Dvorski kompleks Petrovića u Baru danas zovemo “Dvorcem kralja Nikole”, ali ga u vrijeme dok ga je koristila crnogorska vladarska familija niko nikad nije nazvao tako – nijedan putopisac, novinar ili državnik – u štampanim dokumentima i knjigama nazivan je “Dvorcem prijestolonasljednika Danila”, a kasnije jednostavno “Vila “Topolica”.
Dvorski kompleks Petrovića kupio je knjaz Nikola Petrović 1894. godine od kneza Petra Karađorđevića za 100.000 franaka. Budući srpski kralj dao je da se sagradi kompleks uz obalu čekajući na svoj povratak u Srbiju, a činili su ga Veliki i Mali dvorac, kule-stražare, dvorska kapela i zimska bašta. Uz zapadnu fasadu Dvorca tek 1910. godine dozidana je prostrana balska dvorana pravougaone osnove sa zaobljenim uglovima.
Vila “Topolica” je odmah po kupovini došla u dio knjazu Danilu, Nikolinom sinu, i tako i stoji u štampanim dokumentima – “Dvorac prijestolonasljednika Danila”.
Kao dječak, Danilo je bio vrijedan, miran i blagorodan, ali su se kasnije, pišu biografi, te njegove osobine izgubile.
Njegov učitelj, književnik Simo Matavulj, zabilježio je da Danilo “bješe duševno i tjelesno krasno dijete, plemenitih materinih crta”, dok su neki savremenici iz Danilovog zrelijeg doba pisali da je “lijen, površno obrazovan i izrazito sklon tradicionalnim plemićkim zabavama” (lov, ljubavne avanture, kocka). U politiku se nije mnogo razumijevao, niti se za politiku naročito interesovao.
Ali za provod jeste.
Prestolonasljednik Danilo nije bio previše zainteresovan ni da upozna zemlju kojom je trebalo da vlada. Mladić koji je rođenjem bio predodređen za budućeg crnogorskog vladara, možda desetak puta je “službeno” posjetio Nikšić i Podgoricu, dok u većini krajeva svoje nevelike države nijednom nije bio.
Izuzetak je Bar, gdje je Danilo često i dugo boravio u svom Dvorcu.
Bar mu je odgovarao najviše zbog ogromnog lovišta koje je okruživalo Dvorac na morskoj obali (tzv. Zabran – današnja Topolica, Makedonsko naselje, Bjeliši, sve do Pod Kurilo). Prijestolonasljednik je, inače, bio strastan lovac na sitnu divljač, a tu strast prenio je i na svoju suprugu. Danilo i Milica su i po nekoliko mjeseci provodili u Baru. Za vrijeme tih boravaka veoma rijetko je primao koga od svojih podanika, a jedino kada je to bilo predviđeno protokolom obilazio je okolna mjesta.
Danilo je, po svemu sudeći, posljednji put boravio u Baru u prvoj polovini 1914. godine, neposredno pred izbijanje Prvog svjetskog rata.
