.

RB/BI: Poslije dvije godine postojanja, jesi li zadovoljna ?

Nikpaljević Ninić: Pa jesam, zato što kad sam ja počinjala, taj mini basket nije postojao. Mi smo kretale od pionirki, i onda je tu malo teže i fizički je napornije, a kad one kroz mini basket i mlađe pionirke nauče kako to treba da izgleda, onda je poslije mnogo lakše. Mislim da je taj mini basket i za dječake i za djevojčice prava stvar.

RB/BI: Kakvi su planovi za budućnost ?

Nikpaljević Ninić: Ove godine je plan da tri selekcije igraju: pionirke, mlađe pionirke i mini basket. Tako da, to je sad neki cilj. Naravno uz permanentan rad sa mlađim kategorijama, da to bude jedan stabilan klub, prevashodno sa mlađim kategorijama. Jednog dana kad dođemo do juniorki, e tek  onda možemo da pričamo o prvom timu, tako da nama treba par godina da dođemo do toga, ali polako. Niđe ne žurimo, stepenicu po stepenicu.

RB/BI: Djevojčica Ilda Škrijelj je u klubu od prvog dana. Ima 13 i po godina i kako kaže namjerava maksimalno ozbiljno da se bavi ovim sportom. Kaži mi, je li to to što si očekivala kad si se upisivala, i kako si se odlučila baš za košarku?

Ilda: Još od četvrtog razreda htjela sam da treniram košarku sa jednom mojom drugaricom, ali se ona preselila pa je taj plan otpao. Kad smo vidjeli da se otvorio ženski klub, moja majka je nazvala, povela me na prvi trening i od tada je krenula obostrana ljubav. Odmah mi se dopalo i nijesam se pokajala, naprotiv. Sad ću u osmi razred, učenica sam OŠ “Jugoslavija”.

RB/BI: Što za tebe znači najava da će te igrati pionirska liga ?

Ilda: Sigurno da će biti jedan novi izazov, neće biti samo treninzi i turniri, već će biti i onog takmičarskog žara. Radujemo se nastupu u toj ligi.

RB/BI: Jelena, imaš svakako veliko iskustvo da im nagomilano znanje preneseš. Hajde malo da se vratimo, da se podsjetimo kako je to izgledalo iz tvog ugla, kad si ti bila počinjala. Da se malo vratimo unazad kada je o tvojoj karijeri riječ ?

Nikpaljević Ninić: Počelo je u mlađim kategorijama Primorke, sa muškom selekcijom, jer u Baru tada nije bilo ženske ekipe, već nekadašnji klub ŽKK Baranka koje se rado prisjećamo, nije postojala neki period. Marija Leković i ja smo počele u istom klubu. Poslije prestanka rada Primorke, Dražen Šekularac i Nikola Ćosović su osnovali Antivari, i tu su bili moji školski drugovi u tom periodu, tako da je krenula ta priča. Igrala sam za mušku selekciju, to je bila kadetska ekipa. Mislim da sam ja bila prva, ili možda druga djevojčica koja je igrala tu mušku ligu. Bila je jedna đevojka iz Grblja, ako se sjećam dobro. Poslije toga su krenuli pozivi iz ženskih ekipa, iz Kastelnova iz Bijele, Herceg Novog, sa kojima smo mi napravili saradnju. Ja sam iz Kastelnova dobila poziv od Milana Dabovića iz Herceg Novog, i onda su oni sa Draženom i Nikolom Ćosovićem napravili saradnju da to bude Herceg Novi – Antivari, kao jedan klub. Takmičile smo se jednu godinu, ako se dobro sjećam, kao Herceg Novi, poslije toga pod imenom Antivari. Bili smo veliki konkurenti i u seniorskoj selekciji, a bogme i u mlađim kategorijama smo osvajali medalje.

RB/BI: Bio je to dobar tim i za seniorske okvire, iako ste sve bile mlade.

Nikpaljević Ninić: Naravno. Prvu godinu je Ana Dabović igrala s nama, a ona je napravila svi znamo impozantnu karijeru, ima i olimpijsku medalju. To je stvarno bila jedna strašna generacija. Poslije toga, nažalost sam doživjela povredu prednjih ukrštenih ligamenata, i pauzirala sam godinu dana. Kasnije, trener Željko Vukićević me je pozvao u Lovćen, gdje sam se oporavljala dvije godine. Stvarno mi je čovjek pomogao da se vratim u košarku, čak i daleko uspješnije nego prije povrede. Poslije Lovćena, dvije godine sam bila u Srbiji, igrala za Vrbas i Bor. Potom dvije godine Albanija, Fljamurtari i Tirana, gdje smo osvojili prvenstvo. Moram da istaknbem Albaniju kao državu koja radi fenomenalan posao, i stvarno vode računa o igračicama, pogotovo sa strane koga dovedu. Poslije toga Bosna i Hercegovina, Luksemburg, iz Luksemburga sam otišla u Portugal, gdje nam je malo korona  pravila probleme jer smo bili na Madeiri, na ostrvu, i onda su nam zatvarali ligu, otvarali, onako, to je bila malo naporna sezona. Iz Portugala sam otišla u Njemačku, iz Njemačke u Iran. To moram da napomenem, jedno fenomenalno iskustvo, živjela sam u Iranu četiri mjeseca. Živjeti njihovu kulturu, način života i žena u Iranu je bilo stvarno nešto posebno. Poslije Irana, otišla sam u Egipat, i tu sam doživjela drugu povredu, gdje sam odlučila da prestanem sa aktivnim igranjem. Kad vratim film, mogu reći da sam zadovoljna.

RB/BI: Uz to, dobijala si pozive za reprezentaciju ?

Nikpaljević Ninić: Jeste. Igrala sam u svim mlađim selekcijama reprezentacije. Sa seniorkama, nažalost, nijesam iskusila to neko veliko prvenstvo. U to vrijeme, to je bila jedna mnogo, ozbiljna generacija tada sa Jelenom Dubljević i Jelenom Škerović, sada selektorkom. Eto, to mi ostaje kao neki žal što u seniorskoj reprezentaciji nijesam uspjela da ostvarim bolji rezultat, odnosno uspjeh. Bila sam s njima na pripremama ali ne i na nekom velikom prvenstvu. Što se tiče mlađih kategorija, to su bili redovni nastupi u tim godinama.

RB/BI: Ima li interesovanja od sadašnjih generacija koje treniraš, da porazgovaraju o tvojim iskustvima, odnosno kako je to iz tvog ugla izgledalo, u Iranu, u Njemačkoj, u Bosni i Hercegovini, ili Albaniji ?

Nikpaljević Ninić: Sporadično ima, ali trudimo se malo više da treniramo nego da pričamo. Starije grupe počinju malo više da se zanimaju, kako je bilo, gdje sam bila, jer imam osjećaj da one počinju da osjećaju da mogu i one da dođu do slične karijere, štzo je za pohvalu. Mnogo im je pomoglo i to što je seniorska reprezentacija sada dva ciklusa igrala u Baru. Ja sam vodila sve djevojčice, i mnogo igračica iz seniorske reprezentacije su moje bivše saigračice, i onda su one prilazile, pričale sa njima, tako da je i njima to bio baš veliki doživljaj, da osjete što igranje za državu može da im donese.

RB/BI: Kad spominjemo reprezentaciju, ti si u stručnom štabu juniorske reprezentacije. Ovo ljeto je bilo radno i uspješno ?

Nikpaljević Ninić: Unazad dva ljeta sam u stručnom štabu ženske juniorske reprezentacije, na poziv selektora Petra Stojanovića. Mi se znamo dugi niz godina, čak smo i studirali zajedno u Podgorici. Kad je on čuo da sam završila karijeru, odnosno došlo je izmjene u stručnom štabu, odlučio je da me pozove. Iskreno, do neba sam mu zahvalna na tom novom iskustvu. Biti igrač je jedno, ali stvarno biti trener u reprezentaciji je nešto sasvim drugo. Mnogo veća odgovornost, ja sam to djevojkama počela da pričam, iz oba ugla sad. Četiri godine je Petar Stojanović sa tom selekcijom, i on je izborio i sa kadetkinjama A diviziju, bio je drugi na B prvenstvu u Podgorici, a mi smo prošle godine u Rumuniji osvojili B prvenstvo, i plasirali se u A diviziju sa zlatnom medaljom. Ovo ljeto je bilo zahtjevno, malo više tih nekih povreda što su uticale na našu ekipu, ali u tom nekom juniorskom razvoju je to i normalno da se dešava. Ali stvarno, biti osmi u Evropi, ući u top 8, to je istorijski uspjeh za jednu malu Crnu Goru, koja je čak po prvi put u ovoj selekciji u A diviziji. A baza nam je stvarno svi znamo kolika … imali smo tu jednu našu članicu, Jelenu Bulajić, koja je igrala za seniorke. Ona je juniorka, igrala je za seniorku rerpzentaciju. Imala je par dana pauze i došla je da igra sa nama. Baza nam je stvarno mala, ponavljam. Ova generacija ima potencijal do dođe do seniorki i da napravi velike stvari. Ali realno, veliki problem su nam mlađe kategorije i baza. Samo par klubova radi na tome kako treba.

RB/BI: Sa druge strane, bitan je i kontinuitet stručnog štaba, trenera, i svih vas koji ste tu na jednom mjestu. To je takođe jedan veliki plus za te djevojke, i za tu generaciju.

Nikpaljević Ninić: Nijedna selekcija, otkad sam ja u košarci, a dugo sam tu, nije imala ovoliki kontinuitet kao sad ova selekcija koju vodi Petar Stojanović. On se toliko trudi da to bude na nekom nivou, i da se s njima radi svake godine, i to pokazuju rezultati. Ima žala što mi nijesmo imali takav kontinuitet i da se neko bori za nas, možda bismo i sad imali više seniorskih igračica i veću bazu, ali stvarno ova selekcija, moram podvući da se sa njima radi četiri godine, ja sam tu dvije, stvarno fenomenalno jedno fenomemanlno iskustvo.

RB/BI: Vraćamo se opet na Bar Basket, jesu li počeli treninzi ili je još ljetnja pauza?

Nikpaljević Ninić: Još su na ljetnjoj pauzi. Treninzi će početi u septembru, ali planiramo jedan mali, kao mini-kamp, za naše djevojčice i za sve djevojčice koje budu htjele, ovdje u Baru. Jedno pet radnih dana je plan. Ujutro će se trenirati atletika, a uveče košarka. Bez atletike, nemamo što da se bavimo sportom, čini mi se. Tako bi trebalo biti u svakom sportu. Vjerovatno Bojan Savić, prijatelj kluba, koji pomaže i radi sa djevojčicama, radiće atletiku izjutra. Pokušaćemo da dovedemo neka imena iz ženske i muške košarke da rade sa nama poslije podne, da djevojčice vide kako to izgleda rad sa nekim drugim, da nauče nešto novo. Imale su priliku cio jun da rade sa mojim suprugom Slobodanom. Kao što je poznato, on je bio selektor kadetske reprezentacije Bosne i Hercegovine, tako da su radile sa njim mjesec dana. To im je donijelo mnogo u pripremi za sljedeću sezonu. Curama uvijek kažem, nikad ne znate šta će košarka da vam donese. Meni je donijela od prelijepog života, sada i supruga (uz osmijeh kaže Jelena). Kroz košarku sam njega i upoznala, to su neke stvari koje ne mogu da se mjere ni sa čim, uz puno putovanja, upoznavanja novih destinacija.

RB/BI: Za kraj, prošle godine trenirali ste u Gimnaziji “Niko Rolović”. Kakav je plan za dalje ?

Nikpaljević Ninić: Svi termini su bili u Gimnaziji, odnosno srijeda, petak i subota. Trudićemo se ove godine da imamo još više termina, pogotovo za stariju grupu. Nadamo se da će opet biti ista sala, čekamo odgovor. Naravno za sve informacije zainteresovani kao i novi-budući članovi, moći će da se informišu na isntagram stranici, “ŽKK Bar Basket 23”. U današnje vrijeme, bez društvenih mreža ništa, tako da moramo malo da se posvetimo i tome – kazala je naša sagovornica.